U prošlom nastavku vidjeli smo:
Desetero preživjelih Splićana u nemrtvoj apokalipsi koja je zadesila srednju Dalmaciju i druga mjesta, sklonilo se u poslovnici Brodomerkura u Dujmovači, nadajući se partizanskim akcijama osloboditi grad od brojčano superiornijih slabo umrlih snaga pod vodstvom Stipe Šuvara. Osvježeni novim borcima i vječito na oprezu od unutranjeg neprijatelja, preživjeli će nastaviti i završiti svoju plemenitu borbu u ovom dugo isčekivanom nastavku napisanom debelo unutar rokova, s avangardnim podnaslovima.
GLAVA PETA
- Mrkva i Batina -
Za pobjedu nad nemrtvim snagama Stipe Šuvara bilo je nužno obezbijediti neometano funkcioniranje državnih institucija i infrastrukturnih objekata u gradu, pa je stoga razvijena taktika privlačenja nečistih sila sa strateških lokacija u gradu u koloniju na Dujmovači. Brodomerkurova poslovnica u kojoj se nalazila kolonija bila je jedna od najraskošnijih u svijetu, takozvana Brodomerkurčina, pa je kao takva imala puno više smještajnog kapaciteta za leševe i strvine od običnih gradskih nekretnina, a plus toga, nije bila od strateškog značaja za uspjeh čitavog podviga.
Zadatak dovlačenja trupala u koloniju uglavnom je obavljao razvojačeni Branitelj, kao najiskusniji diverzant među preživjelima. Doduše, to je njegovo iskustvo dolazilo sa određenim nedostacima, pa je tako, dok bi dovlačio nedovoljno preminule na odstrel, često znao brkati u kojem se ratu nalazi. Srećom, Majka je, kao brižna samohrana mater, na vrijeme primjetila njegovu zbunjenost i sklonila vatreno naoružanje izvan njegova domašaja, a kada se trebalo posvetiti klanju, ona bi preuzimala, a njega bi poslala da baci smeće.
Tako je jedan dan, dok je Branitelj bacao smeće, u koloniju uletio vojni transporter, bezobrazno probivši ogradu oko poslovnice. Iz njega izgmiže nekakva vojničina sva u lentama i ordenju, sa pola satnije u pratnji. Vojnici iz pratnje uvježbano u formaciji opkole zatečenu Majku, koja je upravo izvela dvoje djece sa cerebralnom paralizom u šetnju, kako bi svi zajedno uhvatili malo svježeg zraka na minus 40. Prestrašena neugodnim ljudima, djeca se skupe uz Majku i briznu u plač.
"Niste mogli fino pokucat, ko sav pristojan svijet", reče Majka, "nego se pravite važni i plašite mi djecu. Tko ste vi i što hoćete?"
Figura dekorirana odlikovanjima istupi. "Ja sam natpukovnik Batina." Mahne prstom lijevo-desno po okolini ispred sebe. "Ovo sve je sada moje, a vi odsad služite meni ili snosite posljedice."
Majka digne obrvu. "Ma jeli?"
"Gospodine, 'ma jeli', gospodine!" istakne Majci semantičku nepravilnost natpukovnik. "Znači, kao prvo, ti, ti i ti, ošišaj se. Nećete mi tu sa nekakvim čičkavim frizurama šetat po kasarni. Kao drugo, u vojno vozilo iza mojih leđa, utovarit će te sve mesne doručke koje imate, sve juhe u kesici, sve tablete za prehladu, svo pogonsko gorivo, sve karte koje držite u rukama, čarape, donji veš i izmasirat će te mi križa. Ukoliko to ne napravite u najkraćem mogućem roku, otvorit ćemo paljbu iz svog raspoloživog naoružanja sve dok vam moral ne padne na 0."
Taman kad se spremala rasjeći natpukovnikove vratne arterije, Majka začu glas iz pozadine:
"Jel se to ti dereš Mufadinoviću?" retorički upita Branitelj, upravo bacivši smeće.
Majka odstupi.
"Ah, to si ti Tomo..." izusti natpukovnik Batina. "Nisam znao da si još među nama..."
Vojnici se stadoše zbunjeno pogledivati među sobom. "Koja su vaša naređenja, gospodine natpukovniče?", upita nesigurno jedan vojnik držeći Branitelja na nišanu.
"Natpukovniče?" nasmije se Branitelj grleno. "Kakav crni natpukovnik, sinko. Ova se sluzna spodoba prijavila u vojsku krajem dvanaestog mjeseca '95. da bi ga početkom '96. otpustili na račun izmišljene invalidnosti. Ti si veći natpukovnik od njega."
Kao da je kakav komarac, Branitelj odmakne u sebe uperenu cijev juršne puške i odmjeri natpukovnika Batinu. "Svijetliš mi ko božićno drvce na novu godinu s tim medaljama, Mufadinoviću. Ajde pojasni ovim momcima gdje si bio '91, reci im kako si se u Klagenfurtu borio za te činove i odlikovanja kojima si se nakinđurio."
"Jeli to istina, natpukovniče Batina?" pita vojnik.
"Laže, nikada u živ-" prije nego li je dovršio misao, šamračina zadesi natpukovnika Batinu i on se odjednom nađe s nosom u snijegu i čizmom Thomasa Hearta, razvojačenog Branitelja, na obrazu.
