Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Tekstovi, podcastovi i ostali materijal kojeg objavljuju razne boardgame zajednice u Hrvatskoj.
Pravila foruma
Svaki korisnik otvara svoju temu u kojoj će opisivati zanimljivosti i crtice iz vlastitih igraćih događanja
Svoje blogove možete nam slati i putem obrasca na naše stranice kako bi bili vidljivi i van ovog foruma
Avatar
Valsim
Reactions:
Postovi: 3120
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 2291 put
 pohvaljen: 2358 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim »

Epizoda #44: Novi počeci u kući na brežuljku i doba četiriju careva

Nakon skoro dva mjeseca izolacije i bez prijatelja, ponovno vraćanje u normalu proslavili smo okupljanjem i druženjem u našoj vikendici u Zagorju 29., 30. i 31. svibnja 2020.

Miljenko, Jura i Slavica su krenuli iz Zagreba u petak odmah nakon posla oko 16h, Marko od doma iz Međimurja vlakom, a ja sam najkasnije stigao budući da sam u petak radio do 21h.

Dok sam stigao oko 22h, svi su se već lijepo udomaćili, te naravno i zaigrali nekoliko partija Jurinog Human Punishmenta. Riječ je o jednostavnoj dedukcijskoj igri sa skrivenim ulogama u stilu Banga! , tako imamo mogućnost pripadati jednoj od triju sukobljenih strana – ljudima, robotima, ili otpadnicima. Cilj ljudi je uništiti sve robote, robota zauzvrat uništiti ljude, a otpadnici žele ukloniti apsolutno svakoga. Svaki igrač dobiva vlastitu ulogu lika, te tri karte odanosti. Ako od tri karte odanosti većina pripada robotima, tada taj igrač igra za njihovu stranu. Caka je u tome kada vam neki drugi igrač ide pogledati kartu odanosti, ima ih tri na odabir. Pa tako na prvu teško može zaključiti za koju stranu uistinu igrate.
slika
#581

S mojim dolaskom uspjeli smo odigrati dvije partije. U prvoj su uspjeli pobijediti ljudi, a u drugoj roboti. Uz puno pričanja i zafrkancije dočekali smo tako i ponoć, nakon čega nas je počeo hvatati san. Miljenko i Marko su se povukli u potkrovlje, Jura u jednu sobu na prvom katu, a Slavica i ja zajedno sa zečicom Bongom u dnevni boravak u susjednoj sobi. Udomaćena zvijer je zaspala u krevetu između nas i svako malo nas budila svojom umiljatošću.

Ujutro 30.05. smo oko devet sati već svi bili na nogama. Nakon doručka i razgovora ugodnih igraćem narodu, bili smo spremni na nove pohode. Prvi na jelovniku se našao Miljenkov Mare Nostrum: Empires . Riječ je o civilizacijskoj igri za 3-5 igrača u kojoj preuzimate uloge jedne od drevnih civilizacija koje su okruživale Mediteran. Usprkos postojanju ratnog elementa, većina igre se ustvari vodi oko vješte trgovine. Svaka regija koju posjedujete proizvodit će određeno dobro (keramiku, kamen, drvo, dragulje, zlato, žito, ulje, začine, papirus, metal, ovce, vino, gladijatore), a pomoću kojih ćete graditi građevine, vojsku, svjetska čuda, ili novačiti nove heroje i poznate ličnosti iz antike (Spartak, Hamilcar, Gilgameš, Antigona, Herkul…). Caka je u tome što će vam za sve to trebati različita dobra, čime ste prinuđeni htjeli to ili ne trgovati s ostalim igračima. Igru je moguće pobijediti, a time automatski završiti na više načina. Igra je u naravi vrlo jednostavna i brzo se odigrava, ali donošenje pravih odluka u određenim trenucima je sve samo ne lagano. Igra se u krugovima u kojima svi igrači zajedno prolaze kroz određene faze.
slika
#584

Faza 1. Skupljanje resursa – jednostavno prikupite sva dobra i novčiće koje proizvode vase regije
Faza 2. Trgovina – glavni trgovac (igrač koji je najjači u trgovini) određuje koliko je moguće dobara trgovati u određenom krugu. Nakon toga svi odabiru svoja dobra za razmjenu, istodobno birajući na potezu svaki neko dobro od drugog igrača. Trgovina traje dok svi nisu međusobno izmijenili sva dobra.
Faza 3. Izgradnja – igrač koji je najnapredniji u kulturi određuje kojim redoslijedom će koji igrači graditi građevine i jedinice. Najveće sreće će biti onaj igrač koji će ići posljednji, budući da će imati na uvidu kako ostali igrači dišu (više ekonomski ili ratno).
Faza 4. Pomicanje i borbe – igrač koji je najnapredniji u vojsci određuje kojim redoslijedom će koji igrač odigravati ovu fazu. Kada ste na potezu jednostavno pomičete svoje jedinice po mapi, te u slučajevima da se dvije suparničke vojske nađu na istom teritoriju, pristupa se borbama. Borbe su riješene na identičan način kao i u Clash of Culturesu. Za svaku jedinicu bacate kocku i dijelite s 5, te toliko udaraca zadajete protivničkoj strani.
Faza 5. Preuzimanje titula – u ovisnosti o novonastalim situacijama drugi igrači mogu preuzimati titule glavnog trgovca, vojskovođe ili umjetnika.

Automatsku pobjedu odnosi igrač koji uspije prvi izgraditi Piramide, koji posjeduje 5 heroja/čuda na kraju faze izgradnje, koji osvoji i kontrolira 4 metropole na kraju faze pomicanja i bitaka, koji osvoji i istodobno posjeduje vodeće titule u vojsci, kulturi i trgovini.
Odmah s upoznavanjem s pravilima od strane instruktora Miljenka, prionuli smo na igru.

Od civilizacija zaigrali smo sa sljedećim:
Slavica – Kartaga (crna)
Marko – Grčka (zeleni)
Miljenko – Babilon (ljubičasti)
Jura – Egipat (žuti)
Mislav – Rim (crveni)
slika
#585

Nakon svega jednog kruga mirnodopskog uhodavanja u igru, već je drugi krug pošteno zaiskrilo na granici između Slavice i Jure, i Marka i mene. Slavica je prodrla na Jurin teritorij, a Marko na moj. Kako se Jura počeo vojno jačati, Slavica je zaključila da joj se mudrije povući i organizirati jaku obrambenu liniju na svojem teritoriju. Marku nisu padale na pamet slične ideje pa je dolazilo do više sporadičnih sukoba koji su završavali bez odlučujućeg pobjednika. Miljenko je za to vrijeme potiho pustio krakove na sve strane I polagano zauzimao teritorij Male Azije i Judeje. U ključnom trenutku napao je Juru s leđa i zauzeo mu metropolu. Tek onda smo i mi ostali postali svjesni da je zapravo zauzeo još neke velike neutralne gradove, te si tako osigurao pobjedu kontrolirajući 4 velika grada. Sve skupa partija nam nije potrajala niti sat vremena. Bili smo spremni za još jednu partiju, ali Juri se nije svidjela ideja budući da je Miljenko izvojevao pobjedu na njegov račun.
slika
#587

Prionuli smo nakon toga na pravljenje ručka. Zapravo Slavica i Miljenko su prionuli dok smo se Marko, Jura i ja zabavljali igrajući UNO. Da dobro ste pročitali, zaigrali smo UNO. Uspjeli smo odigrati tri partije dok Marko napokon nije izgubio volju. U dvije partije sam ja pobijedio, a u jednoj Marko. Otprilike po završetku treće partije je bio gotov i ručak – pečene krumpir šnite te zapečeni grah i kobasice.
slika
#583

Nakon završetka objeda izrazio sam želju da isprobamo i moj novostečeni A Study in Emerald 1st Edition. Riječ je o strateškoj igri uloga za 2-5 igrača koja temu vuče iz predloška stripa Neil Gaimana. U post apokaliptičnom Viktorijanskom svijetu Stari Drevni vladaju svijetom već najmanje 300 godina. Međutim s izumom dinamita sve se mijenja i ljudska rasa ponovno staje na noge kako bi se suprotstavili podčinjavanju. Pa barem se određena šačica junaka odlučuje suprotstaviti. Predvodi ih ni manje ni više već Sherlock Holmes osobno, i ovi junaci svoju tajnu organizaciju nazivaju “Obnovitelji” (Restorationist). S druge strane pod vodstvom zlog profesora Moriartyja tu su i tzv. “Lojalisti”, a koji su si uzeli za misiju osigurati status quo i vladavinu Starih Drevnih. Ove dvije organizacije i njihovi agenti će se međusobno sukobljavati u borbi za sudbinu čovječanstva.

