Dalmatinske igre
Postano: 22 sij 2016, 15:55
Već je dugo bilo jasno da balkan neće moći izbjeći vihor rata koji se nadvio na europom...diplomatski pritisak njemačke bio je neizdrživ, bugarska, rumunjska i mađarska su morale pristupiti trojnom paktu...kraljevina jugoslavija također pristupa trojnom paktu 25. ožujka 1941...ipak, samo par dana kasnije nastupio je šok, agitacijom nekih britanskih špijuna dio naroda izlazi na ulice buneći se protiv pristupanja trojnom paktu, a skupina zavjernika predvođena generalom dušanom simovićem izvodi udar i preuzima vlast u državi...
iako je nova vlast uvjeravala njemačke dužnosnike da je sporazum i dalje aktivan, hitler nije imao milosti...u 11 dana, jugoslavija je bila pregažena, a plijen podijeljen između 5 zemalja...
u ovom trenutku dolazi do izražaja nikad zaboravljeni vapaj hrvatskog naroda za vlastitom državom...iako je 1939. uspostavljanjem banovine hrvatske dobivena najveća autonomija dotada, hrvatska je u kraljevini jugoslaviji doživjela katarzu, a događaji poput ubojstva braće radić i njihovih kolega zastupnika ili likvidacija kralja aleksandra u marseilleu nepovratno su zavadili dva naroda...
njemci su u zagrebu dočekani kao osloboditelji, ali vladko maček, jedan od rijetkih inteligentnih političara toga doba, odbija suradnju sa njemačkom, očito predosječajući nadolazeće događaje...
nakon njemačke, na red je došao talijanski prijedlog...mussolini je predložio antu pavelića i njegovu ustašku organizaciju, s kojom je kontakt uspostavljen još 1929., a tokom 30-ih godina su se obućavali u kampovima po mađarskoj i talijanskim otocima...
10. travnja proglašena je NDH...
22. lipnja hitler napada sovjetski savez...isti dan u sisku nastaje prvi partizanski odred u jugoslaviji, predvođen vladom janićem capom, uz sudjelovanje kasnijeg stožernog generala HV-a janka bobetka...
igra partizan nas stavlja u situaciju tri mjeseca nakon ovog događaja...rujan je 41. i partizanski se pokret već uvelike raširio bivšom jugoslavijom, brojeći sad već 10-15 brigada...teško je procjeniti brojnost i naoružanost ovih postrojbi, ali procjenjuje se da bi sad već trebali imati pod komandom nekih 50-80 tisuća vojnika, uglavnom skrivenih po šumama i teško pristupnim planinama...
puno veća vojska njemačke i italije te njihovih balkanskih satelita trebala bi se lako obračunati sa skupinom pobunjenika, ali partizani predvođeni josipom brozom titom nametnut će način ratovanja koji će biti jako teško pratiti...
igra partizan javiera romera je iz 2011. godine i igra se u dva igrača...dok jedan upravlja talijanskim, njemačkim, bugarskim, mađarskim, ustaškim i hrvatskim domobranskim jedinicama, drugi je u ulozi vođe partizanskog pokreta...
rat se vodi mahom nekonvecionalnim putevima, te prava linija bojišnice zapravo ne postoji...cilj igre je skupiti što više bodova, kao partizan...axis strana nema mogućnost skupljanja bodova (osim u nekim izuzetcima, ali i tada se zapravo bodovi oduzimaju partizanima)...naime, kako ovaj okršaj ne svjetskoj razini nije pradstavljao značajan faktor, ovdje je riječ o sustavnom potkopavanju axis snaga, odnosno uništavanju vojnih postrojenja, željeznica, kidanju telefonskih linija, rušenju pruga i mostova, ili spašavanju savezničkih pilota...nacisti moraju spriječiti takve situacije kako bi opskrba jedinica na istočnom bojištu bila što tečnija...zapravo je sve to čekanje ishoda rata velikih sila u što boljoj poziciji...i naravno, uništenje, pljačka, paljenje sela, osveta...
