Auztralia je kao friški božični poklon začudo postala hit u mojoj kući i to uz neprikosnoveni Terraforming Mars (da se razumijemo on je još uvijek na čvrstom broju 1) pa sam se začudio sam koliko ju je žena zavoljela. Mislio sam si, nikad nisam imao igru gdje radiš pruge (aka Ticket to Ride), ili lovecraftovsku temu (s time da je to ženi interesantnije nego meni, jer mi sam Lovecraft nije zanimljiv pisac), pa bi možda Auztralia bila dobar mamac. Uostalom što se tiče teme činilo mi se dovoljno ludo da bi čak moglo biti dobro.
Radi se o nekakvoj ajmo reći alternativnoj povijesti gdje su Drevni (tako ih mi zovemo), nakon dugih vladavina Zemljom poraženi od strane ljudi (igra se tematski nadovezuje direktno na A Study in Emerald, koju niti sam čitao, niti sam igrao istoimenu adaptaciju, a nakon ove igre bili smo zaintrigirani za oboje i volio bih pročitati Gaimanovu novelu, premda mi isti bolje leži kao strip scenarist nego kao pisac (Sandman!) , ali što se tiče igre vidimo po ocjenama korisnika na bgg-u da ne važe dobro udvoje, pa je ipak nećemo nabavljati) i sklonili su se u dotad neotkrivenu Australiju jer je ljudima za vrijeme vladavine Drevnih bilo zabranjeno putovati, i kada tridesetih godina prošlog stoljeća ljudi otkriju Australiju i počnu je naseljavati, bude Drevne koji nastoje otjerati nove Australce.
Ipak bez obzira na temu igra je više euro. Postoji ta dvostrana mapa za igranje koja prikazuje dijelove Australije koji naseljavate i gdje se zatim odvijaju bitke protiv Drevnih. Igru počinjete tako da svi igrači postave žetone luke na obali Australije odakle kasnije tijekom igre napreduju u unutrašnjost.
Igraće ploče i akcije
Same igraće ploče u biti predstavljaju luke i one su obostrane, igrate na onoj strani ovisno o strani glavne ploče na kojoj igrate, i u na njoj držite svoje resurse, vojsku te obavljate svoje akcije. Ta pločica lijepo prikazuje koje akcije možete obaviti uz koji trošak, i 99 % je skroz jasno, ima jedna stvar vezana za određenu akciju koja nije objašnjena na toj pločici i jednostavno je morate zapamtiti ili imati pred sobom player aid. Akcije koje radite su sljedeće – izgradnja pruge, rudarenje, izgradnja farmi, novačenje vojnih jedinica, borbe, novačenje likova, napad te skupljanje kockica akcija.
Naime svaku akciju koju radite, morate naznačiti kockicom, i ako ponavljate istu akciju, onda morate davati dodatno zlato radi toga. Zato kada su vaša polja akcije popunjena kockicama, a recimo nemate više dovoljno zlata ili si ne možete priuštiti da ga potrošite imate jednu akciju gdje ispraznite sva ta polja. No osim što plaćate određene resurse za određene akcije, primjerice čelik i ugljen za pruge, zlato za novačenje vojske, sve akcije plaćate i vremenskim bodovima, i to je koncept koji nam se strašno svidio i s kojim smo se prvi put sreli.
Vremenska traka
Naime ono što smo isprva mislili da je bodovna traka na rubu ploče, predstavlja zapravo vremensku traku, i nakon što odredimo početak na toj traci, a koji ovisi o broju igrača, načinu igre (igra je polukooperativna, ali može postati potpuno kooperativna), vaši markeri napreduju na toj traci za onoliko polja koliko vrijedi akcija koju ste izvršili. Redoslijed igranja se odvija tako da onaj koji je zadnji na vremenskoj traci, odigrava svoje akcije sve dok ne preskoči markere drugih igrača, pa kalkulirate hoćete li odigrati jednu veliku akciju kojom ćete daleko prestići svoje protivnike i time si priskrbiti dulje čekanje dok ponovo ne dođete na red, ili ćete obavljati zaredom što više manjih akcija dok konačno ne prestignete ostale. No postoji na otprilike trećini te trake i marker Drevnih koji se poput markera ostalih igrača pomiče kada je zadnji u nizu, uvijek se pomiče za jedan, i pomiče se sve dok ne prestigne ostale markere, a pritom pokreće određene događaje.
