Koju igru odabrati...

[Antomon]

Ah rado se sjećam ovakvog osjećaja za hobi, kada je svaka igra uzbudljiva i zanimljiva.

[sadistiko]

O da Terra je zakon. Nije teška za naučiti, ali je složena za dobro odigrati, moje preporuke isto.

[Deni]

ako hoces siru ekipu zapaliti, lordd of waterdeep je najbolji izbor, ali s ni jednom neces pogrijesiti. tako da je moj savjet da biras igru prema ljudima s kojima ces igrat,

[Antomon]

Koliko ti je bitno da je igra za 5 igrača ? Ima puno igri koje su do 4 igrača, treba paziti sa euro igrama u 5 igrača. Kao što je netko već rekao, Caverna/Agricola u 5 igrača se stvarno oduži, pogotovo ako imate igrače koji su skloni analizi svakog poteza, ja ih 5 igrača više ne mislim igrati a i u 4 ću birati sa kime ću igrati..

[Nuuq]

Koliko ti je bitno da je igra za 5 igrača ? Ima puno igri koje su do 4 igrača, treba paziti sa euro igrama u 5 igrača. Kao što je netko već rekao, Caverna/Agricola u 5 igrača se stvarno oduži, pogotovo ako imate igrače koji su skloni analizi svakog poteza, ja ih 5 igrača više ne mislim igrati a i u 4 ću birati sa kime ću igrati..

Je, ja sam toliko postao osjetljiv na Caverna (nemam Agri) da je igram samo u 3 i to sa ovima sto znaju pravila.
Concordia, Blood rage, El Grande i Cyclades su igre koje u 4 ili 5 ne pate od povećanja trajanja.
BTW, nespomenu niko Cyclades... Kakva igra...
Toliko dobrih igara. Problem

Sent from my Redmi Note 4 using Tapatalk

[miki0102]

Zar nije ako uzme pandemic legacy da ga može igrati i kao običan pandemic!? Za ostalo mislim da su drugi već sve rekli.

[Antomon]

Zar nije ako uzme pandemic legacy da ga može igrati i kao običan pandemic!? Za ostalo mislim da su drugi već sve rekli.

Mozes. Par sitnica je različito.

Ali mislim da bi bilo šteta odigrati par legacy partija pa skužiti da ti se igra (ili koncept igre) ne sviđa. Do tada si dovoljno promjenio igru da je ne možeš prodati.

Obični Pandemic je uvijek lako prodati.

[Antomon]

Zar nije ako uzme pandemic legacy da ga može igrati i kao običan pandemic!? Za ostalo mislim da su drugi već sve rekli.

Mozes. Par sitnica je različito.

Ali mislim da bi bilo šteta odigrati par legacy partija pa skužiti da ti se igra (ili koncept igre) ne sviđa. Do tada si dovoljno promjenio igru da je ne možeš prodati. Igra je zamišljena za ljubitelje Pandemica.

Obični Pandemic je uvijek lako prodati.

[Vatanen]

Dakako sve osobni dojmovi i dakako samo za igre koje sam igrao.

Concordia - s ekspanzijom Salsa doista jedna od najboljih igara na tržištu, ali ne valja u dvoje ni pišljiva boba u usporedbi sama sa sobom u više igrača i u usporedbi s drugim boljim 2 player supported euro igrama (ovo govorim zbog gejmanja s cimericom). Inače 5+, interaktivna, pametna, razmjerno brza (možda je 5 malo previše ako je barem jedan igrač sklon predugom razmišljanju).
Genijalna stvar.

Great Western Trail - eh da, to je sjajna igra, ali već ide u red visoke kompleksnosti zato što je riječ o dizajneru koji je sklon u igri imati 1001 mehanizam od kojih je uvijek barem jedan posve nepotreban. A ova igra je ekstrapolacija najtupavijeg mehanizma iz njegove prošle igre Mombasa, koja mi je (čisto osobno dakako) čak i draža. Tema je specifična, ali whatever - u njegovim igrama tema je ionako upitna. Koliko god je na sva usta hvaljena, zaobišao bih kao prvi izbor - više je stvar stečenog ukusa i te pohvale dolaze čini mi se iz već žešće gejmerske perspektive.

Stone Age - za mene još uvijek aktualna light igra, za zen i mozak na pašu, ali lijepa i zgodna, s elementom sreće na koji se može donekle utjecati, jednostavnim set collectionom i općenito rewarding. Nije za svaki dan, zgodno ju je imati u kolekciji, ali nije prva na listi za kupnju ako ste izrasli iz Tzolkina.

