Splendor & Runebound - recenzije

Igraonica društvenih igara, Info Zona, Jerina 1, Split

Moderator/ica: Gordan

Odgovori
Avatar
Enkidu
Reactions:
Postovi: 63
Pridružen/a: 13 pro 2015, 17:27
Lokacija: Split
Ima zahvala: 30 puta
 pohvaljen: 55 puta
Kontakt:

Splendor & Runebound - recenzije

Post Postao/la Enkidu »

Primarna svrha pisanja ovih (relativno) kratkih recenzija (kao i onih Dominiona i Citadelsa koje sam prije već tu objavio) nije da dam kompletne informacije o svim aspektima igre (to možete naći na http://www.boardgamegeek.com ako vam treba), niti da podijelim svoje mišljenje o tome koliko je neka igra "dobra" u smislu nekakve brojčane ocjene (jer znate što kažu o mišljenjima, da su kao neki dio tijela i da ih svako ima, pa šta onda vama znači da li ja mislim da je neka igra dobra ili loša, a osim toga prosječnu ocjenu od velikog broja korisnika isto tako možete naći na BGG-u).
Svrha je da dam relativno kratku informativnu sliku o čemu je igra, što se u njoj događa, i što je najvažnije za kakav TIP IGRAČA je ona pogodna. Jer u mom iskustvu većina boardgameova nisu dobre za sve boardgamere niti loše za sve boardgamere (iako ima i takvih) nego ih neki obožavaju a neki drugi preziru. Tako da vam uštedim vrijeme, jer kad se ljudi prijave za igre u IZ koje nisu pogodne za njih trate i svoje vrijeme i vrijeme domaćina koji im prezentira igru i rezultat je frustracija umjesto zabave.
Prije nego što netko kaže da i nisu baš TOLIKO kratke, pa recimo da su kraće od nekih na BGG-u koje temeljito opisuju svaki aspekt igre, svaku komponentu, i onda daju posebnu recenziju i ocjenu svakog dijela igre, i nekad mogu imati hrpu stranica teksta... A osim same igre ja spominjem i aspekte igranja u IZ (vremensko ograničenje, noob issue...).
So let's begin...


SPLENDOR
Na Splendor sam naletio sasvim slučajno na game nightu u Klubu Mladih nekidan, došavši tamo sa par jednostavnih igara u torbi (jer je bila kratka večer prije radnog dana) i bez konkretnih planova. Jedan prijatelj je donio tu igru i zvao mene da je odigramo, i onda nam se u drugoj partiji pridružio još jedan poznanik iz IZ.
Splendor me već prije privukao zanimljivim themeom (hej ko ne voli skupljati sjajne stvarčice ? :lol: ) i lijepo dizajniranim komponentama i artworkom (ja cijenim takve stvari), tako da sam ga htio probati ali nisam stvarno mislio da će mi se sviditi, jer mi je izgledao kao vrlo simplistična igra a ja preferiram igre sa malo kompleksnijim setom mehanika koje daju igraču niz mogućnosti, izbora i putova do pobjede, ali me Splendor pomalo iznenadio.



Slika na kutiji Splendora - baš budi osjećaj pohlepe za sjajnim draguljima zar ne ? :D
MY PRECIOUS !!!




Splendor je u biti ekonomska igra bazirana na card drafting mehanici koja se vrti oko skupljanja dragulja. Igrači koriste dragulje s kojima već raspolažu da bi kupili karte sa sredine stola (koje predstavljaju rudnike dragulja, metode transporta i dućane) koje sve donose još dragulja (kao izvor resursa) a u nekim slučajevima i punte. Kad bilo koji igrač skupi 15 punata (ili više) odradi se trenutačna runda do kraja i igrač koji ima najviše punata na kraju te runde je pobjednik (dakle ne mora biti onaj koji je prvi došao do 15 punata).
Kao što se može viditi na slici ispod karte se dijele na tri klase : one sa zelenom pozadinom koje samo proizvode dragulje ali ne donose bodove, one sa žutom pozadinom koje proizvode dragulje ali uz to i donose bodove, i one sa plavom pozadinom koje nose još više bodova. Karte se izdijele na sredinu stola u ovaj aranžman na početku igre i nadopunju iz odgovarajućeg decka kad god netko kupi jednu od njih za svoj "posjed".




