Preskočene lekcije

Teme vezane uz igre, igranje, druženje, obitelj i psihologiju igranja
Avatar
dlakar
Reactions:
Postovi: 842
Pridružen/a: 22 vel 2016, 16:46
Ima zahvala: 677 puta
 pohvaljen: 664 puta
Kontakt:

Re: Preskočene lekcije

Post Postao/la dlakar »

Malo smo otisli sa teme, ali nije mi jasno zasto svi pricaju da ticket to ride valja samo u 5 igraca? Stvar je u tome da, ako poznajes zadatke, pokusavas zablokirati protivnika neovisno o svojoj ruti. Imam dojam da tu igru vecina igra krivo. Znaci gledas samo sebe i tko ima bolje zadatke, pobjedio je. To je lagana igra koju naucis u 5 sekundi, ali ima vise od toga sto vi pricate. To je stvarno opaka igra ako ju igra ekipa koja zna rute i nije joj zao trositi kartice na blokanje. Sigurno da se ne moze mjeriti sa ozbiljnijim naslovima, ali svaka igra moze biti ili dobra ili losa...ovisno o trenutku i ljudima s kojima ju igras
Ovi su korisnici zahvalili autoru dlakar za post (ukupno 2):
miki0102sadistiko
For a while, I thought of myself as an atheist until I realized it was a belief, too.
Stips
Reactions:
Postovi: 954
Pridružen/a: 09 kol 2011, 15:34
Ima zahvala: 587 puta
 pohvaljen: 576 puta

Re: Preskočene lekcije

Post Postao/la Stips »

Staro nije isto što i klasično. Puno je toga što je nastalo kad nije bilo boljih mehanika pa je danas zastarjelo _svima_. Isto tako, puno toga si igrao kad nisi znao bolje pa je danas zastarjelo _tebi_.

Bitna stvar je razvoj mehanika u igrama uopće i razvoj pojedinog igrača. Dakle i marge i vatanen su na tragu kad kažu kako _ne_ .
Marge ukazuje kako su brojni mehanički problemi toliko uspješno riješeni da su igre koje ih ne implementiraju jednostavno zastarjeli. Tipa, zaka oko stola vrtjeti turn po turn sa svim fazama, kad možemo vrtjeti oko stola fazu po fazu i tako smanjiti downtime.
Vatanen je jako kratak ali pretpostavio bih kako jednom kad znaš žonglirati sa četiri loptice ne vraćaš se na tri, što će reći razvoj tebe kao igrača.

Ja se pak priklanjam krofetkiju i mislim kako je pogodio u sridu sa Casablancom. Casablančine komponente su u puno filmova. Ali da zbilja skužiš koje su to komponente i zakaj znače to kaj znače (a da ih ne naučiš papagajski difuzijom), pogledaj izvornik. Pogotovo kaj ona mora imati integritet sama po sebi, a kad uzmeš njene komponente i staviš ih u nešto drugo zapravo je malo i koristiš tako, kao placeholder. Možeš je malo i sfušati, koga briga kad je ionako fokus na kompilaciji dijelova, ne na svakom dijelu. Tak i za igre.

Znači kad igraš neko današnje čudo gdje i biraš uloge, i bidaš za potez i skupljaš setove i razvijaš nešto u nešto drugo, svaka ta komponenta može bit tak-tak pa se uklope u neku himeru koja je super jer radiš svakaj. No kad igraš igru koja brusi samo jednu tu mehaniku, sjeti se da je ta postala klasikom jer je nadživila sve druge pokušaje tog istog. Casablanca ima svoje neuspjele pandane, isto kao i Puerto Rico.

Kad smo kod toga, sintagma 'moderni klasik' mi je ko drveno željezo. Nekaj može obećavati i neke igre možeš biti prilično siguran kako će postati klasici ali klasik se postaje testom vremena. Kako znaš da tvoj 'moderni klasik' sutra neće zasjeniti neka nova igra koja ga izuva iz cipela, koja istu mehaniku tako unapređuje da ne možeš vjerovati kak se nisi sjetio i izaziva onaj poznati: "Jebote, pa da!" trenutak.

