Kemet

Pitanja vezana uz društvene igre
Odgovori
Stips
Reactions:
Postovi: 954
Pridružen/a: 09 kol 2011, 15:34
Ima zahvala: 587 puta
 pohvaljen: 576 puta

Kemet

Post Postao/la Stips »

Kemet - ajde nisam neki pisac reviewa ali ipak neka pokušam.

Ne znam kaj bih rekao o Kemetu. Moja regularna ekipa je podijeljena oko igre - pola je odličan, pola bzvz. S tim da frend koji totalno dominira u Kemetu spada u skupinu koja smatra da je bzvz.

Zakaj? Možda najbolje da po bgg receptu stavim pros, cons i my opinion:


Pros:
Jednom kad naučite 'tehnologije' (power tiles), igra ide dosta brzo i glatko. Glavolomke se dešavaju na taktičkoj razini, kada u nekoj bici ići na pobjedu a kada na krvoproliće, odnosno nakon bitke kada ostati na megdanu a kada raspršiti vojsku. Na strateškoj razini, balansiraš između skupljanja novca ('molitve') te trošenja novca na tehnologiju ('power tile'), vojsku i pohode.

Karta ja posve jednaka svim igračima, premda se na prvi pogled čini da nije. Udaljenosti od svega su isti, jedino kaj joj razbija simetriju su tvoja vojska i vojske drugih igrača. Već u prvoj partiji shvatiš kako karta nije zemljopisna nego je čisto nekakva simetrična uvrnuta arena, gdje ne možeš 'iščopkati' nikakvu prednost jer si ti preko rijeke a netko drugi nije, niti netko ima veću pustinju od nekog drugog. Ne, svima je sve isto. Plus, sve je blizu - za dvije (spomenute) molitve ti je cijela karta na dlanu (osim protivničkih gradova - s tim da ti je i predziđe tih gradova također na dlanu).

Bitke su zanimljivo riješene, donekle slično kao u Game of Thronesu board game. Svaki igrač ima komplet od šest kartica, koje su različito naklonjene opcijama u bici. Opcije u bici su ići na pobjedu, krvoproliće ili obranu. eke so orijentiranu da pobijediš u bici ali su nehajne za obranu trupa od krvoprolića, neke su orijenitrane na krvoproliće i ne zanima ih pobjeda, a neke su defenzivne, i sve između) u svakoj bici jednu odigraš a drugu odbaciš. Dakle u prvoj bici imaš puni izbor, u drugoj biraš između 4 kartice, u trećoj minimalnih 'ova ili ova', a nakon treće bitke ti se refresha komplet pa si opet opasan i 'udarač'.

Uopće te odluke - 'idem na pobjedu','neka me pobijedi ali idem ga oštetiti toliko da se mora raspršiti nakon','osvojio sam hram, ostati ću kako bih pobrao plodove pobjede','osvojio sam hram ali nema šanse da ga održim, raspršit ću vojsku dok je još imam, pa ću se boriti u nekom slijedećem potezu','poražen sam u bici ali pobjeći ću u pustinju, pa će se pobjednik morati raspršiti','poražen sam u bici, raspršit ću vojsku dok je još imam, pa ću se boriti u nekom slijedećem potezu', jako je zanimljiva. Pogotovo se to odnosi na krvoproliće - puno puta se pobjednik u bici mora raspršiti jer je legitimna taktika ako znaš da ćeš biti poražen što više oštetitit pobjednikovu vojsku.

Također, sviđa mi se kako stalno slažeš vojsku i odašilješ je u pohode. U ovoj igri je 'squishiness' trupa vrlo velik. Nemoj se vezati za trupe i davati im imena, jer oni idu u jednom smjeru. Mapa je sva na dlanu kad se ide van grada, no za nazad ti je jeftinije raspršiti vojsku i sagraditi novu nego trošiti silne manevre kako bi postojeću povukao do grada.

Tempo je vrlo vrlo vrlo bitan. Po jednom potezu igre imaš pet krugova, gdje svaki igrač na potezu igra po jednu akciju. Neke akcije možeš raditi samo jednom (graditi piramidu, kupiti power tile pojedine boje, novačiti trupe)a neke dva puta (kretati se, dizati porez). Ići sada u pohod pa slijedeći krug graditi piramidu ili obrnuto ti nekad skroz može promijeniti partiju. Čekaš da netko novači trupe i znaš da je za ovaj potez to obavio i znaš čime raspolaže - odjednom ti dolazi sigurnost, i otvarju ti se nove mogućnosti. Ma prekrasno.