Caverna - daje fenomenalan osjećaj da možeš raditi što hoćeš i fenomenalan osjećaj specijalizacije i fenomenalan osjećaj "evo ja uzmem šaku punu resursa" jer to mogu. "Svaki izbor je dobar izbor" igra, salata bodova na kraju, ali može se igrati i kompetitivno. Zauzima puno prostora i ne bih preporučio u broju igrača većem od 3, uvrh glave četiri. U 2-player meni također vrlo dobra i dovoljno kratka. U 5 i više bi trajala predugo. Vrlo rewarding osjećaj igranja.

Agricola - potpuno suprotno od Caverne, vrlo tight igra s osjećajem kriznog menadžmenta, i ozbiljnim mogućnostima blokiranja protivnika. Kompetitivni igrači vole je više od Caverne. U ostalom je kao što znaš slična Caverni.

The Voyages of Marco Polo - po meni najbolji euro na tržištu za one koji vole mogućnost utjecanja na kocke. Skalira sjajno, ima dosta teme i izuzetnu varijabilnost i mogućnost ponovnog odigravanja zbog random setupa. Nekima daje osjećaj ograničenosti izbora (meni ne). Osim toga dijeli dizajnera sa Tzolkinom koji vam se svidio.

Rococo - igra nezasluženo previđena zbog svoje teme (a koje u igri čak i ima dosta s obzirom da je riječ o euru - vidi pod izlazak na vatromet i drugi slatki detalji). Može također biti vrlo kompetitivna, traje primjereno i ima jednostavniji setup od ostalih u klasi. U osnovi action selection jer je hand building komponenta manje bitna. Imao sam neugodnih iskustava u 3 igrača, u ostalim brojevima je dobro radila, posebno u dvoje.

Lords of Waterdeep - igrao sam mislim dva puta i to prije dosta vremena. To je u osnovi Marco Polo bez kocaka i već nešto starija igra koja se mislim brzo preraste. Više vuče na težinu Stone Agea (barem bez ekspanzije). No uzmi u obzir da prezirem fantasy, pa vjerojatno nisam objektivan.

Druge preporuke iz moje kolekcije za navedeni broj igrača na ovom euro tragu, a da rade i u dvoje su:

- Clans of Caledonia kao lakša verzija Terre Mystice na koju si bacio oko, a opet dovoljno kompleksna. Miš-maš raznih izvrsnih igara, između ostaloga i Marca Pola u više no jednom segmentu. Mana je trenutna nedostupnost. Dosta reigriva.
- Manhattan Project: Energy Empire - jedan od najboljih engine buildera primjerenog trajanja i dovoljno izražene teme - osobni favorit.
- Village s ekspanzijom Inn - oldie but goldie, ima dva twista na worker placement, otprilike u rangu kola na Tzolkinu (samo što manje cool izgleda).
- Evolution Climate - vrlo interaktivna i dosta jednostavna, a lijepa igra s mnogo kombinacija. Ima izraženi take that element, što obično ne volim, ali ovdje mi ne smeta. Također vrlo tematska. Nije euro u klasičnom smislu worker placementa, nego je card management.
- Imperial - za mene vječni entry level klasik za taj broj igrača koji se može igrati i kad već dosta poodrastete. Ima određeni wargaming element, tj. nije klasični euro i nije worker placement. Na sličnom tragu je Navegador kao čista euro igra, ali opet bez worker placementa (no s vrlo dinamičnim, a jednostavnim ekonomskim sustavom).
- Mission Red Planet - nije euro igra, ali za taj broj ljudi meni redovito radi odlično. Jednostavna je, no nešto od kompleksnija od Citadelsa na kojima je nastala jer ima i area control element. Dosta kaotična, ali zabavna i lijepa igra.
- Neptun - posve zaboravljena igra koja iz nekog razloga uvijek radi kao entry igra s kojom god skupinom sam je igrao. Za vas je međutim u ovoj fazi mislim već malo prejednostavna. U osnovi je pick up and deliver.
- The Pursuit of Happiness - također vrlo tematski worker placement nešto kompleksniji od Stone Age levela, ali ne previše. Nije naročito kompetitivan. Ali priča lijepu priču.
- Thebes - vrlo tematska i vrlo o sreći ovisna igra, dakle na tragu Stone Agea, ali priča lijepu priču. Nije worker placement.
- Stockpile - jednostavna burzovna igra s aukcijama i dosta interakcije. Prenosi dobro osjećaj za koji su inače potrebni teškaši ala 18xx serije.


Bottom line: ja bih na tvome mjestu od navedenog kupio Marca Pola i Concordiju, vjerojatno dvije najbolje igre u svome žanru s kojima se teško do nemoguće može fulati. One mislim iskaču u svojoj kategoriji. Pfister je, koliko god ga hvalili, em korak naprijed u kompleksnosti em stvar ukusa. Stone Age je prejednostavan, a Agricola/Caverna su divisive igre i nemaju tendenciju dolaziti prečesto na stol zbog raznih razloga. Rococo je vrlo dobra igra mehanički, posve u rangu najboljih i vrlo igriva, ali bi tema mogla odbiti neke ljude. Lords of Waterdeep je zastario.