"Ja lažem, je li?" Ostali ga nisu stigli ni naciljati, a Branitelj je već oduzeo puške vojniku s lijeve i desne strane.
"Ko se mrdne, kuku njemu", reče Branitelj s Cignakom u svakoj ruci. "Ovaj ovdje što mi facom čizme čisti, zove se Milivoj Mufadinović, lažni branitelj i karijerni lizač guzica, zbog kojeg je ova država danas ovdje gdje je. Iskamčio je povlaštenu penziju, invalidsku penziju, saborsku penziju, partijsku penziju, svaku penziju koja je postojala, a da ništa za ovu državu u životu nije napravio. Ni rodio se u njoj nije. Zadnji put kada sam ga vidio, sa Glogoškim je šatore po Savskoj dizao. Ako meni ne vjerujete, potražite na internetu. Sreća vaša da zombiji vole visit na jutjubu!"
Paralizirani vojnici u šoku gledaše svog natpukovnika.
"Ajde riješit ćemo nešto, Tomo, nemoj se živcirat", reče Batina Mufadinović, gutajući snijeg.
"Šta nemoj se živcirat", pokaže puškom na rupu u ogradi i dodatno se iživcira, "pogledaj šta si mi od ograde napravio!"
"Popravit ćemo to, ajde..."
"Dabome da će te popravit, ima da bliješti cijela uglancana! A kad popravite - ima da vas nema! Ako mi još jednom poplašite Mater i djecu, pobit ću vas sve. Ubit ću vam braću. Ubit ću vam roditelje. Ubit ću vam djeda i baku i sve rođake. Iskorijenit ću vam cijelo obiteljsko stablo i popišat vam se u lubanju!"
Neugodna tišina se nadvije nad okupljenima.
"Šta gledaš! Motiku u ruke!" reče Branitelj i šutne Mufadinovića nogom u guzicu.
Sjajila se na mjesečini te noći, u mećavi, ograda oko Brodomerkurove poslovnice. Sjajila se kao nikada u povijesti.
GLAVA ŠESTA
- Afganistanski Rulet -
Psihijatar je u međuvremenu naletio na bivšega načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske, kojeg je poznavao iz nekih drugih vremena. Ovaj je imao par komada oružja za prodaju, a kako Psihijatar nije imao gotovine pri sebi, dogovorili su se da će, u zamjenu za oružje, preživjeli za načelnika u potpunosti očistiti zgrade policije, doma zdravlja i pumpne stanice od nemrtvog dušmana. Preživjelima je ovo izgledalo kao relativno povoljna pogodba, budući su ionako sprovodili etničko čišćenje po gradskim lokacijama, pa su prihvatili. Zadovoljno trljajući ruke, načelnik je odobrio rashodovanje naoružanja iz policijske postaje i naredio da se u cijelosti preda Kemičaru i Psihijatru.
"Ach mein Gott! Guns, big guns!" uzbuđeno usklikne Kemičar u skladištu policijske postaje i počne pohlepno grabiti haubice i mitraljeze iz sanduka.
Naoružavši se do zuba, Kemičar i Psihijatar Overseasom pošalju inventurni višak Ravnatelju, koji se već žalio da mu feralna djeca uništavaju stolariju po školi, te bi mu baš dobro došla jedna taktička sačmarica u borbi protiv okretnih štetočina. Inače, Ravnatelja i Učiteljicu odavno nitko nije vidio, ali su svakoga tjedna slali hranu i 100 eura u koloniju, pa nikoga nije bilo ni briga.
Sačmaricom se naoružala i Konobarica na pumpnoj stanici. "Svi ste vi muškarci isti", prigovarala bi, dok je obližnje pokojnike upoznavala sa svojim novim najboljim prijateljem.
Sve u svemu, opreme nije nedostajalo preživjelim građanima Splita, no preminuli su i dalje nadirali bez posustajanja. Smakneš dvojicu, a dvoje novih uskrsne na njihovim mjestima. Zagovarale su se ideje o proširenju barikadne mreže i o povlačenju u natrag u koloniju, a sve kako bi se smanjio pritisak na strateške lokacije.
Iako je kolonija bila solventna i na vrijeme otplaćivala sve dugovanja, to se svaki tren moglo promijeniti. Krize su udarale po hrani i lijekovima i vitalne zalihe su se smanjivale. S vremenom, situacija može postati samo gora.
Povrh svega, ako je i bilo izdajnika, nisu se otkrivali i sumnjičavost je bila opipljiva. Pogotovo obzirom na drakonske posljedice prgonstva.
Sve ovo i drugi, nešto sebičniji interesi, prouzročili su osjećaj žurnosti kod pojedinih frakcija. Tako se iz pumpne stanice moglo čuti sve glasnije lobirnje za brzo rješavanje glavnog zadatka. Vatrogasac se nakratko odupirao tim pritiscima, međutim već je u idućem krugu popustio, a plan za eradikaciju bogohulne pošasti dobio je gotovo jednoglasnu podršku među preživjelima. Ako je Ravnatelj i imao nešto protiv, njegove sumnje nisu stizale do ušiju onih koji su vodili vanjsku politiku u tom trenutku, te se na koncu i on priklonio akcijskom planu.