kad smo započeli partiju, partizanski odred imao je došta pristaša u unutrašnjosti bosne, gdje su skriveni visokim planinama povlačili svoje poteze...u prvom krugu uništeno je dosta ciljeva, te skupljeno preko 60 bodova...
kako bilo, pri uništenju nekih od tih ciljeva dio jedinica je ostao zarobljen od brojnije axis vojske, te bio potpuno uništen...to se posebno odnosilo na područje slovenije i sjeverne dalmacije, gdje je ustanak potpuno ugušen...
već rani potezi sugerirali su da se nedićeva srbija, ta profašistička marionerska država sa neorganiziranom žanermarijom ne može stati na kraj ustanicima...bile su potrebne jake njemačke divizije da se stvar stavi pod kontrolu...ni u makedoniji stvar nije bila puno bolja...slabe bugarske trupe ne mogu se nositi sa dva pojačana partizanska odreda...veliki problem axis strane je što se sve jedinice ne mogu kretati na svim poljima, tako do pada italije mađari ne mogu van bačke, bugari van makedonije, hrvati i ustaše u srbiju, a talijani u srbiju i makedoniju...tako da se na istoku zemlje, gdje su mogli operirati praktički samo njemci stvorio veći koncentrat pobunjenika...
ipak, na granici bosne i srbije, nekih 100-njak kilometara od beograda, dva odreda predvođena titom su ostala u okruženju...ipak, tito čije uništenje košta dva VP uspio je obraniti položaje, uništivši nekoliko protivničkih bridaga...uz par prevrata kroz krug dva, tito će uspjeti dovesti još jedan odred, te će se osloboditi obruča, i uspjeti čak uči u beograd...
axis igrač mi je nakon partije rekao kako misli da je taj poraz u startu od tita, kad je stvarno dosta vojske bacio na tu kartu bio ključan za kasniji ishod...
u ostatku zemlje situacija je bila manje više pod kontrolom axis snaga, ali partizani, koji mogu jedinice postavljati praktički svugdje, svaki krug bacaju kocku i koliko dobiju, toliko odreda stavljaju, te prvi igraju, uništavajući netom postavljene ciljeve, tako da axis igrač jako teško može predvidjeti mjesto izviranja novih vojnika, te mora štiti veliki prostor...
uskoro su počele stizati nove njemačke trupe preko novog sada...
ovdje vidimo titov odred u beogradu...naime, snaga partizanskih jedinica je nevidljiva axis igraču, piše samo unknown partisans..ali tito je već odavno detektiran i pračen...na kraju krajeva, ulazak u sam beograd ni ne može proći nezapaženo...desno je jedinica koja pošla uništiti skladište oružja u požarevac, u potpunom okruženju...jaki mountain odredi na sjeveru će se lako obračunati sa ovim partizanskim odredom...sjeverno od zaječara je još jedan partizanski odred, koji je raznio dio pruge, u poluokruženju, ali kasnije također uništen...odredi južno od kragujevca i blizu šabca još nisu u direktnoj opasnosti i pokušati će odvući pozornost njemačkih snaga od beograda i tita, čije uništenje donosi axis strani 2 VP po krugu...
u jednom trenutku je bio napadnut i zagreb, čime bi dva najvažnija grada u bivšoj državi došli pod partizansku vlast, ali brzom reakcijom ustaša i domobrana, između ostalih i pavelićeve tjelesne straže te crne legije, glavni grad hrvatske ostao je pod ustaškom vlašću...
tu situaciju možemo vidjeti u lijevom gornjem uglu, gdje su se tri ustaške(crne) i dvije domobranske jedinice (plave) nadimaju nad zagrebom, gdje je još do maloprije bila partizanska jedinica...
u bugarskoj je ustanak također bjesnio, a slabe i slabo organizirane bugarske trupe teško su se nosile sa protivnikom...
