Priče Broja Jedan

Igraonica društvenih igara, Info Zona, Jerina 1, Split

Moderator/ica: Gordan

WinkDickerson
Postovi: 72
Pridružen/a: 01 pro 2015, 19:16
Ima zahvala: 288 puta
 pohvaljen: 113 puta
Status: Offline

Priče Broja Jedan

Post Postao/la WinkDickerson » 16 sij 2016, 17:28

Zadnja izmjena: WinkDickerson, dana/u 12 ožu 2016, 00:21, ukupno mijenjano 4 puta.
Ovi su korisnici zahvalili autoru WinkDickerson za post (ukupno 2):
AntomonKilla

WinkDickerson
Postovi: 72
Pridružen/a: 01 pro 2015, 19:16
Ima zahvala: 288 puta
 pohvaljen: 113 puta
Status: Offline

Re: Priče Broja Jedan

Post Postao/la WinkDickerson » 16 sij 2016, 17:30

Toalet Biblioteka u suradnji s WC Knjigom predstavlja:

Kronike Andrije Jarka
- Svezak Drugi -

Sniježilo je u Splitu te zime na pravoslavni božić, možda i više nego li je uobičajeno. Barke i brodice, jahte i kaići, stajali su na vezu, zaustavljeni u vremenu, poluzatrpani čekajući drobljenje pod neumoljivim pritiskom svenadirućeg leda. Oronuli zvonici sv. Duje i Frane alarmantno su tulili u košmaru olujne bure, zakašnjelo upozoravajući beživotnu pustoš sa davno zaboravljenih turističkih razglednica. Riva, Peristil, Joker, Đardin, City Centar One, Two, East, West, North, South, Mejaši, Brda, Kila i Sirobuja, mjesta nekoć puna radosti, ljubavi i dječjeg smijeha, postali su vjetrom šibane betonske ljušture, relikti jedne minule civilizacije zametene u magli zlosutne mećave.
Prema svemu sudeći, izgleda da je akademik Vladimir Paar naposljetku ipak bio u pravu, ali slaba je to utjeha bila nekolicini preživjelih nesretnika iz Infozone, naviklih na patnje, izdaje i poraze. Njima će se, u svojim plemenitim naporima da oslobodi čovječanstvo od bogohulja i moralne deterioracije, pridružiti i Wink E. Dickerson, te će se svi zajedno naći u još jednoj igri na život ili smrt pod naslovom:

MRTVI OD ZIME

slika
Samo će rijetki preživjeti put do Infozone...


slika


PROLOG

"Snijeg. Snijeg i zima", upozori Proročica.

Pirat frkne. "To sam mogao i ja da vam proreknem."

"Ne seri", odsiječe mu Nindža. "Ona smije reći samo dvije riječi po proročanstvu."

"Ja s ovom svinjom nigdje ne idem", reče Konobarica, upirući preko ramena palcem u Pirata. "Tako me ispipiao svojim ogavnim ručetinama u onoj gužvi na novogodišnjem slavlju, da su mi sve narudžbe s pladnja popadale po gostima, što su mi, naravno, odma odbili od plaće, a, naravno, nije bila žuja i cedevita! A da ne govorim kako još nisam isprala njegov smrad sa sebe!"

"Srećo, ja liepših muzara na terasi one kafane niesam viđeo", reče Pirat, "ne treba sad da se praviš svetica."

Konobarica se u mjestu okrene i poput kobre nasrne na Pirata. "Ni govorit ne znaš, govedino smrdljiva!"
Iznenađen, Pirat izgubi ravnotežu i sruši se na pod, a Konobarica se, s bojnim pokličem na usnama, obruši na njega.

Vidjevši da je stvar izmakla kontroli, Nindža je zgrabi i odvuče u stranu. "Prekinite! Privućete ih na nas."

Pirat se polako osovi na noge, pa se otrese. "A što bi nam falilo da se nas dvoje malo češće ovako ne povaljamo, ionako cijeli svijet đavo nosi."

"Kad te ja povaljam... Drž me! Drž me da ga ne ubijem!"

"Nemamo vremena za ovo", reče Nindža. "Ostali su već krenuli, moramo i mi dok još ima svjetla."

"Slažem se", prozbori konačno i Ravnatelj. "Brodomerkur nije blizu, pogotovo po ovom vremenu."

"Ja s njim ne idem nigdje", nastavi inzistirati Konobarica, otrgnuvši se Nindži iz zahvata.

"U redu", reče Nindža. "Pirate, ostaješ ovdje."

Pirat digne obrve i blago raširi ruke u nevjerici. "A zašto?" Rukom gestikulira prema Konobarci. "Zato što se ona sva usklimakterisala?"

"Jednostavno mi ideš na živce i vidim li te opet prebiću te ko mačku", unilateralno zaključi Nindža diskusiju.

"Ne mojte ljudi tako, pa što sam vam ja jadan skrivio?", pomirljivo će Pirat i okrene se prema Ravnatelju. "Direktore, prijatelju, vi ste učen čovjek i načitan, sigurno znate što me čeka ako me samoga ostavite ođe."

Ravnatelj slegne ramenima. "Pirate, iskreno, bio si mi sumnjiv od prvog trenutka kad sam te vidio. Uopće mi nije jasno u kojim ti to vodama točno gusariš. S kojim brodom? Gdje ti je posada? Kakvo je to uopće zanimanje, kako izgleda dan jednog pirata u dvadeset i prvom stoljeću? Neznam, Pirate... Sad ovako dok te gledam, ne djeluješ mi kao netko s roga Afrike, prije bi rekao da presnimavaš CD-ove i skidaš dječju pornografiju sa interneta i zato mislim da bi bilo najbolje za svih da ti fino ostaneš, pa ko zna, možda i uspiješ, možda ti bude i bolje bez nas, možda se sretnemo jednoga dana i fino se nasmijemo na sve ovo."

"Tako znači", reče Pirat izdano, "ostavljate mene, a ovaj što ide okolo s bječvom na glavi vam nije sumnjiv?"

"Hladno je vani pa ne osuđujem čovjeka. Ali ne gledaj to tako pesimistično. Gledaj to kao na priliku da se osamostališ", reče Ravnatelj.

"Moja će krv na vašim rukama biti", prokle ih Pirat dok su mu leđa okretali.


GLAVA PRVA

Desetero umornih ljudi okupilo se te večeri u napuštenoj poslovnici bijele tehnike i građevnog materijala u Dujmovači. Stvari su bile gore nego ikada. Po tko zna koji put bježali su za gole živote od nečistih sila koje su čitav svijet pretvorile u smrznutu pustoš. Ovo im je bila deveta kolonija u nekoliko tjedana. Moral je tonuo sve dublje i izgledalo je da će im poslovnica Brodomerkura biti posljednje utočište. Bezbožno se ciklonalno polje još jednom nadvilo nad Hrvatskom, bacivši sve državne institucije na koljena. Vani, na minus 40, oko 700 tisuća dojučerašnjih susjeda, prijatelja, bližnjih i najmilijih, a sada crvljivih ljudskih trupala, trzalo se u kijametu, spremni jednom za svagda pregaziti ono što je ostalo od ovoga opustošenog mediteranskog grada.

slika
[Lokacija kolonije u dujmovači]

slika
[Ulaz u koloniju]

Kako se točno prenosila zarazna opačina koja je dobre ljude pretvarala u trulež koja jede vlastitu unučad, nitko nije znao. Vodom i zrakom evidentno nije, ali bilo kakav kontakt sa infektiranom spodobom mogao je rezultirati preranim umiranjem i nedovoljno dobrom smrću. Ipak, nedavno se pojavila jedna kapljica nade u jezeru bezizlaznosti. Naime, kada su čete pokojnika uništile prethodnu koloniju preživjelih, dogodilo se nešto krajnje neočekivano. Dok je u hrabrom i uzaludnom pokušaju vodio obranu kolonije na Sućidru, Mela su Gibsona na smrt izgrizli pobješnjeli zombiji. 24 sata nakon smrti, Mel je još uvijek bio mrtav. To su bile dobre vijesti. Činilo se kao da hodajuća trupla više nisu sposobna prenositi zarazu. Euforija je ponijela preostale preživjele Splićane. Kada bi uspjeli malo bolje ubiti trupla koja su se vucarala po gradu i okolici, mogli bi spasiti Split od prokletstva i vratiti se turizmu i apartmanima. Konačno su imali misiju koja je njihovim bijednim životima vraćala nadu i smisao.

slika
[Misija koja je vraćala nadu i smisao]

Nažalost, prepredeni su zombiji identificirali i locirali prijetnju svojoj vladavini, te su se pod vodstvom Feldmaršala Stipe Šuvara organizirali s namjerom da satru splitski pokret otpora jednom za sva vremena.


[Teška strateška situacija u Dujmovači]


[Zombiji su okupirali sve strateške punktove u gradu]

Tako visok broj neprijateljskih snaga na ulicama značio je i sigurnu smrt za sve one koje bi vijeće preživjelih protjeralo u egzil. Također, budući je činjenica da su Hrvati najbolji u svemu čega se late, logično je za očekivati da su i zombiji Hrvati sama krema nemrtvog svijeta. Na tisuće olimpijskih pobjednika, horde izumitelja i proslavljenih umjetnika, čete estradnih zvijezda, rulje političara filantropa, starlete, nogometaši i Željka Markić. Nemrtvi Hrvati slovili su kao zator čovječnosti.

Male šanse je šačica preživjelih imala protiv ovakvog neprijatelja. Ali s druge strane, ovo nije bila najobičnija šačica preživjelih. Ovo je bila splitska šačica preživjelih, a Splićani su dvostruki Hrvati.
Da bi našim čitateljima malo bolje dočarali o koliko se zajebanim ljudima tu radi, istaknut ćemo samo detalj da se u Splitu igra po bangkokškim pravilima, prema kojima se, umjesto samo jednog betrayal secret objectiva, normalnim secret objectivima dodaje jedan betrayal secret objective po igraču. Drugim riječima, u Splitu su svi moguće izdajice.
slika

Čak i bez prikrivenih izdajnika, ni jedno polje čovječjeg djelovanja nije lišeno politikansta i sitnih interesa, pa je tako i ova skupina bila sve osim homogene postrojbe usko usmjerenog djelovanja. Početnih deset preživjelih odmah se podijelilo u 5 pet frakcija:

Sindikat prosvjetnih radnika:
  • Maria Lopez, Učiteljica (r. 1988 u Sinju)
  • Arthur Thurston, Ravnatelj muzičke škole (r. 1961 u Vrgorcu)
slika slika


Asocijacija umjetnika senzualnog roleplaya
  • Carla Thompson, Policijska Dispečerka (r. 1982 u Drvaru)
  • Janet Taylor, Medicinska Sestra (r. 1991 u Zmijavcima)
slika slika

Družina lake smrti
  • Mike Cho, Nindža (r. 1988 u Splitu)
  • Jenny Clark, Konobarica (r. 1980 u Širokom Brijegu)
slika slika


B.A.B.E.
  • Bev Russell, Samohrana Majka (r. 1965 u Drnišu)
  • Talia Jones, Gatara (r. 1968 u Ljubuškom)
slika slika


Rukovodstvo i Uprava
  • "James Meyers", Psihijatar (r. 1979 u Metkoviću)
  • "Edward White", Kemičar (r. 1966 u Zagrebu, iselio u Kanadu '68.)
slika slika

Svaka od ovih frakcija imala skrivenu agendu koju će nastojati ispuniti prije nego li ih sve mrak proguta, makar se radilo i o mogućoj izdaji čovječanstva.
Ipak, sa svim svojim manama, ovi ljudi bili su posljednji bastion ljudskosti.


GLAVA DRUGA

"Ovo nam je prilika. Ako ih ovaj put ne pobijemo, za ništa smo", motivirajuće je rekao Mike Cho, Nindža, hodajuća hidrogenska bomba.

"Ali puno ih je", "Hladno je", "Samo nas je deset", uskomešali su se ostali preživjeli.

"Kad ste samnom ne berite brigu", reče Mike Cho očinski, "vi samo stojte u toplome, ja ću sve sredit."

"Ali kako?" upitaše ga ostali.

"Zaletit ću se tu preko puta do Croduxa da pronađem upaljač, budući smo svi nepušači, a kad sam već tamo, ulit ću u par kanistara 10 litara eurodizela i napravit plamenobacač."

