WWII

[sismis]

Pa Partizan https://boardgamegeek.com/boardgame/73361/partizan ...

[stoka]

ova se ne čini loša, jel igra iko ovo? vidim ima raznih postrojbi, i naših i njihovih, ovisi kako gledaš, haha. čak i visoka ocjena, iako samo 33 glasa. kako bi ovo moga nabavit?vidim na ebayu ima za 20 dolara i još otprilike toliko shipinga.

[sismis]

NobleKnight ima trenutno rasprodaju
http://www.nobleknight.com/ProductDetai ... 2147988077
shipping za jedan magazin je čak povoljnih 13$, al na dva i više se penje 13$ po svakom što je onak, malo bed.

[ninomili005]

Ovako, cudi me sto ti svi ovi dobri ljudi nisu preporucili po meni najbolju grand-strategy igru WW2, a koja je kompleksna na razini low-mid- a to je The Supreme Commander. Igra je pefektna, jako otvorena, sa puno tenzije i sa puno prostora za izvodjenje brilijantnih strateskih manevara ( tu mislim na same vojne, ali i na politicke i ekonomske). Otvorenost igre se mnogima nece svidjati, zato sto igracu dozvoljava pisanje alternativne istorije (gde je dozvoljeno sa puno trosenja resura i lobiranja npr. neke drzave prebaciti na suprotan blok) ali meni se to jako jako svidjelo. Igru smo igrali u 3 igraca (moze do 5) i bilo nam ekstra, od toga smo ja i drugar bili war igraci a treci momak je prvi put igrao komleksniju war igru i savrseno se uklopio. Igru sam posle toga brzo i sam narucio i jedva cekam da mi stigne, jer mislim da ce za duze vremena staviti sve ostale igre po strani. Igra pruza puno manevarskog prostora razvoju ekonomije (razvoj tehnologija koje se u samom ratu koriste). E sad po svemu napisanom vidim, da nisi bas dugo u svetu war igara- te da osim A&A nisi imao bliskih kontakta sa kompleksnijim igrama. Evo ti moj savet. Ako oces grand strategy game u 5 igraca koji nisu war igraci uvek biraj nizi nivo kompleksnosti, jer je skoro nemoguce da drzis 5 coveka za stolom i da odigravaju 12 sati igru koja ima u jednom turnu 15 faza. Jednostavno ljudima ce dosadit i umesto da dobijete dobro druzenje, igrat cete se kviza sa pravilima. World at War nije naslov za tebe (i nek si ti meni doktorirao iz prava) jer jednostavno je nivo igre prilagodjen za ljude koji su postepeno dosli do nivoja, da neke faze odigravaju po automatizmu naucenim godinama iskustva.
Za kraj samo jos par reci o samo izdanju The Supreme Commandera- igra je izasla 2013, ali u katastrofalnom izdanju, sa puno gresaka- od rupa u pravilima, pa cak do jednog drasticnog miss printa (sto ruku na srce nije bas normalno za kompaniju kao sto je GMT). Sredinom 2014 izasla je nova edicija, sa ispravljenim pravilima, popravljenim tokenima i popravljenom mapom . To sam napisao jer je ubrzano stampanje igru kostalo dobre pozicije na bgg, ali verujte mi na rec, da je TSC meni licno u top 3 grand strategy igre...

[sismis]

Je ovaj SC se čini vrlo dobar. Nažalost druga verzija je izišla točno u isto vrijeme kao Unconditional Surrender i ja totalno neodlučan na kraju ne uzmem ni jednog

[Igor]

S moje strane ciljano je izbjegavanje spominjanja SC,postoji nekoliko razloga za to,kojih ću se dotaknuti kasnije.Svi wargejmovi omogućavaju razvoj alternativne povijesti,bez obzira na skriptiranost uz koju odmah idu negativne konotacije.Onda to završi sa kokodakanjem na BGG kako je igra previše skripitana kao nešto loše samo po sebi;i tu obično nedostaje daljnjeg objašnjenja.Nevezano sa tvojim opažanjima ipak tu imam potrebu dati jednu napomenu:
Skriptiranost u igri,a najčešće se odnosi na početak neke kampanje,uvijek znači da umjesto X opcija imate desetak,međutim koja god opcija se odabere ima multiplicirajući učinak u budućim turnovima,tu dolazi do izražaja dobro osmišljena mehanika dizajnera koja na test stavlja sposobnost adaptacije igrača.
Jedan AWaW može se igrati sa striktno povijesnim setup-om ,pa ipak igra od samog početka krene u nekim neočekivanim smjerovima,uzrok ovomu je uvijek kriva procjena igrača,ukomponirano sa ograničenim resursima i ograničenim vremenom koji Axis igrač ima (kao i u svakom WWII naslovu).....i kao što najčešće kod svih kompleksijih naslova biva,pokušava se matematičkim modelom predstaviti strateške,ekonomske i operativne resurse/dostignuća toga vremena.Unconditional Surrender,Raise and decline of the Third Reich,Barbarossa to Berlin itd.....rade to isto sa manje detalja,dovoljno zanimljivo i slijedeći iste smjernice,oni samo uzimaju provjerene koncepte wargejminga i implementiraju ga na drugi način.
S druge strane čini da SC pokušava isto te zatim ulazi u svijet fantasy-wargejminga,sa Ruskim amfibijskim napadima,općenito za sve strane "rafalnim" amfibijskim napadima,podmornicama koje devastiraju ratno brodovlje,ekonomijom koja čini da u momentima manje zemlje imaju više resursa od Sila Osovine,neiscrpan izvor BRP-a,kaotična diplomacija toga vremena kakva je bila svodi se na diplomatic roll samo sa adjacent zemljom.Ja si ostavljam mogućnost da sam nešto pogriješio ali postoji razlika između ahistorijskog tijeka igra i fantazije....

