Gateway igre...

[dado]

Povlacim preporuku za stone age. To mi je vise igra za ukljuciti djecu. Umjesto toga idite na viticulture. Nije bas gateway ali nije nesavladiva. I kad to svladate, obavezno ekspanzija tuscany. Vjeruj mi

Ne bih se složio. Ako govorimo o totalnim početnicima onda će i Stone Age biti problem, a kamoli Viticulture.

[krofetki]

Povlacim preporuku za stone age. To mi je vise igra za ukljuciti djecu. Umjesto toga idite na viticulture. Nije bas gateway ali nije nesavladiva. I kad to svladate, obavezno ekspanzija tuscany. Vjeruj mi

Ne bih se složio. Ako govorimo o totalnim početnicima onda će i Stone Age biti problem, a kamoli Viticulture.

Možda da odmah krenu sa Twilight Imperium-om!

[kockica]

Naprotiv, iz mog osobnog iskustva (znaci za mene i zenu, ali i za neke druge ljude), dovoljna je samo jedna prava gateway igra, i ako ona kupi igrace, onda ne treba drviti po drugim gateway igrama, vec lagano isprobavati neke kompleksnije igre (covjek je lijepo rekao da kupuju ttr). Umjesto da bezveze gomilaju pocetnicke igre koje ce vrlo brzo poceti skupljati prasinu,, nek krenu odmah na prave igre. Viticulture je primjerice dovoljno casual, a sa tuscany postaje ful nabrijana. (Iz nekog razloga zenama se jako svidja viticulture.). Ne vjerujem da treba postojati x koraka i godina da.bi igraci poceli igrati got, tta, terra mystica itd. Odmah to bacaj u vodu nek proplivaju

Btw, stone age je totalno gateway, a nama je brzo postao repetitivan.

[sadistiko]

To kockomlate! Tako treba. I mi smo svog najnovijeg igrača u grupi odma bacili u duboku vodu
Odigrao je Terra Mystica i od tad rado igra sve što je složenije, čak mu se nije svidjela pokoja jednostavnija igra.

[stoka]

kako kaže ona stara narodna: učenje rulebooka je 10 posto inteligencije i 90 posto truda.

[mljeko]

Meni je osobno King of Tokyo dosadan (NY ne znam), a usto ima eliminaciju loše napravljenu pa netko može pol igre sjedit sa strane.

Five Tribes se lako nauči, svatko dobi i šalabahter ispred sebe, a ima kompleksnosti i doigrivosti.

Codenames ak vas je 4, još ne znam osobu kojoj se nije svidio, a često i oduševi.

Što se tiče bacanja ljudi odmah u dublje vode, to ovisi od čovjeka do čovjeka, odnosno stava. Ja to volim, ali nekima je to previše. Terra Mystica međutim nije tak komplicirana za naučit. Početi sa Scytheom, to bi bilo previše.

[kockica]

kako kaže ona stara narodna: učenje rulebooka je 10 posto inteligencije i 90 posto truda.

Tocno, ali s druge strane ako igra zahtijeva jako puno truda oko ucenja, a nisi ni poceo igrati, moze odbiti novajlije, zato oprezno s preporukama .

Sto se tice codenamesa, i meni je palo na pamet, ali cini mi se da bitmap nesto jace. Ipak mislim da bi ova igra trebala stajati kao preporuka za kolekciju.

[Ahilya]

Kod nas je problem kad ima puno detalja u pravilima. 90% ih odluta i ni ne sluša, a 80% ih izgubi volju za igrom i žele igrati bilo koju od onih koje smo igrali već 515453123154 puta ili "malo odmoriti od igara".

Drugi je problem što moji ponekad ne žele razmišljati. Volimo igrati Set, ali svaki put kad to predložim ili je kasno ili smo već previše toga igrali prije pa su im moždane vijuge umorne. Ako ih uspijem nagovoriti opet će uživati, kao i svaki prethodni put.

Dakle, po meni je bitno da gateway igre nemaju veliku količinu ključnih informacija i da imaš igre koje opuštaju vijuge i one koje ih izazivaju, za zdravu ravnotežu.

Dvije moje igre koje su kod svih dobro prošle su Sushi go i Straw. Igrala sam sa svojom ekipom u različitim kombinacijama, s roditeljima, sa sestrom koja baš i ne igra, s dečkom koji za skoro sve igre tvrdi da su bolje s više ljudi.... Svi su uživali u obje. Ako nas se okupi više obavezno igramo Coup, Saboteur (iako je to najbolje s više od 5) i Exploding kittens. Mi smo ekipa koja voli smicalice i podvale.

Ima još igara koje su kod nas (koji smo još uvijek u ranoj fazi boardgaminga) dobro prošle, ali nisam htjela uključiti one koje smo igrali izvan vlastite kolekcije (ne igramo ih dovoljno često) i one koje se barem jednoj osobi iz moje ekipi nisu svidjele.

Po meni je važno i imati dovoljno igara da se ne igra stalno ista ili iste dvije - tri. Kod nas je godinama Activity bio hit, a sad nam se svima već gadi. Coup su moji htjeli igrati cijelu večer, svaku večer, dok ih nisam podsjetila na Activityjevu sudbinu. Raznolikost je važna.

[DarkDefender]

Meni se Mysterium pokazao kao najbolja igra za nekoga uvesti u igranje. Doslovno nikome ne moras nikakva pravila objasnjavati. Budes duh (jer on jedini treba znati pravila), ispricas im pricicu kako su istrazitelji koji trebaju otkriti tvog ubojicu i samo krenete igrati. Mislim da bi Dixit trebao imati slican efekt.

Mysterium ima malo antiklimaticni zavrsetak, ali svejedno super za uvesti ljude koji nista prije nisu igrali i pokazati im da su igre zabavne.

[kockica]

Kod nas je problem kad ima puno detalja u pravilima. 90% ih odluta i ni ne sluša, a 80% ih izgubi volju za igrom i žele igrati bilo koju od onih koje smo igrali već 515453123154 puta ili "malo odmoriti od igara".

Heh, to je definitivno polazna točka o kojoj moraš razmišljati prije nego počneš gomilati igre

Po meni je važno i imati dovoljno igara da se ne igra stalno ista ili iste dvije - tri.

Točno, ali greška koju sam napravio, i, srećom, sam se u međuvremenu obuzdao, je da sam počeo gomilati nove igre, a da nisam pravo ni izigrao prethodne. Plus, pazim da su mi igre što raznolikije, tematski i mehanikama.

Meni se Mysterium pokazao kao najbolja igra za nekoga uvesti u igranje. Doslovno nikome ne moras nikakva pravila objasnjavati. Budes duh (jer on jedini treba znati pravila), ispricas im pricicu kako su istrazitelji koji trebaju otkriti tvog ubojicu i samo krenete igrati. Mislim da bi Dixit trebao imati slican efekt.

Dixit mi je bolji, ali dok je ok za 4, sa 5 već postaje odličan, dok Mysterium možda i više paše za navedeni broj igrača, ali kvaliteta igranja jako ovisi o osobi koja igra duha. Oprez s tim, inače igranje postane dosadno.