Te karte se na početku kupuju žetonima koji predstavljaju dragulje, a kasnije i žetonima i / ili draguljima koje proizvode već kupljene karte svakog igrača. Žetoni se uzimaju iz središnje banke (po dva ISTE boje ili po tri žetona triju RAZLIČITIH boja) i vraćaju u banku kad se njima kupuje karta.
U jednom turnu igrač može uzeti žetone iz banke, kupiti kartu ili rezervirati kartu. Rezerviranje se obavlja pomoću specijalnog žutog žetona, koji se stavlja na kartu koju igrač uzima i rezervira (kasnije je može kupiti ali i ne mora), a taj žuti žeton se također kasnije može iskoristiti kao "joker" tj. dragulj bilo koje boje (za svrhu kupovine karata), što može biti prilično lukav taktički element ako se upotrijebi na pravi način.
Jedini preostali bitan element igre su plemići - oni funkcioniraju kao "first" ciljevi u Race for the Galaxy - prvi igrač koji ispuni uvjet prikazan na pločici sa plemićem (u slučaju gore prikazanog Henrika VIII. to je posjedovanje 4 crvene karte i 4 crne karte) dobiva tu pločicu i punte koje ona donosi (u spomenutom slučaju 3 punta).
E sad kako to sve funkcionira u praksi ? U mom slučaju obje partije su ispale vrlo zanimljivo. Pri kraju prve partije i ja i moj protivnik smo bili izjednačeni (14 points each) i vrlo blizu limita od 15 punata, i bilo je pitanje ko će prvi preći limit i za koliko. Ja sam ciljao na kartu treće razine koja bi mi dala 5 punata ali je koštala 7 rubina, a ja sam imao samo 6 rubina (računajući žetone koje sam imao kod sebe kao i moje rudnike rubina). Da sam u toj rundi pokupio crveni žeton (i ostale nebitno koje) u idućoj mojoj rundi (kad kupim tu kartu) bi imao 19 punata, međutim znao sam točno što će moj protivnik odigrati i znao sam da će mu to donijeti također 5 punata, čime bi bili izjednačeni na kraju partije (što nisam želio). Naime izračunao sam da od svih njegovih opcija jedina koja mu donosi 5 punata (i koju će on dakle upotrijebiti da bi imao što više punata na kraju) jeste da kupi plavu kartu druge razine koja donosi 2 punta (one za 5 si nije mogao priuštiti) i time ispuni uvjet za dobivanje plemića (koji zahtijeva plave i bijele karte) za još 3 punta.
Mozgao sam kako izvući pobjedu umjesto izjednačene partije, i na kraju rezervirao tu kartu koju sam znao da on želi kupiti pomoću joker žetona. Nisam je ni mislio odigrati ali sam htio njemu oduzeti tu mogućnost. Onda je on morao kupiti plavu kartu prve razine koja ne donosi punte da bi dobio onog plemića za 3 punta (jer nije bilo više plavih karata druge i treće razine na stolu) kao što sam i znao da će učiniti, čime se podigao na 17 punata (iznad limita). I onda sam ja u mom zadnjem turnu upotrijebio joker žeton kao sedmi rubin i kupio onu crvenu kartu za 5 punata, čime sam digao svoj total na 19 punata i pobijedio. Dakle joker žeton mi je omogućio isto što bi i uzimanje crvenog žetona ali uz to i sprečavanje protivnika da dobije 2 punta. Vrlo zanimljiv i napet obrat u finishu !
Pobjeda u drugoj partiji je bila jednostavnija. Jednostavno sam od početka ciljao na crvene i crne karte i plemiće, jer sam vidio da su se moji protivnici oba orijentirali na bijele, plave i zelene, tako da sam znao da neću imati konkurencije za kupovanje tih karata. I onda sam krenuo na polagano skupljanje što više crnih i crvenih rudnika (bez punata), za što manju cijenu što sam mogao (da bih što više kupovao sa rudnicima koje već imam a što manje morao vući žetone, i time uštedio runde potraćene na uzimanje žetona iz banke). Tom taktikom sam na početku naizgled zaostao u puntima (kao i u prvoj partiji) jer su moji protivnici odmah krenuli na kupovanje karata za punte, ali onda sam u samo nekoliko rundi lako i brzo kupio nekoliko skupih crnih i crvenih karata koje su donosile masu punata (dok su moji protivnici svaku drugu rundu uzimali žetone iz banke ja sam samo kupovao i kupovao sa mojim portfoliom rudnika) i još dobio crveno-crnog Henrika VIII. (na što sam ciljao od početka), čime sam moje protivnike ostavio toliko DALEKO iza sebe u prašini da nisu ni odigrali svoj turn u posljednjoj rundi zaključivši da je za njih već sve izgubljeno... :D
Kasnije kad je tokom jedne partije Avalona u lokalnoj birtiji jednog od mojih protivnika iz Splendora djevojka pitala da li sam ja pobijedio zbog početničke sreće ili zbog dobre strategije, on je rekao da je u pitanju bila dobra strategija. Luka ako čitaš ovo - hvala na komplimentu ! :thumbs
Dakle da se vratimo na temu - za koga je ova igra ? Što se tiče jednostavnosti i (kratkog) trajanja igre, rekao bih da je pogodna za bilo koga, uključujući bilo kojeg nooba koji se zatekne u Infozoni čak i prvi put. Mada će prednost u igri imati onaj ko može brzo i lako u glavi dobro odraditi pomalo matematičku kombinatoriku (što mogu kupiti ako uzmem koje dragulje iz banke). Igra se također može sviditi i onima koji vole kompleksnije strategije (kao ja) jer usprkos simplističnoj mehanici ipak stvara određenu napetost, ima element strategije i ne prevelik faktor sreće (koliko sam mogao viditi dosad), komponente su lipe i u theme se lako uživit (baš sam se osjeća ko pohlepni draguljar iz Amsterdama :twisted: kad smo to igrali).
Što se strategije tiče, koliko ja vidim nakon ovo malo igranja evo od čega se ona sastoji, tj. u kojem grmu leži zec :
-precizan timing, tj. kad prestati skupljati čiste resurse i krenuti u skupljanje punata
-ostvarivanje dobrog balansa između specijalizacije za 1 ili 2 boje i skupljanja svih boja pomalo
-kupovanje karata što jeftinije kad postoji izbor (crveni rudnik sa cijenom 3 je bolji nego crveni rudnik sa cijenom 5)
-dobro planiranje kad uzimati žetone iz banke i koje
-dugoročno planiranje s obzirom na karte treće razine i plemiće
-praćenje protivnika i eventualno sabotiranje njihovih planova


