https://boardgamegeek.com/boardgame/993 ... s-overseas
Review copy provajded by Stoka kojemu se ovim putem još jednom zahvaljujem. Dogovor je bio da uslugu vratim izvještajem o igri, što sam i učinio na PM, no kako smo sada izašli iz "zone vremenskog ekskluziviteta", a i stigao je moj primjerak za kojega sam se sebično i panično bojao da će mi ga netko pokupiti ispred nosa objavim li izvještaj javno ranije
, sada ga prenosim i ovdje. Igra je dobavljiva preko GMT-ja, naravno uz nezaobilaznu carinu. Struktura posta nije recenzentska, već je, kao i obično, riječ o seriji naklapanja, pa tko voli nek izvoli. Tekst je pisan za nekoga tko je s igrom upoznat, dakle nije riječ o predstavljanju igre potpunom laiku - za to postoji BGG, eno ga Ryan Metzler, a i neki no name čiča, ali ipak dajem neke osnovne smjernice.
Još jedan disklejmer je da se uvidi temelje na prvoj ediciji igranoj s pravilima druge edicije, što u principu dođe jednako kao da govorimo o drugoj ediciji minus još 5 kocaka i naljepnice tokena za Nations varijantu plus tanji player boardovi i manja kutija. Većina ovih opaski proizlazi iz vremena prije primjene Nations varijante, ali su naknadno dopunjene s iskustvima igranja s njom.
Igru smo igrali šest puta, četiri puta u 4 jednom u 3 i jednom u 2 igrača. Igra je vrlo toplo primljena kod medium ekipe, kao svojevrsni novi Imperial (naš prvi grupni hit), a 50-50 kod hardcore društva, koje ju je doduše igralo samo u baznoj verziji (bez, sada mi se čini esencijalne, Nations varijante). Igra se može igrati do 6 igrača, do 5 s Nations varijantom. Nema sumnje da je igra to bolja što je više igrača, s time da Nations varijanta nudi vrlo solidan način za smanjenje ploče u manje igrača (2-3). Bez obzira na to, iako radi u 2, kupuje ju se za igranje od 4 naviše, a za istu temu i atmosferu u 2 preporučujem 1750: Britain vs France.
Ono što je meni najvažnije, a to je dobra tematska povezanost, odnosno prijenos povijesne atmosfere u apstraktne mehanike igre, na vrhunskoj je razini. Da je igra estetski vrlo privlačna, tj. da govorimo o jednom od najljepših boardova uopće, vidljivo je i iz fotografija na BGG-ju, a ne odmažu ni bogato ilustrirane karte. U ostalom su drveni tokeni iznimno praktično platežno sredstvo koje simbolizira sve u igri - i vojsku i dvije vrste brodova i novac. Kada se na njih apliciraju naljepnice iz druge edicije daju dodatni naprstak teme. Ostalo obilježavanje (kolonije, misije, pobune, VP) obavlja se tokenima solidne kvalitete, a u igru je uključeno i 5 (prva edicija), odnosno 10 (druga edicija) posebnih kocaka, koje na dvije strane imaju victory, a na četiri su prazne. Te se kocke koriste pri istraživanju (explore akcija) i ratovanju (sovereign akcija). Valja reći, jer to je postao neki novovjeki sindrom, da je igra i uživo sasvim dovoljno velika i robusna - slike ne varaju u tom smislu.
Igra se igra u krugovima, najprije simultanim i tajnim odabirom niza od 5 karata (na svakoj se nalaze dvije moguće uloge/akcije), a potom otkrivanjem jedne po jedne karte (svi igrači istodobno) i odigravanjem jedne od dvije ponuđene akcije počevši od prvog igrača. Kada je svih 5 karata po igraču odigrano, igrači koji imaju monopole mogu adekvatan broj novca pretvarati u trgovačke brodove, a potom svi igrači mogu novac pretvarati u ratne brodove u skladu sa svojim statusom na Navy znanstvenoj traci. Naposljetku na svaki uzeti zajam igra uzima svoj dio, prvim igračem postaje igrač s najviše monopola, i kreće novi krug. Pobjednik je onaj tko skupi 10 bodova, a tko je do tada vratio sve svoje zajmove ako ih je kroz igru uzimao.
Igra ima četiri osnovna smjera pobjede, odnosno prikupljanja bodova: istraživanje, uspostavljanje kolonija, uspostavljanje booming cityja, ratovanje. Rijetko igrač može participirati u svakom segmentu, odnosno ne može nikako u svakom segmentu jednako efikasno. Isto je i sa znanstvenim trakama koje omogućuju lakše otkrivanje novih područja, slanje veće konkvistadorske vojske odjednom, podizanje veće mornarice odjednom ili veću ekonomsku snagu (povezanu s mogućnostima trgovanja, osnivanja booming cityja, mogućnosti koloniziranja pojedinih regija i penalima za trgovinu robljem).