GLAVA SEDMA
- Pobjednička Strategija -
Konačno rješenje zomboidnog pitanja sastojalo se od niza povezanih i dobro koordiniranih akcija. Suradnja među interesnim skupinama bila je na razini neviđenoj još od Domovinskog rata, no unatoč tome, nije bilo puno mjesta za pogreške. Glavnina preživjelih koja se nalazila na terenu, morat će se povući natrag u koloniju kako svojim mirisom ne bi privlačili umrle. Ostali će se morati fortificirati iza barikada i bodljikave žice, kako bi spriječili nadiranje novih trupala.
Ovaj se dio plana odnosio na zaustavljanje daljnjih neprijateljskih prodora i kontranapada, međutim, za uspjeh operacije trebalo je odstraniti garnizon hodajućih pokojnika koji su već bili u gradu i držali ga pod okupacijom.
Srećom, zahvaljujući prekaljenim ubojicama poput Majke i to je bilo moguće izvesti, iako jedva. Previše je zombija šetalo Splitom za zajebanciju, tako da je bilo nužno dobar dio njih namamiti iz gradskih lokacija u koloniju. Brodomerkurova skladišta nisu bila beskonačna, ali preliminarne procjene su sugerirale da će izdržati povećanu potražnju, samo plan se nije smio izjaloviti, jer bi već u idućem krugu svi kapaciteti mogli biti kritično popunjeni, a da ne govorimo kako bi izdaja u tom delikatnom trenutku bila od fatalne vrste.
Pored toga, budući se prema idejnom rješenju mnogi preživjeli moraju vratiti u koloniju, zalihe hrane naći će se pod povećanim stresom, što će dodatno osiromašiti ionako kritične rezerve. Ukoliko bi plan propao, reducirane porcije mogle bi postati svakodnevnica za one koji ne umru od gladi u narednim krugovima.
Ulozi su bili ogromni, ali je mogući uspjeh bio veličanstven. Trijumf nad nemrtvim hordama vratio bi nadu svim izgubljenim i toliko puta poraženim dušama ovog slomljenog svijeta. Možda bi jednog dana čak mogli ponovo sanjati velebnu civilizaciju ljudi kakva je nekoć vladala ovim planetom.
GLAVA OSMA
- Pobjednička Strategija u Akciji -
Krenulo je kao po loju. Svi su bili spremni i fokusirani na konačni obračun. Konobarica je osigurala benzinsku stanicu, Ravnatelj je očistio školu od neodgojene djece i poslao pakete sa hranom i higijenskim potrepštinama, a Kamiondžija je namamio par pokojnika sa kritičnih lokacija, zadavši prve gerilske udarce moćnom splitskom mrtvačkom garnizonu. Pirat, koji je gubio vrijeme gledajući slike u knjižnici, bio je jedan od onih sretnika koji su se po studeni morali vraćati u koloniju.
Budući je imao za gorivo, mogao je uzeti službenu Ladu Nivu i minimizirati rizik izlaganja elementima, no sklon kocki, odlučio se protegnuti noge sve do Dujmovače, kako ostali ne bi morali bacati smeće zbog njega. Proročica ga je mobitelom upozorila na "zlo i zimu", no u nemogućnosti reći više od dvije riječi po proročanstvu, nije uspjela pobliže objasniti. Pirat je na strahove stare babe samo odmahnuo rukom. "Koliko daleko Dujmovača od Gradske biblioteke može biti? Što je najgore što se može da desi?"
Zapalio je cigaretu i uputio se pješice prema koloniji.
Pola dana kasnije, konačno je došao do željezne kapije na ulazu u poslovnicu Brodomerkura. Vidjevši poznato lice, Majka mu otvori.
Pirat ostane stajati ispred otvorenih vrata i pognute glave pokuša upaliti iskrivljenu cigaretu. Upaljač se vrtio u prazno. Zvučao je natopljeno.
Jeza prostrijeli Majku.
"Moja će krv na vašim rukama biti", pogledao ju je i krvavo se nasmiješio. Iz usta mu otpadne neupaljena cigareta.
Srušio se na Mater otkrivši pedesetak ugriza po leđima, vratu, rukama, nogama. Ljudski zub ispadne iz jedne rane i zakrvavi bijeli snijeg. Cane Čakija popušio je svoju zadnju cigaretu.
Moral se uruši i panika zavlada kolonijom. Mater je bila u kontaktu s njim!
Da je odmah ubiju, nije dolazilo u obzir. Branitelj bi poludio. Uostalom, bila je ključna figura u rušenju nemrtve gradske vlasti. Riskirati će širenje zaraze i ostaviti je na životu. Valjda će se uspjeti oduprijeti smrtonosnom virusu.
Sutra ujutro, bila je mrtva.
Moral je potonuo u bezdan. Delikvencija je jamila maha.
Frak Earth grafiti osvanuli su na zidovima kolonije. Preživjeli su bili toliko demoralizirani i ucviljeni da je i najmanja loša vijest mogla prouzročiti potpuni kolaps čitave organizacije i pobjedu trule nečisti nad mirisnim svjetlom života.
A tada je i Kamiondžija zakašljao.
Zaražen je. Ako umre gotovo je. Ubiti ga više nije imalo smisla. Ono malo nade što je ostalo, sada je bilo na Kamiondžiji. On se mora izboriti i pobijediti opaku bolest. Alternativa nije bilo.
Poglavar Družine Lake Smrti lati se kocke...
I bogami Kamiondžija preživi noć i potpuno se oporavi. Izgleda da se ipak radilo samo o manjoj prehladi, koju je zaradio sjedeći na propuhu.
