Gateway igre...

[Stips]

Stone Age je super prijedlog.
Repetitivan je koliko šah ili npr nogomet - čist i jasan, točno znaš što moraš. Čini mi se da ekipa brka sandbox i kompliciranost - to što imaš više opcija i možeš raditi što hoćeš nije znak da je igra kompliciranija. Čak, skroz je obranjivo utvrditi kako u igrama sa puno opcija trpi interakcija među igračima, jer svatko može pobjeć u svoju nišu. Dok mi se čini po opisu tvoje ekipe da je, kao i moja, sklona onoj: 'knife fight in the phone booth'. Viticulture nisam igrao, pretpostavlja da nije baš multiplayer solitaire nego da se i tu agresivno zagrađuje, ali u Stone Ageu ni nemaš kuda nego zagraditi nekoga. Znači skroz je na gašenje požara - ne možeš zabrijati da ideš raditi nešto zato jer ti je fora, konstantno moraš čekirati ostale.

Također, odlična igra za rasterećenu zezanciju je Junta:Viva el Presidente. Samo pazi, to je praktički party igra, dakle ako ekipa startegizira i štajaznam, može bit glupo. Samo agresivno, trash talk, mito i korupcija, i nek najgora frakcija adezeja pobijedi

Cyclades toplo preporučam, a on tako *nije* Rizik s bogovima. Možda i među pametnijim konfrontativnim igrama. S dodatnim bonusom da je za pobjedu dovoljno skupiti samo dva boda (ali kakva), pa nema dubioza tko je gdje. Tu se točno zna tko je common enemy, a lidera se može zatuć sve do samog kraja .recimo jako mi je drag El Grande, al polako prerastam igre gdje na pola partije zadnji nema šanse, pa se bira između njih dva tri tko će biti _taj_ . u Cycladesu se sto puta dogodi da favoritu pobjedu otkine iz ruku drugi, da bi mu je otkinuo treći. Ta je igra zbilja no surrender, tu je bogatstvo i moć stvarno balancing act. A opet, nije toliko na sreću koliko je na (krivu) procjenu kada treba što. To volim, kad na kraju partije igrači kažu _zeznuo sam ovo/ono_ a ne _zeznula me karta/kocka/sreća_. S tim da pazi, to je čisti Cyclades. s ekspanzijom Titans je još luđe. Hades je ok, ali skoro da ti ne treba ako imaš Titanse.


Što još za uvesti ekipu u bord gejmove?
Settlers of Catan. Puerto Rico. Nexus Ops. Ha ovisi kaj hoćete, zbilja ima puno toga.

[Stips]

"Dakle, po meni je bitno da gateway igre nemaju veliku količinu ključnih informacija i da imaš igre koje opuštaju vijuge i one koje ih izazivaju, za zdravu ravnotežu. " - totalno Stone Age.

Kockica ok kaže ne treba drviti po gateway igrama. No i nuuq dobro kaže, gateway igre su mu velik dio kolekcije (i moje su) a da može igrao bi samo jedan naslove, nešto kompleksniji Game of Thrones. Zamijenio bih riječi gateway/kompleksne sa temeljno/rafinirano. Naravno da su rafinirane bolje. Naravno da ćeš lakše i češće odigrati temeljne, i zato ti ih i treba više različitih jer ćeš ih češće moći različite i odigrati.

Glede bacanja u duboka voda. Scythe ima puno opcija. Caverna ima puno opcija. Terra Mystica i Viticulture imaju puno opcija. TI3 ima puno opcija. To nisu igre koje će novom igraču biti _teške_ nego koje će mu biti _dosadne_ . *dosadne* . Moraš ovo da bi mogao ono da bi mogao nešto treće - do te razine netko mora doći, ako ga/ju to uopće i zanima. Na početku jačeg igračkog staža, nekad tijekom faksa, odigrao sam (čak) desetak partija TI3 - držala me priča i taj epic feel, ali kad sam otkrio druge igre nisam se okretao. Nije mi bilo komplicirano, nego mi je bilo glupo. Sad bih možda i guštao u TI3 da imam vremena al nema šanse - ogadilo mi se. A recimo da sam prije toga igrao Puerto Rico ili Citadels (radi povezivanje kvalitete uloge sa redom inicijative), možda bih koji put i pobijedio...