Tehnologije ('power tiles') su odlične, i jako podložne stvaranju komboa. Ako složiš neki kombo, nema ti kraja. A kad još kombo uključuje neku od prekrasnih figurica koje dobiješ, osjećaj je još i bolji. Dodatno, tehnologije su podijeljene u tri kategorije - crvene napadačke, plave obrambene i bijele (recimo) ekonomske). Lijep je osjećaj utrke jer je pojedina tehnologija u samo jednom primjerku (nekoliko ih ima u par primjeraka, ali zbilja nekoliko, i to jeftinih/slabih) pa kad se ispružiš i ugrabiš neku tehnologiju imaš fini osjećaj kako si ju 'upecao'.


Cons:
Čisto tematska stvar, ali ne sviđa mi se to što su tehnologije u samo jednom primjerku. Ok, to je igra i ima svoja pravila i to je naprosto tako, ali mi nije jasno kako to da ako ti imaš čelik ga ja nikako ne mogu imati? (koliko kužim to je isto problem i u Eclipseu)?
Kužim da je to rade replayabilityja jer ima kombinacija koje bi baš svatko htio imati, a ima i power tileova koji se uzimaju kad baš i nemaš nešto bolje. Što je druga točka protiv.

Power tileovi nisu baš balansirani. Ok, može se reći - to je također dio igre, pozicioniraj se da kupuješ prvi. No treba to reći - neke tehnologije su hot hot, neke su očit drugi/treći izbor.

DI kartice su pretjerano bitne. Ako izvlačiš (tebi trenutno) nepotrebne, nisi u igri. Ako izvlačiš (tebi trenutno) potrebne, drmaš igrom. Ok, može se to zaobići ulaganjem u tehnologije koje ti daju više kartica, ali opet - dok ti ulažeš u te tehnologije, netko drugi ulaže u tehnologije koje daju više 'novca' ili bolju vojsku. Tvoje će možda upaliti a možda i neće, a novac i vojska su pouzdane, i ima ih netko drugi.


My Opinion:
Bez DI kartica, remek djelo. Sva priča oko manjka i nebalansa power tileova nisu neki bauk jer ih smatram dijelovima igre koje meni možda ne odgovaraju ali nekome drugome mogu biti super, ali DI kartice mi baš kvare igru. Onak, u tom lijepom elegantom sistemu gdje imaš sve jasno definirano, pa čak i do toga koliko je tko operativan u skladu s brojem battle kartica u ruci, one su mi onaj najgori element sreće koji nisam vidio od Rizika, Monopolyja i Čovječe ne ljuti se. Da se razumijemo, nemam ništa protiv elementa sreće, dapače igre koje ga nemaju moraju biti ili minimalne (poput odličnih Through the Desert ili Hey That's My Fish) ili dosadne, ali element sreće ipak mora biti nekako elegantan. Baš šaka u oko, totalno nezgrapno, nije to kao u Tigris&Euphrates kaj ne znaš što ćeš izvući, ali imaš buffer od tri poteza da se prilagodiš, ili Caverni gdje ne znaš što će doć za slijedeći potez, ali znaš koja od tri kartice _mora_ biti. Inače bih rekao za Kemet kako je (isto kao i Cyclades) Euro kamufliran radi dudes-on-a-map u hibrida sa ameritrashem, no radi fijaska sa DI karticama ipak nikako nije Euro.

Naravno stvar je individualna: pola moje ekipice gleda na Kemet kao i ja, a druga polovica je uzdiže do neba.

tl;dr
Po meni, igra koja da je samo malo drugačija bi mogla postati klasik, ali koja ipak ostaje tek još jedna razbibriga.
Ovi su korisnici zahvalili autoru Stips za post (ukupno 12):
MarijanBojan1983kockicastokaValsimVatanendlakarShichStudioworksdgalesic2000 i još 2 korisnika
Odgovori

Natrag na “Društvene igre”