RUNEBOUND
Runebound je hardcore fantasy avantura za 1-6 igrača u svijetu Terrinotha, gdje svaki igrač vodi svog heroja, bori se sa raznim monsterima i skuplja iteme i XP (experience points) s kojima pojačava svog lika. Igra nije kooperativna nego kompetitivna i cilj svakog igrača (u načinu igranja koji smo mi igrali, iako postoje i drugi) je prvi srediti glavnog zmaja (prije čega je nužno dovoljno pojačati se sređujući cijele horde neprijatelja).
Ja sam ovo igrao nekidan u Infozone, igru je donio i objašnjavao naš ljubazni domaćin Marko (kojeg poznaje većina posjetitelja IZ game nightova), a uz to su nam se pridružile još dvije djevojke, jedna koja je u zadnje vrijeme postala redovita posjetiteljica i jedna koja je čini se prvi put nabasala na ovakvo druženje.
Mind you, ovo je prilično kompleksna i sadržajem vrlo bogata igra, tako da ne tvrdim da znam sve o njoj iz jednog igranja, ali mislim da već mogu izvući neke zaključke.
Evo kako igra izgleda u praksi...




Mapa predstavlja svijet po kojem se heroji kreću, i sastoji se od različitih tipova terena (planine, brda, rijeke, doline, ceste, šume, močvare...) i gradova. Gradovi služe za healing i shopping, a karte naslagane uz desni rub mape predstavljaju iteme koji se mogu kupiti u različitim gradovima (svaki grad ima svoj stack koji se puni iz glavnog item decka).
Zeleni, žuti, plavi i crveni tokeni na mapi služe za označavanje lokacije različitih monstera, a karte u tim bojama naslagane uz lijevi rub mape sadrže statse raznoraznih monstera (i zamki, događaje itd.), s time da od zelenog prema crvenom raste opasnost kao i nagrade.




Ovo su movement dice, svaki od 2 ili 3 simbola na svakoj strani predstavlja jednu vrstu terena, igrač treba rollati njih 5 (ili manje ovisno o situaciji) i onda "skrpati" kombinaciju terena koja će ga dovesti tamo gdje želi doći (ili bar negdje blizu). Zanimljiva mehanika, ali i oduzima dosta vremena dok ljudi mozgaju probleme geografske kombinatorike... (pomaže da jedan igrač rolla movement dok prošli još rješava svoj turn)