Gateway naslove igramo stalno a ove 'jače' igramo zbilja tu i tamo. Ako kada koja dođe na stol. Granted, svatko ima svoju ekipu: ja kad bih imao 'ambicioznije' igrače možda bih kompleksnije naslove igrao češće. Možda je to priča sa nekim gledištima, naprosto postoje ekipu koje su znatiželjnija. No kako bilo, ovako ja i moji igramo _stalno_. Nekako to je poanta. A kad tri tjedna za redom staviš neko čudo božje na stol, game evening će ti se raspast dok si dlanom o dlan. Bit će liga prvaka, bit će neki koncert, biti će nešto, uglavnom neće biti _mentalno mučenje kod onog luđaka_

S tim da moram reći, medalja ima dvije strane - zato mi koji konstantno puzimo po 'gateway' igrama dofuramo tehniku do visoke razine. Osobno mi je veći gušt tri igre odigrati po dvadeset partija, nego dvadeset igara po tri partije. Tek kad upoznaš špil/kartu/pravila kreću ona fina nadigravanja. No, svakom svoje. Nitko nije 'u pravu'. Ima mjesta za sve.

Pogotovo što ako odigrate pet ili deset (ili dvadeset) partija Stone Agea, vjeruj mi da će vam svaki slijedeći worker placement biti jasniji a partije trajati brže. Jer ćete znati prepoznati što je jezgra igre a što su dodatne opcije. I koliko koja dodatna opcija vrijedi.

Pa nakon Stone Age lijepo na Viticulture Neće ti biti teško riješiti se S.A. , svaki put kad se pojavi u oglasima - plane...


Ej, sjetih se još jedne:
Cosmic Encounter

[kockica]

Dao sam loš opis za Cyclades, slažem se. Super igra gdje ako i spadneš na jedan otok, imaš prilike da konsolidiraš svoje snage i spremiš se za uzvrat. I baš ta neizvjesnost gdje je često neizvjesno tko će pobijediti na kraju.

No što se tiče Viticulture naspram Stone Age, ono što mi se dopalo je što je prije svega
- dosta tematska igra, baš osjećaš kako smisleno napreduješ za razliku od Stone Agea
- lijepa je, (kao i Stone Age, priznajem)
- svaki igrač odabirom početnih resursa drugačije starta, također ovisi koliko pametno koristi kartice koje izvlači, te koje će zgrade podizati.
- neizvjesnost na početku svake runde kada biraš u kojem redoslijedu počinješ igrati,
- koljačina za akcijska mjesta.
- ne postoji jedna pobjednička strategija - katkad sam pobijedio da sam ispunio svega jednu narudžbu vina, katkad sam gubio čak i sa 4 izvršene narudžbe. Želim reći, nijedna partija nam dosad nije bila ista jer sve ovisi s kojim početnim resursima startaš, te s kojim karticama raspolažeš tijekom igre. Kada smo igrali sa početnicima, oni bi lutali kroz prvu partiju, ali već u drugoj bi postali opaki.

U Stone Age, realno imaš manje opcija i nakon nekog vremena osjećaš da se počinješ ponavljati - povećaj pleme, nahrani pleme, skupljaj resurse, kupuj zgrade.. Neizvjesnost se povećava jedino sa dobivenim rezultatom na kockicama i onim karticama/pločicama za koje se nadmećete. Želim reći da je dobra kao gateway igra, ali moja poanta je ne trebaš imati nekoliko gateway igara. Čak mi je Lords of Waterdeep dublja igra, a jednostavna je za naučiti, ali totalno nas je odbilo odsustvo teme. Tj, tema postoji, ali uopće je ne osjećaš.

[Vatanen]

Imperial.

Rijetko se spominje na listama gateway igara jer Ameri je ne dozivljavaju, ali to je igra koja iznimno odgovara nasem podneblju, odnosno mentalnoj predodzbi naseg coeka o tome sto je to igra (rizik, monopoly), a fenomenalno je elegantna i pametna, naravno i hiperjednostavna.

Ako je tematski srcu blize, moze i navegador - ista centralna mehanika u drukcije svrhe.

Jedina mana Imperiala je sto nije sad neki spektakl od izgleda.

[Vatanen]

Imperial ti je totalno kombinacija pametnog rizika (diplomacyja) i ekonomije uz kompetitivnu narav. Svejedno koja verzija.