Igra je u naravi deckbuilder. Svaki igrač započne s identičnim špilom karata i svojim inicijalnim agentom u pripadajućoj boji. Također svatko dobiva kartu odanosti (Lojalist ili Obnovitelj). Igra se timski, ali unutar tima na kraju samo jedan igrač pobjeđuje. Bodovanje funkcionira na sljedeći način. Igrač s najmanjim brojem bodova i cijeli njegov tim su eliminirani, nakon toga se gleda unutar pobjedničkog tima koji igrač ima najviše bodova. Iz tog razloga iznimno je važno da brzo otkrijete tko su vam saveznici, kako bi ste si mogli međusobno pomagati ako jedan od vaših suradnika zaostaje za ostalima. Igra završava u trenutku kada oznaka na traci Rata ili Revolucije dođe do kraja, ili u trenutku kada pogine ili poludi glavni agent jednog od igrača koji igra za stranu Obnovitelja.

Svaki igrač na svojem potezu vuče do pet karata i ima dvije akcije koje može iskoristiti na razne načine – pomicanje agenata iz jednog grada u drugi, širenje utjecaja, kupovinu utjecaja, preuzimanje karata ako se ima dovoljno utjecaja, preuzimanje određenih lokacija uz dovoljan broj utjecaja, napad na druge agente, napad ili obrana Starih Drevnih…

Kao što sam već bio spomenuo na temi kupovine igara, igru smo prvi put zaigrali na All Aboardu 2013. godine. Tako da smo se Slavica i ja jako radovali ponovnom igranju. S obzirom na to da je igra dizajnera Martin Wallacea i obiluje mnoštvom sitnih detalja, moram priznati kako sam se poprilično namučio dok sam uspio svima objasniti kako se igra. Pa i kad smo krenuli igra je tekla poprilično sporo i s mnoštvom dodatnih pitanja. Oko trećeg kruga stvari su polako počele sjedati, pa su krenule i prve konfrontacije. Marko i ja smo krenuli s atentatima na Stare Drevne, dok su ih Slavica i Miljenko krenuli spašavati. Samo nam je Jura ostao enigma do samog kraja partije, budući da je igrao svoju igru pretvarajući protivničke agente u vampire podložne njegovoj volji. Moramo reći da se pritom pošteno zabavio na našu štetu.
slika
#586

Partija je na koncu završila tako što sam ja dobio i treću oznaku ludila, što nije bila dobra stvar budući da sam imao najmanje bodova. Marko je eliminiran zajedno sa mnom budući da smo obojica pripadali timu Obnovitelja. Od Lojalista Slavica je imala najviše bodova pobijedivši s 24, zatim Jura s 22 i Miljenko sa 16.

Iduća igra koja se našla na repertoaru je bio Betrayal Legacy. Slavica i ja smo već prošli kampanju pred skoro godinu dana, kada smo igrali sa Snježanom, Bornom i Vjekom. Iznenađujuće podosta toga smo zaboravili, a kako nam je ostala u jako dobrom sjećanju, zašto ne iskušati ponovno pa da vidimo kako će ovoga puta ispasti. Već se dotad spustio i mrkli mrak, a namjestivši i poštenu horror mjuzu i atmosfera je bila taman za ovakvu vrstu igre. Marko je bio jedini koji je razbijao atmosferu uzbuđenim upadicama oko lansiranja Space X-a. Srećom pa smo ga uspjeli nagovoriti da pusti uživo snimku lansiranja “samo” sat vremena prije samog lansiranja. Nakon lansiranja morali smo obavezno izaći iz kuće i promatrati vedro nebo i tražiti svijetlu točkicu broda u letu.

Usprkos svim ometanjima od strane Marka, uspjeli smo odigrati dvije partije tu večer.

POČETAK SPOILERA!!!

Prologue, 1666: Witch Hunt
Početak je podosta bazičan i istraživanje kuće nudi svega par prostorija koje je moguće istražiti. Upravo zbog toga nije potrebno dugo dok se stvari ne počnu događati i krene prava akcija. Čini se kako je jedan od nas podla vještica/vještac koju treba spaliti na lomači. Ostaje na nama da otkrijemo tko je to točno i da se dostojno obračunamo s njime/njom. Prvom žrtvom lova na vještice sam pao naravno ja. Ispostavilo se naravno da nisam vještica, čudnog li čuda kao da to i nisam svima tvrdio. Idući na popisu za otpis se našao Miljenko. Ponovno ćorak jer niti on bio vještica. Napetost je tu već pošteno porasla, budući da su sad ostala svega dva ljudska igrača u ekipi. Idući je pao Marko, opet promašaj. Slavica i Jura su ostali prepušteni sami sebi da u borbi do smrti odluče ishod partije. Kako je Slavica već bila pošteno izranjavana od prijašnjih sukoba, Jura je izašao kao pobjednik. Ispalo je da je i Slavica bila ljudsko biće, što znači da je Jura bio glavni negativac. Međutim ispostavilo se da nije bilo vještice, već da su sve bile samo zle glasine. Toliko o tome, poubijali smo se međusobno oko ničega.
slika
#589

Chapter 1, 1694: Wrath of the Berserker
Mnogo godina poslije naši potomci su se vratili u ukletu kuću gdje nas je dočekao Jurin jedini preživjeli lik iz prijašnje partije. Istraživanjem novih lokacija duh pokojnog krvožednog luđaka je zaposjeo Miljenka okrenuvši ga protiv nas. Uslijedila je divlja jurnjava po kući i borba za goli život. Usprkos velikom trudu i žilavom otporu, ipak smo svi skončali od strane luđaka.
KRAJ SPOILERA!!!

Bilo je već poprilično kasno, pa smo nastavak avantura odlučili odgoditi za idući dan. Nakon toliko pretrpljenog straha vikendicom su do duboko u noć odjekivali urlici i jecaji istraumatiziranih igrača. Ujutro nam je stoga bila potrebna nešto veća količina kave da se dovedemo u funkcionalno stanje. Oko 9:30 bili smo spremni za nastavak avantura.
slika
#591

POČETAK SPOILERA!!!

Chapter 2, 1729: The Binding
Scenarij je započeo mirno i u istraživačkom duhu, kako to uvijek i biva u počecima. No nije trebalo dugo da se iskristalizira da je Marko ovoga puta izdajnik, a koji ima namjeru žrtvovati nas svojem tajanstvenom bogu, uz pomoć mnoštva poklonika. Čak i uz pomoć cijele sile kultista, Marko je uspio smaknuti samo Slavicu i Miljenka, prije nego smo ga Jura i ja došli glave i okončali mračni ritual.

Chapter 3, 1763: A Growing Boy
Kuća je već dosad lijepo porasla, i u nju se čak uselila razna plejada sluškinja, pazikuća i raznih kućnih ljubimaca. Između ostalog našle su se tu i jezive opsjednute porculanske lutke. Miljenko je postao toliko opsjednut njima da je odlučio i vlastite prijatelje nahraniti ovim demonskim stvorenjima. Srećom imali smo za saveznika kućnu mačku koje su se bojali, a koja je naprosto uživala trgajući ih. Tako smo jednu po jednu uspjeli namamiti do mačjeg skrovišta, istodobno pazeći da se sami ne uhvatimo u klopku i nastradamo od malih napasti. Nevjerojatnim čudom nitko nije poginuo.
slika
#595

Chapter 4, 1797: Damnable Behaviour
Ovoga puta je napokon mene dopala titula izdajnika. Tu su još bili i moji maleni gnomski prijatelji koje sam samo ja mogao vidjeti, a uz pomoć kojih smo postavili po kući i okolici razne zamke za heroje. Nešto poput filma “Sam u kući”, samo puno smrtonosnije. Na nesreću uspio sam samo Miljenka srediti prije nego što su me ostali došli glave.
slika
#596 Netko stvarno nema sreće s kockama :D

Chapter 5, 1830: Gaze at the Abyss
U ovom poglavlju je i Jura dobio svoju priliku biti izdajnikom. Cilj mu je bio otvoriti portal u drugu dimenziju čistog zla. Na nama je bilo da dešifriramo rune kako bismo zatvorili energiju na pojedinim lokacijama. Činilo nam se pravo zgodnim da smo taman dobro pozicionirani da nam ovo pođe za rukom već unutar prvog kruga. Uz nešto sreće na kockama zaista smo i uspjeli u tome, što je značilo da izdajnik nije niti uspio doći na potez.
slika
#598

KRAJ SPOILERA!!!

Nevjerojatno kako nam to u niti jednom trenutku nije bilo sumnjivo kako je scenarij ispao tako lagan za heroje, sve dok kod pospremanja Jura ponovno nije krenuo čitati svoj dio postavljanja scenarija i došao do zaprepašćujućeg otkrića da je pogrešno postavio igru.

Kako smo neke dijelove igre već otvorili, potrgali i zalijepili, zaključili smo da rezultat ostane takav kakav je. Osim toga prošlo je već 19 sati, a Miljenko i Jura su se morali spremiti na put za Zagreb.

Kada su nas napustili, Marko, Slavica i ja smo se do ponoći još podružili i odigrali pet partija Innovationa. Tri od pet partije je pobijedila Slavica, dvije Marko, a ja poražavajuće niti jednu.

Sutradan rano ujutro smo vozili Marka u Zabok na vlak za Međimurje, a kasnije smo se našli i s mojim djedom kojeg je isto trebalo prevesti do Zagreba.