Ako razmišljaš o Terri Mistici razmisli i o Gaia Projectu - druga je u svakom smislu unaprjeđena igra, jedino što je manje konfliktna i ima sci-fi namjesto fantasy teme. Ali to je svakako doticanje gotovo samog vrha kompleksnosti eura.
Nešto lakši, ali još uvijek ne lagan je Terraforming Mars, a tu je negdje i Through the Ages - jedna od najboljih igara ikada, ali koja radi samo u 2 i 3, traje predugo, ima aplikaciju koja otklanja neke temeljne probleme kartonske verzije itd. itb. Obje igre imaju isti problem lošeg načina bilježenja statistika.

Od co-opa: meni je bazni Pandemic brzo dosadio, premda je neupitni klasik. Bolji su mi tematskiji i gušći co-opi kao npr. Eldritch Horror. Battlestar Galactica je isto klasik, ali traje predugo za osjećaj koji u biti daje i Resistance i ima veliku manu bez ekspanzije da igrač može provesti cijelu igru u zatvoru ne radeći ništa.
Ali nisam neki co-op igrač pa ovo možeš i zanemariti. Svi se kunu u taj Arkham Horor card game...

[Nuuq]

Dakako sve osobni dojmovi i dakako samo za igre koje sam igrao.

Concordia - s ekspanzijom Salsa doista jedna od najboljih igara na tržištu, ali ne valja u dvoje ni pišljiva boba u usporedbi sama sa sobom u više igrača i u usporedbi s drugim boljim 2 player supported euro igrama (ovo govorim zbog gejmanja s cimericom). Inače 5+, interaktivna, pametna, razmjerno brza (možda je 5 malo previše ako je barem jedan igrač sklon predugom razmišljanju).
Genijalna stvar.

Great Western Trail - eh da, to je sjajna igra, ali već ide u red visoke kompleksnosti zato što je riječ o dizajneru koji je sklon u igri imati 1001 mehanizam od kojih je uvijek barem jedan posve nepotreban. A ova igra je ekstrapolacija najtupavijeg mehanizma iz njegove prošle igre Mombasa, koja mi je (čisto osobno dakako) čak i draža. Tema je specifična, ali whatever - u njegovim igrama tema je ionako upitna. Koliko god je na sva usta hvaljena, zaobišao bih kao prvi izbor - više je stvar stečenog ukusa i te pohvale dolaze čini mi se iz već žešće gejmerske perspektive.

Stone Age - za mene još uvijek aktualna light igra, za zen i mozak na pašu, ali lijepa i zgodna, s elementom sreće na koji se može donekle utjecati, jednostavnim set collectionom i općenito rewarding. Nije za svaki dan, zgodno ju je imati u kolekciji, ali nije prva na listi za kupnju ako ste izrasli iz Tzolkina.

Caverna - daje fenomenalan osjećaj da možeš raditi što hoćeš i fenomenalan osjećaj specijalizacije i fenomenalan osjećaj "evo ja uzmem šaku punu resursa" jer to mogu. "Svaki izbor je dobar izbor" igra, salata bodova na kraju, ali može se igrati i kompetitivno. Zauzima puno prostora i ne bih preporučio u broju igrača većem od 3, uvrh glave četiri. U 2-player meni također vrlo dobra i dovoljno kratka. U 5 i više bi trajala predugo. Vrlo rewarding osjećaj igranja.

Agricola - potpuno suprotno od Caverne, vrlo tight igra s osjećajem kriznog menadžmenta, i ozbiljnim mogućnostima blokiranja protivnika. Kompetitivni igrači vole je više od Caverne. U ostalom je kao što znaš slična Caverni.

The Voyages of Marco Polo - po meni najbolji euro na tržištu za one koji vole mogućnost utjecanja na kocke. Skalira sjajno, ima dosta teme i izuzetnu varijabilnost i mogućnost ponovnog odigravanja zbog random setupa. Nekima daje osjećaj ograničenosti izbora (meni ne). Osim toga dijeli dizajnera sa Tzolkinom koji vam se svidio.

Rococo - igra nezasluženo previđena zbog svoje teme (a koje u igri čak i ima dosta s obzirom da je riječ o euru - vidi pod izlazak na vatromet i drugi slatki detalji). Može također biti vrlo kompetitivna, traje primjereno i ima jednostavniji setup od ostalih u klasi. U osnovi action selection jer je hand building komponenta manje bitna. Imao sam neugodnih iskustava u 3 igrača, u ostalim brojevima je dobro radila, posebno u dvoje.