"Chekaj malou", zbunjeno će Kemičar, specijaliziran za farmaceutiku, povratnik iz dijaspore, "kako chesh napravit flamethrower samo sa lighter i two canisters of diesel?"

Mike Cho ga pogleda sa blagom odbojnosti. "Ti nisi iz Hrvatske? Turist, šta?"

"Naravnou da sam iz Hruacka, goddamit! Kakav tourist...", uvrijeđeno će Kemičar.

"Pazi da ti objasnim", reče Mike Cho, "ja sam stručnjak sa svim vrstama naouružanja i nikad ne sumnjaj u mene. Trenirao sam ninjutsu, kendo, kenpo, krav magu i šest drugih borilačkih vještina i mogu napravit jedan pišljivi plamenobacač, zatvorenih očiju. Jeli to jasno?" Potraži na trenutak izraz razumijevanja u Kemičarevom pogledu. "Ili mi treba prevoditelj?"

"Daj budi razuman, Mike, vani je 40 ispod ništice i sve vrvi leševima, pričekaj barem da se razdani", pokuša ga Psihijatar smireno razuvjeriti.

"Ma iziđem ja vani u šorcu i majici na špaline. Pa šta je tebi, šta baljezgaš bezveze? Znaš li ti da ja imam crni pojas sedmi dan u aikidu i taekwondou? Trenirao sam mma, bjj, jeet kune do, boks, mačevanje, tai chi, parkour i vaterpolo. Ja u mraku vidim bolje nego po danu, a od zombija napravim shake za poslje treninga. Pa nisam ti ja bilo ko, šta plašiš ljude bezrazložno..."

"Dobro, Mike, dobro... Radi onda kako ti misliš da je najbolje.", odustane Psihijatar.

"Onda smo se sve dogovorili. Vi se tu grijte, a ja idem nabrzinu to riješit i nazad sam za 10 minuta."

S tim riječima, Mike Cho je otišao i više se nije vratio. Na putu do pumpne stanice generala Čermaka, prsla mu je glava od prekomjerne utreniranosti. Ujutro je svima bilo jasno da Nindžu više neće vidjeti. Bar ne živog.

slika


GLAVA TREĆA

Kako bi spriječili kopnjenje morala zbog prerane smrti Nindže, Psihijatar i Kemičar pokušali su okupiti ljude na partiju ajnca, nebili kockanjem odvratili pažnju ostalim preživjelima od surove zbiljnosti. Zgroženi njihovim postupcima i sveopćim manjkom katoličkih vrijednosti, Arthur Thurston i Maria Lopez, odlučili su se maknuti od svega i ušuljati se natrag u svoju bivšu školu i potražiti malo resursa kojima bi pripomogli zajednici.

Marija se nalazila u teškom životnom razdoblju. Nije dobro podnosila cijelu situaciju sa leševima i Šuvarovom rezurekcijom. Bila je anksiozna i nemirna, loše je spavala, a da stvari budu gore, na ovoj se studeni i prehladila. Kada su došli u školu, Ravnatelj joj je savjetovao da popije nešto za taj kašalj, jer ako nastavi ovako privući će sve zombije u komšiluku. Marija se složila i dodala kako bi bilo dobro da malo prilegne i pokuša doći k sebi.
Ravnatelj ju je ostavio da se odmara u svom uredu, zajedno sa medicinskim zalihama koje su nosili sa sobom, dok je on oprezno nastavio pretraživati zgradu u potrazi za čajnim paštetama i parizerom. Kada se par sati kasnije vratio provjeriti kako je, našao ju je razvaljenu na stolu, svu urokanu apaurinima i andolima.
Progutala je pola torbe prve pomoći, a ostatak razasula svuda oko sebe. Zgrabio ju je za ramena i počeo tresti.

"Što si to napravila, ženska glavo?!"

"Tako mi je dobro..."

"Trebaju nam lijekovi, glupačo razmontirana! Meni trebaju!", raskrsti Ravnatelj sa živcima i počne mahnito sakupljati preostale tablete i pilule u okolini.

"Gdje mi je bočica?" upita Marija lebdeći. "Treba mi moja bočica..."

Ravnatelj pripremi ruku za backhand, ali se zaustavi i umjesto toga je još jednom pogleda izvaljenu na njegovom nekadašnjem stolu, cijelu ušlagiranu. Može li je uopće kriviti? Sjedne na kauč. Može. Preslaba je. Vjerovati joj više ne može. Postat će opterećenje čitavoj koloniji. Postat će opterećenje njemu. Sjebat će ga. Uzdahne i pogleda malo bolje svoj stari ured. Nije se previše promijenio. Ni ostatak škole nije se puno promijenio. Sjećanja mu navru. Prisjeti se starih vremena, sjeti se vječno raspoložene i pomalo naivne Marije i njihovih zajedničkih čik-pauza u zbornici. Tako je mlada i lijepa. Možda je ovo ipak samo privremeni trenutak slabosti. Možda joj samo treba malo odmora od svega. Odjednom mu se učini da pjeva. Riječi su izlazile relativno tiho i nekako delirično, ali mogao ih je razabrati.

"Zagora me rodila... Usrid sivog kamena..."

Duboko udahne i ustane. Priđe joj i stavi ruke oko vrata. Bila je previše demolirana da bi primjetila, samo je nastavila pjevušiti: "...To je moja krajina... To je moja krajina..." Počeo je stiskati. U jednom trenutku ga je primjetila i kao da je na trenutak shvatila. Prestala je pjevati i počela se koprcati razbacujući razasute tablete na sve strane.

"Ššš-š-š... Tiho, tiho, sve će bit u redu..." tješio ju je. "Pjevaj sa mnom, pjevaj..."

"Zagorooo moooojaaa Zagorooo..."

slika

slika


GLAVA ČETVRTA

Nazad u koloniji, neka nova lica našla su se na teretu zajedničke smočnice. I jedno staro. Raspršivši se po gradskim institucijama u potrazi za vitalnim resursima, članovi antinemrtvog pokreta otpora pronašli su i od sigurne smrti spasili još sedmero preživjelih, od čega troje invalida i druge nejači.

Na putu do bolnice, Janet Taylor, medicinska sestra iz Zmijavaca, pronašla je i regrutirala Thomasa Hearta, bivšeg branitelja. On je kasnije, patrolirajući oko kolonije, u obližnjem grmu naletio na brkatog Pirata iz uvoda, koji se igrom slučaja našao u blizini sada kada Nindža i Ravnatelj više nisu boravili u koloniji. Vidjevši opet njegovu mrsku njušku, Konobarica ga pljune u lice i uputi se tragovima Mikea Choa prema benzinskoj stanici umirovljenog generala Čermaka.
  • Thomas Heart, Razvojačeni Branitelj (r. 1973 u Žeževici)
  • Cane Čakija, Pirat (r. 1958 u Prčnju)
slika slika

U međuvremenu, Proročica je u policijskoj postaji nabasala na Gabrijela Diaza, člana dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Podstrane, koji je poznavao jednog kamiondžiju iz Lećevice koji nije znao što bi sa sobom u ovim kriznim vremenima, stoga ga je Vatrogasac kontaktirao radio-vezom i uputio ga da pomogne Konobarici smjestiti se na pumpnoj stanici.
  • Gabriel Diaz, Vatrogasac (r. 1986 u Dugobabama)
  • Rod Miller, Kamijondžija (r. 1974 u Lećevici)
slika slika

Vozeći se u vrlo ekonomičnom šleperu na vjetroturbine, Kamiondžija se uspio probiti do Croduxa, no tamo ga je, iza nepreglednog niza barikada, dočekala vidno uzrujana Konobarica i prijetila da će sve dignuti u zrak ako joj se ijedan muškarac približi. Nezainteresiran za prepirku, Kamiondžija se uselio u glavnu koloniju nekoliko metara dalje, spreman do daljnjega češkati jaja.

Od ostalih preživjelih, Kemičar i Psihijatar, odolijevajući ozljedama poput kakavih političara, pridružili su se Vatrogascu i Bolničarki u samoposluzi i Klinici Švarcvald, dok se Pirat, vođen glasinama o nekakvim karatama za ispomoć pri brzom bogaćenju, otisnuo prema Gradskoj knjižnici.

Koloniju u Dujmovači ostali su braniti su samo PTSP-ovci, domaćice, lijenčine, ubogi i nepokretni.

slika

Kraj prvog dijela
Zadnja izmjena: WinkDickerson, dana/u 01 ožu 2016, 22:28, ukupno mijenjano 1 put.
Ovi su korisnici zahvalili autoru WinkDickerson za post (ukupno 8):
ShichKillaGordanAntomonLourdinVatanenkockicaNevermore

WinkDickerson
Postovi: 72
Pridružen/a: 01 pro 2015, 19:16
Ima zahvala: 288 puta
 pohvaljen: 113 puta
Status: Offline

Re: Priče Broja Jedan

Post Postao/la WinkDickerson » 16 sij 2016, 17:32

Hoće li preživjeli preživjeti? Hoće li doznati što se desilo s Marijom? Hoće li se Thomas Heart sjetiti svoje prošlosti? Hoće li sniježna ciklona oslabiti? Što veže Tomislava Karamarka i Stipu Šuvara?

Sve to doznajte u idućoj napetoj epizodi:

slika
Ovi su korisnici zahvalili autoru WinkDickerson za post (ukupno 4):
KillaAntomonGordanNevermore

WinkDickerson
Postovi: 72
Pridružen/a: 01 pro 2015, 19:16
Ima zahvala: 288 puta
 pohvaljen: 113 puta
Status: Offline

Re: Priče Broja Jedan

Post Postao/la WinkDickerson » 25 sij 2016, 20:19

slika

U prošlom nastavku vidjeli smo:

Desetero preživjelih Splićana u nemrtvoj apokalipsi koja je zadesila srednju Dalmaciju i druga mjesta, sklonilo se u poslovnici Brodomerkura u Dujmovači, nadajući se partizanskim akcijama osloboditi grad od brojčano superiornijih slabo umrlih snaga pod vodstvom Stipe Šuvara. Osvježeni novim borcima i vječito na oprezu od unutranjeg neprijatelja, preživjeli će nastaviti i završiti svoju plemenitu borbu u ovom dugo isčekivanom nastavku napisanom debelo unutar rokova, s avangardnim podnaslovima.
slika
Situacija nakon četvrte glave:
Moral: Optimističan (6)
Raznovrsnost Prehrane: Velebna.
Kriza: Uspješno savladana.
Brojčano stanje preživjelih:
Rukovodstvo i Uprava:
slika
Družina lake smrti:
slika
Sindikat prosvjetnih radnika:
slika
Asocijacija umjetnika senzualnog roleplaya:
slika
B.A.B.E:
slika

GLAVA PETA
- Mrkva i Batina -

Za pobjedu nad nemrtvim snagama Stipe Šuvara bilo je nužno obezbijediti neometano funkcioniranje državnih institucija i infrastrukturnih objekata u gradu, pa je stoga razvijena taktika privlačenja nečistih sila sa strateških lokacija u gradu u koloniju na Dujmovači. Brodomerkurova poslovnica u kojoj se nalazila kolonija bila je jedna od najraskošnijih u svijetu, takozvana Brodomerkurčina, pa je kao takva imala puno više smještajnog kapaciteta za leševe i strvine od običnih gradskih nekretnina, a plus toga, nije bila od strateškog značaja za uspjeh čitavog podviga.

Zadatak dovlačenja trupala u koloniju uglavnom je obavljao razvojačeni Branitelj, kao najiskusniji diverzant među preživjelima. Doduše, to je njegovo iskustvo dolazilo sa određenim nedostacima, pa je tako, dok bi dovlačio nedovoljno preminule na odstrel, često znao brkati u kojem se ratu nalazi. Srećom, Majka je, kao brižna samohrana mater, na vrijeme primjetila njegovu zbunjenost i sklonila vatreno naoružanje izvan njegova domašaja, a kada se trebalo posvetiti klanju, ona bi preuzimala, a njega bi poslala da baci smeće.

