eto, nažalost, moje igranje igara zapalo je u akutnu fazu...igra se jako malo, stalnog suigrača još nisam našao, tako da se igranje zadnjih mjeseci svelo tek na par igara...osim 10-ak partija WWI axis and alliesa, koji se ipak pokazao za nijansu slabiji od WWII global varijante, igrali smo još merchants and marauders...pokazalo se da ta igra ipak nije za mene, te je ekspresno prodana, iako jedan od prijatelja još uvijek zna reći "budala je prodala onu igru s brodovima"...
lito sam provea igrajući uglavnom mount and blade warbande (izgubio sam valjda 150 sati na tu besmislicu) i novu europu universalis (na kompjuteru, naravno)...ajde, tu se bar mogu pohvalit dobrom kampanjom sa dubrovčanima, iako mnogi ne bi odobravali onoliko ulizivanje sultanu...
ali, eto, ipak je na kraju izašlo i jedno dobro iskustvo sa boardgameovima, odnosno sa igrom struggle of empires...martin wallace pokazao se ponovno kao sretno riješenje...čovjek je očito sposoban da uz malo pravila unese u igru puno kompleksnosti, napetih situacija i teških odluka...
igra je nastala 2004. godine i predstavlja kolonijalne sukobe sedam najvećih sila u 18. stoljeću...odmah treba naglasiti da igra nema nimalo veza sa stvarnim kolonijalnim zbivanjima, niti je to namjera ove igre...to je ujedno vjerojatno i najveća boljka ove igre, jer kad vidim da se za južnu ameriku jagme rusija i austrija, muka mi dođe...
igra podržava 2 do 7 igrača, a mi smo igrali svaki put u četvero, osim jednom u troje...
uglavnom, možete zaigrati kao britanija, francuska, nizozemska, austrija, prusija, rusija ili španjolska...ali zapravo nije bitno jer to ne određuje gotovo ništa, osim boje countera i određivanja homeland teritorija, koji nema veliku ulogu na igru...
na početku igre svaki igrač random izvlači pet teritorija, na koji postavlja svoje countere...oni označavaju kontrolu pojedinih teritorija...ono ne znači potunu kontrolu nekog kontinenta ili regije, već samo parcijalnu, a može biti podijeljena sa drugim silama ili malim lokalnim državama...tako recimo, ako imaš samo jedan counter, a nitko drugi nema counter u j. americi, ne znači automatski da držiš cijelu južnu ameriku, već da si jedina kolonijalna sila u južnoj americi (što je u krajnjoj liniji za igru jedino bitno, jer dobivaš VP), ali držiš možda samo vanjski dio brazila...
kao što vidite, od kolonija su tu sjeverna i južna amerika, karibi, afrika, indija i istočne indije...tu su i europski posjedi, mediteran, baltik, srednja europa, njemačke države, ottomansko carstvo...u vidu svega ovoga, rekao bi da couteri zapravo ne predstavljaju samo kontrolu država, nego vjerojatno i sfere utjecaja...
osim pet igračevih countera, izvlači se i 10 random countera nezavisnih država ili plemena (u kolonijama) i stavlja na njihova mjesta...oni su označeni brojem koji predstvalja njihovu snagu, te mogu biti napadnuti od svih igrača...
zatim igrači stavljaju svoje jedinice, koje mogu biti pješadija, brodovlje ili utvrde (samo dvije)...
tada dolazimo do zabavnog dijela...savezništva...ključni element u igri...u igri postoje tri rata, a prije svakog rata dogovaraju se savezništva...konkretno, u našoj igri u 4 igrača, svaki rat dva igrača bi igrala protiv druga dva igrača, te bi smo na kraju rata (6 krugova) ponovno bidali za savezništva...moram priznati da je cijeli taj sistem savezništva bio velika enigma za mene tokom svake partije i nikako nisam mogao dokučiti s kim bih trebao biti saveznik a koga napadati...zapravo, saveznici po pravilima se jedino ne smiju napadati, a razina suradnje koju će postići međusobno ovisi o njima samima...tako da sam svakako primjetio da se sa nekim saveznicima osjećam ugodno i čvrsto, dok sa drugima gotovo uopće ne mogu postići suradnju, pa počmem čak i gledati kako da mu podapnem nogu...
ne znam...katkad gledam i vidim da mi neko jako puno smeta, pa oću ratovat s njim...a onda pomislim...ha, možda bolje da mi je saveznik...
onda kreće igra...svaki igrač ima po dva poteza kad ga dođe red igrat...za poteze može:
-kupiti tile (o njima posli)
-kupiti jedinicu (plaća se u populaciji, ne u novcu)
-pomaknuti dvi jedinice (tri ako imaš tile logistike)
- napasti (2 kune)
- kolonizirati ili porobiti ova opcija je dostupna ukoliko prilikom random malih država iziđu population ili slave counteri...njih se jednostavno za akciju može pridobit i zamjenit u svoj counter ukoliko imate prisustvo na tom teritoriju...za slave countere je također potrebno imati i brod u africi, radi dovoza robova
tileovi su posebna priča i meni najdraži dio igre...tileovi zapravo predstavljaju državu...odnosno njena znanstvena, vojna, industrijska i diplomatska postignuća...korištenje tilova je free action (jako bitno)...tileovi označeni kvadratom koriste se samo jednom, dok oni označeni trokutom mogu se koristiti jednom po ratu...neki tileovi ostaju stalno pristuni...navest ću neke:
army training: onaj ko ima više tileova prilikom bitke dobije +1. ima 6 tileova, tako da razni protivnici imaju različite omjere kvalitete snaga, šta je također bitno prilikom odabira savezništva...ako imaš jedan army training tile, rađe ćeš u rat protiv nekog ko nema nijedan, nego nekog ko ih ima dva...