Preživjeli odahnu, ali pravi problemi su tek počinjali. Sa sahranjenom Majkom, plan za brzu pobjedu nad fašističkim okupatorom bilo je gotovo nemoguće implementirati do kraja. Nadalje, moral je bio na zadnjoj stepenici prije ponora. Jedna ružna riječ i mrk pogled mogli su dokusuriti preživjele.
Nažalost, Policijska Dispečerka se još nije vratila u koloniju...
Policijska Dispečerka provela je većinu dramatičnih zbivanja zabilježenih u ovoj kronici prebirući po kabinetima u policijskoj postaji. Piscu ovih redaka očito nije bila dovoljno karakterno zanimljiva da joj dodijeli neku važniju ulogu sve do sada.
Još na samom početku ove apokaliptične avanture, Dispečerka se prilikom neudobnog putovanja do policijske stanice porezala na neku instalaciju u krajoliku, zadobivši pritom lakše tjelesne ozljede. To, u to vrijeme, nije izgledalo posebno zabrinjavajuće, međutim, u ovom kritičnom trenutku ta je ozljeda dobila jednu sasvim novu dimenziju.
Obzirom da bi stvaranje dodatnog smeća moglo uzrokovati kobne posljedice za velik broj okupljenih, Dispečerka je odlučila bosa hodočastiti natrag do kolonije ne bi li se iskupila za grijehe čovječanstva, a sve u varljivoj nadi da će se otac na nebesima smilovati ljudskoj rasi na ovoj žalosnoj prekretnici. Naoružana vjerom i uz Božju pomoć, uspjela je izbjeći nemrtve patrole po putu i probiti se do kolonije.
Dakako, pritom je zaradila gadne ozebline.
Pilali su se udovi te večeri u koloniji s improviziranim pilama i rđavim noževima. Kirurškim trudima nestručnog osoblja usprkos, Policijska Dispečerka nije mogla još dugo poživjeti bez odgovarajućih antibiotika. Nažalost, zadnji su se medikamenti potrošili na rješavanje jedne od nebrojenih kriza koje su zadesile poduzeće.
Dispečerka je još disala, ali sa ranom i ozeblinom, bez lijekova, neće preživjeti idući krug. No možda neće ni trebati. Izgleda da je njeno hodočašće ipak impresioniralo nekoga iz menadžmenta, jer sreća se konačno nasmiješila preživjelima.
GLAVA DEVETA
- Pobjednička Strategija Opet u Akciji -
U neočekivanom obratu, Proročica je pretražujući policijsku postaju, pronašla lokot iznimno kvalitetne izrade, kojim je mogla zakračunati postaju isto kao da je dvije barikade podigla. Zahvaljujući nezemaljskim svojstvima tog lokota, već skoro otpisani plan za pobjedu ponovo je zaživo. Nemrtve horde se sada neće moći probiti u policijsku stanicu i Proročica se neće trebati vraćati u koloniju. Sve što je trebalo napraviti je dokusuriti dva-tri hodajuća trupla i još nekoliko privući u koloniju, a Vatrogasac, Psihijatar i Kemičar bili su ljudi koji su znali znanje, stoga se pobjeda doimala zajamčenom.
Vjerojatno bi i bila zajamčena, da Proročica nije u transu neopcionalne opcije išla petljati po policijskoj mrtvačnici.
Naravno, malo toga korisnoga se može naći u mrtvačnici usred mrtvačke balvan revolucije. To je i Proročica ubrzo shvatila kada se konačno trgnula iz transa i primjetila da je mrtvačnica puna odsječenih glava koje je promatraju širom otvorenih očiju dok modrim jezicima oblizuju usne.
Izletjela je iz prostorije bez iti malo dostojanstva, vrišteći poput curice. Njeno arlaukanje će zasigurno privući neželjenu pažnju, sad je samo pitanje bilo
koliko će pažnje privući.
Ostali su, bez daljnjih neugodnih iznenađenja, korektno odradili svoj dio posla - kriza je bila riješena i hrane je bilo dovoljno, ali je sama pobjeda ovisila o broju zombija koji će napasti policijsku stanicu privučeni vrišatnjem Proročice.
Snovi i nadanja cijele jedne civilizacije ovisili su o pukoj šansi. Galama je mogla privući maksimalno 4 zombija, a barikade na policijskoj postaji mogle su odbiti dva. Stoga, pojavi li se više od 2 pripadnika nemrtvih borbenih snaga, policijska stanica će pasti i agonija preživjelih će se nastaviti uz katastrofalne gubitke. Pojave li se samo 2 hodajuća leša ili manje, preživjeli će izvojevati epsku pobjedu.
Kocka je bačena.
Prvi pokojnik se pojavio i uništio prvu barikadu.
Odmah za njim došao je i drugi i uništio drugu barikadu. MUP je sada bio bespomoćan.
Nakon prve dvojice nastalo je zatišje, trećega nije bilo na vidiku. Sad još samo da se i zadnji ne pojavi...
Četvrti ušeta u panduriju poput šerifa i uništi snove preživjelima.
Pobjeda? Zaboravi pobjedu.
GLAVA DESETA
- Vruće Ispovjedi U Hladnim Zimskim Noćima -
"Gotovo je", čulo se po alejama Brodomerkura, iako još nije bilo gotovo, ali četvrti je leš zadao težak udarac ionako izudaranoj volji preživjelih. Malodušnost je zavladala.
