[DISKUSIJA] Cijene igara u CM-u

[IMS]

Pohvaljujem odličan post od Babe napisan 31. kolovoza i nadam se skorašnjem odgovoru nekoga iz Carte Magice! (usput pohvaljujem i odličan sajt igranje.org )

[grof]

Hvala na pohvalama za site.
No, mala digresija. U našoj voljenoj državi svi bi nešto htjeli, a ne bi ništa davali. Lako je pričati kako su cijene ovakve ili onakve, no jedini način da se one spuste jest podizanje kulture igranja u HR. Kada se Hrvati budu više igrali, promet će porasti i uvjeti prodaje će biti povoljniji, marže dobavljača bolje itd. itd.

Zato, umjesto stalnih kritika kako je loše ovo ili ono, radije uzmite svoju društvenu igru pa "zapalite" svoju okolinu na igranje. Uspjeh - zagarantiran! A sve drugo je vaša dobra volja.

Ako treba, otvorimo i temu gdje će svatko opisivati vlastite uspjehe u promociji igranja društvenih igara...

[herci]

Evo cura i ja stvarno volimo igrati društvene igre i nije nam problem svako malo izdvojiti 200-300-400 pa čak i više kuna za novu igru kada nam stare dosade.

Većina naših frendova isto voli igrati društvene igre i čak znamo provesti vikende igrajući duboko u noć novootrkiveni settlers of catan. Frendove kojima su društvene igre sinonim za Monopoly, čovječe ne ljuti se i rizik smo isto navukli na "kvalitetnije" naslove.

No igrati nije problem kada netko drugi kupi igru, problem je da te druge osobe kupe igru jer im je to sve "skupo". Znači svi se žele igrati, ali malo njih želi dati novce.

Mi smo skupili lijepu ekipicu ljudi koji žele stalno igrati - no da su ti isti ljudi spremni dati 400kn za novu igru - nisu.

Podignuti kulturu igranja u HR - nije problem, nagovoriti nekoga da potroši 400kn na društvenu igru - VELIKI problem

[grof]

Podignuti kulturu igranja u HR - nije problem, nagovoriti nekoga da potroši 400kn na društvenu igru - VELIKI problem

Odlična observacija. Očito je stvar uzročno-posljedična, pa će trebati na obje strane dodatno proraditi. dakle više reklamiranja, više akcija pri kupnji i sl.

Također je bitno znati da većina ljudi koji bi se igrali nemaju pojma niti imaju pouzdanja u internet kupnje i nabavke. S te strane web-nabava ipak ostaje za one koji više spadaju u Geek kategoriju. Naravno, na toj činjenici ne treba graditi plan prodaje, nego mi pada na pamet da primjerice Gatway igre imaju nešto povlaštenije cijene, baš iz razloga da privuku širu publiku

[mado]

Mi smo skupili lijepu ekipicu ljudi koji žele stalno igrati - no da su ti isti ljudi spremni dati 400kn za novu igru - nisu.

Podignuti kulturu igranja u HR - nije problem, nagovoriti nekoga da potroši 400kn na društvenu igru - VELIKI problem

I ja imam taj problem. Većini frendova sam pokazao Catana, oduševili su se i jedva čekaju opet igrati. Ali im je preskupo dati 230kn u Intersparu za hrvatsku verziju, a još gore im je engleska verzija za 300kn. I još toliko za Traders & Barbarians proširenje koje se svima sviđa (pogotovo ribe i rijeke).

Pokušavam ljudima objasniti da je to kupovina koja se isplati. Ako će igrati igru 100 puta, a ona košta 300kn, to je 3kn po igranju. Ako ima 3 igrača svaki put, to je po igraču kuna po igri. Ako igra traje 2 sata, to je 50lp po satu zabave!! Gdje toga još ima? Nigdje. Kino je 20-60kn, ovisno o 2D/3D/IMAX kombinaciji, nerijetko film razočara i iskustvo zabave je samostalno, tj. nema interakcije s drugima tokom gledanja filma. Pokušavam ljude u to uvjeriti i sporo ide. Čini mi se da smo dosta pasivan narod koji voli gledati sport, ali ne se i baviti njime. Radije se gledaju emisije, serije nego da se putuje i osobno skuplja iskustva i doživljaje.

Za sad, jedino rješenje koje imam je da svima za rođendane, svadbe i sl poklanjam društvene igre, a ne novce, čokolade, pegle i sl. Catan, Alhambra, Lord of the rings board game, Carcassonne i slične igre su odlične za početnike. Kod većine je uspjelo i oduševili su se poklonom, kod nekih nije.

