Šta ste zadnje igrali?

[Gordan]

Ne mogu!

[Stips]

Nikad ne loggam digitalne igre. No nije ni da ih igram. Jedino sam na mobu TtA i onirim i na kompu ganz schon clever igrao.

Imam majicu na kojoj piše fuck digital, go analog.

To je tako cool i retro.
Nastojim ne suditi knjigu po koricama. Kindle ili papirnata mi nije bitno, zanima me sadržaj.

Recimo.
Odigram analogni Azul od 20-30 min. I uknjižim ga.
U dva tjedna odigram Victory Lost zbrojeno recimo 300 - 400 min. I ...ne uknjižim ga?

Smiješno.

No, nije da sam pitao za uputu:
Vodim evidenciju isključivo sebi pa ću se rukovoditi po svojim nekim načelima.

Samo me zanimalo, čisto iz znatiželje, kako čovjek dođe do tolike brojke?
Zbilja, baš me eto zanima - kada stignete odigrati tolike partije?

[Vukozec]

Nikad ne loggam digitalne igre. No nije ni da ih igram. Jedino sam na mobu TtA i onirim i na kompu ganz schon clever igrao.

Imam majicu na kojoj piše fuck digital, go analog.

To je tako cool i retro.

Jbga, bojao sam se da bi moglo biti uvrijeđenih, čak i pored smajlija

Svakome svoje.

Za mene, digitalno (a pod digitalno u zadnje vrijeme u prijevodu mislimo na nešto što konzumiramo kroz računalo/tablet/smartphone) je uvijek siromašni nadomjestak za pravu stvar.

Gledati film na tabletu je jadno iskustvo u usporedbi za gledanjem filma u kinu. Slušanje glazbe preko streaminga ili neopipljivog digitalnog zapisa se ne može mjeriti sa slušanjem glazbe putem fizičkog nosača zvuka. Ne zato jer ćete čuti bolju kvalitetu zvuka, već zato jer puštanje ploče ili CD-a jedan ritual koji vas cijelog obuzme, a klikati na linkove da se nešto posluša je prazan osjećaj. Čitati knjigu ili strip preko zaslona sam probao i jednostavno ne mogu, neprirodno mi je to.

Igrati društvenu igru online, gdje ne vidite i ne čujete suigrače i ne osjećate ništa pod prstima je ok, ali također hladni mesni doručak u usporedbi sa biftekom.

Jasno da sve to digitalno daje komfornost, fleksibilnost i jednostavnost. Ne morate se misliti o prostoru gdje ćete držati sve te ploče, knjige i igre. Sve je instant dostupno, sve je jeftino. No po iskustvenom pitanju ta konformnost i jeftinoća na mene djeluju negativno. "Jeftino" donese i svoje negativne konotacije, u smislu da ono što vas je koštalo skuplje (u bilo kojem smislu) i do čega ste došli teže više cijenite i tome više uživate. Kad ste šparali kunu po kunu da kupite novi CD, kad bi vam konačno došao u ruke držali ste ga kao sveti gral, kad ste složili policu na koju ćete staviti svoju kolekciju, ta polica i kolekcija su vaš ponos kad vam dođu gosti, kad složite igru preko cijelog stola u 3 dimenzije, to je veličanstven prizor (pogotovo u usporedbi sa dvodimenzionalnim ekrančićem). To što računalo za vas kod igranja digitalnih igara obavlja puno zadataka, vrti karte, zbraja novce i bodove, pazi da je sve po pravilima, je također loše, puno je zdravije za vaš mozak da to obavljate sami. I opet, to što analogne društvene igre omogućuju i potiču igranje u društvu, sa prijateljima, to je naravno neprocijenjivo i dodaje toj aktivnosti puno dimenzija, a ne samo dimenziju logičke zabave za mozak kroz igru. Način na koji danas sve konzumiramo kroz nekakvo digitalno sučelje sve više podsjeća na Matrix.