Akcije koje se nude su:
Explorer - pokušaj otkrivanja novog teritorija bacanjem kocaka modificiranim u skladu s odgovarajućom znanstvenom trakom i eventualnim prisustvom u susjednom teritoriju. Do otkrića Amerike ta su područja za 2 teža u otkrivanju, Australiju je potrebno "dvaput otkriti" itd. Nakon otkrića Amerike moguće je tijekom Explore akcije financirati i pokušaj oplovljavanja svijeta. Ukoliko Explore akcija uspije, nameću se dvije opcije - uspostaviti trgovačku ispostavu na jednom resursu regije (neke regije imaju jedan, neke dva, a neke i više resursa) ili resurs zaposjesti konkvistadorima (na što lokalno stanovništvo ne gleda blagonaklono). Igra portretira sve glavne resurse razdoblja, ali su mehanički oni grupirani u boje koje su jedine bitne, pa se dakle računaju monopoli za crne ili maslinastozelene resurse zbirno, a ne dijeli ih se na robove, duhan, pamuk itd. (iako su simboli konkretnih resursa nacrtani na karti).
Osim resursa, relevantne podatke na mapi predstavljaju arapski brojevi koji stoje za težinu otkrivanja pojedinih teritorija (ta težina prati povijesnu dinamiku otkrivanja teritorija, koju naravno nije u igri nužno poštovati) i ikone lokalnog stanovništva, čija brojnost utječe na težinu uspostavljanja kolonije i jačinu eventualne pobune. Treba reći da u igri nema pomicanja u pravom smislu riječi - nema plovidbe ni kretanja vojske, svaka akcija, ukoliko je uspješna, podrazumijeva direktno postavljanje trgovaca ili vojske na određeni teritorij, a u slučaju rata micanje s njega.
Ambasador - pomiče igrača na diplomatskoj traci ili umiruje lokalno stanovništvo.
Merchant - otprema onaj broj resursa iz teritorija na međunarodnu tržnicu (kao novac) koliko igrač ima trgovačkih brodova. Igrač može prevoziti svoje, ali i tuđe resurse uz pristanak drugog igrača koji time dobiva izravni benefit. Ukoliko je na ploči booming city, obavezno je prvo voziti iz njega.
Trader - Otprema s tržnice u igračevu riznicu onaj broj resursa (novca) kolika je igračeva ekonomska snaga + veličina lokalnog stanovništva svih njegovih kolonija.
Scientist - pomiče na jednoj od 4 znanstvene staze uz plaćanje.
Conqueror - uspostavlja koloniju pod određenim uvjetima i pravilima, s četiri različite mogućnosti eksploatacije.
Sovereign - proglašava rat drugom igraču na moru i na tlu ukoliko je iznad njega ili s njime poravnat na diplomatskoj traci. Pritom nije nužno da postoje uvjeti rata na tlu, dok god postoje uvjeti rata na moru (pomorski rat je dakle presudan). Pobjednik gubitniku uzima jedan VP.
Financier - diže zajam u iznosu do 2x ekonomske snage igrača
Rebel - huška lokalno stanovništvo na pobunu ili pokreće pobunu ili uništava katoličku misiju
Missionary - stavlja katoličku misiju (prijeći pobunu, a u Nations varijanti omogućuje Španjolskoj osnivanje kolonija, u Amerikama mnogo lakše nego drugdje)
Governor - osniva booming city pod određenim pravilima
Viceroy - šalje vojsku na jedan otkriveni teritorij
Ono što je sve igrače iznenadilo jest optimalno trajanje igre - kada sam im objašnjavao pravila mislili su da idemo na 4-6 sati, a igra se vrlo uredno igra u 2 čak i u prvoj partiji, mislim da se komotno može spustiti i na 90 minuta ili manje u slučaju runawaya.
