Društvene igre u Hrvata

[grof]

Otvaram temu za diskusiju vezano uz napis o društvenim igrama u nas.

Naime, opće je poznato da se kvalitetniji naslovi mogu naći jedino u njemačkim dućanima tipa Interspara, Mullera, no sa najvećim naglaskom na Muller. Također Land of Magic prodaje dobar asortiman ovih igara. Ostali dućani tipa one2play, turbolimach i slični baš ne mare za ove igre nego svoje police ispune jednim te istim kutijama kojekakvih Monopoly-a, Igri života i Rizika.

ako ste iz nekog većeg hrvatskog grada onda sa nabavkom nekog od naslova s naših stranica neće biti prevelikih problema, no s manjim mjestima nabavka je već problem. Kada bi se i dućani tipa one2play-a i turbolimacha okrenuli nabavci ovakvih naslova vjerujemo da bi se stanje znatno popravilo.

Pišite nam vlastita iskustva i svoje poglede na ovaj problem...

[tupko]

Ma tako je sa gotovo svim stvarima a ne samo društvenim igrama! ovdje u Kutini nema nikakav izbor za bilo što i po sve mora se ići u Zagreb.

S druge strane moja ekipa je znala igrati samo Rizik i to do zore uz pokoju čašicu i pljugu heheheh

[grof]

Ma tako je sa gotovo svim stvarima a ne samo društvenim igrama! ovdje u Kutini nema nikakav izbor za bilo što i po sve mora se ići u Zagreb.

S druge strane moja ekipa je znala igrati samo Rizik i to do zore uz pokoju čašicu i pljugu heheheh

Da, ali ako bi ljudi više pitali i tražili veći izbor igara, onda bi se nakon nekog vremena i trgovci trznuli i uvidjeli da bi prodaje bilo, pa bi se pokrenula i kakva lančana reakcija.

Evo, npr. U Kauflandu nije bilo do Mullera i Interspara nikakvih poštenih igara za kupiti, onda su uvidjeli da kupci iz ovih dućana nabavljaju igre, pa je i sam Kufland počeo prodavati kvalitetnije naslove (Scotland Yard, Marco Polo...) Jedno uvijek povlači drugo...

Kad trgovac vidi da tržištai ma, ne treba mu dugo da shvati

[tupko]

Imao sam tu "sreću" da radim u trgovini pa ti iz prve ruke mogu reći kakva je situacija bar što se tiče tu kod nas: radio kak spada ili uopće neradio plaća ti je ista stoga trgovci baš i nemaju sluha za kupce.
To je žalosna istina i naša zbilja. Radiš gomilu sati koji ti nikad neće biti plaćeni a bez obzira na rezultate plaća je ista (malo više od minimalca) stoga i nemaš neku motivaciju za rad.

[grof]

Imao sam tu "sreću" da radim u trgovini pa ti iz prve ruke mogu reći kakva je situacija bar što se tiče tu kod nas: radio kak spada ili uopće neradio plaća ti je ista stoga trgovci baš i nemaju sluha za kupce.
To je žalosna istina i naša zbilja. Radiš gomilu sati koji ti nikad neće biti plaćeni a bez obzira na rezultate plaća je ista (malo više od minimalca) stoga i nemaš neku motivaciju za rad.

Da... to je definitivno loše

[sanja]