company tiles: primjenom ovoga tile jednom po ratu može se uzeti zarada od kompanije (istočno indijske recimo ili levantske, ali to može biti i zarada od zlata u j. americi, duhana u s. americi, robova u africi i sl.). uzima se kuna po cunteru
alliance tiles: tileovi vojnih savezništava u pojedinim regijama...portugal, švedska, danska, turska, kozaci, gauchosi, napulj, saxony, bavaria, nawab, native americans...svaki saveznik dodaje +1 jedan u pojedinoj regiji...recimo bavarska u njemačkoj, napulj u sredozemlju, ili neki u više regija, recimo portugal u indiji, južnoj americi ili istočnim indijama. katkad saveznici znaju biti jako korisni.
naval training: isto šta i army, al za brodove
reserve: mogućnost ponovnog bacanja kockica
war office - free attack (po ratu)
mercenaries: kupnja jedinice bez plaćanja populacije
militia: mogućnost gradnje dvije jedinice u jednom potezu (naravno, dodatna populacija se mora platiti)
logistic: mogućnost pomicanja tri jedinice u jednom potezu
banking: uzimanje 3 zlata za jedan unrest, umisto uobičajena dva (jako važno, objasnit ću kasnije)
diplomatic service: jedno uzimanje saveznika po ratu bez akcije
improved agricolture: 1 populacija po ratu
government reform: discardanje dva unresta
industry: daješ dvi populacije i uzimaš dva unresta i dobiješ 3 VP
postoje i uglavnom jednokratni tileovi kojima možeš pokušati zeznuti protivnika, poput pirata, slave revolta, blokade (sva tri imaju podosta teksta, pa da sad ne pišem) ili u bitkama, surprise attack (onemogućava zajedničko branjenje saveznika) i fighting withdrawal (izbjegavanje gubitka jedinice).
bitka je prilično jednostavna, ali jedna od najboljih koje sam vidio...zbrajaju se sve jedinice, svaka vrijedi +1, osim utvrde +2...brodovi u susjednom moru također daju +1...ukoliko neko ima više army ili naval traininga, to je isto +1...i za svakog savezika ukoliko ga neko ima u toj regiji +1...onda se bacaju dvije kocke...i gleda se razlika tih kocaka...recimo, ako dobiješ dvi šestice, zapravo imaš +0...poželjno je imat šta veću razliku...4 i 1 dobiješ na kockama, dodaješ svojim trupama +3...dakle, razlika kocaka dodaje se na broj trupa koji posjeduješ...tko ima veći zbroj dobija bitku, te uzima jedan counter od protivnika (odnosno stavlja svoj)...gubitnik također gubi jednu jedinicu...za svako gubljenje jedinica uzima se jedan unrest...također, prilikom bacanje kocaka, ukoliko je ukupan zbroj 7 (recimo dobijete 6 i 1), automatski gubite jednog vojnika...tako recimo u ovom slučaju, ako ste dobili 6 i 1, to je +5, odličan rezultat i vjerojatno ćete dobiti bitku i counter, ali gubite automatski jednog vojnika i uzimate unrest...
u struggle of empiresu novci su poprilično relativan pojam...oni postoje, ali ih nikad nemate...
obično uvijek imate najviše jedan ili dva novčića koje onda rukom prebirete među svojim unrest bodovima... uglavnom, pare su zapravo uvijek dostupne, jer ih uzimamo od naroda...uvijek možeš potrošiti novaca koliko hoćeš, odnosno uzeti ih iz banke, ali prilikom svakog uzimanja za svakih 2 kune moraš uzeti i 1 unrest bod...sve je dakle jasno, nameti se dižu, nezadovoljstvo masa raste...
kasnije se tih unresta nemilo nakupi, a onaj ko ih ima preko 20 na kraju igre taj niti ne mora zbrajati VP, jer je po pravilima njegova država upala u revoluciju...reformama se može gubiti 2 unresta, ali njihovo uzimanje je akcija, a kad ih imaš dvi po potezu, nije je baš lako izdvojiti...također, prilikom kraja, ako neko nanjuši da imaš puno unresta (drže se tajni), može te namjerno napadati, kako bi dobivao unreste za poginule vojnike...
victory bodovi se zbrajaju nakon svakog rata, slično ko u dominant species...ovisno o broju countera, dobija se broj VP...recimo u njemačkog ako neko ima 3 countera dobije 8 bodova...druga dva igrača mogu imati po dva countera, i oba bi dobila 5 VP, a treći, sa jednim counterom 3 VP...u zadnjoj smo partiji imali slučaj jednakih VP na kraju igre, ali nisam ništa našao u pravliniku glede toga...
igra je odlična. već dugo nisam igrao ništa tako napeto. od početka do kraja. sa par dobro podođenih mehanika stvorena je konstantna napetost...u ratu od 6 krugova saveznik ti može početi okretati leđa već u četvrtom ili petom krugu...osjeti se taj pad manjak prisnosti kako krugovi u ratu prolaze...neki će čak reći da je ovo euro, i ima možda nekih elemenata, ali meni je dao pravi osjećaj rata, diplomacije i sfere utjecaja...u neku ruku, prve partije možda i jesu tekle u kaosu, nije se znalo ko pije, ko plaća...ali u kasnijim partijama već su se znale zone utjecaja, ko šta kontrolira, ko na što pretendira...
igru bi preporučio praktički svakome jer mislim da nudi ponešto za gotovo sve vrste igrača.