Npr nisam nešto igra Pandemic i u nekom trenutku ako/kad ga nabavim ću guštati. Je li mu došla zamjena otkad je izašao? Dosta igara ga je koristilo, ali je li ga koja _zamijenila_? Ugrađen u sto naslova, i dalje je svjež.


tl;dr:
Nije svaka stara igra klasik. Stare igre su uglavnom zastarjele. Ipak, kad se neka stara igra smatra klasikom, ona je klasik s razlogom.




@kockica
Klasike se uvijek da igrati. Vrag je samo prepoznati koji te zanima mehanikom i temom - no to je zapravo standardni problem kod bilo koje igre.



PS
Recimo sad je neki dan bila u prodaji exp za Cosmic Encounter. Pobjegla mi je pred nosom, bila je prodana, ali mi je drago vidjeti kako je CE još uvijek Alive and Kicking. Gdje će bit Scythe za 10 godina?

PPS
@ marge
"Moje osobno mišljenje je da su generalno ranije izdane igre bile više na nož (jače kompetitivne i manje su praštale ne razmišljanje), a u zadnje vrijeme se više izrađuju igre prilagođenije za šire mase, ali obično manje zahtjevnije po pitanju naprezanja moždanih vijuga. " - Totalno to! Danas mi se čini kako ima dost point salada i mehanika koje sve drže 'u igri' bez obzira kaj rade . Tipa pet igrača, razlika prvi zadnji 5, i to 97:102, i tako svaku partiju. Što otvara novu temu skroz: party-izacija igara, igre kao aktivnost vs igre kao nadmetanje i tako u tom stilu

PPPS
Nemaju li Settlers of Catan i onu expanziju Cities and Knights? Ne postaju li tom ekspanzijom malo 'konkretnija' igra? Tako da možeš igrati sa bilo kime vanilla a ako hoćeš malo problematizirati, ubaciš ekspanziju?

PPPPS
@kockica
Nije klasik ali šlepa se na temu klasika, a poslastica je za dva igrača:
ako hoćeš mogu ti posuditi Settlers of Catan the Card Game.
(A tko zna, možda jest klasik - vidim da ima reizdanje :D )
Stips
Reactions:
Postovi: 954
Pridružen/a: 09 kol 2011, 15:34
Ima zahvala: 587 puta
 pohvaljen: 576 puta

Re: Preskočene lekcije

Post Postao/la Stips »

@dlakar
Nisam igrao Ticket ali slažem se: ako ekipa zna kaj radi, dakle ako ima neke ekspertize oko stola, svaka igra može biti zakon.
I naravno ako je zezancija. Ipak je to sve na kraju dana zezancija, pa taman i napadao/branio Rusiju :)
Avatar
DarkDefender
Reactions:
Postovi: 513
Pridružen/a: 09 ožu 2015, 11:36
Ima zahvala: 271 put
 pohvaljen: 464 puta

Re: Preskočene lekcije

Post Postao/la DarkDefender »