Neprijatelji
Naime na početku igre na glavnu ploču postavljate resurse i neotkrivene pločice neprijatelja kojih ima tri razine, pa su tako oni prve razine bliže obali, a oni 3. razine dublje u unutrašnjosti. Samo postavljanje i resursa i neprijatelja, da sad ne objašnjavam kako, svaki put je varijabilno. Morate graditi pruge da se maknete od hexa sa svojom lukom kako bi napredovali prema unutrašnjosti, kako bi zatim rudarili dostupne resurse, gradili farme koje odmah daju zlato, a daju i bodove ako prežive invaziju na samom kraju igre, a omogućuju i vojski kretanje po mapi. Postoje ravničarski i brdoviti predjeli, pa recimo pruge koje gradite na brdovitim predjelima zahtijevaju veći trošak vremena.
Kada se marker Drevnih pomiče, on na svakom potezu radi sljedeće – ako ima otkrivenih pločica neprijatelja, okreću se borbene kartice koje pokazuju koji Drevni se pomiču, i ako ima nekih pomicanja, oni se kreću prema najbližim farmama ili lukama. Također ako dođe na posebno označeno polje na vremenskoj traci a takvo je svako drugo od starta drevnih pa do kraja trake, izvlači se kartica događaja, koja otkriva određene dosad neotkrivene pločice neprijatelja ili radi neke druge ružne događaje. Igra u svakom slučaju završava kada marker Drevnih dođe do određenog polja na vremenskoj traci a zadnji je u nizu, tako da cijelu igru imate utrku sa vremenom, i vjerujte nikad nemate dovoljno vremena. Start je u principu isti, premda sa različitih pozicija, svi igrači nastoje izgraditi pruge od svojih luka prema unutrašnjosti, rudariti dostupne resurse i optimalno postaviti farme, pa je često bitno nakon što postavite resurse i pločice neprijatelja gdje ćete postaviti svoju luku.
Kartice osoba
Osim borbenih kartica i kartica događaja, tu su i kartice osoba koje možete isto regrutirati, uvijek ih imate 5 dostupnih, i kada jednu karticu pokupite, ili neprijatelj pobije dvije kartice, odmah nadopunjavate prazna mjesta sa novim karticama. Te kartice daju određene resurse, ili imaju efekta u borbi, ili daju bodove na kraju igre, a mogu biti jednokratne (znači iskoristite efekt kartice i odmah je odbacite), ili se koriste jednom tijekom borbe (npr nanosite određenu štetu neprijatelju ako imate određenu vojnu jedinicu), ili su trajne, ili se koriste za bodovanje na kraju igre. Te kartice su često i duhovite.
Borbe za igrače koji ne vole ratne igre
Što se tiče samih borbi, uglavnom, žena i ja nismo idealni za igre gdje postavljete, preslagujete, i pomičete jedinice na ploči , više nam leži apstraktniji način borbi u primjerice TtA, tako da nam odlično leži način riješavanja borbi u ovoj igri dok se drugima iz vjerojatno istog razloga moguće neće svidjeti.
Postoje pločice određenih tipova vojnih jedinica koje možete novačiti, i njih postavljate na svoju ploču luke, a kada odlučite napasti određenu pločicu neprijatelja, određujete koje ćete jedinice poslati a svaki tip, ne i broj jedinica istog tipa košta određeni vremenski bod, pa ako šaljete više tipova jedinica, trošite više vremena. Te pločice vojske ne premještate na mapu, nego ih premještate unutar vaše pločice. Tako jedno polje predstavlja vojarnu gdje držite svu vojsku, a drugo polje predstavlja ekspedicijske snage gdje premještate jedinice koje će se boriti.
Svaka jedinica ima određeni domet koliko se može udaljiti od hexa sa prugom, a možete ići na otkrivene i neotkrivene pločice. Na player aidu imate naznačeno koje su jedinice dobre za borbu protiv određene vrste neprijatelja, a borba se riješava izvlačenjem borbenih kartica gdje je uz svaku vrstu vrstu neprijatelja s jedne strane naznačeno koje jedinice nanose štetu određenom neprijatelju, ali to polje može biti i prazno, a s druge strane šteta koju neprijatelj nanosi vašim jedinicama (i to može biti prazno). Sve sukobljene strane imaju određen kapacitet koliko mogu podnijeti štete, i kada je ona maksimalna, ta jedinica gubi. Dok se borite, možete štetu raspodjeljivati po svim jedinicama uključenim u borbi, i u bilo kojem trenu se možete povući, pa samo premjestite svoje jedinice natrag u vojarnu i mičete oznake štete sa njih jer se u luci oporave, a ako neka od vaših jedinica pretrpi maksimalnu štetu, gubite je iz igre.
