A Game of Thrones Wargame or not

[miki0102]

Drago moji igrači,
Prije koji dan sam ušao u raspravu s kolegom oko toga je li A Game of Thrones: The Board Game ratna igra ili ne. Moj je dojam da igra (iako ju nisam igrao, ali sam gledao gameplay) ne spada u tipične ratne igre jer mi se po onome što sam vidio nikako ne doima ratnom. Moj kolega pak tvrdi da je ta igra ratna premda on nije baš igrao puno ratnih igara. Molio bi vas stoga da iznesete vlastite stavove oko toga je li A Game of Thrones: The Board Game tipična ratna igra ili to ona nije.
Unaprijed se zahvaljujem.

[grof]

Ja nisam igrao ništa od navedenog (niti ratno niti AGoT)
Ali, čisto logično: Ako negdje postoji točna definicija što je to "ratna igra", odnosno koje karakteristike neka igra treba zadovoljiti da bude (i) ratna igra onda treba samo vidjeti uklapa li se AGoT u tu definiciju i time se (ne)klasificira u ratnu igru. U tom slučaju je argumentacija čista.
Ako nigdje ne postoji definicija što je to konkretno "ratna igra" onda smo podložni subjektivizmu i pola nas će reći da jest, odnosno da nije. Baš kao što se u tvom slučaju dešava.

Možeš ići i drugim smjerom dedukcije: Pogledaj koje se igre na internetu deklariraju kao "ratne" i pogledaj što im je zajedničko. To ti je opet dovoljna argumentacija za vlastiti stav.

Eto, ja bih tako napravio kada bih nekome trebao nešto ovakvo dokazivati.

[Vatanen]

Davno sam razglabao kako u polju društvenih igara ne postoje jasne definicije (pa onda ni kvalitetna, medijski specifična kritika), što zbog američkog tržišnog imperativa mjerenja po razini "zabave", što zbog toga što se društvene igre formiraju više u smjeru fandomskog negoli akademskog proučavanja, pa moraju uvijek paziti na inkluzivnost (a svaka je definicija po sebi ekskluzivna) i svaki fan ima jednako pravo reći što misli, a što zbog toga što uopće ne znamo kako im prići a da to nije kopiranje modela iz drugih medija.

Postoji nešto što se zove "složenost žanrovske komunikacije". Žanr je, naime, za razliku od roda ili vrste relativniji pojam (govorim, naravno, o književnosti i filmu) jer se određuje u trokutu između teksta, institucije i primatelja. Pa tako mi možemo u tekstu (igri) prepoznati temeljnu strukturu eura, izdavač, distributer i marketing (institucija) ga odrede kao ameritrash, a najveća skupina igrača smatra ga wargameom. To se, međutim, rijetko događa - obično se barem institucija i široka publika poklope (jer široka publika sluša instituciju i ne prigovara), a nitko (osim potencijalnih proučavatelja na višoj razini kojih nemamo) ne razmišlja o temeljnoj strukturi. Jedno je tekstualno, a drugo kontekstualno čitanje.

BGG i Consimworld preplavljeni su polemikama je li neka igra wargame ili nije (a naročito Twilight Struggle), naravno bez konačnih odgovora (koje sumnjam da ćemo ikada i imati). AGOT sam igrao dvaput pa molim da me se ne uzima suviše ozbiljno, ali u mjeri u kojoj simulira rat (a to je mnogo manje od politike/diplomacije) ona bi bila dijelom i ratna igra, ali se ne uklapa u već oblikovano žanrovsko polje ratnih igara kao temeljito istraženih studija strateške ili taktičke razine, sa svojim idiosinkrazijama i obzorom očekivanja od takvih igara (bilo hex i counter, chitovi, bilo pravila po sistemu 1. 1. 2. bullet 3, bilo podređivanje mehanika povijesti itd. itb.). TS, recimo, izgleda kao ratna igra i dolazi od izdavača ratnih igara, glavna joj tema jest svojevrsni rat (kojeg čini i mnogo malih pravih ratova), ali bih rekao da mu je temeljna struktura ipak politička, krizno-menadžerska, a mehanika specifična (CDG - što je možda i svoj žanr)... No tko će reći je li važniji tekst ili kontekst?

AGOT je svakako svojevrsna adaptacija, pa bih rekao da se vodi više temom negoli mehanikom (dakle uvjetno ameritrash), a mehanički da je prilagodba političke a ne ratne igre (Diplomacy).

Eto mojih 5 centi

[marge]

A Game of Thrones: The Board Game nije ratna igra

[dendarii42]

Ok. Prihvaćam zaključke, ali volio bih znati griješim li onda u razmišljanju ili mi nedostaju podaci s obzirom da nisam igrao nijedan wargame (vidio sam kako Memoir '44 funkcionira).
U čemu je onda razlika između wargamea i strateške igre? Jedno ne isključuje drugo očito, ali koje su sastavnice koje jednu čine jednim, a nedostaju da bi bila ovo drugo? Svaki wargame je valjda strateška igra. I ne mora svaka strateška igra biti wargame. Razumljivo.
Pošto je AGOT trenutna tema zanima me što mu nedostaje (ili ima viška) da bi spadao u kategoriju wargamea?