Pozdrav
Evo mog iskustva sa društvenim igrama. Počela sam igrati prije 5 godina kad je moj dragi u Algoritmu kupio Laru Croft - moj komentar, pa sta ce ti to, s kim ćeš to igrati, mogao si kupiti hrpu knjiga za te novce. Na kraju sam ipak ja krivac što sad svaki vikend sa grupom prijatelja igramo kao okorjeli ovisnici. Došli su nam prijatelji na kavicu, pa šta ćemo raditi, pa idemo nešto igrati, pa jel' svi znaju belu? Ja nisam znala. Ne znam još ni danas. Onda je moj dragi izvukao onu igru "koju nitko neće igrati sa njim". Trebalo nam je dva kruga da skužimo pravila, koja su vrlo jednostavna, da se navučemo na ovakvu vrstu igranja. Pa smo se počeli redovito družiti uz bacanje kockica i karata. Sljedio je Betrayl at House on the Hill, koju smo igrali dok sve scenarije nismo znali napamet. Nakon toga nabavili smo Runebound. Sve nakon toga je povijest. Nabavili smo još igara, ali ništa nije kao Runebound + sve ekspenzije. Čitajući po forumima ljudi zamjeraju ovoj igri dugotrajnost. Istina, prvi put kad smo igrali partija je u četvero trajala 6 (i slovima šest) sati. Ali onda nismo dobro znali ni pravila ni karte ni u šta se upuštamo. Sada je partija oko sat vremena 5 - 7 igrača. Najkraća 45 minuta. Dakle, ima puno dugotrajnijih i kompliciranijih igara. Iskreno me zanima koliko još ima ljudi u Hrvatskoj koji je igraju.
Što se tiče nabavke igara - ne, odustala sam od domaćih trgovina. Sve što nabavljam je preko neta. NAši su trgovci prespori i gotovo kao da im se ne da naručiti neke stvari. Imam tu privilegiju da živim u malom gradu (Samobor), ali u blizini velikog grada (Zagreb), ali svejedno se ne upuštam u kupovanje preko domaćih distrigutera društvenih igara. Sve se može puno brže riješiti preko velikih web site-a koji prodaju igre. Do sad nisam imala negativnih iskustava, mada su me jednom odbili jer su rekli da ne prodaju čudnim malim zemljama poput Hrvatske (moja vlastita parafraza izrečenog), a i ponekad imtreba po mjesec dana da paket stigne. Ali stigne.
Što se tiče trgovaca u trgovinama koje prodaju igre - ljudi, pa gdje mi živimo? Ljudi su sretni da rade bilo kakav posao - to što rade u trgovini koja prodaje društvene igre ne znači nužno da su freekovi za iste. Ako netko želi informacije o igrama, treba se obratiti ljudima koji ih igraju.
Moj konačni zaključak: stvarno me zanima koliko Hrvati igraju društvene igre. Nama je uspješnost u privlačenju novih igrača cca 70%, pa ili se mi družimo stvarno većinom sa ljudima koji vole ovaj vid zabave, ili Hrvati jako vole društvene igre. Znam da su kompjuterske igre posve druga kategorija. Ljudi koji se vole družiti, koji stvarno vole biti među svojim prijateljima mislim da će uvijek radije odabrati društvenu igru. To je, naravno, samo moje mišljenje.

[grof]

Sve se može puno brže riješiti preko velikih web site-a koji prodaju igre. Do sad nisam imala negativnih iskustava, mada su me jednom odbili jer su rekli da ne prodaju čudnim malim zemljama poput Hrvatske (moja vlastita parafraza izrečenog), a i ponekad imtreba po mjesec dana da paket stigne. Ali stigne.

Da, kod nas postoji zapravo jedino LoM koji ima veliki asortiman raznih naslova. Muller kao njemački lanac od kojeg sam više očekivao, lagano se utromboljio i nema više ništa novoga u ponudi. Ponekad mi se čini da je LoM malo previše skup, pa mi je sve interesantniji net. Kupovao sam svašta preko net-a, ali društvene igre još nisam.
Stoga bi bilo super kad bi napisala kakav članak o tome gdje i kako nabaviti igre preko web-a. Kako se kreću cijene i kakvi su problemi, ako ih uopće ima prilikom uvoza (carina, porezi). Mislim da bi nam jedan ovakav uvid u kupnju dobor došao svima

Moj konačni zaključak: stvarno me zanima koliko Hrvati igraju društvene igre. Nama je uspješnost u privlačenju novih igrača cca 70%, pa ili se mi družimo stvarno većinom sa ljudima koji vole ovaj vid zabave, ili Hrvati jako vole društvene igre. Znam da su kompjuterske igre posve druga kategorija. Ljudi koji se vole družiti, koji stvarno vole biti među svojim prijateljima mislim da će uvijek radije odabrati društvenu igru.