02.06. smo se našli s Ivanom i Igorom u njihovom domu, kada smo imali prilike se po prvi put susresti i s njihovim novim ljubimcem, posvojenim mačetom. Dok se mlada i razigrana životinjica igrala na svoj način, nakon razgovora i zakuske i mi smo prionuli na našu vrstu zabave. Naši domaćini su nas tom prilikom odlučili naučiti novu igru koja im se jako svidjela – Steam Park. Riječ je o brzoj igri spretnosti za 2-4 igrača, a gdje su igrači vlasnici vlastitih zabavnih parkova koje nastoje proširiti što zabavnijim sadržajem, dok istodobno moraju balansirati s održavanjem čistoće. Igra se u nekoliko krugova, prilikom kojih igrači brzo bacaju svaki svoj set kocaka, te ovisno o rezultatu odabiru koje će zadržati, a koje ponovno bacati. Igrač koji prvi odluči zadržati bacane kocke uzima pločicu s oznakom prvoga, drugi po redu pločicu s oznakom drugoga itd. Caka je da nastojite što prije odlučiti s kojim ishodom bacanja kocaka ste zadovoljni, kako biste prvi došli do boljih pločica.
slika
#599

Odigrali smo svega jednu partiju, ali smo se jako zabavili. Nimalo iznenađujuće Igor je rasturio pobijedivši sa 108 bodova, Ivana je bila druga s 92, zatim Slavica sa 77, i ja sam bio zadnji sa 66 bodova.
slika
#600

07.06. smo se ponovno vidjeli s Miljenkom za kada smo zakazali da napokon isprobamo dugo željeni Time of Crisis: The Roman Empire in Turmoil, 235-284 AD. Riječ je o GMT-jevoj povijesnoj igri smještenoj u vrijeme krize 3. stoljeća (235-284 AD). Period je to velikih nestabilnosti, kada je kombinacija pedesetogodišnje borbe za prijestolje zajedno sa sve većim invazijama barbara umalo rascijepilo i uništilo rimsko carstvo. Tek je reformama cara Dioklecijana 284 AD ponovno uspostavljeno razdoblje mira.

U igri 2-4 igrača preuzimaju upravljanje jednom od rimskih dinastija u borbi za utjecaj u senatu, vojsci i među rimskim pukom. Igra je area control deck builder, s time da karte ne povlačite iz špila karata koji gradite, već sami odabirete koje ćete karte povući iz vlastitog špila. Tu valja biti jako oprezan i pametno dozirati kombinaciju jačih i slabijih karata, kako se ne bi doveli u situaciju da jedan krug imate previše mogućnosti za manevriranje, koje sve niti ne uspijete djelotvorno iskoristiti, dok s druge strane se ograničavate za iduće krugove kada vam preostanu slabije karte. Svi započinju igru s 3 senat karte vrijednosti 1, 3 vojne karte vrijednosti 1, i 3 populističke karte vrijednosti 1. Nakon toga preostaje na vama u kojem smjeru želite voditi svoju frakciju. Uza to svaki igrač započinje s kontroliranjem jedne regije unutar rimskog carstva, te s jednim generalom s legijom i jednim guvernerom. Po odabiru regija, na preostale regije uključujući i Italiju stavljaju se neutralni guverneri. Cilj igre je skupiti najviše bodova, a sama igra završava u trenutku kada jedan igrač dostigne 40 bodova u kratkoj varijanti, odnosno 60 bodova u duljoj. Druga mogućnost završavanja igre je ako izađe karta Dioklecijana iz špila nasumičnih zbivanja (random events deck).
slika
#604

Na samom početku nastojat ćete zauzeti druge neutralne regije prije nego što to drugima pođe za rukom, te jasno utaboriti se u njima i zadržati ih za sebe. Kontroliranje više regija omogućava veći priljev bodova na kraju svake runde. Ujedno kontroliranjem više regija otvaraju vam se vrata kako jeftinije doći do novih moćnih karata, a koje će vam nuditi bolje i nove mogućnosti za igru. Kada odigrate na potezu sve što ste naumili, prolazite kroz proces bodovanja i kupovine. U ovisnosti koliko regija kontrolirate, te koliko ste popularni u njima, toliko će vam donositi utjecaja za pribavljanje novih karata. Jasno kad neku kartu kupite prvo vam ide u špil odbačenih karata. Uz kupovinu slabije karte možete i izbaciti iz špila za određenu cijenu. Nakon toga dobivate po jedan bod za svaku regiju koju kontrolirate, plus po jedan bod za svaku izgrađenu zgradu u vašim regijama. U igri postoje tri vrste zgrada koje možete izgraditi – utvrđenja za obranu (limes), Koloseum za zadovoljstvo masa u regiji, i baziliku koje vam omogućuju veći utjecaj u senatu. Dodatne bodove po krugu možete dobivati ako se uspijete izboriti za carsko prijestolje, to jest ako uspijete doći do kontrole Italije. U ovisnosti o tome koliko ste utjecajni u Italiji, toliko dobivate još dodatnih bodova. Ako vas ostali igrači ne odluče srušiti s trona i izbaciti iz Italije, na ovaj način se može doći do lijepe bodovne prednosti pred drugima. Kao što smo i otkrili u našoj prvoj partiji.

Da sve bude još dodatno zakomplicirano, tu su još i razni barbari, susjedna kraljevstva i razna neočekivana zbivanja (random events). Svaki igrač na početku poteza prvo baca dvije kocke i o ovisnosti o rezultatu će se dogoditi određene stvari – aktiviranje barbara, pomicanje barbara itd. Ako vam uspiju upasti u regiju i ne pozabavite se njima, mogu vam svaki krug skidati utjecaj iz te regije. Zato tu valja u blizini uvijek imati pripravne generale s legijama. Pomoću istih ćete se moći boriti i protiv ostalih igrača.
slika
#605

Za prvu partiju Slavica (plava) se smjestila u Galiji, Miljenko (crveni) u Galatiji, a ja (zeleni) u Aziji. Valja napomenuti da u tri igrača ne igraju regije Egipta, Afrike i Hispanije. Sa startnih pozicija Slavica se brzo proširila i na Britaniju, Miljenko u Siriju, a ja u Makedoniju i Traciju. Ubrzo je Slavica uspjela zauzeti i Italiju i proglasiti se novom caricom. Umjesto da odmah reagiram, ja sam bio zaokupljen polaganim osvajanjima, dok je Miljenko muku mučio s masovnim provalama Sasanida na područje Sirije pod vodstvom Ardashira. Tu smo nažalost napravili prvu grešku s pravilima jer se nije moglo zadržati toliko neprijateljskih jedinica u jednoj regiji. Može ih biti do maksimalno 3 po frakciji, s time da sav višak ide dalje u druge susjedne regije. Kada se obračunao s vanjskom prijetnjom, Miljenko i ja smo se posvetili Slavici uspjevši ju izbaciti iz Italije, koju je sada Miljenko zaposjeo. No onda je zaiskrilo između nas dvojice, pa sam se uskoro ja našao između dvije vatre. Dok sam Slavici okupirao Galiju, u Panoniju su upali Alemani, a Miljenko mi je opsjeo Makedoniju i Aziju gdje su se vodile gorljive borbe. Međutim igra je u tom segmentu toliko uznapredovala da je Slavica uskoro premašila 60 bodova označivši kraj partije. Svi smo odigrali svoj završni krug i prionuli bodovanju. Igrač koji je najdulje bio car dobiva dodatnih 10 bodova na kraju, drugi po dužini trajanja carevanja 6, a treći 3. Slavica je uvjerljivo pobijedila sa 74 boda, zatim Miljenko s 50 i na kraju ja s 40.
slika
#606

slika
#607
Miljenko baš nije imao sreće sa Sasanidskim carstvom :D


Kao što sam već naveo igrač koji se uspije domoći titule cara može u jako kratkom vremenu steći veliku bodovnu prednost, ako ga drugi ne osujete. A Miljenko i ja smo Slavici omogućili carevanje pet puna kruga prije nego smo ju uspjeli istjerati iz Italije. Lekcija naučena.
slika
#608

Svima nam se jako svidjela igra, što smo i očekivali, ali Slavica nas je ostavila u čudu budući da nije ljubiteljica ratnih igara. Pravdala se da i dalje nije, ali da joj je iznimno zabavan kaos na mapi, strateške mogućnosti i nasumičnost koja zbivanja će nas sve zadesiti u pojedinoj partiji.
slika
#611