Centralna mehanika role selectiona isprva se čini malo nepotrebnom jer bira se 5 od 6 kartica, ali ubrzo se shvaća da su neke dobre uloge na istoj kartici, da se situacija na ploči mijenja u odnosu na prethodno isprogramirani krug, da ima više strateških i taktičkih smjerova (ne beskonačno, ali pristojan broj). Downtime u smislu odabira tih kartica postoji u prvoj partiji možda prva 2-3 kruga, i nakon toga nestaje - sve postaje jasno i znaš točno što želiš i u kojem poretku želiš, s malim varijacijama u izboru koje ne uzimaju previše vremena. Pitanje prvog igrača je vrlo važno i to je ustvari, zajedno s mogućnošću rasta trgovačke mornarice, i jedini smisao postojanja sustava monopola u igri koji je na početku vrlo bitan, a kasnije malo gubi na važnosti. Zlato ima najveću intrinzičnu vrijednost jer je samo svoj monopol + omogućava unosnije pljačkanje lokalnog stanovništva po uspostavi kolonije.
Također usprkos očekivanjima, ako se stvari na ploči i ne odigraju kako si zamislio, vrlo je rijetka situacija u kojoj ti propuštaš svoj potez jer ti ni jedna od dvije uloge na karti koju si odigrao više ne nosi baš ništa. To se meni dogodilo dva puta u dvije partije, jednom drugom igraču par puta više, a ostalima nikada - kako govorimo o odigravanju 5 karata po krugu, igra u baznoj varijanti ima između 10 i 20 krugova, dakle cca. 75 karata odigranih po igraču. Međutim, vjerujem da će nekima ovaj sustav odabira akcija ići na živce jer povremeno daje malu sugestiju "railroadanja" (vođenja za rukicu, usmjeravanja, suženog izbora) što osobno mislim da nije slučaj, ali drugima će smetati jer jednostavno ne vole programiranje bilo kojeg tipa. Međutim, pojedine karte otkrivaju se istovremeno, i tada prvi igrač ima pregled što je tko odigrao, pa odluku o ulozi može donijeti u skladu s tim (gornja ili donja uloga), kao i naravno odluku o tome kako će točno ulogu iskoristiti (u prostornom smislu kada je riječ o istraživanju, slanju vojske, znanstvenom napretku, poticanju nereda, osnivanju katoličke misije itd.)
Kao i svaki weuro (npr. Scythe, Serenissima, Mare Nostrum itd.), i ovaj jako ovisi o dinamici među igračima, tj. nema samoregulacijski sistem kao čisti euri, što znači da "svatko radi svoje" pristup gotovo uvijek rezultira nezadovoljavajućim iskustvom. No ovo je prva takva igra u kojoj na to nemam prigovora - iako sam u teoriji nasađen da bih trebao obožavati weure, u praksi su mi neki poznati primjeri jako slabo sjeli upravo zbog toga - npr. Mare Nostrum Empires. Drugi su mi primjeri, npr. Scythe, slabije legli zbog naglog završetka, iako ih inače visoko cijenim. Takve igre imaju problem da nikada ne rade s novim, nego samo s iskusnim igračima jer je nužno potrebno poznavanje sistema kako bi se pravovremeno reagiralo na naznake runaway leadera, da često imaju razočaravajuće nagli završetak koji uništava epic feel (iznimka je Serenissima) itd. Ovdje to nekako ipak nije bio slučaj, iako igra u osnovi jest point race i završava jednako naglo kao, primjerice, Scythe.
Ono što mi se također sviđa jest da igra samo jednim malim detaljem, mogućnošću razmjene novca među igračima, dobiva izraženu diplomatsku komponentu, koja se naravno najčešće očituje u savezima protiv leadera, ali se može očitovati i trgovačkim polu-blokadama. Također, da bi Rebel uloga bila efikasna potrebna je sinkronizacija više igrača.
Ono što je u igri najslabije, to je nepotpuno promišljeni diplomatic track (dakle mehanička diplomacija, ne ona koja nastaje među igračima) - njega se redovito previše iskorištava - naravno, u nekom drugom kontekstu, postojanja nekoga tko igra samo na ratove, to možda ne bi bilo tako, ali nepostojanje penala kada se nalaziš na dnu te trake (naime i dalje možeš izvoditi sve akcije koje inače daju diplomatske penale) ipak nam se svima učinilo lošim rješenjem. Kasnije je, uvođenjem Nations varijante i porastom iskustva igrača diplomatska traka postala mnogo važnijom. Svejedno mislim da joj je pošteno uputiti prigovor.
Vezano uz to, drugi je problem (iako mehanika jest tematska), iskorištavanje kolonija pri uspostavi - opljačka ih se do temelja, dođu unrest markeri, koji se potom elegantno počiste (dva odjednom). Govorimo o pravilima druge edicije - prva iskorištavanje kolonija ima drugačije odrađena. Na to se nadovezuje neefikasnost akcije rebela, jer se naime unrest markeri vrlo lako miču kada je riječ o kolonijama - drugačija je situacija s teritorijima koji su tek postali trgovačke ispostave - ukoliko se u njih uleti konkvistadorima, namjesto trgovcima (što se često čini jer su trgovački brodovi suviše vrijedni) ostavlja se otvoreni bok za ranu pobunu. No time se ne gube victory pointovi zarađeni otkrićem teritorija.