ovdje vidimo tri bugarske jedinice preokrenute na slabiju stranu, praktički pred uništenjem...u kosovu je još jedna partizanska jedinica koju talijani pokušavaju držati pod nadzorom...u podunavlju su dvije jedinice, a također su vidljive dvije njemačke jedinice, koje kreću prema prištini i bugarskoj, nakon oslobađanja beograda, uništavajući sve pred sobom...
kako su njemci riješavali ustanak u srbiji , tako su se i bugari osnažili u makedoniji, dovevši čak 5 novih brigada, koji su kroz par mjeseci stavili jednu partizansku jedinicu, onu jaču, pod potpuno okruženje, dok je druga bježala prema kosovu, padajući u naručje nadolazečih axis trupa...
nekako u to doba dolaze vijesti o padu sicilije u savezničke ruke....italija benita mussolinija se bliži svome kraju, prve trupe se već iskrcavaju na apeninski poluotok...tako i u dalmaciji i hercegovini se nakon razbijanja odreda na istoku jugoslavije, budi još jači ustanak...
ovdje vidimo jaki partizanski pokret u sarajevu, te južno od kotora, dok se odred u mostaru nalazi u bezizglednoj situaciji...
padom italije dalmacija je potpuno u bezvlađu, te partizanske jedinice osvajaju i uništavaju što stignu...njemačke jedinice se pokušavaju željeznicom povlačiti što brže u pomoć hrvatima...pritom se uništavaju mnogi partizanski odredi, ali situacija za axis stranu po bodovima već sad izgleda loše...također, savezničke trupe su se iskrcale na visu, a potom i u šibeniku...
sve do kraja igre axis igrač se nije uspio oporaviti u pada italije, nakon čega se miču sve talijanske jedinice...krajnji rezultat je bio 249 VP za partizane, što je donijelo minor victory...251 bod je dovoljan za major victory...ali svejedno, veoma uvjerljiva pobjeda...
igra je zanimljiva, ali je replejability dosta upitan, odnosno uvijek se ponavlja isti scenarij svakog kruga, partizani uništavaju bitne točke, te ih kasnije axis pokušava uloviti, uništiti i postaviti im zamku za idući krug...postavljanje kruga je najveći problem, jer se na početku svakog kruga, a ima ih 10 postavlja tih 15ak ciljeva, te to traje par minuta, što je malo naporno. možda se to moglo bolje riješiti...ciljevi su glavni generator bodova, ali također i problem partizan igraču, iz razloga što je nakon uništenja ciljeva snaga partizanskih jedinica prepolovljena, te je vidljiva axis igraču...
teren dosta utječe na ishod bitke. prije bitke se zbraja jačina jedinica napadača i branitelja, odnosno njihov omjer, 1:1, 2:1, 3:1, i tako dalje, ali na to utječe i teren, tako ako napadaš u planinama i imaš 3:1, zapravo će se računati kao 1:1...određuje se inicijativa, a ako partizan ima inicijativu, ima i mogućnost bijega...zato je okruživanje jako bitan segment igre...ko ima inicijativu može izabrati jednu od dvije ponuđene table (assault i close combat), na kojoj za svaki omjer ima rezultat gubitaka jedinica za određeni broj na kocki...
igra je dosta asimetrična i mislim da je dosta dosadnije igrati sa partizanima, jer ne možete razvijati pravu vojnu taktiku, stalno trčite za tim ciljevima, kasnije bježite, preživljavate, nastojite odžati pokret što brojnijim... većinu vremena ni ne pomišljate napadati...kao axis morate stalno taktizirati, povlačiti što više jedinica, braniti gradove, predviđati strateška mjesta i poteze partizana...
odigrao sam jednom tri kruga (nakon četiri sata odustao) i jedan solo (od 3 do 9 ipo), te nekidan sa prijateljem (također 6 sati)...zanimljiva igra, ali ne vjerujem da će često doći na stol...zabavili smo se, ali dosta zahtjeva, pogotovo vremena...al dobro, mora sam probati, čim sam vidio temu, znao sam da ću je kad tad igrati...ukoliko vas zanima WWII na našem prostoru, bolje nema, a vjerujem da je i u prikazu gerilskog ratovanja među boljim boardgameovima na tržištu općenito...