U isto vrijeme oznake štete od vaše vojske ostavljate na neprijatelju koji je slobodan i dalje šetati, (osim zombija, on se isto oporavi nakon bitke) a protiv njega se mogu boriti i drugi igrači. Svaka pločica neprijatelja ima bodove na sebi, pa ako jedan igrač dotuče neprijatelja, uzima tu pločicu koju boduje na kraju, a ako je više igrača nanijelo štetu istom neprijatelju, onda se bodovi rapodjeljuju po igračima uz pomoć tokena bodova.
Uz to svaki igrač na početku bitke dobije tri žetona duševnog zdravlja, pa neprijatelj može i tome nanijeti štetu, pa ako izgubite sve žetone, a niste se povukli na vrijeme iz borbe, izgubili ste, sve jedinice koje su oštećene izgubite (ne možete ih vratiti u vojarne). To definitivno nije dobro... No postoje trenuci kada se jednostavno ne možete povući, neprijatelj ulazi u vašu luku i tu je borba do posljednjeg čovjeka, a ako neprijatelj osvoji luku, igra odmah završava i kreće bodovanje.
Dok se borite, odnosno izvlačite borbene kartice, tu može biti puno promašaja s obje strane, pa možete povući i preko 10 kartica dok ne riješite bitku bilo nečijim porazom, bilo povlačenjem. To je zapravo kao kocka, čiji nisam ljubitelj, ali svoje rezultate možete poboljšati pametnim izborom vojnih jedinica protiv određenog neprijatelja, karticama osoba koje poboljšavaju efikasnost određenih vojnih jedinica. Vrlo jednostavno, vrlo elegantno za non wargamere poput žene i mene. Često vrlo brzo potrošite kartice, pa iznova miješate novi kup od odbačenih kartica.
Možete poslati vojsku i na neotkrivene pločice neprijatelja, pogotovo zato što neprijatelj boduje na kraju tako da dobije bodove za svaku otkrivenu pločicu i duplo veći broj za svaku neotkrivenu pločicu, pa itekako ima smisla otkrivati svake pločice, ne nužno i stupiti u borbu protiv njih. Uz to takve pločice vas možda blokiraju u vašem širenju i sl, ali bed je što nemate pojma koje jedinice poslati, jer neke imaju vrlo loš učinak protiv nekih neprijatelja, a postoje i obični klokani, tj. "prazne" pločice, pa sam tako recimo potrošio 3 dragocjena vremenska boda da otkrijem jednu pločicu, da bih otkrio upravo takvog klokana, a onda sam se načekao dok ponovo nisam došao na red. Definitivno mi se sviđa ta napetost, a što se tiče pločica neprijatelja, postoji određen broj za svakog neprijatelja (i klokana) na svakoj razini, a naravno da je jedan jedini Ctulhu (uh što je on gadan, moja žena je imala "sreće" da ga otkrije i trebale su joj tri bitke da ga dotuče, i to tek kada je već došao pred njenu luku pa je izgubila nekoliko jedinica i bila je na samom rubu poraza, a opet njoj je ta jedna pločica donijela bodova koliko i nekoliko pločica neprijatelja koje sam ja porazio), i sve te pločice se promiješaju na početku igre i neće se sve postaviti u igru, pa i tu postoji ta varijabilnost.
Neprijatelj se kreće prema najbližoj farmi (kada ih gradite na određenom hexu, postavljate token za određenu vrstu farme) ili luci i ako dođu do njih, opustoše ih (okrećete žeton na slijepu stranu), što je bitno jer vi bodujete svaku preživjelu farmu, a neprijatelj svaku opustošenu. S jedne strane želite imati što više očuvanih farmi, a s druge strane želite ih postaviti tako da neprijatelj prije nasrće na njih, što dalje od vaše luke.
Polukooperativnost
Spomenuo sam da je igra polukooperativna? Drek, itekako navijate da neprijatelj prije krene na farme drugog igrača negoli na vaše, a potrudit ćete se i da drugim igračima izbijete bodove tako da preotmete neke kartice osoba prije njih a koje daju bodove, probat ćete i sami tući neprijatelja kojeg je već izujedao drugi igrač kako ne bi on sam ostvario sve bodove.. Normalno, ne želite da drugi igrači zaginu već na početku kretanja Drevnih kako ne bi prerano završila igra jer će Drevni ostvariti masu bodova i biti uvjerljivo prvi. A opet postoje situacije gdje jednostavno ne možete zajednički tući neprijatelja jer domet vaše vojske ovisi o tome koliko su vaše pruge udaljene od njega, ili ako su iste blokirane prisustvom drugih neprijatelja.