Vjerujem da ovi problemi postaju manji u više igrača, odnosno primjenom Nations varijante u manjem broju igrača. Također se problem vrlo lako house rulea - no tu nisam siguran da intervencija ne bi narušila cijelu igru, jer je diplomacy track povezan s cijelom igrom. No ostaje činjenica da taj segment nije u potpunosti promišljen i da se nikome nije svidio, s time da trima igračima to nije nimalo smetalo za ukupni doživljaj igre, a jednome jako jest.
Kada je riječ o kolonijama, ja tu vidim samo da je potreban "reaktivan" pristup - igrači moraju prepoznati da netko ide na taktiku intenzivne kolonizacije i uletjeti mu sa svojim counterima u teritorij (dakle Viceroy je vrlo važna uloga). Što se diplomacije tiče, mislim ipak da nije najsretnije obavljena, naročito u manjem broju igrača.
Ono što je također zasmetalo jednog igrača jest važnost kocke. Ostalima je kocka kada je riječ o istraživanju i ratu OK (meni je automatski OK jer sam na nju navikao kao na resolution mehaniku u wargameovima, a za istraživanje ima i tematskog smisla), no svi primjećuju kako istraživanje vrlo brzo postaje prelako za one koji iole ulažu u taj segment znanosti. Usprkos tomu, nitko se nije odvažio na strogo exploration strategiju igranja. Raspored uspjeha na kocki (samo dva od šest) je meni vrlo na mjestu, naročito kada je riječ o ratovima (za koje je pomorska komponenta, također vrlo smisleno, presudna). Na BGG-u postoji nekoliko varijanti koje otežavaju istraživanje. Primjenom Nations varijante dobija se dinamika u kojoj su, kako i bijaše, Portugal (naročito) i Španjolska imperiji ranije faze igre, Nizozemska i Engleska kasnije, dok su Francuzi vremenski univerzalci, a inače gospodari rata i diplomacije. Portugal je najsnažnije istraživačka nacija, vrlo ograničenih ratnih mogućnosti, Španjolska bogata novcem i trgovačkom mornaricom, ali zavisna od katoličkih misija i pretjeranog trošenja novca, Nizozemska u prvom dijelu igre snažno ovisi o volji drugih igrača da s njome trguju, Engleska ima najbolju ratnu mornaricu i mogućnosti financijske manipulacije, dok je Francuska, kako rekoh, ratna i diplomatska velesila.
Mehanike koje se tiču trgovine, odn. iskorištavanja resursa po meni su perfektne. Isprva se čini kako igrač nikada neće odbiti da drugi igrač iskoristi merchanta ili tradera na njegovim resursima, no kasnije to postaje bitna diplomatska komponenta, naročito s pojavom booming cityja. Igra, kao recimo i igre Maca Gerdtsa, ima u baznoj varijanti neka dosta zadana optimalna otvaranja (comboe karata/uloga u prva dva kruga) koja vrlo brzo postaju jasna jer je igra mehanički vrlo čista i jednostavna.
Uloge koje su dosta ili potpuno zanemarene u baznoj varijanti su Financier za zajmove (kod nas vrlo malo korišteno), Missionary (zbog neagresivnih partija), Rebel (isto - i velim, da bi bio efikasan traži sinkronizaciju) i Ambassador (ponovno zbog tipa igrača koji su igrali). Financier OK, ali Missionary i Rebel su pomalo akutni problemi - tako da ustvari nisam siguran da su pravila druge edicije nužno u svemu bolja, odn. mislim da je optimalna varijanta igre negdje na pola puta između prve i druge edicije. Način kako u drugoj ediciji funkcionira Governor (booming city) svakako je bolji, dobrodošlo je i izbacivanje Privateera i naseljavanja unresta na ploču igrača. Mnoge su stvari strimlajnane, ali mislim da se s osnivanjem kolonija otišlo u drugu krajnost.
No za razliku od drugih weura, ovdje se igra ne raspada ako igrači (što je u prvim partijama i nemoguće očekivati) ne reagiraju na neke stvari - oni i dalje imaju šansu. Bashing the leader može se pojaviti kao problem, ali to je i predviđeno u rulebooku - ne želiš prerano preći u vodstvo.