[ninomili005]

Igor, ja taj utisak nisam uopste imao... U toj alternativi sam mislio prvenstveno na diplomatsku alternativu da drzave pomeras na oba bloka... Te kako ti navodis amfibijske napade ja nisam osecao kao nesto sto je uticalo na razvoj same igre te da to predstavlja neku fanazijsku alternativu, da se rusi pretvaraju u morsku silu... Ja taj utisak jednostavni nisam imao. Mozda jeste taj elemenat malo apstraktan i ne bas simpatican, ali krucijalno ne utice na samu igru nit predstavlja prekretnicu od realnosti do fantazije... Sto se tice za trosenje resura, ja nisam u nijednom momentu imao utisak da resuri nisu podeljeni adekvatno prema silama, cak mi se taj deo bas bas svidjao.
Jesi Igore imao prilike igru da testiras? Ili si informativno obavesten o takvim stvarima? Ako se slazes, rado bi da te uverim u suprotno i da nekada u zgju odigramo jednu partiju u 3 igraca...

[Igor]

Prošlo je neko vrijeme od kada sam birao između SC-a i US-a,pa ću si ostaviti prostora za grešku.
Sama mogućnost za nebrojene amfibijske napade,bez obzira na stranu,ne oslikava niti pribiližno logisitčko/operativne sposobnosti svih strana u tom momentu u vremenu.Nisi možda osjećao nedostatke toga jer nitko nije igrao da ciljano i stalno ih koristi tijekom igre.
Nije upitno adekvatno raspoređivanje BRP-a;njih ima previše,ako se dobro sjećam ,sa svakom osvojenom tvornicom povećava se baza BRP-a,što bi autor htio reći da osvojene države su pridonosile ekonomskoj moći Axisa,što jasno nije točno.
Diplomatski dio u kojem netko mora "pregovarati" jer prosto mora,gdje pregovarač nema nikakvog uloga (u vidu oskudnih BRP-a) tijekom pregovora zapravo je daleko koliko može biti od jedne slike WWII diplomacije.Unconditional Surrender na ovom dijelu "opasno" se zaigrava sličnim konceptom ali ga ipak uspješno izbjegava dodavanjem vojnog pritiska.Tu ima još detalja na koje sam nailazio tijekom čitanja pravila;jednostavno ima boljih igara idemo dalje.

[ninomili005]

Ok... Nek ostane na tome.. Ja sam jednostavno odusevljen igrom, i meni je koncept kako je zamisljen bas cool! A druga stvar je, da US nemozes ni pod tacku razno, da preporucis nekome ko je izasao sa a&a. Sad kazi mi samo jednu stvar kako bi ocijenio komlepksnu barijeru izmedju igara SC-UN-WatW? Koliko je period prebacivanja iz Sc- na UN, a kasnije sa UN na WatW te postoje li igre za 3 igraca koje se nalaze izmedju ovog tria? Imam ekipu od dva momka koji konstantno pikamo te stvari... E sad nebi zelio da nam se ponovi onaj prelaz sa Junte na The republic of Rome, kad su obojica u mene gledali kao u idiota, znaci igra nam je ispala kao ucenje arabskog jezika...

[Igor]

Uživao si u igri i to je uredu.Moj pogled na SC nemože utjecati na nečiju odluku da li će kupiti SC ili US,a ponajmanje da li će uživati u istoj.
Nažalost mi živimo u podneblju gdje su društvene igre tabu tema,a ljudi koji ih igraju u očima neiniciranih izgledaju potencijalno opasni za okolinu,pa se onda koristi simpatičnost lakših igara kako bi se približili i ugodili istim koji nikada nebi odobrili nešto ozbiljnije...
Unconditional Surrender ima kraći "probavni" period od SC-a,te su pravila prilično jasna,ono što može ostaviti nedoumicu već je odgovoreno na BGG-u.Pravila sam obradio prilično detaljno te imam i knjižicu u koju zapisujem neobične situacije koje bi mogle nastati i odgovore na njih.Međutim sa prelaskom na AWaW ništa više nije dobro,te u dobroj namjeri savjetujem izbjegavanje potonje barem neko vrijeme,uostalom komentar Bruce-a u mojem podnapisu služi kao upozorenje a ne motivirajuća poruka.
US čini dobar temelj za kasniji prelazak na AWaW,međutim to i nije toliko točno obzirom na robusnost AWaW-a i svojom ne toliko zahtjevnom mehanikom koliko ozbiljnim pristupom,što znači da na postojeće znanje stečeno igranjem US-a ide detaljnije bavljenje ekonomsko/političkim stanjima koja se mijenjaju u odnosu na vojno/obavještajnu prijetnju.Taktičko/operativni dio AWaW ide dalje od prosječne projekcije snaga,što je slučaj kod US-a.
Vrijeme prelaska ovisi koliko je netko spreman/motiviran,ako pratiš postove na BGG primjetićeš niz session reporta od Ratia kojemu je AWaW prva hex-and-counter igra.Hoću reći,da li prelaziš sa Dominiona na AWaW ili US-a na AWaW samo tvoja motivacija stoji između toga.
Postavljaš dobra pitanja,veličina rulbuka ništa ne govori o kompleksnosti igre,ako je to u pitanju.Hellenes sa svojih 16. stranica jednako su kompleksni kao Virgin Queen sa 44.stranice,koja je zahtjevnija od 230 stranica AWaW-a....