"Za sve je kriv Karamarko", reče Psihijatar. "A lijepo sam mu govorio da ne sluša Barišića."
"Daj shuti chovjeche", reče Kemičar, "sve chesh nas upropastit."
"Sad to ionako više nije važno, moj Time. Ionako smo gotovi."
"Chut che te bogamu. Ako se ti zhelish bacit na mach, okay, ali nemoj mene da mjeshash u to."
"Milanovićeva prednost u anketama je ionako bila u marginama pogreške", nastavi Psihijatar ne obazirući se na kolegu. "Nije trebao prihvatiti ponudu onoga nekromanta Barišića."
"Ako nastavish, ja se vuracham natrag to Canada."
"A i onaj Jandroković... Neznam kako je mogao zamjeniti Gojka Šuška sa Stipom Šuvarom."
"Sad je dosta bilo ovoga suranja. Ja idem. Ne obrachaj se prema meni vishe" reče Kemičar i krene ustajati sa poda, međutim sjekira pod podbratkom ga zaustavi.
"Kuda? Kuda?" upita Vatrogasitelj. "Sjedi još malo sa nama."
Kemičar se, uvjeren argumentima, posjedne natrag na tlo i opet se nasloni na policu na kojoj su se nekoć izlagali štapni mikseri.
"Šta vas dvoje tu mutite, a?" inkvizitivno će Vatrogasac naizmjenice upirući sjekirom u Psihijatra i Kemičara. "Šta vi imate sa Stipom Šuvarom? Da niste možda dobili betrayal secret objective?"
"Ne, ne, kakav betrayal secret objective, sachuvaj bozhe. Mi zhelimo pomochi Hurvatska. Tu smo da ruadimo."
"Šta onda sjedite i šapućete?"
"Pa kad nema posla u drzhava."
"Slušaj, ako mi se i dalje budeš pravio Englez, idem po Branitelja, koji još kleči ispred smeća i plače za Majkom. Okladim se da bi mu u ovom trenutku baš dobro sjelo doznat da vas dvojica šurujete sa Šuvarom."
"Ali mi ne shuvarala sa shuvara."
"Pusti Time, pusti," zaustavi Psihijatar Kemičara u daljnjoj blamaži, "reći ćemo čovjeku što ga interesira. Više nije bitno. Više ništa nije bitno... "
"Onda? Šta znate o Stipi Šuvaru? Kakve veze vi imate s njim? Pjevajte mi kanarinci." Vatrogasac će gubeći strpljenje.
Psihijatar pogleda u podne pločice. "Mi nemamo veze s njim, bar ne direktno s njim, iako snosimo dio odgovornosti za njegovo neumrlo postojanje."
"Ja neznam o chemu ti govorish" ubaci se Kemičar i dobaci Vatrogascu, "Ne slushaj ga, on ti stalno mijenja mishlenja."
Vatrogasac upre sjekirom u Kemičara. "Ti šuti ili će radit sjekira." Okrene se prema Psihijatru. "A ti - kako to misliš dio odgovornosti? Tko je odgovoran za Šuvara? Tko je odgovoran za zombije?"
"HDZ," reče Psihijatar, "tko bi drugi?"
"HDZ? Kako?"
"Pa," započne Psihijatar svoju narativnu ekspoziciju, "problemi su počeli već pri podjeli resora i gaženju predizbornih obećanja. Administracija i državna uprava se opet napuhivala, izmišljali su se uredi i agencije, a moja se stranka sve više osipala. Povrh svega toga, oblačno je vrijeme dokusurilo turističku sezonu i kada je stopa rasta BDP-a opet razočarala, podrška Domoljubnoj koaliciji opasno se istopila. Prijevremeni izbori postali su sve izgledniji. HDZ je potonuo u anketama, pa se Karamarko odlučio mobilizirati svoju rezervnu biračku bazu i pozvao Barišića u pomoć."
"Mladena Barišića?"
"Marina Barišića", pojasni Psihijatar i nastavi, "ja do tada nisam vjerovao tim pričama, ali kada sam vidio sa kakvim se crnim silama poigravaju, preklinjao sam Karamarka da ne kupuje glasove na taj način, da nam takvi birači nisu potrebni..." Psihijatar se uhvati za glavu.
"Na kakav način? O čemu ti govoriš? Kakvi birači?"
"Ovi što smo ih nakrcali u odjelu boja i lakova. Ovi što pokušavaju pregristi ogradu. Ovi od kojih već mjesecima bježimo. Pogledaj ih, zar ne prepoznaješ birače HDZ-a?"
"
Oni?!"
"Oni. Karamarko me uvjeravao da je sve pod kontrolom i da to stalno rade. Ta neki od njih glasaju za HDZ još od Krste Frankopana. I zbilja, jedno je vrijeme sve izgledalo u redu, i nakratko pomislih kako ovo možda i nije tako loš plan sve dok Gordan, ne nužno ovaj što se muva po forumu nego Jandroković, nije greškom uskrsnuo Stipu Šuvara. Možeš li zamisliti što se dogodilo kada je Gordan Jandroković probudio Stipu Šuvara iz mrtvih i tražio od njega da glasa za HDZ
?" Psihijatar odmahne glavom prisjetivši se. "Šuvarov gnjev probudio je neshvatljiva drevna zla sa ovih prostora, zla koja su cijeli svijet bacila na koljena i gotovo istrijebila ljudsku vrstu. Male skupine preživjelih ostale su jedino na područjima bivše Jugoslavije, naizgled imune na nečiste crno-crvene sile. U toj situaciji, Šuvaru nije preostalo ništa nego da osobno riješi taj problem, pa je oratorskom magijom na svoju stranu pridobio razočarane birače HDZ-a i sada ojačan zatire posljednje plamičke života na planetu. Kim Jong-un je možda detonirao hidrogensku bombu, ali je HDZ prouzrokovao zombi apokalipsu. Termonuklearno naoružanje je dječja zvečka za hrvatsku vladu."