Iduće druženje i igranje smo zakazali za 11.06. i ponovno smo cijeli dan posvetili igri Time of Crisis. U drugoj partiji Slavica se ponovno smjestila u Galiji i otuda proširila na Panoniju i Britaniju, Miljenko se identično ponovno okušao u Galatiji i proširivši se na Siriju, a ja ponovno u Makedoniji i Traciji. Ovoga puta su Sasanidi bili mirnije naravi pa je Miljenko imao više prostora za manevriranje, pa je tako Slavicu ubrzo izbacio iz Britanije, a nakon toga se lukavac ubrzo domogao i trona. Slavica je uzvratila zaposjevši Aziju, no oboje smo muku mučili s masovnim upadima Gota i Franaka. Situacija je bila toliko teška da su barbari uspjeli u masivnim brojkama okupirati Trakiju, Makedoniju i Aziju. No umjesto da se posvetimo zajedničkim protivnicima, Miljenko i ja smo se tukli za prevlast u Galatiji. Oslabivši Miljenka čak sam i ja uspio u jednom trenutku postati carem na tri kruga. Igra se tu već ubrzo privela kraju te je konačan rezultat bila pobjeda za Miljenka sa 74 boda, zatim sam ga slijedio ja sa 65 i na kraju Slavica sa svega 36.
slika
#610

Nakon objeda odmah smo nastavili i s drugom partijom tog dana. Slavica je sada započela iz Britanije i neobičnim spletom okolnosti dospjela u Galatiju i Siriju, Miljenko je započeo iz Galije, te došao i do Azije, a ja sam ovoga puta započeo u Panoniji i proširio se na Trakiju i Makedoniju. U partiji je izostalo većih sukoba između nas samih, ali smo zato pošteno iskazivali bijes na barbarima. Tijekom cijele partije nije niti jedan uspio promoliti nogom na područje carstva. Slavica i Miljenko su se smjenjivali na tronu zavisno o tome kako je koji uspio skupiti više utjecaja u pojedinom krugu. Rezultat ove partije je bila pobjeda za Slavicu sa 70 bodova. Miljenko je bio drugi sa svega bodom manje, a ja se ponovno nisam iskazao uspjevši skupiti svega 56. U prvi tren smo krivo zbrojili bodove, stoga da vas ne zbuni zašto prema slici ispada da je Miljenko pobijedio.
slika
#612

13.06. smo imali novi okršaj u Time of Crisisu. Ovoga puta nam se pridružio i prijatelj iz Galije – trinaestogodišnji car u nastajanju Gordian III. Nažalost naš novi suigrač je bio iznimno šutljiv, a i mi sami smo morali većinu akcija raditi umjesto njega. Ako dosad već niste pogodili kako ne bi došlo do zabuna Gordian III. je AI igrač. Osim mnoštva novih različitih karata koje nude novi i drugačiji način igre, u ekspanziji The Age of Iron and Rust dolazi i opcija igranja s do 3 AI igrača. Što znači da se igru s ekspanzijom može igrati i solo. AI funkcionira po algoritmu prioriteta što će poduzeti u određenim situacijama, ovisno o stanju na mapi. Sva tri AI-ja predstavljaju stvarne povijesne osobe iz tog perioda. Također zavisno o njihovoj osobnosti svi su unikatni u načinima igre Gordian III. će tako preferirati akcije koje se tiču popularnosti među stanovništvom, Maximus Thrax će preferirati vojne akcije, a dvojac Pupienus & Balbinus senat akcije. S igrom u četiri igrača i s jednim AI-jem, njegova početna lokacija je uvijek Galija, također AI igrač uvijek počinje prvi. Kako joj je omiljena Galija bila okupirana, Slavica se ovoga puta za početnu lokaciju odlučila smjestiti u Britaniji, Miljenko u Aziji i ja u Traciji. Imao sam povećih problema s Gotima i Alemanima, tako da sam većinu partija bio van zbivanja, dok su se Slavica, Miljenko i Gordian III. smjenjivali za titule cara. Ostali smo ugodno iznenađeni koliko je algoritam prioriteta dobro isprogramiran da dobro simulira igru iskusnog igrača. Međutim nedostaje uzbuđenja nepredvidljivog i iracionalnog igranja, pa tako jednom kada se priviknete na funkcioniranje tablice prioriteta, točno možete predvidjeti što će mu biti idući potez.
slika
#614 Novi frend, Gordian III iz Galije :D

Nakon tri sata igre i Slavica je ponovno izašla kao pobjednica sa 65 bodova, Gordian III. je bio svega bod iza nje, Miljenko je ostvario 50 bodova, i ja sam bio zadnji s 40.

Odmah nakon ručka okušali smo se u još jednoj partiji. Ovoga puta smo odabrali ratobornog Maximus Thraxa za AI suparnika. Početna lokacija mu je ponovno bila Galija, Slavica se ovoga puta iznenađujuće odlučila za Egipat, Miljenko za Aziju, a ja Makedoniju. Spletom okolnosti Slavica je dospjela do Britanije, Tracije i Afrike, Miljenko si je prigrabio Hispaniju i opsjeo Slavičin teritorij u Traciji, Thrax je došao u Galatiju te uskoro i Italiju okrunivši se carom, a ja sam si svega pripojio kontrolu Panonije. U Siriji je moćni Svećenik Kralj zaposjeo vlast, a ubrzo su u regiju prodrli i Sasanidi pod vodstvom Shaipura I. Tako da se nikom nije dalo miješati u bure baruta te regije.
slika
#615

Na koncu su se Sasanidi uspjeli probiti do Egipta, pa se Slavica morala zabaviti ovom napašću, a ništa manje mira nije imala niti u Africi od strane Nomada. Odlučili smo iskoristiti situaciju kako bismo ju dodatno oslabili. Thrax ju je protjerao iz Britanije, a zauzvrat je Miljenko Thraxa protjerao iz Galatije. Također si je prigrabio oslabjelu Siriju okončavši vladavinu Svećenik Kralja. Nažalost sreća mu je bila kratkog vijeka jer su Sasanidi ponovno prodrli u velikom broju i opsjeli novoosvojenu Galatiju, a nisu poštedjeli niti Aziju ni Siriju.
slika
#616

Sada je Slavica bila ta koja je ugrabila priliku i protjerala Miljenka iz Hispanije i Sirije, a ubrzo se domogla i titule cara. Ja sam za to vrijeme dva kruga bezuspješno vodio bitke s Alemanima koji su prodrli u Panoniju. Nakon teških bitki uspio sam preuzeti i Traciju od Slavice, a oslabljenog Miljenka sam izbacio iz Azije, ali nisam uspio preuzeti i kontrolu nad regijom, pa je prešla na neutralnu stranu. Budući da sam u tom trenutku bio najjači igrač uspio sam se napokon i ja domoći titule cara. Kako bi mi kontrirala ovom potezu Slavica je odlučila odcijepiti svoje pokrajine od carstva i proglasiti se caricom svojeg osobnog carstva. Za svaku regiju koja se odcijepi od strane senata priznatog cara, taj igrač dobiva manje bodova tijekom svoje vladavine. Zauzvrat igrač koji se odcijepi skuplja bodove za sebe. Jasno trebalo je stoga što prije stati tome na kraj. Poslana je kažnjenička ekspedicija koja je udarila u samo srce buntovničkih zbivanja – Egipat. U žestokim borbom buntovničko leglo je razbijeno, pa su se u strahu i ostale problematične regije povratile u carstvo. Svejedno nisam uspio odoljeti zovu pa sam spalio i regiju Afrike. Pred sam kraj uspio se još i Miljenko domoći trona. Svejedno ipak nas je na koncu kada se sve zbrojilo ponovno Slavica uspjela pobijediti s 80 bodova, slijedio sam ja sa 71, Miljenko sa 60, i na kraju Maximus Thrax s 58.
slika
#617

Za nekoga tko načelno ne voli ratne igre, od 5 dosad odigranih partija Slavica nas je pobijedila u njih 4. Do idućeg igranja Miljenko i ja ćemo imati o čemu razmišljati kako doskočiti ovom pobjedničkom nizu.
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post (ukupno 4):
dadotanelornsadistikoChMarin
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon
Avatar
Noghri
Reactions:
Postovi: 566
Pridružen/a: 29 srp 2014, 14:35
Ima zahvala: 217 puta
 pohvaljen: 211 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Noghri »

Sjajan vikend! Samo me prvi odlomak skroz zbunio... gledam koji je danas datum, pa si u glavi provjeravam mjesece, i onda kasnije spomenes lansiranje... phew, niste iz buducnosti, dobro je sve je na mjestu :-D
kockica
Reactions:
Postovi: 2519
Pridružen/a: 09 vel 2015, 13:55
Lokacija: Zagreb - Rakovica
Ima zahvala: 2064 puta
 pohvaljen: 1344 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la kockica »

Razočaran.

Ono igrali tri partije Uno, ja pobijedio u dvije, a Marko u jednoj. WTF??

Očekivao sam izvještaj tipa, položio karticu i viknuo Uno, Slavica se uzvrpoljila i dala Miljenku +4, Marko bacio plavu promjenu smjera, Miljenko osvetnički bacio Slavici plus 4 pa sam položio svoju žutu trojku i pobijedio.