dlakar je napisao/la: 09 stu 2017, 16:07 Malo smo otisli sa teme, ali nije mi jasno zasto svi pricaju da ticket to ride valja samo u 5 igraca? Stvar je u tome da, ako poznajes zadatke, pokusavas zablokirati protivnika neovisno o svojoj ruti. Imam dojam da tu igru vecina igra krivo. Znaci gledas samo sebe i tko ima bolje zadatke, pobjedio je. To je lagana igra koju naucis u 5 sekundi, ali ima vise od toga sto vi pricate. To je stvarno opaka igra ako ju igra ekipa koja zna rute i nije joj zao trositi kartice na blokanje. Sigurno da se ne moze mjeriti sa ozbiljnijim naslovima, ali svaka igra moze biti ili dobra ili losa...ovisno o trenutku i ljudima s kojima ju igras
Ne bih se nimalo slozio. Igrao sam dosta TTR i blokiranje nekoga je uglavnom los potez. Trosis vrijeme, kartice i vlakice da nekoga zablokiras i sve sto si dobio je da si sebe i igraca kojeg si zablokirao stavio u dosta nepovoljniji polozaj. A da ne govorim da bi se znalo dogoditi da bi igracu kojeg sam zablokirao samo napravio uslugu jer je uspio doci okolo pa na kraju cak i osvojiti 10 bodova za najdulju rutu pa bi samo sebe zafrknuo. Taktika blokiranja ima smisla samo ako se ljudi urote protiv nekoga tko vodi ili na tocno 3-4 mjesta na mapi di s rutom velicine max 3 mozes nekome dosta produljiti put.

Najbolja taktika je hordati karte i onda iz kruga u krug nasaditi se na najduze rute (tesko da ce te netko zablokirati jer ne moze skupiti dovoljno za dugacku rutu od silnih karata sto si nahordao, a i nitko ne zna di ides jer vise manje odjednom sve iskrcas). Mi smo uveli house rule max 15 karata u ruci zbog toga.

Jedina stvar koja meni popravlja igru je ekspanzija 1910, jer dodaje puno kracih ruta i pravilo da se dobije 15 bodova za najvise ispunjenih ruta (ovo se isto moze dodati u originalnu igru kao house rule), i igranje u 5 igraca. Onda se ljudi naguzvaju i stvarno je napeto hoces li uspjeti zavrsiti rutu.

P.S. Igrao sam samo US mapu i nisam igrao Europe tako da ostavljam mogucnost da je na ostalim verzijama iskustvo nesto bolje.
Avatar
fpol
Reactions:
Postovi: 306
Pridružen/a: 03 sij 2012, 17:07
Ima zahvala: 246 puta
 pohvaljen: 190 puta
Kontakt:

Re: Preskočene lekcije

Post Postao/la fpol »

DarkDefender je napisao/la: 08 stu 2017, 17:05
fpol je napisao/la: 08 stu 2017, 16:23 power grid - jos jedna igra koja nije gw, ali je moja velika preporuka. Igra koja je dobra za HC gamere, ali i za one koji nisu. Rekao bi da je prava igra za odigrat nakon gw igara. S kim god da sam igrao uvijek je dobro proslo.
Vidis, ja sam imao dosta drugacije iskustvo s Power Gridom. Igra mi je bila super prvi put kad sam je igrao i nakon doslovno 3-4 partije sam izgubio svaku zelju za igrati ju. Igra se, po mom misljenju, previse auto correcta. Ako odigras los potez, igra ce te, kao zadnjeg igraca, nagraditi i bit ces nazad u igri i obrnuto. Nakon toga nije imalo smisla razmisljati u igri pa onda ni igrati.
Iako se na prvi pogled tako cini, zapravo mehanika koja nagraduje zadnjeg igraca u ovoj igri nije toliko catch up mehanika koliko cisti balans igre. Zamisli da nema toga, prvi puta kada napajas vise gradova od protivnika, zaradis vise novaca i nakon toga nema nikakve sanse da te stigne, jednostavno radis sve vecu i vecu razliku. Uostalom ovo sam vise puta isprobao namjerno se drzeci posljednjeg mjesta, sto mi je na kraju donijelo poraze. U vecini slucajeva ako netko dobije prednost od jednog grada (tu mislim punu prednost kroz vise krugova, ne ovaj krug nisam gradio, ali sada imam novce) catch up mehanika ti nece pomoci da ga stignes osim ako on ne napravi neku gresku. Odnosno dok ti moze pomoci da prezivis manje greske, ne pomaze ako kupis krivu elektranu u krivo vrijeme ili ako izgradis na krivom mjestu i ostanes blokiran predugo, naravno odrzava te na zivotu da mozda docekas slicnu gresku protivnika.