Na vrhu slike je jedan player character sa svojim statsima (health, fatigue, melee, ranged, magic, special ability) a desno od njega su njegovi bonusi na statse koji se dobiju dobivanjem levela. Ispod njega su 4 allya, NPC-i koji se tretiraju slično kao itemi i pomažu u borbi. Desno od njih su token za XP (2 XP) i zlato (token sa lavljom glavom).
Dakle igra se u osnovi sastoji od niza rundi u kojima igrači jedan po jedan obave svoje kretanje po mapi (obično do nekog grada ili monstera), obave healing / shopping ako su u gradu ili fight ako su došli do monstera, i tako skupljaju zlato (kojim se kupuju itemi) i XP (pomoću kojih se dobivaju leveli, koji daju bonuse kao gore na slici) pojačavajući svog lika sve do konačnog fighta.
Karakteristike likova i sami fightovi funkcioniraju prilično slično kao u Descentu (kooperativnoj fantasy avanturi lociranoj u istom fantasy svijetu) a i neki likovi i neke komponente su skoro identični (npr. wound i fatigue counteri). Svaki lik ima rudimentarne statse za napad / obranu, na to se dodaje zbroj kockica koje se rolla i voila, napad / obrana je uspjela ili nije uspjela, pridijeli se damage i onda iduća runda, i tako sve dok jedna strana u fightu ne padne na zemlju. Likovi ne mogu trajno zaginuti tj. nema eliminacije igrača ali budu prilično penalizirani ako "zaginu"...
Što me dovodi do prvog zaključka u vezi ove igre - faktor sreće je značajan (što neki kao ja baš i ne vole, a neki vole). Ako netko niz puta zaredom dobija bijedne brojeve na kockicama ili vuče za njih nezgodne neprijatelje gubiti će fightove i zaginuti (može se bježati, ali i to ovisi o sreći na kockicama), i time gubiti zlato i iteme, dok drugi skupljaju još više zlata i itema i XP-a i tako pojačavaju svog lika. Npr. meni je na početku igre išlo fino, onda nekoliko rundi nisam mogao dobiti nijedan pristojan roll na kockicama pa sam nekoliko puta zaginuo i zaostao za drugima toliko da je postalo dosadno i bezizgledno (naizgled), onda sam odjednom dobio takav lucky streak od niza superbnih rollova da sam sve fightove dobivao ko ništa bez primanja rana i skoro sam dostigao vodeće igrače, ali onda smo morali završiti jer je isteklo vrijeme.
Što me dovodi do drugog zaključka - ova igra ima zbilja EPSKO trajanje ! Igra službeno podržava do 6 igrača (prema BGG-u) a naš domaćin je oglasio da je 4 maksimum za tu partiju tu večer - pretpostavljam da je to učinio da bi mudro smanjio ukupno trajanje partije, i pozdravljam taj potez jer se grozim i pomisliti koliko bi ovo trajalo sa 6 igrača. Čak i tako sa 4 igrača igrali smo oko 3.5 sati (bez objašnjavanja), a prošli smo po mojoj procjeni 1/2 ili 2/3 partije i onda smo morali prekinuti zbog fajrunta... Istina, svi osim Marka smo igrali prvi put tako da moglo je to ići i brže sa iskusnijim igračima, ali s druge strane po Markovim riječima igrali smo jedan od najjednostavnijih modova, sa drugim opcijama uključenim to može trajati i znatno duže. Navodno je jedna njegova partija trajala 14 ili 18 sati (tako nešto), u nekoliko puta između kojih su igru ostavljali as is bez raspremanja.
Takvo trajanje (i igre i objašnjavanja) je za neke ljude definitivno previše. Od nas troje kojima je Marko objašnjavao igru nas dvoje smo preživili objašnjavanje pravila bez problema, ali ova cura koja je bila prvi put je očigledno zagrizla više nego što je mogla progutati, ne očekivajući igru te kompleksnosti, i za vrijeme relativno dugotrajnog objašnjavanja je nekoliko puta zapomagala očajničkim tonom "Ajmo mi više započeti igru pa da vidim kako to ide u praksi", što naravno nije bilo moguće pa bi Marko na to samo diplomatski nastavio mirno objašnjavati osnove igre. Ja sam koji put imao taj isti problem i tu istu očajničku molbu za vrijeme objašnjavanja srednje kompleksnih igara, i nakon takvih iskustava mislim da bi bilo pametnije za sve uključene takvim osobama prijateljski savjetovati da probaju neku drugu malo jednostavniju igru s kojom bi se oni bolje zabavili, dok ovako trate vrijeme i oni i onaj