Tako je jedan dan, dok je Branitelj bacao smeće, u koloniju uletio vojni transporter, bezobrazno probivši ogradu oko poslovnice. Iz njega izgmiže nekakva vojničina sva u lentama i ordenju, sa pola satnije u pratnji. Vojnici iz pratnje uvježbano u formaciji opkole zatečenu Majku, koja je upravo izvela dvoje djece sa cerebralnom paralizom u šetnju, kako bi svi zajedno uhvatili malo svježeg zraka na minus 40. Prestrašena neugodnim ljudima, djeca se skupe uz Majku i briznu u plač.
slika
"Niste mogli fino pokucat, ko sav pristojan svijet", reče Majka, "nego se pravite važni i plašite mi djecu. Tko ste vi i što hoćete?"

Figura dekorirana odlikovanjima istupi. "Ja sam natpukovnik Batina." Mahne prstom lijevo-desno po okolini ispred sebe. "Ovo sve je sada moje, a vi odsad služite meni ili snosite posljedice."

Majka digne obrvu. "Ma jeli?"

"Gospodine, 'ma jeli', gospodine!" istakne Majci semantičku nepravilnost natpukovnik. "Znači, kao prvo, ti, ti i ti, ošišaj se. Nećete mi tu sa nekakvim čičkavim frizurama šetat po kasarni. Kao drugo, u vojno vozilo iza mojih leđa, utovarit će te sve mesne doručke koje imate, sve juhe u kesici, sve tablete za prehladu, svo pogonsko gorivo, sve karte koje držite u rukama, čarape, donji veš i izmasirat će te mi križa. Ukoliko to ne napravite u najkraćem mogućem roku, otvorit ćemo paljbu iz svog raspoloživog naoružanja sve dok vam moral ne padne na 0."

Taman kad se spremala rasjeći natpukovnikove vratne arterije, Majka začu glas iz pozadine:

"Jel se to ti dereš Mufadinoviću?" retorički upita Branitelj, upravo bacivši smeće.

Majka odstupi.

"Ah, to si ti Tomo..." izusti natpukovnik Batina. "Nisam znao da si još među nama..."

Vojnici se stadoše zbunjeno pogledivati među sobom. "Koja su vaša naređenja, gospodine natpukovniče?", upita nesigurno jedan vojnik držeći Branitelja na nišanu.

"Natpukovniče?" nasmije se Branitelj grleno. "Kakav crni natpukovnik, sinko. Ova se sluzna spodoba prijavila u vojsku krajem dvanaestog mjeseca '95. da bi ga početkom '96. otpustili na račun izmišljene invalidnosti. Ti si veći natpukovnik od njega."

Kao da je kakav komarac, Branitelj odmakne u sebe uperenu cijev juršne puške i odmjeri natpukovnika Batinu. "Svijetliš mi ko božićno drvce na novu godinu s tim medaljama, Mufadinoviću. Ajde pojasni ovim momcima gdje si bio '91, reci im kako si se u Klagenfurtu borio za te činove i odlikovanja kojima si se nakinđurio."

"Jeli to istina, natpukovniče Batina?" pita vojnik.

"Laže, nikada u živ-" prije nego li je dovršio misao, šamračina zadesi natpukovnika Batinu i on se odjednom nađe s nosom u snijegu i čizmom Thomasa Hearta, razvojačenog Branitelja, na obrazu.

"Ja lažem, je li?" Ostali ga nisu stigli ni naciljati, a Branitelj je već oduzeo puške vojniku s lijeve i desne strane.

"Ko se mrdne, kuku njemu", reče Branitelj s Cignakom u svakoj ruci. "Ovaj ovdje što mi facom čizme čisti, zove se Milivoj Mufadinović, lažni branitelj i karijerni lizač guzica, zbog kojeg je ova država danas ovdje gdje je. Iskamčio je povlaštenu penziju, invalidsku penziju, saborsku penziju, partijsku penziju, svaku penziju koja je postojala, a da ništa za ovu državu u životu nije napravio. Ni rodio se u njoj nije. Zadnji put kada sam ga vidio, sa Glogoškim je šatore po Savskoj dizao. Ako meni ne vjerujete, potražite na internetu. Sreća vaša da zombiji vole visit na jutjubu!"

Paralizirani vojnici u šoku gledaše svog natpukovnika.

"Ajde riješit ćemo nešto, Tomo, nemoj se živcirat", reče Batina Mufadinović, gutajući snijeg.

"Šta nemoj se živcirat", pokaže puškom na rupu u ogradi i dodatno se iživcira, "pogledaj šta si mi od ograde napravio!"

"Popravit ćemo to, ajde..."

"Dabome da će te popravit, ima da bliješti cijela uglancana! A kad popravite - ima da vas nema! Ako mi još jednom poplašite Mater i djecu, pobit ću vas sve. Ubit ću vam braću. Ubit ću vam roditelje. Ubit ću vam djeda i baku i sve rođake. Iskorijenit ću vam cijelo obiteljsko stablo i popišat vam se u lubanju!"

Neugodna tišina se nadvije nad okupljenima.

"Šta gledaš! Motiku u ruke!" reče Branitelj i šutne Mufadinovića nogom u guzicu.

Sjajila se na mjesečini te noći, u mećavi, ograda oko Brodomerkurove poslovnice. Sjajila se kao nikada u povijesti.

slika


GLAVA ŠESTA
- Afganistanski Rulet -

Psihijatar je u međuvremenu naletio na bivšega načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske, kojeg je poznavao iz nekih drugih vremena. Ovaj je imao par komada oružja za prodaju, a kako Psihijatar nije imao gotovine pri sebi, dogovorili su se da će, u zamjenu za oružje, preživjeli za načelnika u potpunosti očistiti zgrade policije, doma zdravlja i pumpne stanice od nemrtvog dušmana. Preživjelima je ovo izgledalo kao relativno povoljna pogodba, budući su ionako sprovodili etničko čišćenje po gradskim lokacijama, pa su prihvatili. Zadovoljno trljajući ruke, načelnik je odobrio rashodovanje naoružanja iz policijske postaje i naredio da se u cijelosti preda Kemičaru i Psihijatru.

"Ach mein Gott! Guns, big guns!" uzbuđeno usklikne Kemičar u skladištu policijske postaje i počne pohlepno grabiti haubice i mitraljeze iz sanduka.

Naoružavši se do zuba, Kemičar i Psihijatar Overseasom pošalju inventurni višak Ravnatelju, koji se već žalio da mu feralna djeca uništavaju stolariju po školi, te bi mu baš dobro došla jedna taktička sačmarica u borbi protiv okretnih štetočina. Inače, Ravnatelja i Učiteljicu odavno nitko nije vidio, ali su svakoga tjedna slali hranu i 100 eura u koloniju, pa nikoga nije bilo ni briga.
Sačmaricom se naoružala i Konobarica na pumpnoj stanici. "Svi ste vi muškarci isti", prigovarala bi, dok je obližnje pokojnike upoznavala sa svojim novim najboljim prijateljem.

slika

Sve u svemu, opreme nije nedostajalo preživjelim građanima Splita, no preminuli su i dalje nadirali bez posustajanja. Smakneš dvojicu, a dvoje novih uskrsne na njihovim mjestima. Zagovarale su se ideje o proširenju barikadne mreže i o povlačenju u natrag u koloniju, a sve kako bi se smanjio pritisak na strateške lokacije.
Iako je kolonija bila solventna i na vrijeme otplaćivala sve dugovanja, to se svaki tren moglo promijeniti. Krize su udarale po hrani i lijekovima i vitalne zalihe su se smanjivale. S vremenom, situacija može postati samo gora.
Povrh svega, ako je i bilo izdajnika, nisu se otkrivali i sumnjičavost je bila opipljiva. Pogotovo obzirom na drakonske posljedice prgonstva.

Sve ovo i drugi, nešto sebičniji interesi, prouzročili su osjećaj žurnosti kod pojedinih frakcija. Tako se iz pumpne stanice moglo čuti sve glasnije lobirnje za brzo rješavanje glavnog zadatka. Vatrogasac se nakratko odupirao tim pritiscima, međutim već je u idućem krugu popustio, a plan za eradikaciju bogohulne pošasti dobio je gotovo jednoglasnu podršku među preživjelima. Ako je Ravnatelj i imao nešto protiv, njegove sumnje nisu stizale do ušiju onih koji su vodili vanjsku politiku u tom trenutku, te se na koncu i on priklonio akcijskom planu.


GLAVA SEDMA
- Pobjednička Strategija -

Konačno rješenje zomboidnog pitanja sastojalo se od niza povezanih i dobro koordiniranih akcija. Suradnja među interesnim skupinama bila je na razini neviđenoj još od Domovinskog rata, no unatoč tome, nije bilo puno mjesta za pogreške. Glavnina preživjelih koja se nalazila na terenu, morat će se povući natrag u koloniju kako svojim mirisom ne bi privlačili umrle. Ostali će se morati fortificirati iza barikada i bodljikave žice, kako bi spriječili nadiranje novih trupala.

Ovaj se dio plana odnosio na zaustavljanje daljnjih neprijateljskih prodora i kontranapada, međutim, za uspjeh operacije trebalo je odstraniti garnizon hodajućih pokojnika koji su već bili u gradu i držali ga pod okupacijom.
Srećom, zahvaljujući prekaljenim ubojicama poput Majke i to je bilo moguće izvesti, iako jedva. Previše je zombija šetalo Splitom za zajebanciju, tako da je bilo nužno dobar dio njih namamiti iz gradskih lokacija u koloniju. Brodomerkurova skladišta nisu bila beskonačna, ali preliminarne procjene su sugerirale da će izdržati povećanu potražnju, samo plan se nije smio izjaloviti, jer bi već u idućem krugu svi kapaciteti mogli biti kritično popunjeni, a da ne govorimo kako bi izdaja u tom delikatnom trenutku bila od fatalne vrste.

Pored toga, budući se prema idejnom rješenju mnogi preživjeli moraju vratiti u koloniju, zalihe hrane naći će se pod povećanim stresom, što će dodatno osiromašiti ionako kritične rezerve. Ukoliko bi plan propao, reducirane porcije mogle bi postati svakodnevnica za one koji ne umru od gladi u narednim krugovima.

Ulozi su bili ogromni, ali je mogući uspjeh bio veličanstven. Trijumf nad nemrtvim hordama vratio bi nadu svim izgubljenim i toliko puta poraženim dušama ovog slomljenog svijeta. Možda bi jednog dana čak mogli ponovo sanjati velebnu civilizaciju ljudi kakva je nekoć vladala ovim planetom.
Situacija nakon sedme glave:
Moral: U poricanju (+-4)
Raznovrsnost Prehrane: Umjereno jednolična
Kriza: Zaobiđena
Brojčano stanje preživjelih:
Rukovodstvo i Uprava:
slika
Družina lake smrti:
slika
Sindikat prosvjetnih radnika:
slika
Asocijacija umjetnika senzualnog roleplaya:
slika
B.A.B.E:
slika

GLAVA OSMA
- Pobjednička Strategija u Akciji -

Krenulo je kao po loju. Svi su bili spremni i fokusirani na konačni obračun. Konobarica je osigurala benzinsku stanicu, Ravnatelj je očistio školu od neodgojene djece i poslao pakete sa hranom i higijenskim potrepštinama, a Kamiondžija je namamio par pokojnika sa kritičnih lokacija, zadavši prve gerilske udarce moćnom splitskom mrtvačkom garnizonu. Pirat, koji je gubio vrijeme gledajući slike u knjižnici, bio je jedan od onih sretnika koji su se po studeni morali vraćati u koloniju.

Budući je imao za gorivo, mogao je uzeti službenu Ladu Nivu i minimizirati rizik izlaganja elementima, no sklon kocki, odlučio se protegnuti noge sve do Dujmovače, kako ostali ne bi morali bacati smeće zbog njega. Proročica ga je mobitelom upozorila na "zlo i zimu", no u nemogućnosti reći više od dvije riječi po proročanstvu, nije uspjela pobliže objasniti. Pirat je na strahove stare babe samo odmahnuo rukom. "Koliko daleko Dujmovača od Gradske biblioteke može biti? Što je najgore što se može da desi?"

Zapalio je cigaretu i uputio se pješice prema koloniji.