Takoder kada se igra dobro, igraci obicno imaju isti broj gradova, pa manpulacija poretkom igranja postaja sastavni dio strategije, a ne catch up mehanika.

Ta mehanika je malo cudna (nije intuitivna) i jasno mi je da moze odbiti ljude od igre, ali reci da zbog nje ne moras razmisljat u igri, mislim da nije tocno.
Avatar
DarkDefender
Reactions:
Postovi: 513
Pridružen/a: 09 ožu 2015, 11:36
Ima zahvala: 271 put
 pohvaljen: 464 puta

Re: Preskočene lekcije

Post Postao/la DarkDefender »

Jasno mi je da je to balans igre, ali je prevelik balans. Ono sto me muci je sto igra izgleda ko da trebas razmisljati, a zapravo ne trebas. Probao sam igrati i da se drzim zadnje pozicije i da se drzim prve i nijedno nije dobro. Jedina dobra taktika je: ako imam para prosirim se, ako nemam, ne prosirim se. Ako me sreca posluzi, uspjet cu imati neku elektranu koja trosi resurs na koji drugi nisu navalili pa ce mu to biti jeftinije i pobijedit cu. Taktiku ne odredjuje igrac nego igra. Ako stavim grad u skupi kvart, bit cu zadnji i pred kraj se prosiriti u jeftini kvart i biti u igri za pobjedu. Ako stavim grad u jeftini kvart biti cu prvri i vodit cu dok me na kraju ostali ne sustignu i borit cemo se pobjedu. Imam osjecaj da je najrudimentarniji AI jednako sposoban pobijediti kao netko tko ful razmislja.

Edit: takticke odluke svode se na odluku o kupnji elektrane, a na to igrac cesto nema previse utjecaja ili nema dovoljno informacija (kupi nesto super i onda se svi ostali nasade na taj resurs ili izadje jeftinija elektrana koja trosi isti resurs)
Ovi su korisnici zahvalili autoru DarkDefender za post:
fpol
Avatar
dlakar
Reactions:
Postovi: 842
Pridružen/a: 22 vel 2016, 16:46
Ima zahvala: 677 puta
 pohvaljen: 664 puta
Kontakt:

Re: Preskočene lekcije

Post Postao/la dlakar »

DarkDefender je napisao/la: 09 stu 2017, 16:53
dlakar je napisao/la: 09 stu 2017, 16:07 Malo smo otisli sa teme, ali nije mi jasno zasto svi pricaju da ticket to ride valja samo u 5 igraca? Stvar je u tome da, ako poznajes zadatke, pokusavas zablokirati protivnika neovisno o svojoj ruti. Imam dojam da tu igru vecina igra krivo. Znaci gledas samo sebe i tko ima bolje zadatke, pobjedio je. To je lagana igra koju naucis u 5 sekundi, ali ima vise od toga sto vi pricate. To je stvarno opaka igra ako ju igra ekipa koja zna rute i nije joj zao trositi kartice na blokanje. Sigurno da se ne moze mjeriti sa ozbiljnijim naslovima, ali svaka igra moze biti ili dobra ili losa...ovisno o trenutku i ljudima s kojima ju igras
Ne bih se nimalo slozio. Igrao sam dosta TTR i blokiranje nekoga je uglavnom los potez. Trosis vrijeme, kartice i vlakice da nekoga zablokiras i sve sto si dobio je da si sebe i igraca kojeg si zablokirao stavio u dosta nepovoljniji polozaj. A da ne govorim da bi se znalo dogoditi da bi igracu kojeg sam zablokirao samo napravio uslugu jer je uspio doci okolo pa na kraju cak i osvojiti 10 bodova za najdulju rutu pa bi samo sebe zafrknuo. Taktika blokiranja ima smisla samo ako se ljudi urote protiv nekoga tko vodi ili na tocno 3-4 mjesta na mapi di s rutom velicine max 3 mozes nekome dosta produljiti put.