A možda sam ja samo zasićen time što radim posao koji zahtjeva osmosatno buljenje u ekran i time što mi je mobitel postao kao dio tijela, pa bježim od digitalnog u svim aktivnostima koje mi predstavljaju gušt

[Stips]

Imam majicu na kojoj piše fuck digital, go analog.

To je tako cool i retro.

Jbga, bojao sam se da bi moglo biti uvrijeđenih, čak i pored smajlija

Nisam uvrijeđen. Samo sam htio vratiti lopticu. Zbilja.

Za mene, digitalno (a pod digitalno u zadnje vrijeme u prijevodu mislimo na nešto što konzumiramo kroz računalo/tablet/smartphone) je uvijek siromašni nadomjestak za pravu stvar.

Apsolutno. 122% se slažem.
No što ako nemaš vremena za pravu stvar?

Gledati film na tabletu je jadno iskustvo u usporedbi za gledanjem filma u kinu. Slušanje glazbe preko streaminga ili neopipljivog digitalnog zapisa se ne može mjeriti sa slušanjem glazbe putem fizičkog nosača zvuka. Ne zato jer ćete čuti bolju kvalitetu zvuka, već zato jer puštanje ploče ili CD-a jedan ritual koji vas cijelog obuzme, a klikati na linkove da se nešto posluša je prazan osjećaj. Čitati knjigu ili strip preko zaslona sam probao i jednostavno ne mogu, neprirodno mi je to.

Osobne preference. Prefriram papirnate stripove i opipljive društvene igre. Sve ostalo mi nije bitno.

Uz dve bitne stvari:
- Victory Lost ima tako dobar modul sa nekim tako dobrim funkcionalnostima da nisam siguran da ću ikada zaigrati analognu inačicu. Koju sma pošteno platio i imam je kući. Tako da joj se tu i tamo mogu ritualno pokloniti, ako baš hoćeš
- knjige bez slika preferiram kindle. Također kao i gornje, ergonomija. Kolekcija u džepu. Vađenje citata. Pisanje bilježaka. Skakanje s knjige na knjigu. A potom, i jer nitko ne zna što čitam jer je kindle - kindle.

Igrati društvenu igru online, gdje ne vidite i ne čujete suigrače i ne osjećate ništa pod prstima je ok, ali također hladni mesni doručak u usporedbi sa biftekom.

Kako rekoh, 122% sam uz ovo.
U idealnom svijetu, nikada ne bih igrao društvenu igru online.
Osim Victory Lost i sličnog. I, čujem, TtA. (Koji također imam, al nemam ga kada raširiti po stolu i skupit ekipu ).

Jasno da sve to digitalno daje komfornost, fleksibilnost i jednostavnost. Ne morate se misliti o prostoru gdje ćete držati sve te ploče, knjige i igre. Sve je instant dostupno, sve je jeftino. No po iskustvenom pitanju ta konformnost i jeftinoća na mene djeluju negativno. "Jeftino" donese i svoje negativne konotacije, u smislu da ono što vas je koštalo skuplje (u bilo kojem smislu) i do čega ste došli teže više cijenite i tome više uživate. Kad ste šparali kunu po kunu da kupite novi CD, kad bi vam konačno došao u ruke držali ste ga kao sveti gral, kad ste složili policu na koju ćete staviti svoju kolekciju, ta polica i kolekcija su vaš ponos kad vam dođu gosti, kad složite igru preko cijelog stola u 3 dimenzije, to je veličanstven prizor (pogotovo u usporedbi sa dvodimenzionalnim ekrančićem). To što računalo za vas kod igranja digitalnih igara obavlja puno zadataka, vrti karte, zbraja novce i bodove, pazi da je sve po pravilima, je također loše, puno je zdravije za vaš mozak da to obavljate sami. I opet, to što analogne društvene igre omogućuju i potiču igranje u društvu, sa prijateljima, to je naravno neprocijenjivo i dodaje toj aktivnosti puno dimenzija, a ne samo dimenziju logičke zabave za mozak kroz igru. Način na koji danas sve konzumiramo kroz nekakvo digitalno sučelje sve više podsjeća na Matrix.