Slavica taman dobila masu bodova na karticama koje je morala povući prije nego sam pobijedio pa je imala 153 bodova i uvjerljivo nadmašila dotad zadnjeplasiranog Marka itd itd
Avatar
Valsim
Reactions:
Postovi: 3120
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 2291 put
 pohvaljen: 2358 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim »

Noghri je napisao/la: 25 lip 2020, 23:05 Sjajan vikend! Samo me prvi odlomak skroz zbunio... gledam koji je danas datum, pa si u glavi provjeravam mjesece, i onda kasnije spomenes lansiranje... phew, niste iz buducnosti, dobro je sve je na mjestu :-D
Hahaha. Mada bi mi to bila životna želja, nažalost nismo iz budućnosti :) .
Ali što god me pitaš iz prošlosti mogu ti predvidjeti kako se zbilo :D .
kockica je napisao/la: 26 lip 2020, 07:40 Razočaran.

Ono igrali tri partije Uno, ja pobijedio u dvije, a Marko u jednoj. WTF??

Očekivao sam izvještaj tipa, položio karticu i viknuo Uno, Slavica se uzvrpoljila i dala Miljenku +4, Marko bacio plavu promjenu smjera, Miljenko osvetnički bacio Slavici plus 4 pa sam položio svoju žutu trojku i pobijedio.

Slavica taman dobila masu bodova na karticama koje je morala povući prije nego sam pobijedio pa je imala 153 bodova i uvjerljivo nadmašila dotad zadnjeplasiranog Marka itd itd
Ah znao sam da sam morao puno napetije opisati te partije UNA. Nažalost godine me polako sustižu i pamćenje me više ne služi ko nekad. Još malo pa ću moći biti sretan ako zapamtim tko je pobijedio u zadnjoj partiji :cry: .
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon
Avatar
sadistiko
Reactions:
Postovi: 4954
Pridružen/a: 15 ožu 2013, 08:04
Lokacija: Petrinja
Ima zahvala: 3569 puta
 pohvaljen: 3666 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la sadistiko »

@miljenko pribilježi me na listu čekanja za Time of Crisis ;-)
Ovi su korisnici zahvalili autoru sadistiko za post:
miljenko
slika
Avatar
Valsim
Reactions:
Postovi: 3120
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 2291 put
 pohvaljen: 2358 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim »

@sadistiko Pa baš sam te i spominjao kao mogućeg četvrtog, al su neki ustvrdili da si u potpunosti izgubio svoju wargaming dušu i postao čisti miroljubivi euro lover :D .
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon
Avatar
Valsim
Reactions:
Postovi: 3120
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 2291 put
 pohvaljen: 2358 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim »

Epizoda #45: Godišnji u doba pandemije

Zbog situacije s COVID-om 19 i izolacije krajem ožujka koja je trajalo sve do sredine svibnja, ove godine sam dobio svega par dana godišnjeg, sedam dana da budem precizniji. Kako je 19. srpnja došao moj red za odmor, zaputili smo se kao i svake godine u našu vikendicu u Zagorje.

Vrijeme smo proveli kao i uvijek u posjetama što starim, što uvijek u potrazi za novim mjestima I zakutcima zelenog Zagorja.

Prvi dan smo proveli uglavnom oko kuće i bliže okolice. Navečer smo posjetili Mladena i Petru, naše prve susjede i prijatelja iz djetinjstva. Na kraju su nam se pridružili i ostali susjedi, pa smo uz pečeni kukuruz i pijaću imali pravu malu proslavu.

Idući dan smo posjetili Oroslavje i proveli dan u obilasku simpatičnog malog gradića, boravkom u lijepoj hladovini parka Vraniczany, i u blizini dvorca Oroslavje Donje. Kada smo ogladnjeli posjetili smo najomiljeniji restoran u gradu – Bibi, a sam kraj smo začinili posjetom Tuhelju i noćnom kupanju. Posljednja dva sata prije zatvaranja, u tjednu je to od 20 – 22h, za 45 kuna po odrasloj osobi moguće je istinski opustiti dušu i tijelo. Preko dana su obično velike gužve, čak i usred tjedna, ali navečer je pravo vrijeme za opuštanje.
slika
Trakošćan

22. srpnja smo imali prvi ovogodišnji posjet našem omiljenom jezeru kod Trakošćana. Nakon napravljenog kruga oko jezera, zaposjeli smo svoju najdražu lokaciju i odlučili nešto zaigrati. Za tu prigodu ponio sam malu ali nimalo slatku, kooperativnu igru za 1-6 igrača – Space Hulk: Death Angel – The Card Game. Riječ je o nešto starijem Fantasy Flight biseru formata poput igre Citadels. Tematski igra je smještena u svijet mračnog Warhammera 40.000, a gdje igrači u ulogama raznih unikatnih svemirskih marinaca nastoje ispuniti određenu misiju na koju su poslani, dok se istodobno moraju boriti za golo preživljavanje protiv horda opake izvanzemaljske rase poznate pod nazivom “kradljivci gena” – Genestealers.
slika
Space Hulk uz jezero

Svaki igrač na početku odabire svoj tim od dva svemirska marinca i uzima njihove pripadajuće akcijske karte. U manjem broju igrača, poput našeg primjera, svaki igrač upravlja i s dva tima. Slavica je zaigrala s ljubičastim i crvenim timom, a ja sa žutim i sivim. Potom sam uzeo karte svih svemirskih marinaca koji igraju, ne gledajući ih promiješao, te zatim izvlačio jednog po jednog i postavljao na stol jednog ispod drugog. Ovo se naziva tzv. formacijom. Pritom sam namjestio da je gornja polovica formacije okrenuta ulijevo, a donja polovica udesno.

Potom smo pripremili špil karata lokacija kroz koje ćemo prolaziti, promiješali špil događaja, te špil Genestealera koji smo potom razdijelili na dvije hrpice – lijevu i desnu. Ovisno o uputama prve lokacije postavili smo njezin izgled (npr. na koji dio formacije stavljamo kartu s prikazom vrata, ventilacije, tunela itd.). Potom smo postavili početne protivnike na određena mjesta formacije i igra je mogla započeti.

Igra se odigrava u krugovima koji se sastoje od nekoliko faza.
1. Odabir akcijske karte – svaki igrač odabire jednu od tri akcijske karte koje će određeni tim izvršiti. Sve akcijske karte su unikatne, ali sve se mogu svesti unutar tri područja djelovanja – napad/obrana, pomicanje/aktivacija, podrška drugim svemirskim marincima. Budući da su prve dvije opcije iznimno očite koja im je funkcija, samo da se osvrnem na akciju podrške pomoću koje dajete oznaku podrške jednom od marinaca. Za svaku oznaku podrške na određenom svemirskom marincu, isti ima mogućnost ponovno bacati kocku ako nije zadovoljan s prvim rezultatom. Ne možete odabrati istu akcijsku kartu koju ste odabrali u prijašnjem krugu.
2. Razrješenje akcija – u ovoj fazi se razrješavaju odabrane akcije igrača. Akcijske karte se aktiviraju ovisno o printanom redoslijedu određene karte i to uzlaznim poretkom.
3. Napad Genestealera – svaka skupina Genestelera napada svemirskog marinca koji se nalazi na istoj poziciji kao i oni, bilo s lijeve ili s desne strane. U slučaju da napadaju s leđa (strana bez prikazane strelice), tada marinac nema opciju korištenja tokena podrške za ponovno bacanje kocke u obrani.
4. Faza događaja – na kraju svakog kruga vuče se nova karta događaja koja će imati pozitivne ili negativne posljedice na igru. Što god tekst naveo u svakom slučaju će uvijek ući novi Genestealeri u igru, a neki od njih će se i pomicati na druga mjesta u formaciji, ili zaskočiti marince s leđa.
Igru se pobjeđuje kada se doputuje do posljednje lokacije i izvrši misija.

Igrali smo igru prije toga u dva navrata, jednu partiju smo pobijedili, drugu izgubili. Treću partiju kod jezera smo počeli savršeno. Međutim pri odlasku s druge lokacije sve je krenulo nizbrdo. Unutar jednog kruga spletom okolnosti poginula su nam čak tri iznimno korisna marinca. Nakon toga je sve krenulo nizbrdo. Mada smo se dosta žilavo borili kada smo spali i na svega četiri marinca, pa ubrzo i na tri. No nakon toga smo znali da je gotovo.
slika
Marinci u akciji

I tu dolazimo do glavnog problema igre – velikog utjecaja slučajnosti. Jedan trenutak će vam sve ići savršeno prema planu, i onda će vam se dogoditi jedan od onih trenutaka kada će vas zadesiti izniman peh na kockama, zajedno s nezgodnom izvučenom kombinacijom Genestealera, i devastirajućom kartom događaja. Slavica je bila toliko rezignirana posljednjom partijom da je izjavila da neće više nikad igrati tu igru. Mada znam da je izjava izrečena u trenutku ogorčenja, svejedno budite spremni da vam igra može priuštiti puno lijepih trenutaka kada je odnos sreće/nesreće izbalansiran, al i puno nimalo lijepih osjećaja kada vas zadesi jedan peh za drugim.

Nakon fizičkih i mentalnih aktivnosti ogladnjeli smo poput vukova stoga smo se odvezli do restorana Preša iznad Krapine. Naručili smo zagorsku juhu i zagorske štrukle. Međutim već je i zagorska štrukla bila toliko bogata po količini i sastojcima, da smo štrukle zbog pristojnosti jedva utrpali u sebe.

