Ovo. Slažem se. Siguran sam da se Monopoly i dalje prodaje puno više i od Catana i TtR zbrojeno, a kamoli od recimo Gloomheavena (koji je #1 BGG). Ja zadnjih par godina širim BG evanđelje gdje god stignem. U firmi sam održao i ppt prezentaciju i organizirao igranja i slao BG šoping vodiče oko Božića. Feedback na sve to je bio turbo pozitivan. Ima nešto ljudi koji su već ušli u hobi, no većina nije imala pojma da postoji ni Carcassonne, a to je igra koja je evergreen, dostupna svugdje i stalno u printu. Igre koje je najviše ljudi otišlo i kupilo nakon što sam ih upoznao sa njima su Codenames (pictures) i Dobble. Dakle party/dječje igre su ono što ima najširi appeal. No čak i da svi postanu svjesni postajanja modernih igara, hobi će i dalje ostati malen. Za odigrati pošten board game treba strepljenja za početni learning curve. Sjesti, naučiti pravila, pronaći društvo, naučiti druge pravila, složiti igru, pospremiti igru. Većini je jednostavije umjesto toga sjesti pred ekran i upaliti novu seriju.
Što nas dovodi do zanimljivog aspekta. Neki su usporedili industriju društvenih igara sa relativnom sličnom industrijom izdavanja filmova ili knjiga. No dok većina film ili knjigu komzumira jednom ili eventualno par puta, društvene igre su uglavnom takve da se mogu igrati puno puta. Znači društvene igre imaju duži životni vijek, a manje tržište i tako će i ostati.
No ne mislim da je stvar sa out-of-print toliko crna ni da joj se ne može doskočiti. Kao prvo, mnoge igre nude slične mehanizme i ono što ih stvarno razlikuje su tema i par nijansi. Dakle, uglavnom postoje alternative za neke igre. Drugo, ako vam je baš stalo nabaviti neku igru, mogućnost uglavnom postoji. Možda imate lokalnu igraonicu u kojoj se može posuditi, a vrlo vjerojatno možete nabaviti second-hand kopiju. Većina nas ima praksu da kolekciju rotiramo, nekih se igara rješimo da bi ušle nove i second-hand market cvjeta. A zahvaljujući poplavi naslova imamo to da na second-hand tržištu za mali broj primjeraka neke igre imamo i mali interes, pa cijene ostaju prihvatljive, tojest manje od originalnih (a bile bi veće da se svi otimamo za istih par naslova).