[grof]

Pokušavam ljudima objasniti da je to kupovina koja se isplati. Ako će igrati igru 100 puta, a ona košta 300kn, to je 3kn po igranju. Ako ima 3 igrača svaki put, to je po igraču kuna po igri. Ako igra traje 2 sata, to je 50lp po satu zabave!! Gdje toga još ima? Nigdje. Kino je 20-60kn, ovisno o 2D/3D/IMAX kombinaciji, nerijetko film razočara i iskustvo zabave je samostalno, tj. nema interakcije s drugima tokom gledanja filma. Pokušavam ljude u to uvjeriti i sporo ide. Čini mi se da smo dosta pasivan narod koji voli gledati sport, ali ne se i baviti njime. Radije se gledaju emisije, serije nego da se putuje i osobno skuplja iskustva i doživljaje.

Izvrsna usporedba!

Da, Hrvati najviše vole "lajati", gledati drugome u tanjur i baviti se neproduktivnim stvarima. Buljiti non-stop u TV sport mi je jedna od većih debilana. Zaluđenost kako nekakav Real, Inter i sl. klubovi trče po stadionu za loptom ne bi li ostvarili prevelike hrpe miliona dolara ili eura mi je posebno notorna glupost. U istu kategoriju mi spada gledanje auto-trka. Pa uzmi si čovječe onda kakvu konzolu, volan i pedale pa odvrti sam koju vožnju. Možda ti onda i adrenalin malo skoči. Ovo drugo mi je fakat pasiva ili "samo gledanje života umjesto da u njemu sudjeluješ". No, ajde neću više suditi o stvarima koji uopće nisu moj interes.
Fore tipa "teška pravila" su mi identične fori "joj, ko još čita knjige". To je ekstremno loše i ljude treba probuditi. Pojačanje interesa za društvene igre definitivno je jedan zdrav način razbuđivanja.

Za sad, jedino rješenje koje imam je da svima za rođendane, svadbe i sl poklanjam društvene igre, a ne novce, čokolade, pegle i sl. Catan, Alhambra, Lord of the rings board game, Carcassonne i slične igre su odlične za početnike. Kod većine je uspjelo i oduševili su se poklonom, kod nekih nije.

Istu stvar i mi radimo kada idemo na proslave. Dobro je prihvaćeno od strane slavljenika, a definitivno je dobro potrošen novac u odnosu na sve drugo što ljudi kupuju za ovakve proslave u nedostatku vlastite mašte.

[baba]

No igrati nije problem kada netko drugi kupi igru, problem je da te druge osobe kupe igru jer im je to sve "skupo". Znači svi se žele igrati, ali malo njih želi dati novce.

Mi smo skupili lijepu ekipicu ljudi koji žele stalno igrati - no da su ti isti ljudi spremni dati 400kn za novu igru - nisu.

Upravo ovo.

Kad nove ljude uvodim u igre onda igram na sigurno - Carcassonne, Ticket to ride ili Settlers of Catan. Iznenađujuće često se ljudi zapale za to i odmah se raspituju gdje se te igre mogu nabavit.

E sad - Carcassonne (bez dodataka) se jedno vrijeme mogao nabaviti za 150-ak Kn. Mislim da doslovno SVI ljudi s kojima sam igrao Carcassonne i kojima se svidio sad imaju svoju kopiju doma. Ticket to ride košta 400 Kn i ama baš nitko nije kupio svoju igru, koliko god da im se igra svidjela. Settlers of Catan je dugo vremena koštao 350 Kn i isto tako su ga ljudi ignorirali potpuno - onda se u Mercatoru pojavila Kosmos verzija za 230 Kn i neki od poznanika su si je kupili.

Postoji psihološka granica koju ljudi ne žele prijeći. Nije problem par puta mjesečno natankati benzina za 400 Kn, ali dati toliko za društvenu igru jest - nije logično ali ljudi kod takvih stvari nisu previše racionalni.

[grof]

Postoji psihološka granica koju ljudi ne žele prijeći. Nije problem par puta mjesečno natankati benzina za 400 Kn, ali dati toliko za društvenu igru jest - nije logično ali ljudi kod takvih stvari nisu previše racionalni.

Točno!

Prije par tjedana uzeo sam Thebu na popustu u CM-u za nekih 220 kuna. Veli mi moja draga: joj, pa jer baš sad moramo?
Rekeoh, baš to kaj veli @baba, a 400 kuna u blesavi auto nije teško natankat, a da pri tome ni ne pisneš!

Može se izvrsti i fora tipa : "Mjesec društvenih igara". Tada agresivno izreklamirati kroz bannere po portalima, letke, neki sajamčić, prikaz igara i dobre akcije...