Dan smo ponovno okončali uživajući u toploj termalnoj vodi Tuheljskih toplica.

23.09. smo se zaputili na izlet i ručak u Grešnu Goricu. No prije toga smo odlučili posjetiti i tzv. Mali Tabor. Surfajući internetom u potrazi za informacijama o još neistraženim dvorcima, naletjeli smo kako nam je upravo ovaj relativno usput. Riječ je o spomeniku koji nosi obilježje renesansnog kaštela i ranobaroknog dvorca. Smješten je 3 km zapadno od Huma na Sutli u blizini hrvatsko-slovenske granice. Prvotno je izgrađen kao kaštel u drugoj polovici 15. Stoljeća (oko 1490. godine), a u kojem je ban Ivaniš Korvin smjestio upravno sjedište vrbovečkoga ili velikotaborskog vlastelinstva. U povijesnim spisima spominje se 1511. Kao Kys Thabor. Bio je u posjedu Ivaniša Korvina (1490. – 1504.), Jurja Brandenburškog (1509. – 1524.), te obitelji Ratkaj koji ostaje u njihovom vlasništvu sve do 1793. Kada ga nasljeđuje njihov nećak barun Josip Winterhoffen. Kasnijim ženidbenim vezanam dolazi u vlasništvo obitelj Jelačić, a zatim baruna Kavangha, čiji potomci ga imaju u posjedstvu sve do kraja Drugog svjetskog rata.
slika
Mali Tabor

Sama gradnja i nadogradnja dvorca može se svesti u tri osnovne razvojne faze. U najranijoj fazi gradnje renesansni kaštel imao je oblik pravokutne građevine s obrambenim zidovima i četiri okrugle kule. U drugoj fazi kaštel je pregrađen u dvokrilni dvorac s četiri cilindrične kule, kojeg su sa zapadne i sjeverne strane unutrašnjeg dvorišta zatvarali obrambeni zidovi. U 19. stoljeću je ponovno nadograđen, te mu je tada srušen sjeverni obrambeni zid. Prema planu iz 1861. dvorac je proširen na sjevernu stranu dogradnjom jednokratnog aneksa na istočno krilo, koje je tako dobilo i novi ulazni portal. Na sjevernoj strani je srušen obrambeni zid i poviše njega dograđena manja pravokutna građevina.
slika
Zatočenica Azkabana

Put do dvorca nije nimalo lagan zahvaljujući iznimno uskoj vijugavoj cesti s mnoštvom oštrih i nepreglednih zavoja. Jednom kada se i tih 12-15 kilometara prevlada i preživi, ostaje gorko razočaranje prizorom. Naime iako je ulaz u dvorac besplatan, to je samo zato što se nalazi u iznimno derutnom i zapuštenom stanju. Većina prostorija nema vratiju, podovi su prašnjavi i puni raznih ostataka materijala, cigle i drugih raznih predmeta. Pri kretanju treba iznimno paziti jer su dijelovi poda puni pukotina i popriličnih rupa. Jednaka opasnost prijeti i od stropa koji je u većini prostorija pošteno propao, i izgleda kao da bi se svakog trenutka moglo sručiti na znatiželjnog posjetitelja.
slika
Pazi gdje staješ

Usprkos jadnom stanju svejedno se da zamisliti kako je to nekad impresivno i lijepo izgledalo. Ponegdje su ostala sačuvana masivna hrastova vrata urešena raznim reljefima, masivni strop s drvenim gredama izgleda impresivno na dijelovima koji je bolje odolijevao vremenskim uvjetima, a mogao se pronaći još ponegdje i nešto prašnjavog ali čitavog lijepog namještaja. Po ostacima relativno novih boca alkohola i limenki piva, trenutno su jedini povremeni stanari zdanja mlađarija koja se dolazi opijati, i beskućnici u potrazi za privremenim krovom nad glavom.
slika
Okrugli stol kralja Arthura

slika
Potkrovlje

No ne mora biti tako. Vjerovali ili ne, ali za simboličnu cijenu od 5.650.380 kn, sada se i vi možete igrati plemića i preuzeti vlasništvo ovog veličanstvenog zdanja.
https://www.njuskalo.hr/nekretnine/kuca ... s-10535006

Doduše cifra za potpuno uređenje bi se mogla vrtjeti i u mnogo većim ciframa, ali ako se ikada nađete u situaciji da patentirate nešto što će vam donijeti milijunske iznose na računu, sjetite se ovog oglasa.

No ako ste mislili da je to jedini dvorac koji možete kupiti, grdno ste se prevarili. Sjećate li se dvorca iz Oroslavja Donjeg? Pa recimo da vam se i on nudi za kupovinu.
https://www.njuskalo.hr/nekretnine/prek ... s-28303016

Nešto je skuplji, ali imajte na umu da je i puno veći i nalazi se u samom centru grada Oroslavja. Imate veliki park, nogometni teren u samoj blizini, pa možete uživati u osobnim tekmama, a na 5 minuta udaljenosti vam se nalazi i sav potreban sadržaj koji jedan grad mora imati.

Kada smo završili s otužnim razgledavanjem produžili smo dalje prema Grešnoj Gorici istim onim nezgodnim putem kojim smo i došli. Kako smo se poprilično zadržali kod Malog Tabora, u Grešnu Goricu smo stigli već poprilično gladni. Zauzeli smo naše standardno mjesto s pogledom na dvorac Veliki Tabor i naručili svoja standardna jela. Slavica je naručila svoje zagorske štrukle, a ja gulaš od divljači.
slika
Grešna Gorica

Poslije objeda malo smo odahnuli, a potom prošetali po prekrasnoj okolici. Jelenko nas ovoga puta nije počastio društvom, jer je izgleda bio preumoran, ali nismo mi to uzeli za zlo.
Vrativši se doma napokon sam iznio pred Slavicu na stol svoju veliku želju koju sam već neko vrijeme htio isprobati. Khm nije ono što mislite vi perverzni umovi, mislio sam na igru Labyrinth: The War On Terror, 2001-?.

Još otkako smo ponovno krenuli igrati Twilight Struggle za vrijeme izolacije, a pogotovo kada se pokrenulo natjecanje na Steamu, gledao sam koju bih još sličnu igru nabavio, a koja bi nas odvela na iduću razinu gejmanja. Labyrinth sam prvi put uočio još prije par godina, ali onda mi je djelovao toliko apstraktno da se nisam ni potrudio nešto dublje ulaziti u analize. Međutim sada, kada se ima puno više iskustva i odigralo se puno više partija svakojakih igara, kucnulo je vrijeme da se napokon okušamo i u ovoj igri.

A riječ je o apstraktnom i asimetričnom biseru za 1-2 igrača, nastao u izdavaštvu GMT-a. Igra se tematski bavi sukobom s terorizmom, počevši od početka novog milenija, pa preko dosad dvije izdane ekspanzije sve do današnjih dana.

Jedan igrač preuzima ulogu moćne Amerike sa svom vojnom i političkom silom iza sebe, dok drugi igrač preuzima ulogu raznih terorističkih frakcija koje djelovanjem iz sjene i podmuklim smicalicama nastoje zagorčati život demokratskom svijetu.

Igra se odigrava slično poput i Twilight Struggle. Pa tako isto imamo špil igraćih karata koji igrači dijele, a koji se sastoji od neutralnih karata, onih naklonjenih američkom igraču, te karata koje su naklonjene džihadistu. Svaka karta ima svoju operacijsku vrijednost od 1 do 3, te tekst određenog događaja. Kao i u Twilight Struggleu u slučaju da karta pripada vašoj strani možete ju odigrati za operacijsku vrijednost ili kao događaj. U slučaju da odigravate protivničku kartu za operacijsku vrijednost, tada će se aktivirati i protivnikov tekst. Igrač koji odigra takvu kartu ima opciju odabira što će se prije odigrati, njegova operacijska vrijednost ili tekst događaja.

Za razliku od Twilight Strugglea gdje igrači naizmjenično odigravaju po jednu kartu, u Labyrinthu svaki igrač odigrava po dvije karte za redom.

Utjecaj odigranih karata bit će vidljivi na prekrasnoj karti Europe, dijela Azije i dijela Afrike. Karta se sastoji od različitih zemalja bitnih u kontekstu borbe s terorizmom. Primarna je razlika što postoje tri glavne grupacije zemalja. Imamo tako tzv. zapadni demokratski svijet koji obuhvaća Europu i Izrael, imamo neutralne i posebne zemlje (Rusija, Kina, Iran, Tajland), te imamo najvažnije od svih muslimanske zemlje. Muslimanske zemlje se dalje dijele prema vjeri na sunitske i šijitske, te kod utjecaja određenih posebnih karata na zemlje bogate naftom i one bez nafte. Sve zemlje su međusobno isprepletene mrežom linija koje ih povezuju sa susjednima. Izuzetak je ovdje Europa sa Schengenskom zonom, gdje je jedna takva zemlja susjedna sa svim drugima unutar zone.