inače, jako je dobra za uvod u malo ozbiljnije ratne igre (iako je vjerojatno negdje na na low-medium razini) i za svladavanje kretanja jedinica u hex and counter mehanici...
eto, i ja sam započeo svoju temu, nadam se da ćemo se viđati barem jednom, dvaput mjesečno.
iako je nova vlast uvjeravala njemačke dužnosnike da je sporazum i dalje aktivan, hitler nije imao milosti...u 11 dana, jugoslavija je bila pregažena, a plijen podijeljen između 5 zemalja...
u ovom trenutku dolazi do izražaja nikad zaboravljeni vapaj hrvatskog naroda za vlastitom državom...iako je 1939. uspostavljanjem banovine hrvatske dobivena najveća autonomija dotada, hrvatska je u kraljevini jugoslaviji doživjela katarzu, a događaji poput ubojstva braće radić i njihovih kolega zastupnika ili likvidacija kralja aleksandra u marseilleu nepovratno su zavadili dva naroda...
njemci su u zagrebu dočekani kao osloboditelji, ali vladko maček, jedan od rijetkih inteligentnih političara toga doba, odbija suradnju sa njemačkom, očito predosječajući nadolazeće događaje...
nakon njemačke, na red je došao talijanski prijedlog...mussolini je predložio antu pavelića i njegovu ustašku organizaciju, s kojom je kontakt uspostavljen još 1929., a tokom 30-ih godina su se obućavali u kampovima po mađarskoj i talijanskim otocima...
10. travnja proglašena je NDH...
22. lipnja hitler napada sovjetski savez...isti dan u sisku nastaje prvi partizanski odred u jugoslaviji, predvođen vladom janićem capom, uz sudjelovanje kasnijeg stožernog generala HV-a janka bobetka...
igra partizan nas stavlja u situaciju tri mjeseca nakon ovog događaja...rujan je 41. i partizanski se pokret već uvelike raširio bivšom jugoslavijom, brojeći sad već 10-15 brigada...teško je procjeniti brojnost i naoružanost ovih postrojbi, ali procjenjuje se da bi sad već trebali imati pod komandom nekih 50-80 tisuća vojnika, uglavnom skrivenih po šumama i teško pristupnim planinama...
puno veća vojska njemačke i italije te njihovih balkanskih satelita trebala bi se lako obračunati sa skupinom pobunjenika, ali partizani predvođeni josipom brozom titom nametnut će način ratovanja koji će biti jako teško pratiti...
igra partizan javiera romera je iz 2011. godine i igra se u dva igrača...dok jedan upravlja talijanskim, njemačkim, bugarskim, mađarskim, ustaškim i hrvatskim domobranskim jedinicama, drugi je u ulozi vođe partizanskog pokreta...
rat se vodi mahom nekonvecionalnim putevima, te prava linija bojišnice zapravo ne postoji...cilj igre je skupiti što više bodova, kao partizan...axis strana nema mogućnost skupljanja bodova (osim u nekim izuzetcima, ali i tada se zapravo bodovi oduzimaju partizanima)...naime, kako ovaj okršaj ne svjetskoj razini nije pradstavljao značajan faktor, ovdje je riječ o sustavnom potkopavanju axis snaga, odnosno uništavanju vojnih postrojenja, željeznica, kidanju telefonskih linija, rušenju pruga i mostova, ili spašavanju savezničkih pilota...nacisti moraju spriječiti takve situacije kako bi opskrba jedinica na istočnom bojištu bila što tečnija...zapravo je sve to čekanje ishoda rata velikih sila u što boljoj poziciji...i naravno, uništenje, pljačka, paljenje sela, osveta...
kad smo započeli partiju, partizanski odred imao je došta pristaša u unutrašnjosti bosne, gdje su skriveni visokim planinama povlačili svoje poteze...u prvom krugu uništeno je dosta ciljeva, te skupljeno preko 60 bodova...