Vatrogasac zastade na trenutak kako bi apsorbirao ovo što je upravo čuo. "Kako ti sve to znaš? Ti si onaj sa televizije, jeli? Klimavi koalicijski partner, ovjeren u javnog bilježnika. Šta ti se desilo? Poprimio si mi neka obilježja Dannyja DeVita..."
"A šta da ti kažem", odgovori, "nekoć sam bio poput tebe - visok, mlad i naočit, a sad", rezignirano će Psihijatar, "koruptirao me boravak u Banskim dvorima."
"Ah", reče Vatrogasac suosjećajno, "šta je tu je. Osim vas dvojice, zna li još netko za ovo?"
"Ne. Ostatak kabineta se odao crnoj magiji kad je pala Njemačka, prodavši duše demonima."
"To je dobro", zadovoljno kimne Vatrogasac. "Pomislio sam da vam odsječem glave, ali obzirom koliki je moral, to nam ne treba u ovom trenutku. Samo ako drugi doznaju za vas, razapeti će vas, a to vjerujem ne želite..."
"Možda bi i bolje bilo da nas ubiju..." reče Psihijatar tugaljivo.
"Prichaj za sebe" odbrusi Kemičar. "Ja bi htiou josh pozhivjeti malou, ako je mouguche."
"Ovako ćemo", reče Vatrogasac. "Kako vidim da ste vas dvojica, usprkos pokojoj mani, pošteni ljudi, pouzdani i principijelni, šteta bi bilo da vam se nešto žalosno desi i zato već pomalo zaboravljam ovaj naš razgovor. A za uzvrat, ako slučajno svi skupa preživimo ovu situaciju, htio bi se malo okušati u upravi i nadzornim odborima. Za promjenu u odjelu ići na posao, jer na vrh mi je glave više gutanje dima. Mislim da bi to bila poštena naknada za moju amneziju."
"Zasigurnou poshtena, samo nismo trenutnou u pozicija za davati takva obechanja."
"Doći će te vi u poziciju, ne bojim se ja. Možda vam čak i malo poguram tu vašu kandidaturu. Ruka ruku mije."
Stolica se nagne uz lagani cvilež drveta preko ruba izložbene police štapnih miksera. Kamiondžija srkne srktaj Tuborga iz limenke i cokne jezikom uz glasni izdah. "I mene bi se dalo uvjerit u taj vaš politički program", reče studiozno promatrajući limenku, vrteći je prstima. "Samo ja vam nisam od glamuroznih poslova. Više volim mir. Da me se ne dira i ništa ne pita."
Vatrogasac i Kemičar se pogledaše. Vatrogasac slegne ramenima. "Nachi che se nekakav office u public sectoru i za tebe" reče kemičar optimistično kimajući glavom.
"Onda sam vaš čovjek" reče Kamiondžija i vrati se stolicom iza police. "Ali nećemo poživjeti tako dugo."
Kemičar pogleda Psihijatra koji je još buljio u pod. "Vidish u shta si me uvalio?"
"Kamiondžija je u pravu, Time, ionako nećemo preživjeti. Dispečerka umire, a kad umre, sve će biti gotovo. A ako i preživi, biti će nemoguće skupiti dovoljno hrane za prehraniti sve. Svi ćemo umrijeti od demoralizacije. Ili gore."
GLAVA ZADNJA
- Their Finest Hour -
Nažalost, Psihijatar i Kamiondžija nisu bili posve u krivu u svojim pesimističnim procjenama. Nakon čitavog niza debakala u prošlom krugu, moral nije mogao biti na nižoj razini. Nedavno prebojani
Frak Earth grafiti ponovno su osvanuli na zidovima Brodomerkurove poslovnice, a sama poslovnica bila je pretrpana glavinjajućim truplima i više nije bilo mnogo mjesta za dodatne birače HDZ-a.
Preživjeli su malu utjehu pronašli u nedostatku petokolonaškog djelovanja među frakcijama, obzirom da nitko nije pokušao aktivno spriječiti moguću pobjedu u prethodnom krugu, međutim u ovoj agoniji, opasnost od izdaje postala je praktički nebitna. Ako su i postojali spavači, bilo ih je nemoguće spriječiti.
Prehrambeni se sektor našao pod udarom još jedne krize, što je zahtjevalo još konzervi sa hranom, a kako se dosta preživjelih vratilo natrag na teret zajedničke menze u koloniji, hrana je bila potrebnija nego ikad, ali bilo ju je manje nego ikad. Također, smrad smeća preplavljivao je dvorište. Branitelj ga nije bacio otkad je Majka umrla, a kriza je, u slučaju nerješavanja, prijetila utrostručiti količinu otpada. Trovanje metanom nikako ne bi bilo poticajno za moral, tako da je riješavanje krize bila neupitna nužnost. Naposljetku, Policijska Dispečerka ležala je na samrti od zadobivenih ozeblina. Dođe li red na nju, umrijeti će, a još jedna smrt odvesti će koloniste u ponor beznađa. Netko će je morati izliječiti prije toga, samo s kojim lijekovima? Šanse preživjelih da doguraju do kraja kruga bez gubitka morala bile su ništavne.