Preporucam ti ga zato sto je meni uvijek fantasticno radio kao gateway za totalne pocetnike (premda ja sam takvima i Here I Stand na stol stavio pa smo gustali

[kockica]

Eh, vidim da si u međuvremenu napisao novi post. Nemam ništa protiv jednostavnijih igara. Uostalom, posjedujemo Carcassonne koji je nama bio ulaznica u društvene igre i, uz Race for the Galaxy, od svih igara odigrali smo najviše partija, i još ćemo, premda rjeđe, a igranje smo podigli na "ozbiljnu" razinu. No postoje neke igre koje smo odigrali partiju-dvije i vrlo skoro ću ih se početi riješavati, pa nekom početniku, kada pita za preporuku, bilo bi važno sugerirati što zapravo on očekuje od igre i s kojim društvom/vremenom raspolaže, pa da mu se preporuče jedna do dvije igre, međusobno različite, umjesto da ga bombardiramo sa hrpom naslova. Kada se "doktorira" na njima, onda i ja preporučam da se ide na "dublje" naslove jer će već steći onaj igraći instinkt i lakše vladavati nove naslove, pa makar se upoznavao sa novim mehanikama. Uvjerio sam se i sam u to kada samo počeli igrati neke nove igre sa nepoznatim mehanikama, ali žena i ja smo ih lakše svladavali nego totalni početnici.

Osobno mislim da će oni nakon što više puta odigraju Ticket to Ride, lakše prelaziti na nove, "jače" naslove. Zato sam odmah i nabacio Viticulture, jer nakon partiju-dvije, kada sve pohvataš (barem je tako bilo u našem slučaju, malo smo se mučili, ali cijela igra nam je bila zadivljujuće zanimljiva i tjerala nas je da idemo još igrati), igranje teče. A kada poželiš začiniti igru, ekspanzija Tuscany diže igru na novu razinu. kada me je netko, mislim Broloski, svojedobno pitao u čemu je caka s tom igrom, i bih li ponovo igrao LoW nakon Viticulturea, odgovor je bio apsolutno ne. No igra, koliko god da mi je zanimljiva, nije ni brainburner da odbije nove igrače. Znam da zvučim kao fan, jbg, priznajem da jesam

[Stips]

"Znam da zvučim kao fan, jbg, priznajem da jesam"
Tak sam ja dan danas za Tigris & Euphrates. Skroz subjektivna stvar, ali to mi je THE igra.

Zapravo, možda i to govori o tome kaj očekujem od igre i kakve igre preferiram. Kad usporediš da današnjim hitovima, tamo nemaš kaj za raditi - dođeš na potez i odigravaš dvije akcije, koje biraš od četiri moguće....

Ali kakve su to partije!!! Remek djelo.

[Stips]

Hej, jedan post mi je nestao. Prije ovog zadnjeg mog. Kad sam imao paralelno ovo otvoreno u dva taba, pa sam ugasio drugi, nisam poslao, sad ga nema, ajaaj

Ajde da ga probam ponovo:
Ma daaa, ne kažem, Stone Age nije sad neka bogomdana igra. Viticulture definitivno želim probati ali nema me baš u igraoni a također sam stavio moratorij na nove nabavke (još mi rominjaju zadnji kickstarteri, ali vani sam), pa ono - jednom...

Ne branim ja Stone Age kao vrhunsku igru (ima te kockice, a i fora bi bilo da nije sve tako generički), ali kao vrhunski gateway - svakako.

No super je kaj je pregledan. Imaš dve glavne strategije, kućice ili kart.. pardon, razvoj civilizacije. Imaš fora cake - možeš produljiti partiju zacajhnavši zadnju kućicu bez da je planiraš lupiti. Možeš zagrađivati drva pa tako poskupiti kartice. Pa plemena - vrlo je različito malo pleme puno žita ili veliko pleme koje stalno mora loviti. Nije da je igra baš bez 'štofa', dapače. Baš pravi uvod u kvalitetne igre.

[Jelena Pelena]

Bit će liga prvaka, bit će neki koncert, biti će nešto, uglavnom neće biti _mentalno mučenje kod onog luđaka_

ajme hvala ti na ovome, suze mi idu i nalazim se u tome

[marge]

hmm, ja sam recimo Dominant Species donesel u vakuum za pocetak.. onda smo ubrzo presli na Terra Mysticu.. i igrali su svi neovisno dal bili totalni pocetnici ili ne.. tak da sve ovisi o ekipi dal imaju volje za drustvene igre ili ne.. i bitno je da barem jedan zna dobro pravila i da moze lagano ostalima ukratko objasniti..
dok nam je recimo za Through the Ages ipak trebalo malo vise vremena i ozbiljnijih igraca..
inače definitivni broj jedan za pocetnike je Puerto Rico..
Catan je igra koju mogu igrat svi i nije lose pocet s njom..
The Castles of Burgundy je također za šire mase..
slazem se i za Viticulture (ali ne odmah i Tuscany za pocetnike) i za Imperial (samo jedan obavezno mora dobro nauciti pravila, a to nije lako za nove igrace)..
a zanimljiv i jednostavan se nama pokazao i Lancaster..