Pola dana kasnije, konačno je došao do željezne kapije na ulazu u poslovnicu Brodomerkura. Vidjevši poznato lice, Majka mu otvori.
Pirat ostane stajati ispred otvorenih vrata i pognute glave pokuša upaliti iskrivljenu cigaretu. Upaljač se vrtio u prazno. Zvučao je natopljeno.

Jeza prostrijeli Majku.

"Moja će krv na vašim rukama biti", pogledao ju je i krvavo se nasmiješio. Iz usta mu otpadne neupaljena cigareta.

Srušio se na Mater otkrivši pedesetak ugriza po leđima, vratu, rukama, nogama. Ljudski zub ispadne iz jedne rane i zakrvavi bijeli snijeg. Cane Čakija popušio je svoju zadnju cigaretu.

slika

Moral se uruši i panika zavlada kolonijom. Mater je bila u kontaktu s njim!

Da je odmah ubiju, nije dolazilo u obzir. Branitelj bi poludio. Uostalom, bila je ključna figura u rušenju nemrtve gradske vlasti. Riskirati će širenje zaraze i ostaviti je na životu. Valjda će se uspjeti oduprijeti smrtonosnom virusu.

Sutra ujutro, bila je mrtva.

Moral je potonuo u bezdan. Delikvencija je jamila maha. Frak Earth grafiti osvanuli su na zidovima kolonije. Preživjeli su bili toliko demoralizirani i ucviljeni da je i najmanja loša vijest mogla prouzročiti potpuni kolaps čitave organizacije i pobjedu trule nečisti nad mirisnim svjetlom života.

A tada je i Kamiondžija zakašljao.

Zaražen je. Ako umre gotovo je. Ubiti ga više nije imalo smisla. Ono malo nade što je ostalo, sada je bilo na Kamiondžiji. On se mora izboriti i pobijediti opaku bolest. Alternativa nije bilo.

Poglavar Družine Lake Smrti lati se kocke...

I bogami Kamiondžija preživi noć i potpuno se oporavi. Izgleda da se ipak radilo samo o manjoj prehladi, koju je zaradio sjedeći na propuhu.

Preživjeli odahnu, ali pravi problemi su tek počinjali. Sa sahranjenom Majkom, plan za brzu pobjedu nad fašističkim okupatorom bilo je gotovo nemoguće implementirati do kraja. Nadalje, moral je bio na zadnjoj stepenici prije ponora. Jedna ružna riječ i mrk pogled mogli su dokusuriti preživjele.

Nažalost, Policijska Dispečerka se još nije vratila u koloniju...

Policijska Dispečerka provela je većinu dramatičnih zbivanja zabilježenih u ovoj kronici prebirući po kabinetima u policijskoj postaji. Piscu ovih redaka očito nije bila dovoljno karakterno zanimljiva da joj dodijeli neku važniju ulogu sve do sada.

Još na samom početku ove apokaliptične avanture, Dispečerka se prilikom neudobnog putovanja do policijske stanice porezala na neku instalaciju u krajoliku, zadobivši pritom lakše tjelesne ozljede. To, u to vrijeme, nije izgledalo posebno zabrinjavajuće, međutim, u ovom kritičnom trenutku ta je ozljeda dobila jednu sasvim novu dimenziju.

Obzirom da bi stvaranje dodatnog smeća moglo uzrokovati kobne posljedice za velik broj okupljenih, Dispečerka je odlučila bosa hodočastiti natrag do kolonije ne bi li se iskupila za grijehe čovječanstva, a sve u varljivoj nadi da će se otac na nebesima smilovati ljudskoj rasi na ovoj žalosnoj prekretnici. Naoružana vjerom i uz Božju pomoć, uspjela je izbjeći nemrtve patrole po putu i probiti se do kolonije.

Dakako, pritom je zaradila gadne ozebline.

slika

Pilali su se udovi te večeri u koloniji s improviziranim pilama i rđavim noževima. Kirurškim trudima nestručnog osoblja usprkos, Policijska Dispečerka nije mogla još dugo poživjeti bez odgovarajućih antibiotika. Nažalost, zadnji su se medikamenti potrošili na rješavanje jedne od nebrojenih kriza koje su zadesile poduzeće.

Dispečerka je još disala, ali sa ranom i ozeblinom, bez lijekova, neće preživjeti idući krug. No možda neće ni trebati. Izgleda da je njeno hodočašće ipak impresioniralo nekoga iz menadžmenta, jer sreća se konačno nasmiješila preživjelima.


GLAVA DEVETA
- Pobjednička Strategija Opet u Akciji -

U neočekivanom obratu, Proročica je pretražujući policijsku postaju, pronašla lokot iznimno kvalitetne izrade, kojim je mogla zakračunati postaju isto kao da je dvije barikade podigla. Zahvaljujući nezemaljskim svojstvima tog lokota, već skoro otpisani plan za pobjedu ponovo je zaživo. Nemrtve horde se sada neće moći probiti u policijsku stanicu i Proročica se neće trebati vraćati u koloniju. Sve što je trebalo napraviti je dokusuriti dva-tri hodajuća trupla i još nekoliko privući u koloniju, a Vatrogasac, Psihijatar i Kemičar bili su ljudi koji su znali znanje, stoga se pobjeda doimala zajamčenom.

Vjerojatno bi i bila zajamčena, da Proročica nije u transu neopcionalne opcije išla petljati po policijskoj mrtvačnici.

Naravno, malo toga korisnoga se može naći u mrtvačnici usred mrtvačke balvan revolucije. To je i Proročica ubrzo shvatila kada se konačno trgnula iz transa i primjetila da je mrtvačnica puna odsječenih glava koje je promatraju širom otvorenih očiju dok modrim jezicima oblizuju usne.

Izletjela je iz prostorije bez iti malo dostojanstva, vrišteći poput curice. Njeno arlaukanje će zasigurno privući neželjenu pažnju, sad je samo pitanje bilo koliko će pažnje privući.

slika

Ostali su, bez daljnjih neugodnih iznenađenja, korektno odradili svoj dio posla - kriza je bila riješena i hrane je bilo dovoljno, ali je sama pobjeda ovisila o broju zombija koji će napasti policijsku stanicu privučeni vrišatnjem Proročice.

Snovi i nadanja cijele jedne civilizacije ovisili su o pukoj šansi. Galama je mogla privući maksimalno 4 zombija, a barikade na policijskoj postaji mogle su odbiti dva. Stoga, pojavi li se više od 2 pripadnika nemrtvih borbenih snaga, policijska stanica će pasti i agonija preživjelih će se nastaviti uz katastrofalne gubitke. Pojave li se samo 2 hodajuća leša ili manje, preživjeli će izvojevati epsku pobjedu.

Kocka je bačena.

Prvi pokojnik se pojavio i uništio prvu barikadu.

Odmah za njim došao je i drugi i uništio drugu barikadu. MUP je sada bio bespomoćan.

Nakon prve dvojice nastalo je zatišje, trećega nije bilo na vidiku. Sad još samo da se i zadnji ne pojavi...

Četvrti ušeta u panduriju poput šerifa i uništi snove preživjelima.

slika
Pobjeda? Zaboravi pobjedu.


GLAVA DESETA
- Vruće Ispovjedi U Hladnim Zimskim Noćima -

"Gotovo je", čulo se po alejama Brodomerkura, iako još nije bilo gotovo, ali četvrti je leš zadao težak udarac ionako izudaranoj volji preživjelih. Malodušnost je zavladala.

"Za sve je kriv Karamarko", reče Psihijatar. "A lijepo sam mu govorio da ne sluša Barišića."

"Daj shuti chovjeche", reče Kemičar, "sve chesh nas upropastit."

"Sad to ionako više nije važno, moj Time. Ionako smo gotovi."

"Chut che te bogamu. Ako se ti zhelish bacit na mach, okay, ali nemoj mene da mjeshash u to."

"Milanovićeva prednost u anketama je ionako bila u marginama pogreške", nastavi Psihijatar ne obazirući se na kolegu. "Nije trebao prihvatiti ponudu onoga nekromanta Barišića."

"Ako nastavish, ja se vuracham natrag to Canada."

"A i onaj Jandroković... Neznam kako je mogao zamjeniti Gojka Šuška sa Stipom Šuvarom."

"Sad je dosta bilo ovoga suranja. Ja idem. Ne obrachaj se prema meni vishe" reče Kemičar i krene ustajati sa poda, međutim sjekira pod podbratkom ga zaustavi.

"Kuda? Kuda?" upita Vatrogasitelj. "Sjedi još malo sa nama."

Kemičar se, uvjeren argumentima, posjedne natrag na tlo i opet se nasloni na policu na kojoj su se nekoć izlagali štapni mikseri.

"Šta vas dvoje tu mutite, a?" inkvizitivno će Vatrogasac naizmjenice upirući sjekirom u Psihijatra i Kemičara. "Šta vi imate sa Stipom Šuvarom? Da niste možda dobili betrayal secret objective?"

"Ne, ne, kakav betrayal secret objective, sachuvaj bozhe. Mi zhelimo pomochi Hurvatska. Tu smo da ruadimo."

"Šta onda sjedite i šapućete?"

"Pa kad nema posla u drzhava."

"Slušaj, ako mi se i dalje budeš pravio Englez, idem po Branitelja, koji još kleči ispred smeća i plače za Majkom. Okladim se da bi mu u ovom trenutku baš dobro sjelo doznat da vas dvojica šurujete sa Šuvarom."

"Ali mi ne shuvarala sa shuvara."

"Pusti Time, pusti," zaustavi Psihijatar Kemičara u daljnjoj blamaži, "reći ćemo čovjeku što ga interesira. Više nije bitno. Više ništa nije bitno... "

"Onda? Šta znate o Stipi Šuvaru? Kakve veze vi imate s njim? Pjevajte mi kanarinci." Vatrogasac će gubeći strpljenje.

Psihijatar pogleda u podne pločice. "Mi nemamo veze s njim, bar ne direktno s njim, iako snosimo dio odgovornosti za njegovo neumrlo postojanje."

"Ja neznam o chemu ti govorish" ubaci se Kemičar i dobaci Vatrogascu, "Ne slushaj ga, on ti stalno mijenja mishlenja."

Vatrogasac upre sjekirom u Kemičara. "Ti šuti ili će radit sjekira." Okrene se prema Psihijatru. "A ti - kako to misliš dio odgovornosti? Tko je odgovoran za Šuvara? Tko je odgovoran za zombije?"

"HDZ," reče Psihijatar, "tko bi drugi?"

"HDZ? Kako?"

"Pa," započne Psihijatar svoju narativnu ekspoziciju, "problemi su počeli već pri podjeli resora i gaženju predizbornih obećanja. Administracija i državna uprava se opet napuhivala, izmišljali su se uredi i agencije, a moja se stranka sve više osipala. Povrh svega toga, oblačno je vrijeme dokusurilo turističku sezonu i kada je stopa rasta BDP-a opet razočarala, podrška Domoljubnoj koaliciji opasno se istopila. Prijevremeni izbori postali su sve izgledniji. HDZ je potonuo u anketama, pa se Karamarko odlučio mobilizirati svoju rezervnu biračku bazu i pozvao Barišića u pomoć."

"Mladena Barišića?"

"Marina Barišića", pojasni Psihijatar i nastavi, "ja do tada nisam vjerovao tim pričama, ali kada sam vidio sa kakvim se crnim silama poigravaju, preklinjao sam Karamarka da ne kupuje glasove na taj način, da nam takvi birači nisu potrebni..." Psihijatar se uhvati za glavu.

"Na kakav način? O čemu ti govoriš? Kakvi birači?"

"Ovi što smo ih nakrcali u odjelu boja i lakova. Ovi što pokušavaju pregristi ogradu. Ovi od kojih već mjesecima bježimo. Pogledaj ih, zar ne prepoznaješ birače HDZ-a?"

"Oni?!"