Najbolja taktika je hordati karte i onda iz kruga u krug nasaditi se na najduze rute (tesko da ce te netko zablokirati jer ne moze skupiti dovoljno za dugacku rutu od silnih karata sto si nahordao, a i nitko ne zna di ides jer vise manje odjednom sve iskrcas). Mi smo uveli house rule max 15 karata u ruci zbog toga.

Jedina stvar koja meni popravlja igru je ekspanzija 1910, jer dodaje puno kracih ruta i pravilo da se dobije 15 bodova za najvise ispunjenih ruta (ovo se isto moze dodati u originalnu igru kao house rule), i igranje u 5 igraca. Onda se ljudi naguzvaju i stvarno je napeto hoces li uspjeti zavrsiti rutu.

P.S. Igrao sam samo US mapu i nisam igrao Europe tako da ostavljam mogucnost da je na ostalim verzijama iskustvo nesto bolje.
Slazem se da ako sam probas blokat da neces zavrsit dobro. Zato ekipa mora prepoznat situaciju. Ako jedan krene, drugi mu moraju pomoc. Smatram da tko bude preocit u postavljanju ruta, mora biti kaznjen. Zato kazem da ova igra uveliko ovisi o ekipi koja ju igra. Moze bit klaonica, a i ne mora....meni je draza kad je klaonica...:)

Edit: al da se razumijemo, rijetko izlazi na stol...jednostavno ima daleko boljih i zanimljivijih naslova od te igre...ali ju nikada necu izbaciti iz svoje kolekcije
For a while, I thought of myself as an atheist until I realized it was a belief, too.
Vatanen
Reactions:
Postovi: 414
Pridružen/a: 29 sij 2013, 14:46
Ima zahvala: 252 puta
 pohvaljen: 425 puta

Re: Preskočene lekcije

Post Postao/la Vatanen »

@Stipsonov: Da. :-D

Želio sam samo sublimirati odgovor OP-u s obzirom na konkretne igre koje je u postu spomenuo. Nitko nije rekao da ne postoje klasici primjerene kompleksnosti na koje se taj odgovor (iz moje perspektive) ne odnosi (npr. Die Macher) i pitanje nije bilo: ima li kakav dobar gateway game za moju ekipu, nego je pitanje bilo može li se iskusni igrač (s točno opisanom pozadinom u OP-u) uistinu zadovoljiti igrama kao što su TTR, Pandemic, Catan, Karkač (super mi je ovaj hipokoristik - copyright je netko s foruma, ne sjećam se više tko) i što je već pisalo. Moje iskustvo je: ne može.

Imam u kolekciji Pandemic, Puerto Rico i dvije varijacije Karkača. Nikada se ne igraju. U praksi to izgleda tako da želiš probati nešto što je svima super, kupiš, staviš na stol i nakon jedne partije kažeš "pametno, pametno, eto vidim zašto je svi vole, fino fino, malo je jednostavno i banalno, ali dobro u svoje vrijeme je bilo revolucionarno". I onda kada treba birati igre koje ćemo igrati više nikada ne vidi stola... Čak ni kad se želi nešto jednostavno za zatvaranje večeri, navedene igre više nisu opcija, nego dolaze neke druge (kaj ja znam, Biblios, Deep Sea Adventures, Codenames, Avalon, pa čak i Dixit - ali sve su to druge vrste igara od gorenavedenih).

Dakle ne-kupiti takve igre je lekcija koju ja mogu podijeliti :-D Iz razloga koje je Stipsa naveo. Catan je možda iznimka - njega nemam jer ne radi u dvoje, dugo ga nisam igrao pa ajde, ne govorim o njemu. Puerto Rico treba ostaviti u ropotarnici povijesti na zaslužnom mjestu. Remi sam volio u ljetnim noćima kartati sa starcima prije 300 godina i nemam nikakve potrebe danas ponavljati to iskustvo s dodanim vlakićima... itd. itb.