[StariMorskiVuk]

Geografsko podrijetlo nasih kupaca nije nikakav izgovor, niti povod, niti stvarna cinjenica. Radi se o tipicnom ponasanju potrosaca prema (za njih) novoj kategoriji proizvoda bilo gdje i bilo kada. Isto ponasanje pojavljivalo se u SAD-u kad je stigla parna željeznica, u Njemačkoj kad su stigli mobiteli, u Francuskoj kad je stigao McDonalds, ali i nedavno u Češkoj kad su stigle dizajnerske igre, drugim imenom "moderne društvene igre".

Problem je kompleksniji od geografsko- društvene širine i dužine pod kojom je netko rođen.

Ljudi za svaku stvar koja im je potrebna hoce potrošiti novce bez puno suvišnih zašto. Zato benzin nije upitan, kao ni mobitel, kao ni brza hrana, kao ni kava i cigarete. Ne govorim sad tu o kruhu i mlijeku; i biciklom se moze na posao, bez mobitela se jos uvijek moze u nekim profesijama, a navike nisu stvarne potrebe. No svejedno tu se lova daje bez pitanja, iako nekad nije bilo tako.

Taj proces usvajanja noviteta kao potrebe se dogodio mnogo puta, u svim zemljama, katkad i pred našim vlastitim ocima (brza hrana, kladionice, voda u PET ambalazi, mobiteli - jeste li svjesni da 1993 niceg od toga oko nas nije bilo?) i moze se dogoditi ponovno. Ali prvo da ukazem na izvor otpora.

1. Nemam novaca za igre: ne znaju ljudi unaprijed dali ce im se svidjeti proizvod, a ako su i spremni riskirati mjesecno 300 kn za kino (to su dva odlaska u kino za 4članu obitelj) nisu isto voljni potrositi odjednom na novu kategoriju od koje ne znaju ni sto mogu ocekivati.

2. Nemam vremena za igre: opet, ne znaju dali ce im se svidjeti, boje se rovanja po pravilima, svađa, 4-satnog iščekivanja da se kockice smiluju, boje se da ce se "provaliti" pred drugima. Za kino barem znaju da ako im se zaista ne svidja, za sat i pol je gotovo. Kod igara, sudeci po onom sto znaju, velika je sansa da ce trajati satima (monopoly, rizik) i da ce se svi uzrujati ako netko povuce nepromisljen potez (bela).

3. Ne mogu to sad sebi priustiti: kupci imaju lagani otpor dojmu da si popustaju. 400 kn je veliki ustupak samom sebi. No, kad se kupuju pokloni, to ne stoji; a pogotovo ako vise prijatelja kupuje jedan poklon nekome.

Prijedlog rjesenja: Kao sto je vec puno ljudi u ovom threadu reklo, treba ljudima poklanjati igre, za pocetak. Ali onda ih ili treba prvo upoznati s igrom, ili nakon poklanjanja pruziti priliku da se s njom upoznaju. Jer zaista, oni to sami nece napraviti. Ako za pocetak ne mozemo postici da ljudi kupuju igre SEBI, barem mozemo poraditi na tome da ih kupuju DRUGIMA kao poklon. Danas je tesko naci dobar poklon za neke ljude, a uz uvjet prezentacije igre cine odlican i nasiroko prihvatljiv poklon.

Dakle, ako ljude ne mozete nagovoriti da si kupe neku igru, poticite ih da neku igru kupe nekom drugom. Bozicno doba samo sto nije tu. Sigurno ce vas netko u skoli ili na poslu pitati za savjet oko poklona. Preporucite igru.

Samo kao konkretan primjer, USKOCI (nasa društvena igra s kartama za 80kn) se odlicno prodala (oko 2000 komada u manje od godinu dana) upravo u vecini slucajeva bas kao poklon. Mozda 20-30% ljudi je igru kupilo sebi. Ostali su ju kupili sinu, prijatelju, necaku, unuku, prijatelji ili dalekom rodjaku u Australiji ili Finskoj. To ne znaci da igra nije dobra. To znaci da je laka za objasniti, lijepa i pristupacna cijenom.

Kad jednom uspijemo stvoriti vecu bazu igraca strategijom pokloni+pokaži utrt cemo zdrave temelje za razvoj širokog tržišta kakvog danas ima Češka, a koje tamo nije postojalo prije 3-5 godina

[grof]

Kad jednom uspijemo stvoriti vecu bazu igraca strategijom pokloni+pokaži utrt cemo zdrave temelje za razvoj širokog tržišta kakvog danas ima Češka, a koje tamo nije postojalo prije 3-5 godina[/b]

Ovo mi se JAKO dopada i kao ideja i kao pogled na problem!
Svaka čast!