kako bilo, pri uništenju nekih od tih ciljeva dio jedinica je ostao zarobljen od brojnije axis vojske, te bio potpuno uništen...to se posebno odnosilo na područje slovenije i sjeverne dalmacije, gdje je ustanak potpuno ugušen...
već rani potezi sugerirali su da se nedićeva srbija, ta profašistička marionerska država sa neorganiziranom žanermarijom ne može stati na kraj ustanicima...bile su potrebne jake njemačke divizije da se stvar stavi pod kontrolu...ni u makedoniji stvar nije bila puno bolja...slabe bugarske trupe ne mogu se nositi sa dva pojačana partizanska odreda...veliki problem axis strane je što se sve jedinice ne mogu kretati na svim poljima, tako do pada italije mađari ne mogu van bačke, bugari van makedonije, hrvati i ustaše u srbiju, a talijani u srbiju i makedoniju...tako da se na istoku zemlje, gdje su mogli operirati praktički samo njemci stvorio veći koncentrat pobunjenika...
ipak, na granici bosne i srbije, nekih 100-njak kilometara od beograda, dva odreda predvođena titom su ostala u okruženju...ipak, tito čije uništenje košta dva VP uspio je obraniti položaje, uništivši nekoliko protivničkih bridaga...uz par prevrata kroz krug dva, tito će uspjeti dovesti još jedan odred, te će se osloboditi obruča, i uspjeti čak uči u beograd...
axis igrač mi je nakon partije rekao kako misli da je taj poraz u startu od tita, kad je stvarno dosta vojske bacio na tu kartu bio ključan za kasniji ishod...
u ostatku zemlje situacija je bila manje više pod kontrolom axis snaga, ali partizani, koji mogu jedinice postavljati praktički svugdje, svaki krug bacaju kocku i koliko dobiju, toliko odreda stavljaju, te prvi igraju, uništavajući netom postavljene ciljeve, tako da axis igrač jako teško može predvidjeti mjesto izviranja novih vojnika, te mora štiti veliki prostor...
uskoro su počele stizati nove njemačke trupe preko novog sada...
ovdje vidimo titov odred u beogradu...naime, snaga partizanskih jedinica je nevidljiva axis igraču, piše samo unknown partisans..ali tito je već odavno detektiran i pračen...na kraju krajeva, ulazak u sam beograd ni ne može proći nezapaženo...desno je jedinica koja pošla uništiti skladište oružja u požarevac, u potpunom okruženju...jaki mountain odredi na sjeveru će se lako obračunati sa ovim partizanskim odredom...sjeverno od zaječara je još jedan partizanski odred, koji je raznio dio pruge, u poluokruženju, ali kasnije također uništen...odredi južno od kragujevca i blizu šabca još nisu u direktnoj opasnosti i pokušati će odvući pozornost njemačkih snaga od beograda i tita, čije uništenje donosi axis strani 2 VP po krugu...
u jednom trenutku je bio napadnut i zagreb, čime bi dva najvažnija grada u bivšoj državi došli pod partizansku vlast, ali brzom reakcijom ustaša i domobrana, između ostalih i pavelićeve tjelesne straže te crne legije, glavni grad hrvatske ostao je pod ustaškom vlašću...
tu situaciju možemo vidjeti u lijevom gornjem uglu, gdje su se tri ustaške(crne) i dvije domobranske jedinice (plave) nadimaju nad zagrebom, gdje je još do maloprije bila partizanska jedinica...
u bugarskoj je ustanak također bjesnio, a slabe i slabo organizirane bugarske trupe teško su se nosile sa protivnikom...
ovdje vidimo tri bugarske jedinice preokrenute na slabiju stranu, praktički pred uništenjem...u kosovu je još jedna partizanska jedinica koju talijani pokušavaju držati pod nadzorom...u podunavlju su dvije jedinice, a također su vidljive dvije njemačke jedinice, koje kreću prema prištini i bugarskoj, nakon oslobađanja beograda, uništavajući sve pred sobom...