"Oni. Karamarko me uvjeravao da je sve pod kontrolom i da to stalno rade. Ta neki od njih glasaju za HDZ još od Krste Frankopana. I zbilja, jedno je vrijeme sve izgledalo u redu, i nakratko pomislih kako ovo možda i nije tako loš plan sve dok Gordan, ne nužno ovaj što se muva po forumu nego Jandroković, nije greškom uskrsnuo Stipu Šuvara. Možeš li zamisliti što se dogodilo kada je Gordan Jandroković probudio Stipu Šuvara iz mrtvih i tražio od njega da glasa za HDZ?" Psihijatar odmahne glavom prisjetivši se. "Šuvarov gnjev probudio je neshvatljiva drevna zla sa ovih prostora, zla koja su cijeli svijet bacila na koljena i gotovo istrijebila ljudsku vrstu. Male skupine preživjelih ostale su jedino na područjima bivše Jugoslavije, naizgled imune na nečiste crno-crvene sile. U toj situaciji, Šuvaru nije preostalo ništa nego da osobno riješi taj problem, pa je oratorskom magijom na svoju stranu pridobio razočarane birače HDZ-a i sada ojačan zatire posljednje plamičke života na planetu. Kim Jong-un je možda detonirao hidrogensku bombu, ali je HDZ prouzrokovao zombi apokalipsu. Termonuklearno naoružanje je dječja zvečka za hrvatsku vladu."

Vatrogasac zastade na trenutak kako bi apsorbirao ovo što je upravo čuo. "Kako ti sve to znaš? Ti si onaj sa televizije, jeli? Klimavi koalicijski partner, ovjeren u javnog bilježnika. Šta ti se desilo? Poprimio si mi neka obilježja Dannyja DeVita..."

"A šta da ti kažem", odgovori, "nekoć sam bio poput tebe - visok, mlad i naočit, a sad", rezignirano će Psihijatar, "koruptirao me boravak u Banskim dvorima."

"Ah", reče Vatrogasac suosjećajno, "šta je tu je. Osim vas dvojice, zna li još netko za ovo?"

"Ne. Ostatak kabineta se odao crnoj magiji kad je pala Njemačka, prodavši duše demonima."

"To je dobro", zadovoljno kimne Vatrogasac. "Pomislio sam da vam odsječem glave, ali obzirom koliki je moral, to nam ne treba u ovom trenutku. Samo ako drugi doznaju za vas, razapeti će vas, a to vjerujem ne želite..."

"Možda bi i bolje bilo da nas ubiju..." reče Psihijatar tugaljivo.

"Prichaj za sebe" odbrusi Kemičar. "Ja bi htiou josh pozhivjeti malou, ako je mouguche."

"Ovako ćemo", reče Vatrogasac. "Kako vidim da ste vas dvojica, usprkos pokojoj mani, pošteni ljudi, pouzdani i principijelni, šteta bi bilo da vam se nešto žalosno desi i zato već pomalo zaboravljam ovaj naš razgovor. A za uzvrat, ako slučajno svi skupa preživimo ovu situaciju, htio bi se malo okušati u upravi i nadzornim odborima. Za promjenu u odjelu ići na posao, jer na vrh mi je glave više gutanje dima. Mislim da bi to bila poštena naknada za moju amneziju."

"Zasigurnou poshtena, samo nismo trenutnou u pozicija za davati takva obechanja."

"Doći će te vi u poziciju, ne bojim se ja. Možda vam čak i malo poguram tu vašu kandidaturu. Ruka ruku mije."

Stolica se nagne uz lagani cvilež drveta preko ruba izložbene police štapnih miksera. Kamiondžija srkne srktaj Tuborga iz limenke i cokne jezikom uz glasni izdah. "I mene bi se dalo uvjerit u taj vaš politički program", reče studiozno promatrajući limenku, vrteći je prstima. "Samo ja vam nisam od glamuroznih poslova. Više volim mir. Da me se ne dira i ništa ne pita."

Vatrogasac i Kemičar se pogledaše. Vatrogasac slegne ramenima. "Nachi che se nekakav office u public sectoru i za tebe" reče kemičar optimistično kimajući glavom.

"Onda sam vaš čovjek" reče Kamiondžija i vrati se stolicom iza police. "Ali nećemo poživjeti tako dugo."

Kemičar pogleda Psihijatra koji je još buljio u pod. "Vidish u shta si me uvalio?"

"Kamiondžija je u pravu, Time, ionako nećemo preživjeti. Dispečerka umire, a kad umre, sve će biti gotovo. A ako i preživi, biti će nemoguće skupiti dovoljno hrane za prehraniti sve. Svi ćemo umrijeti od demoralizacije. Ili gore."


slika

Situacija prije konačne bitke:

Moral: Predsuicidalna depresija (1)
Raznovrsnost Prehrane: Zabrinjavajuća
Kriza: Intervencija MMF-a
Brojčano stanje preživjelih:
Rukovodstvo i Uprava:
slika
Družina lake smrti:
slika
Sindikat prosvjetnih radnika:
slika
Asocijacija umjetnika senzualnog roleplaya:
slika
B.A.B.E:
slika
GLAVA ZADNJA
- Their Finest Hour -

Nažalost, Psihijatar i Kamiondžija nisu bili posve u krivu u svojim pesimističnim procjenama. Nakon čitavog niza debakala u prošlom krugu, moral nije mogao biti na nižoj razini. Nedavno prebojani Frak Earth grafiti ponovno su osvanuli na zidovima Brodomerkurove poslovnice, a sama poslovnica bila je pretrpana glavinjajućim truplima i više nije bilo mnogo mjesta za dodatne birače HDZ-a.

Preživjeli su malu utjehu pronašli u nedostatku petokolonaškog djelovanja među frakcijama, obzirom da nitko nije pokušao aktivno spriječiti moguću pobjedu u prethodnom krugu, međutim u ovoj agoniji, opasnost od izdaje postala je praktički nebitna. Ako su i postojali spavači, bilo ih je nemoguće spriječiti.

Prehrambeni se sektor našao pod udarom još jedne krize, što je zahtjevalo još konzervi sa hranom, a kako se dosta preživjelih vratilo natrag na teret zajedničke menze u koloniji, hrana je bila potrebnija nego ikad, ali bilo ju je manje nego ikad. Također, smrad smeća preplavljivao je dvorište. Branitelj ga nije bacio otkad je Majka umrla, a kriza je, u slučaju nerješavanja, prijetila utrostručiti količinu otpada. Trovanje metanom nikako ne bi bilo poticajno za moral, tako da je riješavanje krize bila neupitna nužnost. Naposljetku, Policijska Dispečerka ležala je na samrti od zadobivenih ozeblina. Dođe li red na nju, umrijeti će, a još jedna smrt odvesti će koloniste u ponor beznađa. Netko će je morati izliječiti prije toga, samo s kojim lijekovima? Šanse preživjelih da doguraju do kraja kruga bez gubitka morala bile su ništavne.

No u životu naučiš ne podcjenjivati one koji igraju po bangkokškim pravilima.

Najhitniji problem bila je Policijska Dispečerka. Njeno neprestano stenjanje dovodilo je ostale do ludila, ali nije smjela umrijeti. Nažalost, odgovarajući lijekovi nisu bili dostupne ostalima. Jedina osoba sa jedinom preostalom kutijom Urosala bio je Ravnatelj, kojemu su te tablete značile puno više nego ostalima. Unatoč tome, Ravnatelj se nije oglušio na vapaje svojih suboraca. Čitajući new age forume, shvatio je da je bolje biti nesebičan u životu, te je u velikodušnom činu od kojega mi i sad suza krene, poslao po Kamiondžiji svoju zadnju kutiju lijekova kako bi se spasio život mladoj Dispečerki.

"Da niste onaj krug žurili mogli smo komotno dobit, a ne ovako...", prigovarao je sebi u bradu dok je vršio premetačinu školskog posjeda u mahnitoj potrazi za još kutija sa medikamentima. Na koncu ih ipak nije uspio pronaći, ali je stvorio toliko buke i galame da je probudio sve mrtve u oblasti.

Dispečerka je zahvaljujući Ravnatelju spašena u zadnji čas, ali je manjak hranjivih namirnica još uvijek stvarao goleme brige preživjelima. Svejedno, tračak nade vratio se napaćenim dušama Brodomerkurove poslovnice. Vjera je opet zaživjela. Samopouzdanje je stidljivo raslo. A onda se Branitelj tjeskobno zaderao:

"Na položaje! Svi na položaje!"

Ispred Brodomerkurove glavne kapije zaustavio se kamion Mesoprometa nakrcan unesrećenim izbjeglicama. Izgladnjela djeca i dojenčad molećljivo su gledala iz poluprikolice svojim velikim sluzavim okicama, dok su njihove odrpane majke na koljenima preklinjale preživjele da im barem nakratko pruže utočište u koloniji.
Preživjeli su se pogledivali međusobno s knedlom u grlu i ciglom u guzici. Hrane ionako nije bilo dovoljno, a šleper pun neuhranjene djece bi ih sve odveo u propast. Pomoć ovim ljudima nije dolazila u obzir, ali hoće li liberalni moral izdržati ono što se treba napraviti?

"Ovdje nema ništa za vas! Amo, o svom poslu!" naredi Kamiondžija i istrgne nogavicu iz stiska neke uboge žene.

Izbjeglice klonu slomljenog duha. U njihovim očima više nije bilo suza. Odbačeni po tko zna koji put, vrate se u kamion i u mučnoj tišini odvezu dalje.

Ostaci njihovih rastrganih tijela trunuti će iz prevrnutog kamiona na raskrižju kod Mercatora.

Nasreću, ovo nije demoraliziralo preživjele.

slika

Nestašica hrane, međutim, predstavaljala je puno ozbiljniji problem. Većina preživjelih u koloniji nije bila u mogućnosti vraćati se na lokacije u potrazi za jelom. Rizici su bili preveliki, a ono malo preživjelih što je ostalo izvan kolonije, bilo je promjenjive sreće.

Primjetivši da im se crno piše, Vatrogasac je stavio na raspolaganje i posljednju limenku tune u salamuri iz svojih osobnih zaliha, zbog čega se više nije mogao vratiti kući, ali je svojim neviđenim altruizmom pružio šansu drugima. Ipak, uz svu solidarnost i požrtvovnost, nedostajala je još jedna konzerva za rješavanje goruće krize. Ako bi se nekako iznašla ta konzerva, preživjeli su čak imali i šansu za pobjedu. Populacija trupala po gradskim objektima bila točno na granici upravljivosti. Trebalo je samo navabiti dva pokojnika u Brodomerkurova skladišta, koja su mogla podnijeti još taman toliko. Čak i uz svu halabuku koju je napravio Ravnatelj, crkotine će se teško moći vratiti u grad u dovoljnim brojevima.

Pogotovo ako Ravnatelj ne bi bio u školi i dodatno ih privlačio svojim mirisom...

A tko je zapravo bio taj Ravnatelj, pitao se Kamiondžija, a kasnije i mnogi drugi. Ubrzo je mučko rovarenje zamijenilo atmosferu ljubavi, zajedništva, bratstva i jedinstva među preživjelima.

"Kada ne bi bilo Ravnatelja, onda nam ne bi trebala dodatna konzerva hrane za prevazilaženje krize", isticao je Kamiondžija. "Poznaje li uopće netko tog Ravnatelja? Zašto bi ga mi morali hranit? Što je točno on napravio za ovu koloniju?"

Preživjeli su svi u ritmu kimali glavama.

"U pravu je, u pravu", čulo se.

"Zabio se u onu školu i ne izlazi iz nje! Pronašao je pun podrum hrane koju skriva od nas!" nadovezivali su se ostali.

"Nije mi htio dati lijekove! Puštao me da umirem u patnji! Da nije bilo Kamiondžije sad bi bila mrtva!"

"Svaki put kada bih prolazio near the school, chuo bih children screaming!"

"A gdje je Marija? Ona je bila s njim!"

"Žrtvovao ju je! Žrtvovao ju je za svoje crne mise!"

"Ritualima priziva Šuvara! Izdao nas je Sotoni!"

"Izbacimo izdajnika! Protjerajmo ga poput psa!"

"Tako je! Protjerajmo ga! Razapnimo ga! Smrt izdajniku! Živio govornik!"

Ubrzo je jednoglasno usvojen prijedlog za izgon Ravnatelja, nakon čega se gnjevna rulja zaputila prema školi u kojoj je boravio. Pronašli su ga u zbornici kako sa poluraspadnutim lešom mlađe ženske osobe sluša najveće hitove Dražena Žanka. To je samo rasplamsalo njihov gnjev, pa su ga izbacili na zimu na nemilost zvijerima i zlodusima.

