Evo dakle i moje viđenje CM prostora u Zagrebu i igranja tamo, sad kad sam ga konačno vidio (nedavno prvi put).
Donji kat je jedno predivno i magično mjesto, prepuno geek-blaga poput Aladinove pećine. Toliko boja, mirisa, prizora, svakakvih šarolikih blaga da sam mogao cijeli dan to razgledati, opipavati i njušiti, da me nisu već čekala dvojica kolega (Deni i jedan njegov frend) da počnemo gameanje. Plus što me vrlo brzo zabolio vrat jer sam se cijelo vrijeme kretao okolo pogrbljen sa sagnutom glavom (kao u pravoj MALENOJ pećini) jer je donji kat doslovno MANJI OD MENE...
Kad smo se popeli na gornji kat otkrio sam da smo po Murphyevom zakonu neplanirano uletili tačno usred tjedne Tragic the Garnering večeri, i da je prostorija već bila popunjena sa jedno 20-30 ljudi koji su vrlo glasno i uzbuđeno igrali već spomenuti TTM (koji neki zovu MTG). Kad kažem prostorija mislim PROSTORIJICA prilično male površine, ali stolovima i dvostrukim klupama (dakle sa sjedenjem na obje strane klupe leđa uz leđa) je pokrivena tako efikasno da je jednostavno NEMOGUĆE nagurati više sjedećih mjesta u prostor te veličine (bar bez da netko visi sa stropa). S obzirom da je bila MTG večer bili smo za vrijeme igranja nabijeni kao sardine, uz povremene akrobate koji su izlazili i ulazili penjući se preko klupa. Ali ipak se dalo preživiti. Isto vrijedi za atmosferu, koja je bila relativno zagušljiva i vruća (20 ljudi u takvoj prostoriji je ko 5 grijalica raspaljenih na maksimum), ali ipak izdrživa zahvaljujući blizini konstantno otvorenih ulaznih vrata.
Što se našeg gameanja tiče bacili smo partiju Smallworlda i partiju Carcassonea (nakon čega je ostalo samo pola sata do zatvaranja pa smo zaključili da nema smisla ništa počinjati, i otišli na hamburgere).
U Smallworldu sam smatrao da mi ide prilično dobro i mislio sam da ću nakon konačnog zbrajanja punata biti prvi ili drugi, a na kraju sam ispao zadnji. U Carcassoneu sam stalno izvlačio neke retardirane tileove koje nisam želio i bio sam uvjeren da ću na konačnom zbrajanju loše proći a na kraju sam ispao prvi. Kako drug Deni reče - toliko o predviđanjima...
Ključ Denijeve pobjede u Smallworldu je rekao bih bio kao prvo to da je igrao lukavo, sretno i podmuklo, a kao drugo to da ga ja i treća strana nismo tukli dovoljno agresivno pa je mogao slobodno taracati novce i na trenutačnu rasu i na dugovječne declining rase. Dok bi moje declining rase izumrle skoro čim odu u decline.
Ključ moje pobjede u Carcassoneu je bio što sam lukavo early on uvidio kako se globalna mapa razvija i uvalio se na najveću farmu ravno u sredini mape, i onda je žestoko branio pojačavajući je dodatnim meepleom kad sam vidio da se neki greedy landgrabbing claim jumperi (Deni) pokušavaju ubaciti na moju farmu. I onda sam ih još razuvjerio psihološkim ratovanjem (taktika "momci ne želite se dalje boriti sa mnom za ovu farmu, samo ćete potratiti meeplee i opet će biti moja na kraju")...
Inače igrali smo skoro pa basic Carcassone sa samo jednom ekspanzijom (svinje i builderi, bez goodsa), a ja preferiram Carcassone dobro začinjen sa ekspanzijama koje dodaju taktičke opcije i povećavaju strateški faktor na račun sreće. Nažalost ih nisam veći dio još isprobao jer mi malo fali voljnih igrača koji već imaju prethodno iskustvo u Carcassoneu pa su spremni tackleati takav izazov.