[kockica]

Pošto je AGOT trenutna tema zanima me što mu nedostaje (ili ima viška) da bi spadao u kategoriju wargamea?

Diferencijacija jedinica da bi u borbi dobili efekt papir-kamen-škare, tj, konkretno fale zmajevi!

[Vatanen]

Nije da mu fali ili da ima viška nego mu nosiva struktura nije wargejmerska - svijetom AGOT-a ne upravlja rat kao nosivi princip, nego politika/volja za moć/nadmetanje svim sredstvima (pa i ratom, ali ne isključivo ni nezaobilazno). Dakle tema mu nije rat a ni mehanika mu nije rat kao središnja i nezaobilazna stvar.
Jednostavnije rečeno: da se iz igre izvadi rat još uvijek bi imala konture sebe. Da se iz Combat Commandera izvadi situacija ratnog sukoba ne bi više ličio na sebe.

Wargameovi mogu biti i taktički i operacijski, ne samo strateški. Ali ako misliš na strateško razmišljanje (i opet smo u problemu nečistog pojmovlja jer Ameri strategy koriste za sve i sva) onda valjda wargameovi jesu to. Ima čistunaca klasičara koji će reći da ni COIN igre nisu wargame jer inkorporiraju i politiku i ekonomiju te prikazuju atipične sukobe, a za takve ni CDG (ni jedan valjda osim PoG-a) nije wargame. No njih su institucije i praksa već debelo nadglasali. Postoji i ona famozna Dice Tower lista top 10 wargameova na kojoj ali nijedna nije bila wargame pa je bilo malo kontroverzi, ali boli njih džokica - jel ima sukoba unutra, ima, ok onda je wargame.

S druge strane ludila za okorjele wargejmere ni Memoir nije wargame jer iznevjerava njihov obzor očekivanja od takvih igara.

Ja bih predložio operativno da wargame može biti samo igra koja se konstruira od teme dobro izučene konkretne bitke ili rata prema dolje (mehanici - koja se povija temi) te igra kojoj je ratni sukob nosivi princip. Ostale rubne slučajeve svrstao bih u političke igre (npr. Churchill, premda je tu pitanje je li tematski baš rat taj koji uvjetuje političke procese, ali mehanički nema sumnje da je riječ o političko-diplomatskoj igri). S druge strane ratna je igra i ona igra u kojoj ne mora biti povijesti ali se tučemo i ništa drugo (za neke je to abstract, za neke ameritrash) ali ona nije wargame u povijesnožanrovskom smislu.

[drwlad]

Ja neću toliko razglabati oko teorije definicije wargame-a, nego ću reći samo da Agot nema veze sa wargamingom.
Igra je čisti diplomacy/bluff/betrayal social game i jedino što je bitno je nagovoriti druge da se pokače sa trećim, bilo da odigra neku kartu koju onda nece imati protiv tebe ili zauzme područje koje ti smeta.
"Ratni" dio igre na ploči je vrlo pojednostavljen i potpuno je izvan fokusa.
Zato i mora tako lijepo izgledati ploča i ostalo da igrači imaju u što buljiti dok "kuhaju" susjeda

[dendarii42]

Dakle tema mu nije rat a ni mehanika mu nije rat kao središnja i nezaobilazna stvar.
Jednostavnije rečeno: da se iz igre izvadi rat još uvijek bi imala konture sebe. Da se iz Combat Commandera izvadi situacija ratnog sukoba ne bi više ličio na sebe.

Ali ako gledamo samu temu tj. Pjesmu leda i vatre, tema je rat. Osnovica serijala, barem u do sada izdanim knjigama, je sukob obitelji i pokrajina Westerosa, tj. Rat petorice kraljeva. Ako gledamo samu igru, ona ne sadrži komponente Daenerys i njenih zmajeva, istočnih zemalja, bijelih hodača i Branove transformacije u warga ili štoveć. Čak i ekspanzije za prvu ediciju su Clash of kings i Storm of swords, a osnovica obiju knjiga je rat koji je započeo i zahuktava se.
Što se tiče same igre, istina, može se igrati i bez ratovanja, ali ja ne mogu zamisliti da se takva partija ikada održi. Pobjednik je onaj koji osvoji 7 gradova (ili 8, nisam dugo igrao). Ne znam kakva bi to skupina igrača mogla biti i na koji način bi igrali pa da uspiju samo dogovorom, pregovaranjem i savezima urediti tako da jednom od njih dozvole da se samo ušeće u 7 gradova.
Čak i u Storm of swords ekspanziji u kojoj se skuplja Claim za pobjedu, claim donose gradovi. Istina, može ga se dobiti i na druge načine ali rekao bih da bi to zakompliciralo i uvelike odužilo igru.
Je li onda samo ta mogućnost igranja igre bez ratovanja, bez obzira koliko ona malo vjerojatna bila dovoljna da AGOT izbaci iz kategorije wagramea?
I pošto nemam iskustva sa pravim wargameovima, zanima me je li u njima zabranjeno pregovarati, blefirati i izdati protivnike?

[Vatanen]

Mjesec dana nitko ništa i onda nam se javi Vatanen te se sve pokrene. Hvala Vatanenu i ostaloj ekipi na iznesenim stavovima i mišljenjima.