Lords of Waterdeep - igrao sam mislim dva puta i to prije dosta vremena. To je u osnovi Marco Polo bez kocaka i već nešto starija igra koja se mislim brzo preraste. Više vuče na težinu Stone Agea (barem bez ekspanzije). No uzmi u obzir da prezirem fantasy, pa vjerojatno nisam objektivan.

Druge preporuke iz moje kolekcije za navedeni broj igrača na ovom euro tragu, a da rade i u dvoje su:

- Clans of Caledonia kao lakša verzija Terre Mystice na koju si bacio oko, a opet dovoljno kompleksna. Miš-maš raznih izvrsnih igara, između ostaloga i Marca Pola u više no jednom segmentu. Mana je trenutna nedostupnost. Dosta reigriva.
- Manhattan Project: Energy Empire - jedan od najboljih engine buildera primjerenog trajanja i dovoljno izražene teme - osobni favorit.
- Village s ekspanzijom Inn - oldie but goldie, ima dva twista na worker placement, otprilike u rangu kola na Tzolkinu (samo što manje cool izgleda).
- Evolution Climate - vrlo interaktivna i dosta jednostavna, a lijepa igra s mnogo kombinacija. Ima izraženi take that element, što obično ne volim, ali ovdje mi ne smeta. Također vrlo tematska. Nije euro u klasičnom smislu worker placementa, nego je card management.
- Imperial - za mene vječni entry level klasik za taj broj igrača koji se može igrati i kad već dosta poodrastete. Ima određeni wargaming element, tj. nije klasični euro i nije worker placement. Na sličnom tragu je Navegador kao čista euro igra, ali opet bez worker placementa (no s vrlo dinamičnim, a jednostavnim ekonomskim sustavom).
- Mission Red Planet - nije euro igra, ali za taj broj ljudi meni redovito radi odlično. Jednostavna je, no nešto od kompleksnija od Citadelsa na kojima je nastala jer ima i area control element. Dosta kaotična, ali zabavna i lijepa igra.
- Neptun - posve zaboravljena igra koja iz nekog razloga uvijek radi kao entry igra s kojom god skupinom sam je igrao. Za vas je međutim u ovoj fazi mislim već malo prejednostavna. U osnovi je pick up and deliver.
- The Pursuit of Happiness - također vrlo tematski worker placement nešto kompleksniji od Stone Age levela, ali ne previše. Nije naročito kompetitivan. Ali priča lijepu priču.
- Thebes - vrlo tematska i vrlo o sreći ovisna igra, dakle na tragu Stone Agea, ali priča lijepu priču. Nije worker placement.
- Stockpile - jednostavna burzovna igra s aukcijama i dosta interakcije. Prenosi dobro osjećaj za koji su inače potrebni teškaši ala 18xx serije.


Bottom line: ja bih na tvome mjestu od navedenog kupio Marca Pola i Concordiju, vjerojatno dvije najbolje igre u svome žanru s kojima se teško do nemoguće može fulati. One mislim iskaču u svojoj kategoriji. Pfister je, koliko god ga hvalili, em korak naprijed u kompleksnosti em stvar ukusa. Stone Age je prejednostavan, a Agricola/Caverna su divisive igre i nemaju tendenciju dolaziti prečesto na stol zbog raznih razloga. Rococo je vrlo dobra igra mehanički, posve u rangu najboljih i vrlo igriva, ali bi tema mogla odbiti neke ljude. Lords of Waterdeep je zastario.

Ako razmišljaš o Terri Mistici razmisli i o Gaia Projectu - druga je u svakom smislu unaprjeđena igra, jedino što je manje konfliktna i ima sci-fi namjesto fantasy teme. Ali to je svakako doticanje gotovo samog vrha kompleksnosti eura.
Nešto lakši, ali još uvijek ne lagan je Terraforming Mars, a tu je negdje i Through the Ages - jedna od najboljih igara ikada, ali koja radi samo u 2 i 3, traje predugo, ima aplikaciju koja otklanja neke temeljne probleme kartonske verzije itd. itb. Obje igre imaju isti problem lošeg načina bilježenja statistika.

Od co-opa: meni je bazni Pandemic brzo dosadio, premda je neupitni klasik. Bolji su mi tematskiji i gušći co-opi kao npr. Eldritch Horror. Battlestar Galactica je isto klasik, ali traje predugo za osjećaj koji u biti daje i Resistance i ima veliku manu bez ekspanzije da igrač može provesti cijelu igru u zatvoru ne radeći ništa.
Ali nisam neki co-op igrač pa ovo možeš i zanemariti. Svi se kunu u taj Arkham Horor card game...

Samo bi dodao da je Concordia dosta dobra u 2 na mapama ispod 23 grada. Dakle, nije losa, ni genijalna 'out of the box', a super sa exp mapom.

Sent from my Redmi Note 4 using Tapatalk