Demokratske i neutralne zemlje imaju svoj stav prema terorizmu (mekan ili grubi). Ovisno o ukupnoj podršci ovih zemalja te stavom samog pučanstva SAD-a, američki igrač može biti limitiran izvođenjem određenih akcija. Generalno je najbolje kada se američki stav i stav cijelog svijeta nalaze na istoj strani.

Sve muslimanske zemlje imaju svoju određenu vrijednost od 1 do 3, te kakav stav imaju prema SAD-u – prijateljski, neutralni ili neprijateljski. Dodatno sve muslimanske zemlje osim Irana imaju vrijednost koliko im je stabilan sustav vladavine – 1. Dobar, 2. Prosječan, 3. Loš, 4. Islamska vladavina. Američkom igraču će biti u interesu da stvara što više saveznika sa snažnim vladama, bilo da to pokušava političkim pritiscima ili otvorenim vojnim intervencijama. Džihadist će s druge strane nastojati srozati vladavinu prava i okrenuti ih prema fundamentalnom islamizmu.

Američki igrač pobjeđuje u trenutku kada zbroj vrijednosti muslimanskih zemalja s dobrim sustavom vladavine iznosi 12, ili kada barem 15 od 18 muslimanskih zemalja ima dobar ili prosječan sustav vladavine. Također pobjeđuje u slučaju da uspije eliminirati sve terorističke ćelije s mape.
Džihadist pobjeđuje u trenutku kada islamsku vladavinu imaju muslimanske zemlje u ukupnoj vrijednosti 6, s time da barem dvije zemlje moraju biti susjedne. Također pobjeđuje u slučaju da američki prestiž padne na 1 i 15 muslimanskih zemalja ima loš sustav vladavine ili zemljom vladaju islamisti. I treći način na koji džihadist može pobjediti, jest da mu pođe za rukom aktivirati oružje masovnog uništenja u SAD-u.
slika
Labyrinth: The War On Terror

Neću ulaziti duboko u pojedine akcije svake frakcije jer bih vas za to umorio s pojedinim detaljima još barem iduće tri stranice. Recimo samo ukratko da svaka strana ima svoje posebne akcije koje joj daju unikatni osjećaj igranja, potpuno različit od druge strane. Upravo zbog pregršta raznih opcija i brojnih iznimaka, pravila igre sam čitao prijašnje tri noći, uključujući po prvi put u životu i odlično pisani playthrough koji vas provede kroz sve bitne akcije i kakav imaju utjecaj u primjeni. No čak i usprkos tome morao sam cijelo vrijeme imati pravila uza sebe, jer su nam se s vremena na vrijeme događale iznimke koje prije nisam zapazio u pravilima, ili sam u moru raznih informacija skroz smetnuo s uma.

Također sam pogriješio što sam igru predložio oko 21h kada smo već u startu bili poprilično umorni. Još dok sam objasnio sva pravila bilo je već bliže 22h. Slavica je zaigrala s SAD-om, a ja s opakim džihadistom. Odigrali smo na koncu svega par karata prije nego smo odložili partiju za drugi put.

Srećom pa se idući dan predviđala opaka oluja. Koliko se sjećam zbog grmljavinskog nevremena tog 24.07. izdano je crveno upozorenje. Pa ipak usprkos tome otišli smo autom do Začretja gdje smo se prošetali oko dvorca i odigrali jednu partiju Through The Agesa u obližnjem parkiću. Taman po završetku su počele polagano kapati velike kapi kiše, pa smo se brzo pokupili i odvezli doma. Nismo pošteno zatvorili ni ulazna vrata a vani je počeo sveopći smak svijeta.
slika
Dvorac u Sv. Križu Začretju

Nakon ručka bacilli smo se na nastavak jučerašnje partije Labyrintha.

Mada sam tematski izbačen iz Afganistana jakom američkom intervencijom, uspio sam pustiti krakove i preuzeo Egipat pretvorivši ga u islamističku državu, a na jednakom putu su bili i Sudan i Indonezija/Malezija. Slavica se borila svim silama, ali poput domina uslijedio je pad Jemena koji je došao pod islamsku vladavinu, a Sirija, Turska, Libija, Alžir/Tunis i Moroko su spali na lošu vladavinu. Od vjernih američkih saveznika tu su opstali preobraćen Afganistan, Irak, Saudijska Arabija, a na dobrom putu prosvjetljenja kretali su se i Pakistan, Jordan i Libanon.

Borili smo se za prevlasti u navedenim zemljama već dobranih 2 i pol sata bez naznaka jasnog pobjednika. Međutim uočio sam da se Slavica muči i da nimalo ne uživa u igri, te sam stoga predložio da okončamo partiju neriješeno.

Nažalost Slavici se nije svidjela igra. Previše joj je politički i ukorijenjeno na stvarnim užasnim grozotama iz nedavne prošlosti. Mogu razumjeti da zbog toga igra nije baš namijenjan za svakoga. Zamislite igrača koji igra u ulozi džihadista i kojemu je jedan od ciljeva za pobjedu da aktivira prljavu bombu u SAD-u. Nadalje igra je dosta teška i treba paziti na podosta sitnica. Znam da smo u nekoliko navrata jednostavno skroz zaboravili na određene modifikatore prilikom bacanja kocaka, a takve stvari jako utječu na daljnju igru. Igra je fenomenalna da se razumijemo, ali definitivno iziskuje puno vremena za uhodavanje, a i tema je definitivno daleko od šarenila euro obiteljskih igara.

25.07. posjetili su nas Tompa i Marijan, a s kojima smo se zadnji put vidjeli prije izolacije. Na kraju smo od toliko priče odigrali svega jednu igru, ali nije nas na kraju to nimalo zasmetalo. Igra koju smo zaigrali je bio Underwater Cities. U posljednje vrijeme ova igra je Slavici i meni postao novih hit za koji smo svako malo koristili vrijeme za igranje, pa bilo to i u dva igrača. Sada kada nas je bilo četiri fana igre, tim bolje.

Partija je bila iznimno napeta i zaista se teško moglo procijeniti tko će se na kraju pokazati najboljim. Ali kako je moto filmova Highlander – “There can only be one”, tako je bilo i s nama. Taj “the one” sam naravno bio ja, a ovako je izgledao poredak.
1. Mislav – Ljubičasti 97 (4)
2. Marijan – Narančasti 94 (2)
3. Tompa – Crni 92 (3)
4. Slavica – Plava 91 (1)
slika
Underwater Cities u četvero

26.07. je bio poluoblačan i sivi dan, no to nas nije spriječilo da se odvezemo do Trakošćanskog jezera i obavimo tradicionalnu šetnju, te nakon toga na povratku i tradicionalni ručak u restoranu Preša.

27.07. je bio predviđen lijep i sunčan dan, stoga smo to odlučili iskoristiti cjelodnevnim boravkom u Krapinskim toplicama. Ostali smo pritom iznenađeni slabom posjećenošću, uza nas bilo je svega dvadesetak ljudi. U pauzi odmaranja od termalne vode uspjeli smo odigrati i jednu partiju Through The Agesa na tabletu. Slavica je naravno pobijedila.
slika
Krapinske toplice

28.07. smo ponovili iskustvo no ovoga puta u Tuheljskim toplicama. Kako je opet bio lijep i sunčan dan, ponijeli smo dekice i odlučili se smjestiti ispod drveća u hladovinu na vanjskom dijelu. Prije nego smo se bacilli u bazene, odlučili smo odigrati jednu partiju Underwater Citiesa koji smo ponijeli sa sobom. Treba li i spominjati da smo bili glavna atrakcija. U jednom trenutku se i jedan dedek približio sa stolicom i jedno vrijeme budno pratio partiju, bez obzira što vjerojatno nije imao pojma što se tu događa.

Nakon dva sata Slavica me razvalila sa 119 bodova naspram mojih 97. Ostatak vremena sve do samog zatvaranja smo proveli uglavnom po bazenima.

Od 29.07. sam ponovno morao na posao, no kad god sam mogao putovao sam na relaciji Švaljkovec – Zagreb. Slavica je za to vrijeme bezbrižno uživala i odmarala.

03.08. sam ponovno bio slobodan, no kako je bilo ružno vrijeme cijeli dan smo proveli u verandi kuće. Odigrali smo čak dvije partije Underwater Citiesa, od koje je u obje igre Slavica slavila s identičnim brojem bodova – 108, dok sam ja u prvoj partiji imao 103, a u drugoj sam se čak i popravio za 2 boda.
slika
Underwater Cities u zimskom ozračju

05.08. smo se vratili zajedno u Zagreb, ali nastavili s igranjima kad god nam se pružila prilika.

07.08. smo zaigrali Underwater Cities po prvi put i s Miljenkom. Svidjela mu se igra, a odlično se i držao usprkos što mu je bila prva partija. Ovoga puta sam ja pobijedio sa 126 boda, Miljenko je bio drugi sa 114, a Slavica zadnja sa 112.

Već idući dan smo ponovno zaigrali, ovoga puta u drugom sastavu kod Tompe. Slavica je pobijedila sa 118 bodova, ja sam bio idući s ravno 100, a Tompa treći sa 73. Kako nam je Tompa istodobno radio večeru, nije se uspijevao istodobno koncentrirati na dva zadatka.