Igrač ne može efikasno gurati svaki science track što je jako dobro. Neke tematske stvari, kao trgovina robljem (podjednako triangularna trgovina i zabrana trgovine robljem), okvirni datumi otkrivanja pojedinih teritorija, otkriće Amerike i oplovljavanje svijeta riješene su vrlo vrlo sitnim dodatnim detaljčićima koji ne guše igru, a posreduju temu - na isti način kako to čine bolji light wargameovi poput Far East Wara i sl. Meni to u novije vrijeme postaje izvrsna stvar - sve više volim takve sitne detalje (u biti baci kocku) namjesto jako kromiranih igara koje se previše trude oko tih stvari, a zaboravljaju na igrivost. No to je moguće povezano s mojim nedostatkom vremena i vjerojatno će zasmetati heavy wargamera.
Sve u svemu igra je vrlo pristupačna, tematska i lijepa, mehanički neizbrušena, ali podmazana u središnjem dijelu mehanizma. Igriva je i reigriva zbog jednostavnih pravila i kratkog trajanja, smještena u razdoblje koje se ustvari rijetko portretira u igrama (ovako na brzinu na pamet padaju tek Navegador, Endeavor, Colonialism i Age of Empires kao potpuno različite igre, 1750 Britain vs France kao card wargame i nadolazeći Imperial Struggle).
Igra nije za one igrače koji cijene guste i mehanički izbrušene eure s jakim optimizacijskim momentom, u kojima se svi mehanizmi slažu u koherentnu cjelinu, npr. Gaia Project. Također nije za čiste hex and counter wargamere. Ustvari je najbliža senzibilitetu igrača koji vole tematske, naročito povijesne igre, a ne preziru euro mehanike, ali ni random efekt kocke. Recimo za one koji vole Serenissimu (mada je ona temeljno pick up and deliver, što ovo nije, ali u osjećaju), za one koji vole određen tip area controla, pa vjerojatno i za one kojima je legao Mare Nostrum Empires.
Za sada je to za mene 8.5 prema 9, čak prije 9 jer ne želim ovu igru ocjenjivati sa stanovišta mehanike, već sa stanovišta povijesne atmosfere (a mehanike su dovoljno dobre da ne narušavaju igraće uživanje u njoj), a ostali su na 8, 7.5, 9 i dvije 10. Vanilla igra definitivno bolje radi u više igrača, ali vjerujem da s Nations varijantom (doduše onom iz 2. edicije - došle su nove karte koje se mogu isprintati s neta) to ide optimalno i u 3, za 2 sam dosta sumnjičav. Ako se igra u 3 bez Nations varijante, definitivno treba zatvoriti jedan kontinent, i to poželjno važniji - dakle Afriku ili Amerike, ne Australiju-Oceaniju.
Naravno, moglo bi se još štošta napisati i izfilozofirati, ali za sada je mislim dovoljno - u svakom slučaju igra je podcijenjena i nezasluženo previđena, vjerojatno zato što ne ide ni u jedan jasni razred (slična je ustvari situacija sa Serenissimom, koja je također igra vrlo osjetljiva na broj igrača - ustvari radi u 4 i samo u 4 i tada je perfektna, za mene čak ocjena 9) premda bi u idealnom svijetu imala još neke sitne izmjene pravila barem u slučajevima kada igra manje igrača ili kada se igra prva partija (bilo bi npr. naglašeno: ne dajte ljudima da lako uspostavljaju kolonije, ulažite i u ratnu mornaricu, ne samo u trgovačku, i ratujte kada je oportuno - ili barem iskamčite neki ransom ako ne ratujete - naravno s takvim ucjenama diplomacy track postaje bitan faktor u igri).
Uz sve navedeno, želim je još igrati, i vidim se da je igram još više puta - što je u novije vrijeme za mene iznimno iznimno postignuće - najveći broj igara je ili predug da bi se igrale često, ili legnu na način da ih želiš igrati dvaput godišnje. Ovdje to nije slučaj, pa igra automatski i instantno ide u red mojeg topa 10. Medium društvo je i nakon šest partija traži i zahtjeva nazad.
Naposljetku, svidjela se i mojoj djevojci, i prijatelju koji nema ni jednu igru, ali smo ga pretvorili u gejmera igranjem mojih naslova, i prijateljici koja je na istom tragu kao i on (prema ona ima problema sa strateškim razmišljanjem u takvim igrama) i kolegi Lourdinu s foruma. Nije legla jednom okorjelom medžikovcu-kartašu i heavy euro gejmeru, koji se lažno izdaje za ameritrashera