Ok, ajmo malo offtopic:
https://www.youtube.com/watch?v=6jsKdVbeY9g
Dobro, slobodno zanemari prethodni filmić. Nema apsolutno nikakve veze sa raspravom, ali morao sam

Gle, imao sam nekad hard kor stavove i protiv solo igranja. Sad igram i digitalno, i solo.
A zadnjih dana igram i digitalno i solo (jer, Evolution je besplatna beta do čini mi se 11.2. na Steamu - odlična implementacija btw).

Ovih dana su mi aktualni digitalni Julius Caesar i Victory Lost, obje meni vrlo drage igre, i da ih ne upražnjavam tako ne bih ih upražnjavao nikako. Još JC bih i mogao dogovoriti, ali VL teško.

A za ostale digitalije, skinem, odigram par dana (ili u slučaju Neuroshime Hex, par tjedana - ali samo zato jer tu igru obožavam igrati i uživo) i - zaboravim. Baš iz ovih razloga gore koje si naveo. Nije to to. Mesni doručak, eto...

I naravno, igram u društvu za stolom kad god je to moguće.

btw, nekoliko godina se kod mene doma okupljala ekipica na igrama, pa sam u 95% slučajeva ja bio jedini za stolom koji je znao pravila. Tak da nemam neke mistike oko toga kaj to administracija jest. Nama koji čitamo rulebookove iz zezancije, jer ih volimo čitati to i nije neki problem, ali brate nemoj mi reći da ti nekad nije naporno kad se desi neka situacija i sada ti moraš presuditi sa svojim savršenim enciklopedijskim znanjem svega i svačega. Zdravo za mozak, osim kada nije.

A kolekcije se mogu sagledavati negativno i pozitivno. Primjerice meni se nekad čini besmislenim koliko igara imam. Bolje bi bilo da nas 100 ima 5000 zajedničkih naslova u 8000 primjeraka nego kako je sada, da nas sto ima 500 naslova u 8000 primjeraka. No, svatko želi imati svoje. Kao ukras. Kao nekakvu izjavu o sebi. ili, za udaljenu mogućnost da će mu zatrebati u 4 ujutro, kad igraona ne radi. Neću dalje, jer i sam imam nekakvu kolekciju, ali mogu ti reć da kako vrijeme ide (a pazi, stiže mi da danas sve otkažem, još barem 6 igara sa bilo p500 bilo KS u slijedećih pola godine) sve manje i manje vidim smisao u tome. Ionako uživam u istim naslovima, a kad otkrijem što novo - šansa je da ima ili CM ili MC ili netko tu sa foruma...

A možda sam ja samo zasićen time što radim posao koji zahtjeva osmosatno buljenje u ekran i time što mi je mobitel postao kao dio tijela, pa bježim od digitalnog u svim aktivnostima koje mi predstavljaju gušt

Tako i ja. No nije mi bauk digitalno. A ako je baš problem u buljenju, to društvene igre ne rješavaju. I tu se bulji, još kako.
Meni je recimo recept otići istrčati se na nasip. Ili kad mi klinac malo još naraste, vratiti se vikendima u prirodu.

Nego, @Vukozec u čemu se mi to zapravo ne slažemo?

[roverandom]

Samo me zanimalo, čisto iz znatiželje, kako čovjek dođe do tolike brojke?
Zbilja, baš me eto zanima - kada stignete odigrati tolike partije?

primjer prosječnog mjeseca prošle godine (plavi pravokutnici su logani playevi)




Stim da uzmi u obzir da je ova godina abnormalna bila, ljetni semestar sam radio do 4. mjeseca i nisam imao ni jedan predmet. A zimski semestar sam počeo radit u 10. mjesecu u carti magici gdje sam dosta igrao.

Vidit ćemo kako će za ovu godinu bit i hoću li se uopće približit brojci od prošle godine.

[Vukozec]

Igrati društvenu igru online, gdje ne vidite i ne čujete suigrače i ne osjećate ništa pod prstima je ok, ali također hladni mesni doručak u usporedbi sa biftekom.