"Pa kakvi ste vi to ljudi?!" rekao je na kraju, prije nego li ga je progutao mrak.

slika

Bez Ravnatelja, preživjeli su imali vrlo dobru priliku za spasiti gotovo izgubljenu situaciju. Kriza je bila riješena i više nije bilo neugodnih iznenađenja. Jedino je ostalo upitno koliko će hodajućih trupala privući buka koju je Ravnatelj napravio galameći po školi. Je li Ravnatelj mogao u posljednjem aktu ove beskonačne sage ipak izvući nekakvu zadovoljštinu i osvetiti se svojim izgoniteljima?
Ne. Nije mogao. Pokušao jest, ali mu je trebao maksimalni učinak na kocki, odnosno trebao je privući sva 4 zombija kako bi spriječio pobjedu bivših suboraca, što se ovako tragičnom liku nije moglo desiti.

Iako su neki žrtvovali svoje osobne interese za boljitak većine, jutro je mirisalo na pobjedu. Trebalo je još samo dignuti u zrak poslovnicu Brodomerkura u Dujmovači, do vrha ispunjenu nedovoljno mrtvim biračima, nakon čega slijedi pozdrav zastavi na vrhu Marjana i na koncu pobjedonosno ujahavanje u Marmontovu ulicu sa prvim zrakama sunca za leđima, poslije tolikih mjeseci slabog vremena.

Konačno stanje po frakcijama na kraju narodnooslobodilačke borbe, sa otkrivenim tajnim ambicijama:

Rukovodstvo i Uprava:
slika
slika

Družina lake smrti:
slika
slika

Sindikat prosvjetnih radnika:
slika
slika

Asocijacija umjetnika senzualnog roleplaya:
slika
slika

B.A.B.E:
slika
slika
Registar sudionika:

Preživjeli:
slika Branitelj: Vratio se u rodnu Žeževicu i osnovao OPG. Nakon što su ga porezne inspekcije i fiskalne blagajne gotovo uništile, prijetio da će se raznjeti ispred Banovine. Dogovorio se s čelnim ljudima i ušao u reciklažni biznis. Sanirao Karepovac.
slika Dispečerka: Ostavši bez nogu, posvetila se duhovnom životu. Hodočasti po svijetu.
slika Gatara: Dala se u showbiznis i postala Vidovita Radojka, astro savjetnik. Proriče budućnost i prognozira vrijeme. 7,75 kn po proročanstvu. Do dvije riječi.
slika Kamiondžija: Zahvaljujući pravim poznanstvima, postao europarlamentarac.
slika Kemičar: Nakon nekoliko uspješnih mandata na vladajućim pozicijama, proglasio se kraljem i postao prvi hrvatski monarh nakon Petra Svačića.
slika Konobarica: Po danu, samo je obična konobarica. Po noći ona je heroj zaštitnik grada. Pod umjetničkim imenom Poison Waitress, sva utegnuta u spandeks, truje lokalne i regionalne razbojnike na terasama poznatih noćnih barova.
slika Medicinska sestra: Nastavlja pomagati ljudima svojom umjetnošću.
slika Psihijatar: Potrošio bogatstvo na kozmetičke tretmane i plastične operacije pokušavajući vratiti izgubljenu ljepotu. Prodao dušu đavlu za jedan dan ljepote i završio na psihijatriji.
slika Ravnatelj: Nakon izgona iz kolonije, rastrgali ga vukovi. Suvremena povijest ga smatra zločincem i glavni krivcem za zombi apokalipsu. Postao ikona radikalnim desničarima.
slika Vatrogasac: U istražnom zatvoru u Remetincu. Tereti ga se za nebrojene zlouporabe položaja i ovlasti, primanje mita i utaju poreza. Na sudu ruši optužnice ko kuglom na čunjeve. U medijima se spekulira da ga sponzoriraju veliki igrači.

Službeni Fotograf: Na kraju je jedino sam sebe zaboravio fotografirati za galeriju.

Smrtno Stradali:
slika Mater: Heroj pokreta. Mnoge škole, ulice i trgovi nose njeno ime.
slika Nindža: Umro u anonimnosti.
slika Pirat: Kontroverzna ličnost. Za neke heroj, za druge zločinac. U rodnom Prčnju podigli 20-metarsku statuu u njegovu spomen.

Nestali:
slika Maria Lopez: Njena sudbina nikada nije razjašnjena. Škola je, zajedno sa njenim ostacima, spaljena, srušena i potom zacementirana kao simbol i leglo Ravnateljevog zla.

Vanjski Suradnik:
Abraham Van Helsing: Borac protiv tame i čovjek od mnogih talenata.


slika
Ovi su korisnici zahvalili autoru WinkDickerson za post (ukupno 7):
ShichKillaLourdinGordankockicaHaldirNevermore

Avatar
Gordan
Postovi: 707
Pridružen/a: 22 tra 2011, 15:04
Lokacija: Split
Ima zahvala: 301 put
 pohvaljen: 617 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Priče Broja Jedan

Post Postao/la Gordan » 26 sij 2016, 00:06

Kao preživjeli sudionik (Nindža / Konobarica / Kamiondžija) potvrđujem da su se stvari zbile upravo ovako kako je opisano. :D Uključujući i ono ultradramatično coin-flipanje kad su se pojavila 3 od moguća 4 zombija. Mislim da su svi susjedi čuli urlike nakon četvrtog rolla.
Pozdrav i još jednom veliko hvala babama i sindikatu prosvjetaraca na nesebičnoj. Neka vam je laka zemlja! svecenik
Ovi su korisnici zahvalili autoru Gordan za post (ukupno 2):
KillaWinkDickerson
I reče Jahve Drakuli: "Nećeš, razbojniče!" (©WinkDickerson)
slika

WinkDickerson
Postovi: 72
Pridružen/a: 01 pro 2015, 19:16
Ima zahvala: 288 puta
 pohvaljen: 113 puta
Status: Offline

Re: Priče Broja Jedan

Post Postao/la WinkDickerson » 26 sij 2016, 19:39

Gordan je napisao/la:potvrđujem da su se stvari zbile upravo ovako kako je opisano. :D
Neshvatljivo mi je da netko uopće može sumnjat u ovaj faktualni izvještaj
Ovi su korisnici zahvalili autoru WinkDickerson za post (ukupno 2):
GordanKilla

WinkDickerson
Postovi: 72
Pridružen/a: 01 pro 2015, 19:16
Ima zahvala: 288 puta
 pohvaljen: 113 puta
Status: Offline

Re: Priče Broja Jedan

Post Postao/la WinkDickerson » 03 vel 2016, 19:36

transfer zbog poboljšanja kvalitete usluge prema krajnjem korisniku iz 19.12. Fury of Dracula threada

DETALJNA KRONIKA HAPŠENJA GROFA DRAKULE
Kroničar: Andrija Jarak

Kasno u jesen 1898. tamni zadah straha, paranoje i globalnog zatopljenja nadvio se nad Europom. Prijeteće naslovnice uglednih dnevnih listova pretenciozno su upozoravale dobro odgojene i nevine žitelje staroga kontinenta na zločinačku organizaciju Grofa Drakule koja je, nakon godina neaktivnosti, ponovno sijala teror diljem slobodnog svijeta. Dojučerašnje koljevke civiliziranosti, kulture i progresivnosti postale su leglo zadrtosti, radikalizma i homicidalnih intencija. Ilegalna prodaja osobnog naoružanja eksponencijalno je rasla, kriminal je bujao, ambasade su se zatvarale, a apokaliptični ishod priče o čovječanstvu djelovao je sve izglednije.
No ekstremna vremena rađaju iznimne pojedince.

Usred tog mračnog trenutka četiri osobe stale su na branik svjetlosti, spremne po cijenu vlastitih života (ili barem puta u Međugorje) stati na kraj toj paklenoj abominaciji i karijernom kriminalcu Grofu Drakuli i njegovim lakajima. Ova će ih sveta misija odvesti na križni put kroz čitavu Europu u napetoj utrci za spas svih duša na Zemlji.

Glavni akteri ovoga trilera:
slika
Grof Drakula - Poduzetnik u bijegu

slika
Lord Godalming - Haški tužitelj

slika
Dr. John Seward - Agent PNUSKOK-a

slika
Abraham Van Helsing - Vanjski suradnik

slika
Gđa. Wilhelmina Harker - Slobodni konzultant (bivši djelatnik SOE, UDBE, Stasija, Securitatea, Shin Beta i NKVD-a)


Dan Prvi
Lord Godalming, bogati vlastelin, krenuo je u potragu za Drakulom sa suncem obasjanih plaža Barcelone. Ostali manje imućni agenti Svjetla, potragu su započeli sa sukladno manje glamuroznih lokacija. Pa je tako Dr. John Seward startao iz kanalizacijskog sustava u Pragu, Van Helsing se probijao kroz mafijaška geta Napulja, dok je Mina Harker ignorirala besramna dobacivanja lučkih radnika u Liverpoolu.

Perceptivni i vječno na oprezu takvi kakvi jesu, lovci su opazili da je Drakulin rodni zavičaj, Balkanski poluotok, bio relativno loše pokriven njihovom dobro isplaniranom i metodičnom pretragom. Nažalost, tu nije bilo puno pomoći. Uzalud je Van Helsing slao molbe Interpolu da pošalje još ljudstva. U znak zahvalnosti za svoju žrtvu, dobivao je odbijenice različitih uhljeba koji su se pravdali raznim rezovima i optimizacijom poslovanja. Kada je i Putin odbio intervenirati, lovcima je postalo jasno da su ostali sami na štitu dobrote. Preostalo im je samo nadati se da će ih neki korisni novniski članak suptilno navesti u pravom smjeru. Ako je i postojala još pokoja hrabra individua koja bi se odlučila suprotstaviti korupcijskoj hobotnici grofa Drakule, vrlo bi brzo nestala u misterioznim okolnostima, poput č.s. Agate, pokoj joj u duši. Jedino je Rufus Smith uspijevao držati Drakulu podalje od Jadrolinijinih trajekata i katamarana.

Vrijeme je curilo. Svitanje drugog dana se približavalo, encounteri su prijetili otpasti sa stola, a Drakuli nije bilo ni traga. Sazrijevanje Drakulinih nevjesti i proširivanje njegove kriminalne mreže doimalo se neizbježno. Drakula svaku svoju buduću suprugu mora podvrgnuti plastičnoj operaciji kako bi mu bila oku ugodna prije nego li mu se pridruži u njegovim zločinačkim djelatnostima. On to nazva "sazrijevanjem". Svakoj nevjesti treba otprilike jedan dan da "sazrije", a ako samo jedna sazrije, Drakuli je dovoljno ostati na slobodi svega nekoliko dana i crni veo njegove još crnje korupcije zauvijek će baciti svijet u najcrnju budućnost.

Istražitelji stoga nipošto nisu željeli dopustiti sazrijevanje Drakulinih nevjesti. Da bi ih pronašli i otpravili na vječni počinak, morali su što prije ući u trag tom razvratnom poligamisti i temeljito pretražiti sva mjesta koja je svojom pristunošću ukaljao.

Nakon potrošenog dana, Lord Godalming nije imao nikakve sreće na Iberijskom poluotoku, bar što se tiče pronalaženja tragova. Imao je sreće u toploj klimi i lijepom vremenu. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Mina Harker također nije iznjedrila nikakve rezultate, baš kao ni Dr. Seward u srednjoj Europi i Van Helsing u Italiji. Istrazi je očito bio nužan dramatičan zaokret, pa su istražitelji odlučili izmjeniti obrazac pretraživanja. Mina se tako otisnula na pučinu, dok je Godalming maglevom krenuo prema untrašnjosti kontinenta. Seward i Van Helsing uputili su se prema istoku i Kraljevini Jugoslaviji, nakratko se sastavši u Budimpešti u sitnim noćnim satima.