Film i igre nisu isto, premda sam se i sam često služio tom analogijom. Ne nastaju na isti način i nemaju isti tip recepcije, povijesnog razvoja itd. Ja sam zadnji koji će govoriti protiv klasika, ali ovdje je bila riječ o "klasicima" koji su to postali između ostaloga i zbog svoje jednostavnosti i broja prodanih primjeraka te zbog toga što su bili prva stvar nakon Monopolija i Rizika (od kojih nije teško biti bolji, kada gledamo iz ne-povijesne perspektive, a kada se igramo i kada kupujemo to uglavnom radimo). Nisam protiv da se s njima ide prema novim igračima, pa da ih i iskusni igrač nabaci s vremena na vrijeme ako mu je to cool. Ali u smislu trošenja novca na istraživanje vlastita ukusa nekoga tko već ima igraćeg iskustva gledao bih u drugom smjeru.

Većina filmskih klasika (ne kultnih filmova, to je druga priča) odlikovala se nekada, a odlikuje se i iz današnje perspektive određenom kompleksnošću i višeslojnošću, time da posjeduju neku "dubinu", a ne time da su jedan element filma inovirali i na to se sveli (kao što je slučaj s nekim "modernim klasicima u igrama" na mehaničkoj razini). Osim toga, kada neki film ponavlja postupke nekog klasika vrijednost klasika time ne blijedi (tim više što najčešće ponavlja neke segmente, ne cjelinu) - ima iznimaka, dakako, što samo znači da se s titulom klasika požurilo jer ako film "ne stari dobro" onda nije svevremenski klasik, nego je hit nekog doba i točka. S igrama nisam siguran da to vrijedi - ako je netko uzeo action selection iz Puerto Rica i stavio ga u neku novu igru, koja k tome za razliku ima i temu, pa i još poneku dodatnu fino integriranu mehaniku i art koji nečemu liči onda mislim s pravom možemo govoriti o "riplejsanju" (kao što se to i čini u praksi i u kritici igara) jer igre za razliku od filma imaju uporabnu vrijednost i presudnu komponentu interaktivnosti (s igrom koja se mijenja s obzirom na igrača i s drugim igračima). Igra je sredstvo igranja, film nije sredstvo ničega. Oboje mogu posredovati svašta, pa i neke iste sadržaje, ali ne čak ni na sličan način - svaka analogija iz tog smjera može se povlačiti samo iz industrijske perspektive... Svime time ne želim reći da igre ne mogu imati umjetničku vrijednost, premda je najčešće nemaju kao što je najčešće nemaju ni filmovi :-D I tu bih stao da ne odemo u raspravu o teoriji filma i (nepostojećoj) teoriji društvenih igara - mislim da sam jasno dao do znanja što sam mislio s dva znaka, nadajući se da neće trebati ovih par tisuća kakvima i inače zamaram ljude na forumu (pa rekoh da promijenim malo ploču i budem koristan - ponukan jednim briljantno ironičnim postom na BGG-ju koji je simulirao odgovore na threadove tipa "Preporučite mi nešto lagano, kratko, za 3 igrača s temom WWII..." a koji obično glase "XY je najbolja igra ikada, traje doduše 16 sati, samo je za 5 i tema je vinogradarstvo u Češkoj, ali to je ono što tebi treba").
Boardgames are power fantasies.
Maciej Janik et al.
Vatanen
Reactions:
Postovi: 414
Pridružen/a: 29 sij 2013, 14:46
Ima zahvala: 252 puta
 pohvaljen: 425 puta

Re: Preskočene lekcije

Post Postao/la Vatanen »

