Izrada kopija igara

[dlakar]

Ma ja te moralne prodike uopće ne doživljavam. Lako je popovat nekome. Kao da ja sad počnem uvjeravati udrugu da iznajmljivanje igara šteti autoru i izdavačima jer ljudi rađe odu u igraonicu umjesto da kupe igru. Barem je bila zanimljiva rasprava.

[mado]

...
Smatram da uzimanje nečeg tuđeg uz male preinake bez puno vlastite pameti uz cilj zarade je nemoralno i trebalo bi bit ikažnjivo
...

Jel tu spada i lokalizirana verzija Time's Upa? Koliko znam, ne postoji hrvatska verzija te igre. Više puta sam ju igrao tako da bi svaki igrač napisao nekoliko pojmova na hrvatskom na papirić i onda bi izvlačili papiriće iz zdjele.

Ili ako imam Codenames pa s tim karticama igramo neku drugu igru sa riječima?
Ili ako Dixit karte umiješamo u Mysterium ili obrnuto?
Ili u bazni Catan uključimo pravilo iz nekog od proširenja bez da smo kupili to proširenje (dobiješ 1 novčić kad ne dobiješ nikakav resurs nakon bacanja kocaka. Na svom potezu 2 novčića = 1 resurs.)?

[Stips]

I tako, dođosmo do reductio ad absurdum.

Eto, igraonice: štete li one proizvođaču? One koje promoviraju hobi i, ako baš inzistiramo na tržišnom kutu gledanja na stvari, generiraju nove kupce? Jer u igraonu možeš doći s ceste, s rukama u džepovima, i igrati, ahem, _konzumirati_ igre bez da proizvođač vidi i lipe. Koja šteta.

Ljudi, frke nema. Ionako _pravi_ lopovi uvijek dobro paze da sve bude legalno.

[dlakar]

Pa to kažem...uvijek možeš okrenuti pilu naopako.
Besmisleno kao što je bila i optužba da kopija izrađena za vlastitu upotrebu šteti izdavaču....

[vedran87]

...
Smatram da uzimanje nečeg tuđeg uz male preinake bez puno vlastite pameti uz cilj zarade je nemoralno i trebalo bi bit ikažnjivo
...

Jel tu spada i lokalizirana verzija Time's Upa? Koliko znam, ne postoji hrvatska verzija te igre. Više puta sam ju igrao tako da bi svaki igrač napisao nekoliko pojmova na hrvatskom na papirić i onda bi izvlačili papiriće iz zdjele.

Ili ako imam Codenames pa s tim karticama igramo neku drugu igru sa riječima?
Ili ako Dixit karte umiješamo u Mysterium ili obrnuto?
Ili u bazni Catan uključimo pravilo iz nekog od proširenja bez da smo kupili to proširenje (dobiješ 1 novčić kad ne dobiješ nikakav resurs nakon bacanja kocaka. Na svom potezu 2 novčića = 1 resurs.)?

Reko sam uz cilj zarade, ne vidim ja tog cilja u primjerima koje si naveo. Tako da ne, ne spada. Osim ak nisam neš krivo shvatio.

[vedran87]

I tako, dođosmo do reductio ad absurdum.

Eto, igraonice: štete li one proizvođaču? One koje promoviraju hobi i, ako baš inzistiramo na tržišnom kutu gledanja na stvari, generiraju nove kupce? Jer u igraonu možeš doći s ceste, s rukama u džepovima, i igrati, ahem, _konzumirati_ igre bez da proizvođač vidi i lipe. Koja šteta.

Ljudi, frke nema. Ionako _pravi_ lopovi uvijek dobro paze da sve bude legalno.

Da to je istina, zato i ja često kažem treba gledati što je moralno/nemoralno a ne tolko što je legalno/nelegalno jer zakoni kolko god mogu biti korisni su puni rupa za one koji se oće omastiti, a previše nedoređeni za one koji bi nekaj kreativno radili a ne štete nikome.

Što se igraonice tiče ja sam definitivno na strani da promocija znači više prodanih primjeraka na kraju priče. Onaj koji nema love neće kupit igru kak god okreneš jel ima igraonice ili nema.

[grof]

U sridu! Svi mi prodajemo i kupujemo igre preko oglasa. Proizvođač od toga ne dobija tantijeme, premda se 'odnikud' pojavljuje novi korisnik originalnog djela. No jasno je (nadam se) kako je zahtjev za tantijemom u ovom slučaju apsurdan.

Odnekud se pojavio novi korisnik i nekud je nestao stari korisnik, a i dalje imamo taj jedan primjerak igre koji se i dalje troši i u jednom trenutku će postati neigriv i neki novi igrač će morati kupiti novu igru jer se ova više neće moći preprodavati. Baš kao i sa svom drugom robom koja se prodaje po buvljacima, oglasnicima i second hand trgovinama. Ako sva ta pravila vrijede za svu robu, zašto ne bi i za društvene igre kao robu? To nije protiv ičijih pravila.
Ponavljam, s ovime su samo prava korištenja igre s jednog korisnika prešla na drugog. Nema tu nikakve povrede autorskih i inih prava i ta usporedba veze nema s dupliciranjem igara. Niti jedan proizvođač se stvara robu da bi ona negdje čučila neiskorištena na polici, a što bi se desilo da ovaj prvi igrač nije prodao svoj nepotrebni primjerak igre. Ostao bi mu stajati i skupljati prašinu negdje na ormaru bez ikakve druge svrhe.

[grof]

Eto, igraonice: štete li one proizvođaču? One koje promoviraju hobi i, ako baš inzistiramo na tržišnom kutu gledanja na stvari, generiraju nove kupce? Jer u igraonu možeš doći s ceste, s rukama u džepovima, i igrati, ahem, _konzumirati_ igre bez da proizvođač vidi i lipe. Koja šteta.

Igra bez igrača ne vrijedi ništa. Igru u igraonici će igrati određena skupina ljudi i trošiti će je. Nakon nekog vremena igraonica će morati kupiti novi primjerak jer je prvotni istrošen do neigrivosti. U igraonici će se taj proces dešavati češće zbog češćeg iganja igara. Dapače, ako će više ljudi željeti igrati istu igru, igraonica će morati kupiti još koji primjerak.
Mi ovdje zapravo govorimo o iskoristivosti određenog primjerka igre koji može biti slab ili velik. U oba slučaja igra košta jednako.
Puno igrača će igraonicu koristiti kao polje za isprobavanje, pa ako mu se svidi igra, kupiti će primjerak i za kućna druženja.

[Vukozec]

Netko sašije doma odijelo kakvo je vidio u časopisu ili u susjeda, kriminal ili ne?

Hipotetski: Netko napravi kućnu kopiju igre, donira je igraonici, u igraonici 20 ljudi se oduševi igrom, 10 od njih kupi igru. Onda je sve ok, vuk sit i ovce na broju, ili ne?

Sa stajališta proizvođača igara (da sam, jel), na ljude koji doma izrađuju igre bih gledao kao na potencijalne kupce i to vrlo zahvalne: možda nisu kupili neku igru, ali to su entuzijasti kojima se da prodati svašta vezano uz hobi, zahvalniji klijenti od prosječnog potrošača koji će za života kupiti dvije igre djeci za rođendan

[stoka]

a šta ako neko kupi 50 igara, a odigra samo 10?jel i to kognitivna disonanca?