tko objašnjava igru. U ovom slučaju nisam bio domaćin pa se nisam štel mešat - ako ona hoće sudjelovati to je između nje i Marka. Što se tiče trajanja same igre, ja mogu izdržati i znatno duži game session od tih par sati što smo igrali, ali samo sa odgovarajućim uvjetima (manje buke nego u IZ, više prostora i svježeg zraka, pauze za WC i hranu itd.), a osim toga vrijeme u IZ je nažalost strogo ograničeno pa smo zbog toga morali i ovu partiju prekinuti nedovršenu. Ova djevojka koja je prvi put svratila (bar mislim da je) nije izdržala ni toliko nego je odustala malo prije, a imao sam dojam da se dosađivala i prije toga, što mi je žao jer je bila simpatična, a i u interesu mi je da se ljudi vraćaju u IZ a ne odustanu nakon jednog nezadovoljavajućeg iskustva. Zato mislim da je početnicima bolje probati jednostavnije igre, pa im treba to i savjetovati...
Treći zaključak o ovoj igri je da ima premalo interakcije između igrača za moj ukus, bar u ovom modu koji smo igrali. Borba između samih igrača je moguća ali apparently jako rijetka (prema riječima našeg domaćina), tako da se stvar uglavnom svodi na utrku do cilja (srediti glavnog badguya), pri čemu igrači baš i ne prate pozorno što se događa u igri kad nije njihov turn jer nemaju puno motivacije za to. Postoje opcionalne mehanike koje povećavaju interakciju, naime deck uz pomoć kojeg igrači "podmeću" monstere jedni drugima na put (ako sam dobro shvatio domaćina dok mi je to objašnjavao nakon igre), međutim to dodatno produljuje vrijeme igranja pa povećava taj problem. Zbog tog manjka interakcije i značajnog downtimea (vremena koje igrač provodi čekajući da drugi igrači obave svoj turn da bi on opet igrao) igrač se može dosađivati dok opet čeka svoj red, što bi bilo još gore da nas je igralo 6.
Ja iskreno ne mogu reći da sam se sjajno zabavio ali nije bila ni totalna katastrofa (koga zanima drugo dvoje igrača koji su ostali do kraja su bili sasvim zadovoljni koliko sam vidio). Imao sam puno gora iskustva sa boardgameovima a i puno bolja. Da li to znači da je igra nekakva srednja žalost ? Ne bih rekao, rekao bih da je bolji opis da je igra možda vrlo dobro napravljena za uski podskup boardgamerske populacije sa specifičnim ukusima, a ostali bolje nek se drže što dalje od ovoga ! Oni kojima će se možda sviditi ova igra su oni koji jako vole fantasy avanture, i posjeduju brda strpljenja za preživjeti značajan downtime i zbilja epsko trajanje.
Ja osobno bih rekao da volim fantasy avanture i da mogu podnijeti i jako duge igre (sa odgovarajućim okolinskim uvjetima). Međutim ja bih između ovoga i recimo Descenta rađe odabrao Descent, jer je zbog coop elementa znatno interaktivniji (igrači se konstantno dogovaraju da bi formirali zajedničku taktiku koja je različita za svaki scenarij, i čak i kad je jedan od njih mrtav on i dalje prati šta se događa i doprinosi idejama i savjetima), svaki scenarij je nov i zanimljiv (različite mape sastavljene od modularnih tileova, različiti uvjeti pobjede, različiti protivnici) pod uvjetom da ga nisi već igrao, downtime skoro pa ne postoji, a trajanje igre je dovoljno kratko čak i za igranje sa početnicima u Infozoni.
Istina kad bih birao između DnD-a i Descenta odabrao bih DnD zbog neusporedivo većeg broja mogućnosti za igrače, neusporedive interaktivnosti među igračima (dogovaranje i kovanje lukavih planova, razgovor sa NPC-ima itd.), i neusporedive kreativnosti u rješavanju problema (u čemu se nijedan boardgame ne može mjeriti sa njim). Međutim što se fantasy avantura u svijetu boardgameova tiče (DnD ipak nije boardgame) Descent ja najbolje što sam ja osobno vidio i rado bih ga odigrao ponovno, prije nego Runebound.
That being said, očigledno postoji značajna populacija ljudi koji vole i uživaju u Runeboundu, s obzirom da je igra već u trećem izdanju i igra se već dugi niz godina. Samo možda čak i za takve Infozona nije idealna pozornica za igranje Runebounda s obzirom na usko vremensko ograničenje (što je problem i za sve ostale duže igre...).