O prirodi tog sastanka mogle su se čuti svakakve insinuacije. Od protubožjeg bludničenja do Sewardovog orobljavanja starog i konfuznog Van Helsinga. Dakako, ništa od toga nije bilo istinito. Radilo se o krajnje profesionalnom sastanku na marginama samita ljubitelja igara na ploči, na kojem je Dr. Seward posudio par brzih konja od Van Helsinga, dajući mu zauzvrat tri sveta metka. Ti će se konji uskoro pokazati od vitalne važnosti u lociranju haškog bjegunca Drakule.

slika
[Situacija oko kraja prvog dana. Crveno - Drakula, Žuto - sveta žica, Sivo - Lord Godalming, Zeleno - Dr.Seward, Plavo - Van Helsing, Rozo - Mina Harker]


Dan Drugi
Pred početak drugog dana, sreća se osmjehnula lovcima. Sigurnosne službe u BiH identificirale su grofa Drakulu kao gospodarstvenika porijeklom iz Hercegovine, već traženog zbog višestrukih kaznenih delikata poput prijevare, pronevjere, lažnog predstavljanja, sitnog dilanja i neovlaštenog korištenja autorskog djela. Kamera na bankomatu snimila ga je u Sarajevu dok je podizao novac kojim će kasnije financirati svoje raskalašeno bjekstvo po Europi.
Iako je taj trag bio hladan ko leš, istraga je konačno dobila neki fokus. Osjećajući poremećaj u sili, Van Helsing je već hitao u Mađarsku. Po dolasku u Segedin napala ga je 4. protupješadijska pukovnija dobro organiziranih urbanih štakora. Jedva izvukavši živu glavu, uspio je pronaći nepobitne dokaze koji su potvrđivali da je Drakula relativno recentno prošao Mađarskom. Ovo je bila šokantna spoznaja za istražitelje. Je li moguće da se Drakula provukao pod nosom Dr. Sewardu i Van Helsingu?

Budući je savezna vlada u Bavarskoj još prije nekog vremena, iz straha od Drakulinih terorističkih napada, suspendirala šengenski sporazum i opasala granice svetom žicom, Drakula nije mogao proći kroz Munchen, stoga otkrivene lokacije Drakulinog traga nisu ostavljale previše sumnje - razbojnik se mučki izmigoljio preko Zagreba kroz Beč dok su Seward i Van Helsing pili čaj svega nekoliko kilometara dalje na Dunavu.
Gledajući dokaze, Seward je bio uvjeren da će pronaći Drakulu Pragu. Ne želeći se kockati sa nepouzdanim istočnoevropskim strojovođama, osedlao je Van Helsingovog posuđenog brzog konja i sa prvim zrakama jutarnjeg sunca, oštreći kolce uz prigodno motivirajuće tonove Mile Hrnića, požurio konjima u Prag.

U Pragu ga je, međutim, dočekalo neugodno iznenađenje. Drakula se zbilja nalazio u Pragu, ali je i spremno čekao naivnom doktoru prodati maglu čim ovaj ushićeno ujaše u grad. Seward će provesti većinu tog popodneva udarajući o rasvjetna tijela i fasade praških znamenitosti, izgubljen u magli.
Da stvari budu gore i Van Helsing je, čisteći za Drakulom, upao u maglu i to u Zagrebu, gdje je i prenoćio, recenzirajući glazbena događanja za internetske portale.

I dok je Seward teturao Pragom, a Van Helsing u fušu zarađivao za kruh, Drakula je opet dao petama vjetra, samo od velikih kliješta nebeske pravde ne može se daleko pobjeći. U pomoć je ekspresnim vozom sa zapada u pravi čas pristigla konjica u obliku Mine Harker i Lorda Godalminga.
Sav u panici, Drakula je ostavio jednu svoju nevjestu plastičnim kirurzima u Hamburgu, te se spustio prema Nurnbergu kako bi pod okriljem noći, u očajničkom potezu, napao Lorda Godalminga, nadajući se impresioniorati ga svojom noćnom pojavom. No Lord se Godalming pokazao puno tvrđim orahom nego li je itko mislio. Naoružan vjerom, kolcima i raspelom otjerao je vampirskog princa, nanijevši mu teške tjelesne ozljede. Drakula je, u ispraznom izljevu bijesa, uspio razbiti tek Godalmingovu krunicu, nakon čega je ispario pretvorivši se u smog.

Oštećenih relikvija, Lord Godalming se - ne bježeći ni od koga - nakon napada pokušao bolje strateški pozicionirati za opkoljavanje bjegunca, ali je, zbog dezinformacija proslijeđenih iz ureda za susbijanje korupcije i organiziranog kriminala, u Leipzigu uletio u zasjedu Drakulinog ubojice. Strah koji je prostrijelio sve prisutne za dobrobit dobroga Lorda, pokazao se potpuno neopravdan. Godalming je manirom rutinera svog nesuđenog atentatora sasjekao u jednom potezu, davši Drakuli jasno do znanja s kim ima posla.

U međuvremenu je Mina Harker, pod konstantnom prismotrom Drakulinih špijuna, uhvatila ponoćni vlak za Nurnberg i s čeličnom odlučnošću u očima namjerila otkinuti komad nemrtve džigerice.
Sa svježim uvidom u Harkeričin inventar, Drakula je pošto-poto htio izbjeći odulju konfrontaciju sa poludjelom ženom opskrbljenom kolcima, te je prvom prilikom kliznuo u Frankvurt, ravno u ruke Dr. Sewardu.
Budući nije bio posve siguran u Sewardove namjere, pokušao ga je opčiniti svojim hipnotičkim vradžbinama, na što ga je doktor odalamio flašom svete vode. Ostavljajući komade lica za sobom, vrišteći se bacio kroz zatvoreni prozor, da bi se u padu transformirao u šišmiša i odlepetao u nepoznatom smjeru.

slika
[situacija na kraju drugog dana]


Dan Treći
Zemlja se još pušila od germanske redalice u ranu zoru trećeg dana, dok su lovci huškali svoje pse ostacima Drakuline pelerine. Nije dugo trebalo da ponovno uđu u trag tom zločincu u Briselu i Le Havreu. Sve je sugeriralo da se uputio obalnim putem prema Španjolskoj. Harkerica i Seward bili su mu za petama, dok je Van Helsing pokrivao turističke destinacije Azurne obale. Lord Godalming bio je primoran vratiti se u Hamburg i po danu uništiti Drakulinu nevjestu, koju Seward nije mogao po noći, pa je bio u blagom raskoraku sa ostalima. Sukob sa povampirenom nevjestom ostaviti će teške psihološke posljedice na Godalmingu. Što se točno dogodilo tog jutra u Hamburgu, nitko ne zna sa sigurnošću. Godalming je naglo prestao komunicirati sa okolinom, potpuno se zatvorivši u svoj nutarnji svijet. Ostatak tima će ga nastaviti gurati po stolu, kao blijedu sjenu osobe koja je nekoć bio.

S druge strane, u Francuskoj je Minu je obuzeo osjećaj urgentnosti, pa se te večeri, ne mareći za svoje zdravlje, našla Drakuli na pragu u Zaragozi. Koristeći svoje debele veze i politička poznanstva, ucijenila je vladu u Madridu da hitno suspendira Šengen i zatvori granicu u Zaragozi.

Ne želeći ostati zatočen na Pirinejskom poluotoku, Drakula se povukao u Toulouse, gdje ga je dočekao loše opremljeni Van Helsing. Van Helsing je, naime, još na početku dana imao nekih problema sa carinicima na granici u Munchenu. Ksenofobični su Bavarci izrazito nepovjerljivi prema svakome tko želi prijeći žicu s istočne strane Europe, pa su, prijeteći dugim cijevima, Van Helsingu zaplijenili čitav profesionalni alat za hvatanje vampira, sumnjajući da se radi o sastojcima za eksploziv iz kućne radinosti. Tako opljačkan, Van Helsing se bacio u nekontrolirani šoping po Milanu, Marseillesu i Monaku, revitalizirajući u procesu posrnulu ekonomiju Eurozone. Pored dizajnerskih krpica, pokušao je nabaviti i nešto alata za odstrel crnih sila, međutim, napirlitani gizdelini u buticima nisu imali ništa na skladištu osim klasične opreme za borbu protiv sitne divljači. Naoružan Winchesterkama i Webleyima - koji nisu bili od velike koristi protiv Transilvanijskog grofa nakon sumraka - te sav oklopljen dolčevitama i benetonovim šalom, dočekao je Drakulu u Toulouseu spreman i pobjeći ako treba, ali ne prije nego li se požrtvovno bacio na opasnog bjegunca, herojstvom kojeg su samo vanjski suradnici spremni iskazati.
Drakula je nesumnjivo priželjkivao nešto lakšu bitku, ali sada je ponovno gubio zdravlje i kosu na neočekivane životne stresove. Nanijevši ozljeda Drakuli koliko i sebi, Van Helsing se povukao nazad u Marseilles, ali Drakula ga je, žedan osvete, pratio u stopu. Srećom stari je lisac imao još pokoji trik u rukavu, pa je uspio blokirati siloviti ugriz koji bi nekoga manje iskusnoga sigurno dokrajčio. Sa prvim znacima novog dana na obzoru, Drakuli nije preostalo ništa drugo nego da još jednom u obliku šišmiša odleprša u nepoznato.

slika
[Situacija trećeg dana]


Dan Četvrti
Zaslijepljeni frustracijom što im je opet prošao kroz prste, lovci su propustili idealnu priliku za očistiti Nantes od Drakuline korupcije. Užurbano se raspoređujući za potjeru natrag prema istoku, rizično su odlučili ne gubiti vrijeme u Nantesu. Kobna pogreška, kako se ubrzo pokazalo.

Drakula je baš u Nantesu ostavio jednu svoju nevjestu koja je zbog nemara lovaca upravo sazrela i pridružila se svom gospodaru u širenju očaja i beznađa. Lovcima je ovo bio katastrofalan udarac. Drakula se odjednom našao na pragu pobjede. Ako poživi do svitanja petog dana - gotovo je. Da stvar bude gora, lovci su opet izgubili Drakulin trag i morat će ga tražiti. Čak i ako ga pronađu, ukoliko opet padne noć, biti će ga iznimno problematično dokrajčiti, a uhititi ga prije noći djelovalo je gotovo nemoguće. Jedina dobra vijest bila je ta da je teško ranjeni Drakula ostao na posljednjih 5 krvnih zrnaca.

Ne prepuštajući se depresivnim mislima, lovci su odriješili rezolutno krenuti u boj do zadnjeg trenutka i već su u prvim jutarnjim satima doznali da je Drakula iz Marseillesa pobjegao u Strasbourg. Nažalost, Drakula je još uvijek bio korak ispred lovaca, a iz Strasbourga je mogao otići u raznim smjerovima. Međutim, kada posvetiš svoje postojanje lovu na nešto, jedan dio tebe postane to nešto. Počinješ razmišljati kao svoja lovina, osjećaš ono što ona osjeća, razviješ instinkt i znaš što će napraviti i prije nego to napravi. Kada dosegneš ovu razinu, dragi čitatelju, mladi padawane, onda znaš, znaš da si postao lovac na natprirodno.

Iako je bilo više mogućnosti, lovci su u kostima osjećali smjer u kojem se odmetnik kreće. Budućnost čovječanstva, sebe i svoje djece stavili su na špurijus da se Drakula ozlijeđen povlači što dalje od lovaca, natrag u svoj brlog u istočnoj Europi, odakle je i krenuo. Razdvojili su se u nadi da će ga opkoliti u Pragu. Kada je Mina ušla u Nurenberg, sumnje lovaca su se potvrdile - Drakula je u Pragu.
Godalming i Van Helsing već su prije bili na pozicijama u Berlinu i Beču, a Seward se priključivao preko Leipziga. Imali su ga, ali prekasno. Posljednje zrake danjeg svjetla ozračivale su Karpate. Više nije bilo fizičke mogućnosi da ga sustignu prije mraka. Sad je samo čudo moglo spasiti civilizaciju od propasti.

Čudo se i desilo.

Božanskom intervencijom, sam Svevišnji je, ne jednom, već dva puta okretao Zemlju unatrag kako bi svojim pomazanim odabranicima - Vitezovima Svjetla - dao maksimalne šanse za uspjeh.

I reče Jahve Drakuli: Nećeš, razbojniče!