No u životu naučiš ne podcjenjivati one koji igraju po bangkokškim pravilima.
Najhitniji problem bila je Policijska Dispečerka. Njeno neprestano stenjanje dovodilo je ostale do ludila, ali nije smjela umrijeti. Nažalost, odgovarajući lijekovi nisu bili dostupne ostalima. Jedina osoba sa jedinom preostalom kutijom Urosala bio je Ravnatelj, kojemu su te tablete značile puno više nego ostalima. Unatoč tome, Ravnatelj se nije oglušio na vapaje svojih suboraca. Čitajući new age forume, shvatio je da je bolje biti nesebičan u životu, te je u velikodušnom činu od kojega mi i sad suza krene, poslao po Kamiondžiji svoju zadnju kutiju lijekova kako bi se spasio život mladoj Dispečerki.
"Da niste onaj krug žurili mogli smo komotno dobit, a ne ovako...", prigovarao je sebi u bradu dok je vršio premetačinu školskog posjeda u mahnitoj potrazi za još kutija sa medikamentima. Na koncu ih ipak nije uspio pronaći, ali je stvorio toliko buke i galame da je probudio sve mrtve u oblasti.
Dispečerka je zahvaljujući Ravnatelju spašena u zadnji čas, ali je manjak hranjivih namirnica još uvijek stvarao goleme brige preživjelima. Svejedno, tračak nade vratio se napaćenim dušama Brodomerkurove poslovnice. Vjera je opet zaživjela. Samopouzdanje je stidljivo raslo. A onda se Branitelj tjeskobno zaderao:
"Na položaje! Svi na položaje!"
Ispred Brodomerkurove glavne kapije zaustavio se kamion Mesoprometa nakrcan unesrećenim izbjeglicama. Izgladnjela djeca i dojenčad molećljivo su gledala iz poluprikolice svojim velikim sluzavim okicama, dok su njihove odrpane majke na koljenima preklinjale preživjele da im barem nakratko pruže utočište u koloniji.
Preživjeli su se pogledivali međusobno s knedlom u grlu i ciglom u guzici. Hrane ionako nije bilo dovoljno, a šleper pun neuhranjene djece bi ih sve odveo u propast. Pomoć ovim ljudima nije dolazila u obzir, ali hoće li liberalni moral izdržati ono što se treba napraviti?
"Ovdje nema ništa za vas! Amo, o svom poslu!" naredi Kamiondžija i istrgne nogavicu iz stiska neke uboge žene.
Izbjeglice klonu slomljenog duha. U njihovim očima više nije bilo suza. Odbačeni po tko zna koji put, vrate se u kamion i u mučnoj tišini odvezu dalje.
Ostaci njihovih rastrganih tijela trunuti će iz prevrnutog kamiona na raskrižju kod Mercatora.
Nasreću, ovo nije demoraliziralo preživjele.
Nestašica hrane, međutim, predstavaljala je puno ozbiljniji problem. Većina preživjelih u koloniji nije bila u mogućnosti vraćati se na lokacije u potrazi za jelom. Rizici su bili preveliki, a ono malo preživjelih što je ostalo izvan kolonije, bilo je promjenjive sreće.
Primjetivši da im se crno piše, Vatrogasac je stavio na raspolaganje i posljednju limenku tune u salamuri iz svojih osobnih zaliha, zbog čega se više nije mogao vratiti kući, ali je svojim neviđenim altruizmom pružio šansu drugima. Ipak, uz svu solidarnost i požrtvovnost, nedostajala je još jedna konzerva za rješavanje goruće krize. Ako bi se nekako iznašla ta konzerva, preživjeli su čak imali i šansu za pobjedu. Populacija trupala po gradskim objektima bila točno na granici upravljivosti. Trebalo je samo navabiti dva pokojnika u Brodomerkurova skladišta, koja su mogla podnijeti još taman toliko. Čak i uz svu halabuku koju je napravio Ravnatelj, crkotine će se teško moći vratiti u grad u dovoljnim brojevima.
Pogotovo ako Ravnatelj ne bi bio u školi i dodatno ih privlačio svojim mirisom...
A tko je zapravo bio taj Ravnatelj, pitao se Kamiondžija, a kasnije i mnogi drugi. Ubrzo je mučko rovarenje zamijenilo atmosferu ljubavi, zajedništva, bratstva i jedinstva među preživjelima.
"Kada ne bi bilo Ravnatelja, onda nam ne bi trebala dodatna konzerva hrane za prevazilaženje krize", isticao je Kamiondžija. "Poznaje li uopće netko tog Ravnatelja? Zašto bi ga mi morali hranit? Što je točno on napravio za ovu koloniju?"
Preživjeli su svi u ritmu kimali glavama.
"U pravu je, u pravu", čulo se.
"Zabio se u onu školu i ne izlazi iz nje! Pronašao je pun podrum hrane koju skriva od nas!" nadovezivali su se ostali.
"Nije mi htio dati lijekove! Puštao me da umirem u patnji! Da nije bilo Kamiondžije sad bi bila mrtva!"