Kako rekoh, 122% sam uz ovo.
U idealnom svijetu, nikada ne bih igrao društvenu igru online.
Osim Victory Lost i sličnog. I, čujem, TtA. (Koji također imam, al nemam ga kada raširiti po stolu i skupit ekipu ).

Poznato mi je to sa TtA

Ok, ajmo malo offtopic:
https://www.youtube.com/watch?v=6jsKdVbeY9g
Dobro, slobodno zanemari prethodni filmić. Nema apsolutno nikakve veze sa raspravom, ali morao sam

Vukozec:

Gle, imao sam nekad hard kor stavove i protiv solo igranja. Sad igram i digitalno, i solo.
A zadnjih dana igram i digitalno i solo (jer, Evolution je besplatna beta do čini mi se 11.2. na Steamu - odlična implementacija btw).

Solo BG je prilično dobra anti-stres terapija. Digitalno soliranje nema takav terapeutski učinak.

btw, nekoliko godina se kod mene doma okupljala ekipica na igrama, pa sam u 95% slučajeva ja bio jedini za stolom koji je znao pravila. Tak da nemam neke mistike oko toga kaj to administracija jest. Nama koji čitamo rulebookove iz zezancije, jer ih volimo čitati to i nije neki problem, ali brate nemoj mi reći da ti nekad nije naporno kad se desi neka situacija i sada ti moraš presuditi sa svojim savršenim enciklopedijskim znanjem svega i svačega. Zdravo za mozak, osim kada nije.

A kolekcije se mogu sagledavati negativno i pozitivno. Primjerice meni se nekad čini besmislenim koliko igara imam. Bolje bi bilo da nas 100 ima 5000 zajedničkih naslova u 8000 primjeraka nego kako je sada, da nas sto ima 500 naslova u 8000 primjeraka. No, svatko želi imati svoje. Kao ukras. Kao nekakvu izjavu o sebi. ili, za udaljenu mogućnost da će mu zatrebati u 4 ujutro, kad igraona ne radi. Neću dalje, jer i sam imam nekakvu kolekciju, ali mogu ti reć da kako vrijeme ide (a pazi, stiže mi da danas sve otkažem, još barem 6 igara sa bilo p500 bilo KS u slijedećih pola godine) sve manje i manje vidim smisao u tome. Ionako uživam u istim naslovima, a kad otkrijem što novo - šansa je da ima ili CM ili MC ili netko tu sa foruma.

Dok god ti je posjedovati nešto, baviti se nekim hobijem strast i gušt, nema ništa loše u tome da si malo iracionalan oko toga. Naravno da ti, realno, puno toga ne treba u životu, ali život bi bio dosadan da se samo vodimo razumom bez strasti. A od raznoraznih hobija i kolekcija na koje bacam novac i sa kojim zatrpavam kuću, društvene igre su po svojoj trajnosti i primjeni još i najrazumniji hobi

Nego, @Vukozec u čemu se mi to zapravo ne slažemo?

Dobro pitanje

In red.

[kockica]

Igranje uživo ima još jednu komponentu koju nemam digitalno, mogu pročitati iz govora tijela svog protivnika (ženu) i pretpostaviti što smjera Najgore je kad dokučim i iz njenog igranja i njenog ponašanja što ću fasovati, a ne mogu ništa po tom pitanju...

[Vukozec]

Igranje uživo ima još jednu komponentu koju nemam digitalno, mogu pročitati iz govora tijela svog protivnika (ženu) i pretpostaviti što smjera Najgore je kad dokučim i iz njenog igranja i njenog ponašanja što ću fasovati, a ne mogu ništa po tom pitanju...

Pleasure spiked with pain

[Stips]

O da.
Kako sport nabrijava fizičku kondiciju, bordgejmovi nabrijavanju (barem) čitanje i skrivanje tellova
Oni uživo, jel.

Dobro. Dosta offtopičarenja s moje strane.

[dendarii42]

@Stipsonov može neki linkić na onaj Evolution na Steamu?