Ali mi vrag neda mira pa moram još reći da je Casablanca jedna neprekidna revija snažnih replika, mislim da ni jedan film u povijesti nema toliko poznatih replika iskrcanih na jedno mjesto, i da je još uz to... pa manje-više to je to. U teoriji filma ne smatra se klasikom, više kultnim filmom, ali whatever... Ono što je bitno jest da je i sama izraziti krpež ranijih i istovremeno trendovskih postupaka, a vrlo malo "inovativan". Inovativan je recimo bio Građanin Kane, koji i danas funkcionira na svim razinama zbog načina pripovijedanja koji je uvijek privlačan, ali eto vraga baš se za njega može reći da je na formalnoj razini (dubinski kadar, pretapanja, višestruka fokalizacija itd.) kasnije svaki pojedini segment ponavljan sve dok ta ponavljanja nisu postala tehnički i mnogo savršenija... Velim, film nije loše ostario, ali s njim kada ga prvi put gledaš doista imaš osjećaj da si sve to već negdje vidio - to je posljedica težišta na "inovativnosti" u filmu... i generalno gledano iako će ga kritičari stavljati visoko, nisam siguran koliko apelira na suvremenog gledatelja... Premda hajde, njega suvremeni gledatelj barem može dogledati do kraja, za razliku od Prošle godine u Marienbadu :-D
Boardgames are power fantasies.
Maciej Janik et al.
Vatanen
Reactions:
Postovi: 414
Pridružen/a: 29 sij 2013, 14:46
Ima zahvala: 252 puta
 pohvaljen: 425 puta

Re: Preskočene lekcije

Post Postao/la Vatanen »

I da, filmske klasike treba gledati, ali ako me čovjek pita: "odgledao sam novi Blade Runner, isplati li mi se ići pogledati Langov Metropolis za 300 kuna?" u najmanju ću ga ruku upozoriti da je Metropolis nijemi crno-bijeli film duga trajanja i nepotpune očuvanosti koji mu možda i neće izazvati iste osjete kao novi Blade Runner, a ako nema iskustva s tako starim filmovima i da to može za njega biti razočaravajuće iskustvo... bez obzira na sve veze prvog i drugog. Ja bih rado da ga on pogleda, ali ako do sada nije gledao ništa starije od 1980-ih nisam siguran da će to dobro proći.

Ili još bolje, jer Metropolis je ipak remek-djelo, - "isplati li mi se ići pogledati Meliesov Put na Mjesec" (koji ima isključivo povijesnu i tehničku vrijednost)? Iz moje perspektive odgovor je jedno veliko NE! (osim ako nisi filmolog, a i onda ti treba želudac, Scorseseove nostalgične fantazije aside).

A čovjek nije izrazio istraživački duh nego je pitao hoće li to iskustvo biti jednako zadovoljavajuće. Neće.

Ne mislim da u igrama postoje "obavezne lektire" (mislim štoviše da ih ne bi trebalo biti ni kada je riječ o knjigama i filmovima u školama, odnosno da bi taj popis trebao biti vrlo širok i vrlo slobodan za odabir) jer da postoje očekivalo bi se od svakog novog igrača da ga prvo natjeramo da igra Monopoli, Rizik, Go, šah, Čovječe i šija šete (a hvala bogu uskoro ćemo imati generacije koje se nisu rodile s Monopolijem u kolijevci), po mogućnosti još u vrtiću (kao što srednjoškolce tjeraju da čitaju Ilijadu u prvom srednje pa im zgade književnost za sva vremena) da budemo sigurni da smo im zgadili igranje za sva vremena.

Ugl.: Ako si već duboko unutra, naravno da ćeš ići vidjeti što ima tamo, ali ne, nemoj dati pare za to ako ne trebaš i ako tražiš novi Viticulture.
Boardgames are power fantasies.
Maciej Janik et al.
Odgovori

Natrag na “Općenito o igrama i igranju”