"Svaki put kada bih prolazio near the school, chuo bih children screaming!"
"A gdje je Marija? Ona je bila s njim!"
"Žrtvovao ju je! Žrtvovao ju je za svoje crne mise!"
"Ritualima priziva Šuvara! Izdao nas je Sotoni!"
"Izbacimo izdajnika! Protjerajmo ga poput psa!"
"Tako je! Protjerajmo ga! Razapnimo ga! Smrt izdajniku! Živio govornik!"
Ubrzo je jednoglasno usvojen prijedlog za izgon Ravnatelja, nakon čega se gnjevna rulja zaputila prema školi u kojoj je boravio. Pronašli su ga u zbornici kako sa poluraspadnutim lešom mlađe ženske osobe sluša najveće hitove Dražena Žanka. To je samo rasplamsalo njihov gnjev, pa su ga izbacili na zimu na nemilost zvijerima i zlodusima.
"Pa kakvi ste vi to ljudi?!" rekao je na kraju, prije nego li ga je progutao mrak.
Bez Ravnatelja, preživjeli su imali vrlo dobru priliku za spasiti gotovo izgubljenu situaciju. Kriza je bila riješena i više nije bilo neugodnih iznenađenja. Jedino je ostalo upitno koliko će hodajućih trupala privući buka koju je Ravnatelj napravio galameći po školi. Je li Ravnatelj mogao u posljednjem aktu ove beskonačne sage ipak izvući nekakvu zadovoljštinu i osvetiti se svojim izgoniteljima?
Ne. Nije mogao. Pokušao jest, ali mu je trebao maksimalni učinak na kocki, odnosno trebao je privući sva 4 zombija kako bi spriječio pobjedu bivših suboraca, što se ovako tragičnom liku nije moglo desiti.
Iako su neki žrtvovali svoje osobne interese za boljitak većine, jutro je mirisalo na pobjedu. Trebalo je još samo dignuti u zrak poslovnicu Brodomerkura u Dujmovači, do vrha ispunjenu nedovoljno mrtvim biračima, nakon čega slijedi pozdrav zastavi na vrhu Marjana i na koncu pobjedonosno ujahavanje u Marmontovu ulicu sa prvim zrakama sunca za leđima, poslije tolikih mjeseci slabog vremena.
Konačno stanje po frakcijama na kraju narodnooslobodilačke borbe, sa otkrivenim tajnim ambicijama:
Rukovodstvo i Uprava:
Družina lake smrti:
Sindikat prosvjetnih radnika:
Asocijacija umjetnika senzualnog roleplaya:
B.A.B.E:
Registar sudionika:
Preživjeli:
Branitelj: Vratio se u rodnu Žeževicu i osnovao OPG. Nakon što su ga porezne inspekcije i fiskalne blagajne gotovo uništile, prijetio da će se raznjeti ispred Banovine. Dogovorio se s čelnim ljudima i ušao u reciklažni biznis. Sanirao Karepovac.
Dispečerka: Ostavši bez nogu, posvetila se duhovnom životu. Hodočasti po svijetu.
Gatara: Dala se u showbiznis i postala Vidovita Radojka, astro savjetnik. Proriče budućnost i prognozira vrijeme. 7,75 kn po proročanstvu. Do dvije riječi.
Kamiondžija: Zahvaljujući pravim poznanstvima, postao europarlamentarac.
Kemičar: Nakon nekoliko uspješnih mandata na vladajućim pozicijama, proglasio se kraljem i postao prvi hrvatski monarh nakon Petra Svačića.
Konobarica: Po danu, samo je obična konobarica. Po noći ona je heroj zaštitnik grada. Pod umjetničkim imenom Poison Waitress, sva utegnuta u spandeks, truje lokalne i regionalne razbojnike na terasama poznatih noćnih barova.
Medicinska sestra: Nastavlja pomagati ljudima svojom umjetnošću.
Psihijatar: Potrošio bogatstvo na kozmetičke tretmane i plastične operacije pokušavajući vratiti izgubljenu ljepotu. Prodao dušu đavlu za jedan dan ljepote i završio na psihijatriji.
Ravnatelj: Nakon izgona iz kolonije, rastrgali ga vukovi. Suvremena povijest ga smatra zločincem i glavni krivcem za zombi apokalipsu. Postao ikona radikalnim desničarima.
Vatrogasac: U istražnom zatvoru u Remetincu. Tereti ga se za nebrojene zlouporabe položaja i ovlasti, primanje mita i utaju poreza. Na sudu ruši optužnice ko kuglom na čunjeve. U medijima se spekulira da ga sponzoriraju veliki igrači.
Službeni Fotograf: Na kraju je jedino sam sebe zaboravio fotografirati za galeriju.
Smrtno Stradali:
Mater: Heroj pokreta. Mnoge škole, ulice i trgovi nose njeno ime.
Nindža: Umro u anonimnosti.
Pirat: Kontroverzna ličnost. Za neke heroj, za druge zločinac. U rodnom Prčnju podigli 20-metarsku statuu u njegovu spomen.
Nestali:
Maria Lopez: Njena sudbina nikada nije razjašnjena. Škola je, zajedno sa njenim ostacima, spaljena, srušena i potom zacementirana kao simbol i leglo Ravnateljevog zla.
Vanjski Suradnik:
Abraham Van Helsing: Borac protiv tame i čovjek od mnogih talenata.