No Drakula se još nije predavao. Skrivao se u Pragu, a kada je Lord Godalming ušao u grad, opet je pustio maglu, blokiravši pristup gradu drugim lovcima. Svejedno, znao je da ne može vječno ostati u Pragu, pa se, vidjevši da su se i bogovi okrenuli protiv njega, očajnički pokušao probiti preko Van Helsinga u Beču.
Van Helsing je na putu prema Beču, u dobroj tradiciji razbacivanja novcima poreznih obveznika, uspio malo osvježiti svoj protuvampirski arsenal, pa je sada bio puno spremniji na borbu sa zločincem. Barem u teoriji. Jednom kada su se konačno sukobili, sklerotičnom su Van Helsingu, kao u nekom filmu C produkcije, iz džepa ispali češnjevi češnjaka kojima je htio onemogućiti Drakulu u daljnjoj bježaniji. Dok je pronašao kolac, Drakula je već nestao iza ugla.
Vidjevši da je vrag odnio šalu, Seward je svojom ušteđevinom platio kartu i ukrcao se na brzi vlak Berlin-Beč.
U konfliktu sa Sewardom, Drakula je još jednom pokušao kidnuti, međutim sapleo se i slomio nogu. Sewardu je samo preostalo da ga nokautira svojim jataganom i sprovede u istražni zatvor u Beču, odakle će biti izručen hrvatskom pravosuđu na daljnje procesuiranje.

slika
[Kraj potjere i hapšenje grofa Drakule]

Disclaimer:
Zbog malverzacija sa putnim nalozima, događaji i lokacije navedene u tekstu mogu se neznatno ili manje neznatno razlikovati od stvarnih.
Zadnja izmjena: WinkDickerson, dana/u 04 vel 2016, 02:48, ukupno mijenjano 1 put.
Ovi su korisnici zahvalili autoru WinkDickerson za post (ukupno 2):
stokaNevermore

WinkDickerson
Postovi: 72
Pridružen/a: 01 pro 2015, 19:16
Ima zahvala: 288 puta
 pohvaljen: 113 puta
Status: Offline

Re: Priče Broja Jedan

Post Postao/la WinkDickerson » 08 vel 2016, 20:11

slika

Vijesti iz kulture

SPLIT (Subota, 06.02.2015.) (Reuters) - U dobroj atmosferi sveopćeg kašnjenja započelo je igranje sa Zonom i živcima njenih susjeda iz Jeretove ovu minulu subotu. Wink Dickerson se probijao kroz legije obožavateljica, dijeleći potpisane selfije, dok su ostali autostopirali sa Sućidra. Igra se u Infozoni, igra, osim ako se ne kasni.

Zakasnivši tako na svečano otvaranje, ali ipak došavši prije glavnine osoblja, Dickerson se sa gospođom našao u poziciji vrćenja palčevima sve dok im se nije smilovao Enkidu, kojem je u tom trenutku baš pofalilo još malo igrača. Naime, ako imate igru za koju na kutiji piše da je najbolje igrati sa 2-6 igrača, najbolje ju je igrati sa 7 igrača i onda na to još nadodati 2 igrača.

Ovo pokazuje koliko je underground igraća scena u Dalmaciji.

Budući nije bilo dovoljno novca za tako progresivnu količinu igrača, bilo je nužno napraviti preraspodjelu bogatstva koja se na koncu ispostavila kao najobičnije mazanje očiju, obzirom da se vrlo brzo 99% monete opet našlo u rukama 1% elite.

Iskoristivši naivnost i neukost većine sudionika, Enkidu si je mučki osigurao pobjedu sugerirajući okupljenima da bace što slabiju kartu, samo kako bi on mogao baciti što jaču i time otjerati ugrožene studente u dužničko ropstvo. U kasnijim će izjavama svoju Ponzi shemu proglasiti vrhuncem večeri.
Usprkost tome, opljačkani će studenti ipak iznaći malo zadovoljštine i podvaliti mu priču o "Noći Slobodnih Teleskopa" po marjanskim plažama. Enkidu će nasjesti i krenuti u potragu za obećanim mu teleskopima. Vratiti će se oskvrnutog ćudoređa, zajedno sa još dvije nevine žrtve, koje su se spletom okolnosti našle u vrtlogu intrige u partiji Three-Dragon Ante-a.

I dok se jedan dio TDA ekipe po Marjanu provlačio između parkiranih vozila sa zamagljenim staklima, drugi dio se, pod ravnanjem ciničnog pehiste kojeg je sreća još kao dojenče ostavila na propuhu, dao u menadžerske vode u propagandom populariziranom Blood Bowlu.

Tri momčadi sudjelovale su na turniru. Steroidima izbodeni Reikland Reaversi (ljudi) vodili su cijelu sezonu, ispred momčadi Athelorn Avengersa (drveni vilenjaci) i momčadi Gouged Eyea (orci), no u bespoštednoj završnici vilenjačke su navijačke skupine neočekivano pregazile svu konkurenciju. Trener Athelorn Avengersa proglašen je menadžerom godine i najboljim čovjekom dimenzije, a od njega smo nakon ceremonije dobili i par kratkih izjava:

Gospodine Dickerson, kako se osjećate nakon teške sezone i osvojenog trofeja?
Pa dobro je, dobro je...

Neki tvrde da ste pukom srećom osvojili turnir, obzirom da su vaši protivnici redom bacali X-eve, dok ste vi znali dobijati i po 6-7 tackle-ova u jednom bacanju.
Nema tu sreće, radi se o čistom znanju.

A što kažete na optužbe da ste se na kraju sezone srozali toliko daleko da ste po kontejnerima tražili umirovljenike samo kako bi ih učlanili u navijače vašeg kluba?
Zar bi umirovljenicima trebali zabranit da budu navijači? To govore ljudi koji očito ne vole ovu državu. Dok sam ja u ovome klubu, to im neće proći!
Želim se zahvaliti svim mojim navijačima, svoj trideset-trojici, na iskazanoj podršci, a pogotovo ovoj desetorici koji su u zadnji čas podnijeli zahtjev za članstvom.

Gospodine Dickerson, hvala vam.
Hvala vama.


Nakon bavljenja športom, ista se igraća postava okrenula švercu dragim kamenjem u Splendoru, gdje je Wink Dickerson još jednom deklasirao opoziciju sa 28 razlike, umjereno se hvalisajući. Čak su i igrači Avalona vrištali oduševljeni njegovim pobjedama.
Cijela ta situacija počela je ići na živce gospođi Dickerson, po zanimanju crnom Lordu Sitha, pa si je odlučila magijom priskrbiti pobjedu u Love Letteru, pogađajući karte kao da su ih na čelu držali zalijepljenima. U takvim okolnostima šanse nisu imali Wink i njegov pehistični mecena i forumski lurker, koji je, napomenimo i to, iz svoje torbe klase n+1 cijelu večer materijalizirao kutije s igrama, poput nekakvog Sport Bilija.

Otprilike u isto vrijeme, na susjednom kraju stola, u partiji istraumatiziranih promatrača teleskopa, trijumf nad muškom pameću izborila je još jedna žena, pobijediviši ih u Carcassonneu sa prascima.
U ostalim vijestima:
Poslije skoro dva mjeseca provedena u pritvoru, hrvatsko je pravosuđe u svojoj beskonačnoj providnosti pustilo grofa Drakulu uz jamčevinu, koju je ovaj platio rumunjskim nekretninama pod trostrukom hipotekom, nakon čega je pobjegao i uništio svijet, izblamiravši pomazanike svjetla svojim lakajima i debelim vezama u Zvjezdanoj floti.
I na kraju naša stalna rubrika Oko sokolovo.

slika

slika
Dobra večer, Mateo.


slika
Dobra veče.

Mateo, večeras smo priredili tri sporna trenutka za tebe, pa krenimo od prvog - partija Three-Dragon Antea.

Pazite, ovdje ne pričamo o nekom trenutku, već o čitavoj utakmici od početka pa sve do njenog neslavnog završetka. Ovakvu sudačku travestiju nisam vidio još od kad je Joe Šimunić dobio tri žuta kartona na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Od neregularnog broja igrača na terenu, preko devalvacije početne ušteđevine, pa sve do nedostatka karata kojima bi se osigurali osnovni uvjeti za igru, čitava utakmica bila je u znaku Sodome i Gomore. Mi ovdje imamo toliko prekršaja i sudačkih propusta, da bi nam bilo lakše prikazati detalje koji nisu sporni.

Ali mogli bi barem reći da su sudionici uživali u anarhističnoj atmosferi na terenu... Krenimo onda na drugi sporni trenutak. U utakmici Blood Bowla, svaku rundu igrači su otkrivali jedan Headline event i jednu Tournament kartu. To nije bilo po pravilima?

U naputku UEFE jasno stoji da se dvije Headline i dvije Tournament karte miješaju zajedno i otkriva se samo jedna karta od te četiri, koja može biti ili Headline ili Tournament. Istini za volju, ja ne vidim u čemu je problem sa otkrivanjem obe vrste karata u jednoj rundi, te ću Uefinoj komisiji poslati dopis i predložiti nadopunu pravilnika.

I na kraju, još jedan detalj iz iste utakmice Blood Bowla. Opazili smo da se prvi igrač definirao prema najvećem broju fanova, što je dovelo do situacije u kojoj su Reikland Reaversi svaku rundu igrali prvi, budući su kontinuirano bili u vodeći po broju fanova. Što tu nije bilo regularno?

Prvi igrač se mijenja svaku rundu u smjeru kazaljke na satu, bez obzira na to koliko netko fanova imao. Ovo je pogreška glavnog arbitra utakmice, a posredno i ostatka sudačkog tima. U kolikoj mjeri je ovo utjecalo na ishod utakmice, teško je procijeniti, ali sigurno je da je utjecalo.

I na kraju jedna zanimljivost, naime, Mateo, ti nisi samo naše oko sokolovo nego i uho šišmiševo i dok si analizirao usporene snimke sa utakmice Blood Bowla, u pozadini si čuo nešto što se ogriješilo o tvoj istančan osjećaj za pravo i pravičnost, možeš li nam pojasniti?

Ha čujte, učinilo mi se da sam čuo kako je netko na utakmici Aliasa pokušao opisati riječ 'odora' koristeći se sinonimom 'uniforma', što ovisno o varijanti Fifinog pravilnika može i ne mora biti dopušteno.

Dakle nisi siguran je li se radi o sudačkoj pogrešci?

Iz ovoga kuta, situaciju jednostavno ne možemo dobro vidjeti.

Dragi gledatelji, bio je to Mateo Beusan, oko sokolovo, s kojim ćemo završiti emisiju, a vi ostanite uz naš program i dalje. Nakon par promidžbenih poruka naših sponzora, slijedi Farma, Šoping kraljica i Balkan traži zvijezdu.

slika

Medijski Pokrovitelj: Uprava udruge foruma igranje.hr/forum

Generalni Sponzor: Jahve

Imate li i vi poslovnicu koju bi htjeli da je napunimo zombijima i raznesemo? Javite nam se s povjerenjem. Postanite naš sponzor i pridružite se Jahveu.
Ovi su korisnici zahvalili autoru WinkDickerson za post (ukupno 7):
ShichGordankockicadadosadistikoKillaNevermore

Avatar
Gordan
Postovi: 707
Pridružen/a: 22 tra 2011, 15:04
Lokacija: Split
Ima zahvala: 301 put
 pohvaljen: 617 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Priče Broja Jedan

Post Postao/la Gordan » 08 vel 2016, 20:33

Ne znam koliko je ovo štivo zabavno ljudima koji nisu prisustvovali događajima, al meni svaki put suze krenu :D
Ovi su korisnici zahvalili autoru Gordan za post:
WinkDickerson
I reče Jahve Drakuli: "Nećeš, razbojniče!" (©WinkDickerson)
slika

Avatar
stoka
Postovi: 742
Pridružen/a: 09 pro 2014, 19:17
Ima zahvala: 683 puta
 pohvaljen: 509 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Priče Broja Jedan

Post Postao/la stoka » 09 vel 2016, 08:24

iskreno, nijednu dosad nisam pročitao do kraja (previše internih baza, možda jednostavno triba bit tamo, a i andrija jarak i šuvar vjerojatno nisu moj tip humora), ali ideja matea beusana kako tumači rulebook je jednostavno pregenijalna, evo i danas se smijem i dalje...
ponavljam, ni u kojem slučaju nije riječ o krivo odigranom eventu ili nedozvoljenoj situaciji, haha....
ha, čujte...
Ovi su korisnici zahvalili autoru stoka za post:
WinkDickerson

Odgovori

Natrag na “Igraonica "Ajmo se igrat!" - Split”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.