...


I jedna anegdota za kraj. Dok je Marko objašnjavao kako se igra Runebound, primijetio sam da su se prvo jedna pa onda i druga od naših suigračica zapiljile u jednu kartu na stolu, naime jedan od itema na prodaju u jednom gradu. Ja sam prvo pomislio da su premda neiskusne u toj igri već ugledale neki super item koji treba brzo upecati prije nego što to drugi učine, pa idem i ja čitat tekst karte da vidim o čemu se radi. Radilo se o nekakvom healing potionu, po ničemu posebnom ni izrazito moćnom. I onda mi je sinulo da su se one u kartu zabuljile radi slike a ne radi karte. Naime ilustracija na karti je bila nešto ovakvo (nisam uspio naći sliku te karte na netu ali ovo je skoro identično) samo rukom nacrtano :



I onda jedna od njih zadivljeno komentira da ako potion stvarno rezultira efektom kao na slici da itekako vrijedi para, a druga kaže da će ga dat svom momku da popije... rofl
Dakle djevojke, pored dva takva neupitno vrhunska primjerka muškog roda kao što smo ja i Marko, vas dvije slinite nad nekim nacrtanim polugolim tipom !? :nee I zašto, samo zato što ima čelične bicepse, tricepse, prsne mišiće, i kao žiletom izrezane trbušne mišiće ? I onda kažu da smo mi muškarci plitki, imamo nerealna očekivanja u vezi izgleda žena, i slinimo na svaki primjer gole ženske kože... Stvarno, kakav seksizam od strane žena ! :bleh rofl
Ovi su korisnici zahvalili autoru Enkidu za post (ukupno 6):
ShichstokaGordanValsimkockicaWinkDickerson
WinkDickerson
Reactions:
Postovi: 72
Pridružen/a: 01 pro 2015, 19:16
Ima zahvala: 288 puta
 pohvaljen: 113 puta

Re: Splendor & Runebound - recenzije

Post Postao/la WinkDickerson »

Enkidu je napisao/la:i za vrijeme relativno dugotrajnog objašnjavanja je nekoliko puta zapomagala očajničkim tonom "Ajmo mi više započeti igru pa da vidim kako to ide u praksi", što naravno nije bilo moguće
Zašto to nije bilo moguće?
Odgovori

Natrag na “Igraonica "Ajmo se igrat!" - Split”