kako su njemci riješavali ustanak u srbiji , tako su se i bugari osnažili u makedoniji, dovevši čak 5 novih brigada, koji su kroz par mjeseci stavili jednu partizansku jedinicu, onu jaču, pod potpuno okruženje, dok je druga bježala prema kosovu, padajući u naručje nadolazečih axis trupa...
nekako u to doba dolaze vijesti o padu sicilije u savezničke ruke....italija benita mussolinija se bliži svome kraju, prve trupe se već iskrcavaju na apeninski poluotok...tako i u dalmaciji i hercegovini se nakon razbijanja odreda na istoku jugoslavije, budi još jači ustanak...
ovdje vidimo jaki partizanski pokret u sarajevu, te južno od kotora, dok se odred u mostaru nalazi u bezizglednoj situaciji...
padom italije dalmacija je potpuno u bezvlađu, te partizanske jedinice osvajaju i uništavaju što stignu...njemačke jedinice se pokušavaju željeznicom povlačiti što brže u pomoć hrvatima...pritom se uništavaju mnogi partizanski odredi, ali situacija za axis stranu po bodovima već sad izgleda loše...također, savezničke trupe su se iskrcale na visu, a potom i u šibeniku...
sve do kraja igre axis igrač se nije uspio oporaviti u pada italije, nakon čega se miču sve talijanske jedinice...krajnji rezultat je bio 249 VP za partizane, što je donijelo minor victory...251 bod je dovoljan za major victory...ali svejedno, veoma uvjerljiva pobjeda...
igra je zanimljiva, ali je replejability dosta upitan, odnosno uvijek se ponavlja isti scenarij svakog kruga, partizani uništavaju bitne točke, te ih kasnije axis pokušava uloviti, uništiti i postaviti im zamku za idući krug...postavljanje kruga je najveći problem, jer se na početku svakog kruga, a ima ih 10 postavlja tih 15ak ciljeva, te to traje par minuta, što je malo naporno. možda se to moglo bolje riješiti...ciljevi su glavni generator bodova, ali također i problem partizan igraču, iz razloga što je nakon uništenja ciljeva snaga partizanskih jedinica prepolovljena, te je vidljiva axis igraču...
teren dosta utječe na ishod bitke. prije bitke se zbraja jačina jedinica napadača i branitelja, odnosno njihov omjer, 1:1, 2:1, 3:1, i tako dalje, ali na to utječe i teren, tako ako napadaš u planinama i imaš 3:1, zapravo će se računati kao 1:1...određuje se inicijativa, a ako partizan ima inicijativu, ima i mogućnost bijega...zato je okruživanje jako bitan segment igre...ko ima inicijativu može izabrati jednu od dvije ponuđene table (assault i close combat), na kojoj za svaki omjer ima rezultat gubitaka jedinica za određeni broj na kocki...
igra je dosta asimetrična i mislim da je dosta dosadnije igrati sa partizanima, jer ne možete razvijati pravu vojnu taktiku, stalno trčite za tim ciljevima, kasnije bježite, preživljavate, nastojite odžati pokret što brojnijim... većinu vremena ni ne pomišljate napadati...kao axis morate stalno taktizirati, povlačiti što više jedinica, braniti gradove, predviđati strateška mjesta i poteze partizana...
odigrao sam jednom tri kruga (nakon četiri sata odustao) i jedan solo (od 3 do 9 ipo), te nekidan sa prijateljem (također 6 sati)...zanimljiva igra, ali ne vjerujem da će često doći na stol...zabavili smo se, ali dosta zahtjeva, pogotovo vremena...al dobro, mora sam probati, čim sam vidio temu, znao sam da ću je kad tad igrati...ukoliko vas zanima WWII na našem prostoru, bolje nema, a vjerujem da je i u prikazu gerilskog ratovanja među boljim boardgameovima na tržištu općenito...
inače, jako je dobra za uvod u malo ozbiljnije ratne igre (iako je vjerojatno negdje na na low-medium razini) i za svladavanje kretanja jedinica u hex and counter mehanici...
eto, i ja sam započeo svoju temu, nadam se da ćemo se viđati barem jednom, dvaput mjesečno.