Već nakon prvih par partija dok smo učili igru i samo nastojali preživjeti do kraja igre pa makar Drevni i pobijedili u konačnom bodovanju, ubrzo smo počeli gledati svoje guzice a dok smo isprva respektirali samo kartice osoba koje poboljšavaju vaš borbeni učinak, sada smo počeli bacati oko i na kartice koje tek donose bodove, npr za svaku preživjelu farmu koju imate na kraju igre i sl. I dalje ne želite da drugi igrač ima izubijanu vojsku, ali opet draže vam je da se on bakće sa nepreijateljem dok vi gradite farme i sl.
Također razina težine se inače može mijenjati, premda zasad definitivno nemamo potrebe dodatno otežavati igru ali isto tako ne želimo je ni olakšavati. Postoje također varijante za dva igrača i solo igranje koji su zgodni dodaci, a za neke mi se čini da bi moglo biti interesantno i za veći broj igrača.
Ukratko dojmovi na kraju:
Igra je prelijepa, a komponente su kvalitetne, nema picajzlenja - ovo je tanko, ono je šljasteće, moja slijepa baba bi bolje crtala itd.
Način borbe je super riješen za igrače koji ne igraju wargameove, premda zna biti dug.
Utrka sa vremenom je odlično riješena, sviđa nam se taj mehanizam vremenske skale. Jednostavno nemate komociju gdje ćete se masovno preizgraditi i onda se tek upuštati u bitke, a strategija bunkera je definitivno promašena, jednostavno si ne možete priuštiti taj luksuz da se ne možete vojskom maknuti sa početne regije, iskorištavati resurse, a vaša luka neprijatelju doslovce postaje jedina meta što je vrlo kobno. Cijelo vrijeme postoji ta napetost hoćete li stići izvršiti neke zamisli, koji neprijatelji stoje blizu vas, prema kome će stići, hoćete li trošiti zlato da ponavljate akcije kako ne biste gubili vrijeme, ili ćete ipak prvo povući sve kockice sa akcija,
Nisam siguran, ali mislim da igra ne leži za veći broj igrača jer u tom slučaju može se desiti da igrač koji najdalje odmakne na vremenskoj traci dosta čeka na svoj red. Tako sam i ja čekao dok me i Drevni i žena nisu konačno sustigli, a u međuvremenu je bilo i i bitki koje su se dugo razriješavale. S druge strane vojne neke vojne jedinice nisu dostupne u velikom broju, pa dok recimo u igri udvoje možemo posjedovati sve vrste jedinica, u većem broju neke jedinice mogu biti razgrabljene.
Premda prvi dio igre do aktiviranja Drevnih, a to je otprilike 20-ak minuta, zna biti poprilično sličan (izgradit ćete pruge, rudariti, itd.), ipak postoji nekoliko načina na kojima je povećana varijabilnost - prije svega pločice neprijatelja koje će ući u igru, resursi koji će biti dostupni za rudarenje, njihov razmještaj na ploči, doduše tu je mana dok se pimplate sa setupom, i bolje da to rade dva igrača istodobno, samim time drugačije ćete određivati početne pozicije, odnosno postavljati luke, a tu ćete se utrkivati sa drugim igračima, pogotovo što luke ne možete postaviti jednu uz drugu, kartice događaja koje će pokrenuti neprijatelj, kartice osoba, dvije strane ploče koje se različito igraju, varijante za 2 igrača koje mislim da bi neslužbeno mogao koristiti i veći broj igrača.
Sviđa nam se što se Drevni nakon polovice igre doživljavaju kao još jedan igrač u igri, donekle me podsjeća na sustav autome u Scytheu. Itekako odahnemo ako smo satrli neke neprijatelje pa dobijemo predah ako se marker Drevnih pomiče na traci a nema neprijateljskih jedinica koje može pomicati.
Trajanje igre je deklarirano na 30-120 min. I da i ne. Prvi put smo stvarno zaigrali pola sata jer su Drevni, čim su se probudili, odmah satrli moju ženu i pobijedili nas za preko 100 bodova. Druge igre nam traju oko 3 sata ali vjerojatno ćemo s većim brojem partija smanjiti vrijeme igranja.
Igra vjerojatno neće biti hit u Hrvatskoj ali nas u svakom slučaju privlači da opet igramo, pa izvolite u Petrinju na 3 kralja da iskoristite jedinstvenu priliku i uz rakiju isprobate igru. Ili da barem samo probate rakiju.