Bojim se da igraju jako malo. Čovjek koji vodi Klub KIND u Sloveniji kaže da se po njegovim saznanjima u SLO prodaje duplo više društvenih igara nego u HR.
Ono što je interesantno je ovo "uvlačenje" ljudi u igru. Moram priznati da i ja imam isto tako dobra iskustva sa novim igračima i da ljudi vrlo rado prihvaćaju ovaj vid zabave. Izgleda da smo svi žedni pravog, živog druženja, smijeha i zabave.
U Njemačkoj je igranje društvenih igara svojevrsna kultura i Njemci to jako njeguju. Volio bih kada bi se i kod nas proširila ova (sub)kultura.

[sanja]

Budem malo proroštala i pogledala od kud sam sve naručivala. Napamet znam: preko Amazona, britanskog, mada je igrica putovala mjesec dana - preko američkog Amazona sam naručivala knjige i znale su mi dolaziti u rekordnom roku, pa me je već bilo frka kako to da toliko traje unutar Europe. Ali dobro, igra je došla (napomena - i u predviđenim rokovima je bio velik rok za isporučivanje, dakle nisu prešli zadane okvire - prema tim okvirima došlo je 2 tjedna prije konačnog datuma). Naručivala sam i preko Fantasy flight games. U Funagain.com su me odkantali da ne isporučuju u Hrvatsku jer imaju neugodnih iskustava sa naplaćivanjem hrvatskih kreditnih kartica. A to je bilo nakon što smo već nekoliko puta naručivali i nakupili valjda 50 dolara nagradnih bodova koje sad ne možemo iskoristiti.
Dakle, preporučujem Amazon i FFG.

[sanja]

Da, još sam htjela reći: da, ja isto imam osjećaj da ljude treba samo malo gurnuti i da će ih dobar dio htjeti igrati. Najčešće je ljudima glupo nekoga, ne znam, zvati na partiju Čovječe ne ljuti se. A zapravo uopće nije bitno što se igra. Čovječe ne ljuti se zna biti posve opaka igra! Sjećam se kako smo prošle-pretprošle godine poslje jednog roštilja igrali - mi hrpa starkera i nećaka od frenda, koja onda ja mislim da nije išla ni u školu. He-he kako nas je mala razvalila! A mi svi ono profi igrači, face.
Uglavnom, kad se čovjek navikne na druženje uz ploču ovakvi dijalozi postaju normalni.
MOJ DRAGI: Idemo na kavu kod (ime prijatelja)
JA: Šta da uzmem i kocke? (pri čemu naravno ne mislim kockice šećera za kavu, već igrače kockice)
Ne znam. Zabavno je. Ja se nikad nisam uspjela navući na kompjuterske igre, uvijek imam nešto drugo i pametnije za raditi, ali druženja uz ploču su nekako postala ritualna.
Da, čula sam da su Njemci baš posebno zagrijani za društvene igre, mislim čak da je čitava kultura igranja društvenih igara dobrim djelom došla od njih.

[grof]

Ne znam. Zabavno je. Ja se nikad nisam uspjela navući na kompjuterske igre, uvijek imam nešto drugo i pametnije za raditi, ali druženja uz ploču su nekako postala ritualna.
Da, čula sam da su Njemci baš posebno zagrijani za društvene igre, mislim čak da je čitava kultura igranja društvenih igara dobrim djelom došla od njih.

Da, isti slučaj kao i kod mene. Kompjutorske igre me nikada nisu privlačile. Odnosno jest grafika, no nje se zasitim pri prvom pogledu na ekran. A društvene igre igram još kao dijete i oduvijek su mi se dopadale. Bile to Canasta ili Remi kartaške igre, bio to Monopol. No, danas sam se navukao na ove Euro (German) style igre i mogu reći da su mi odlične.

Volim raznolikost, pa tako uvijek odigramo nešto drugo. Volim otvarati nove igre, proučavati upute i igrati. Sve imasvoju posebnu draž.

Također, kad nekome idemo u društvu, obavezno se nose neka "probrana djela" na igranje. To postaje neka vrsta rituala...