11.08. u večernjim satima oko 21:30, odmah po završetku moje smjene, zaputili smo se natrag u Zagorje. Imao sam četiri slobodna dana za redom, pa nema šanse da ne iskoristimo priliku.
slika
Noćno putovanje

12.08. smo ponovno bili kod Trakošćanskog jezera. Nikako da se odvojimo od tog mjesta koliko smo se zaljubili u bajkoviti krajobraz. Obišavši jezero ponovno smo se našli za našim posebnim stolom, gdje sam ponovno stavio pred Slavicu novu igru koju sam relativno nedavno nabavio – Field of Glory: The Card Game. Riječ je o brzoj maloj strateškoj igri Martina Wallacea za točno dva igrača. Igra je inspirirana minijaturnom igrom Field of Glory dizajnera Richard Bodley Scotta.

Svaki igrač dobiva u svojoj pripadajućoj boji raznorazne jedinice, te od njih na početku igre mora konstruirati svoju unikatnu vojsku s kojom će zapodjenuti boj. Od 48 raspoloživih karata igrači vuku po 4 karte, 2 odaberu, a dvije odbace. Proces traje sve dok se ne prođe kroz cijeli špil i svaki igrač ne ostane sa svoje odabrane 24 karte. Nakon miješanja špilova svaki igrač stavlja na kraj svojega posebnu kartu koju će preokrenuti na drugu stranu kada se igraći špilovi istroše pa ih je potrebno ponovno ispremiješati. Nakon drugog miješanja ove posebne karte će se staviti sa strane. Kada obadva igrača odbace ove karte i moraju po treći put promiješati svoje špilove, ako dotad nitko ne pobjedi, onda ovo označava kraj igre.
slika
Field of Glory kraj jezera

Igraće karte predstavljaju različite povijesne jedinice i određene posebne taktike koje možete odigravati. Svaka karta jedinice ima svoju vrijednost pomicanja, što u prijevodu znači koliko morate platiti kako biste tu jedinicu spustili na teren. Iduće je borbena vrijednost koja se koristi u borbama, zatim zapovjedna vrijednost koja predstavlja valutu pomoću koje plaćate spuštanje jedinica na teren. Tu je još i brojka koja vam prikazuje koliko dotičnih jedinica postoji u špilu, što je korisno za znati prilikom kreiranja vlastitog špila, te neke jedinice nose određen broj bodova kada su eliminirane i predane protivničkom igraču. Također svaka jedinica ima određenu manu ili prednost, što će uvelike ovisiti o tome kako ćete ih odigravati.

Nakon toga se promiješaju karte terena i na sredinu stola između dva igrača vodoravno polože 5 karte. Cilj igre je izdominirati bojištem tako da se zaposjedne kontrola nad barem 3 od 5 karte terena.
slika
Bitka u tijeku

Igra se odigrava u krugovima koji se sastoje od nekoliko faza. Svaki igrač mora u potpunosti odigrati svaki svoju fazu prije prelaska na drugu fazu.
1. Pregled uvjeta za pobjedu – ako jedan od igrača kontrolira 3 od 5 karte terena, tada automatski pobjeđuje
2. Napredak – aktivni igrač preuzima kontrolu na praznim teritorijem. To se označava tako da dotad vodoravnu kartu terena okrene okomito s prikazom teksta na svoju stranu.
3. Bočni napadi – u ovoj fazi sve jedinice koje imaju uvjete za bočne napade mogu napasti protivničke jedinice
4. Igrače akcije – u ovoj fazi moguće je odigravanje jedinica na teren, pokrenuti borbu ili igrati specijalnu kartu taktike i rezervi. Možete odigravati koliko god ste u mogućnosti navedene akcije i po redoslijedu kojim vi želite.
5. Povlačenje karata – imate opciju povući tri nove karte, ili odigrati postojeću kartu iz ruke za njezinu zapovjednu vrijednost kako biste povukli veći broj karata. Ako u ruci imate više od 9 karata, morate odbaciti višak sve dok ih nemate 9.

Nakon četrdesetak minuta naše prve partije Slavica je pobijedila kontrolom nad 3 od 5 terena. Zaključak od strane pobjednice: “Lagana mala igrica.” Nije nas baš oborila s nogu, ali nije ni loša.

13.08. smo otišli na izlet na novu lokaciju koju smo otkrili – restoran i izletište Lojzekova hiža u selu Gusakovec smještenom između Marije Bistrice i Gornje Stubice. Riječ je o simpatičnoj drvenoj kući gdje se nude tradicionalna domaća jela u ugodnom i lijepom ambijentu. Zapravo ja sam i bio u nekoliko navrata s obitelji kad sam bio mlađi i ostalo mi je u sjećanju po finoj klopi. Samo se nisam sve ove godine uspijevao sjetiti naziva restorana, sve do ove godine kada mi je sjećanje sijevnulo poput gejzira iz dubine uma.

Googlanje i lociranje mjesta je bio lakši dio posla, sam odlazak do tamo se pokazao poput prave avanture. Nismo još dosad vozili tim dijelom Zagorja, no sada kada jesmo bilo nam je i drago da dotad nismo. Veći dio ceste je u dosta lošem stanju s otvorenim pukotinama na rubovima, a na dijelovima i ograđenim mjestima s oznakama radova. A od radnika ni traga ni glasa. Da stvar bude bolja na nekih petnaestak kilometara do odredišta sam fulao krivi izlaz, oboje smo bili s mislima na finu klopu pa nismo ni skužili, a navigacija se odmah prilagodila novoj ruti. Samo što je ta nova ruta vodila po ekstremno uskoj cesti po nekim od najvećih brjegova koje smo dotad vidjeli u Zagorju.

Tako da kada smo napokon stigli na odredište trebalo mi je malo vremena da se dobijem, a konobarica koja nas je dočekala na vratima je prvotno pomislila da mi je loše pa smo brzo produžili unutra da ne ostavimo loš dojam.

Sjećanja me nisu prevarila po pitanju fine hrane, jer čim smo prešli vrata restorana zapuhnuli su nas zamamni mirisi. Međutim brzo su se rasplinuli kada smo bacilli oko na jelovnik. Ne bih nikad rekao da su cijene nenormalno napuhane, ali za pravu hranu bi se morala ostaviti troznamenkasta brojka za dvoje ljudi. Tako da sam se ovoga puta i ja pridružio Slavici u narudžbi zapečenih zagorskih štrukli. I nisam nimalo pogriješio jer su to definitivno bile jedne od najboljih zagorskih štrukli koje smo dotad jeli. Da stvar bude bolja i količina je odgovarala mjerilu da se čovjek lijepo najede.
slika
Najbolje Zagorske štrukle

Prilikom odlaska Slavica je kupila i domaću marmeladu od kupina.

Sjeli smo nakon toga malo vani na klupice sa stolom i zaigrali u lijepoj hladovini Innovation s Echoes of The Past ekspanzijom. Slavica je pobijedila sa 7 postignuća naspram mojih 3. Nažalost dok smo igrali lijepo su nas i komarci ispikali.
slika
Innovation

14.08. smo se odmarali u kući. Predvečer pred oluju nam je došao u posjetu Slavičin mlađi brat Ivan. Kratko smo se podružili u verandi uz pijaću, razgovarajući o raznim filozofskim pitanjima egzistencije, prije nego što smo ranije zaključili odlazak na počinak.

15.08. smo isplanirali izlet u dvorac Trakošćan. Slavica i ja smo bili prošle godine, pa smo odlučili ove godine ponoviti obilazak s Ivanom. Dan je bio svjež zbog jučerašnje oluje, ali sunce se probijalo kroz oblake i taman grijalo da bude ugodno. Budući da je bila subota, i još k tome blagdan Velike Gospe, bilo je popriličan broj posjetitelja.
slika
Viteška soba

slika
Pravi stol za igranje

slika
Kula

slika
Pogled s kule

Na kraju Ivan baš i nije pokazao neki preveliki interes za starine, tako da smo uz iznimke od svega par postava, kroz većinu sadržaja samo proletjeli.

Kratko smo prošetali jednim dijelom oko jezera, popili sok i pojeli sladoled u obližnjem kafiću, te otišli nakon toga na ručak u restoran Preša. I ovdje nas je dočekala lijepa gužva da smo jedva pronašli posljednje parkirno mjesto. No usprkos tome hrana nam je dosta brzo došla. Ivan je naručio pržene lignje s pomfritom, Slavica zagorske štrukle, i ja punjeni pureći odrezak s pečenim krumpirom.
slika
Gozba

Kada smo došli doma još smo se kratko podružili u dvorištu, a odlučili smo prvi put pustiti i Bongu da se malo naskakuće u prirodi. Bogme je bila presretna novim prostranim okruženjem. Trčkarala je i skakutala uokolo ko mala munjica, a prilikom nekih većih skokova pravila je piruete u zraku.
slika
Druženje u dvorištu

slika
Bonga u prirodi

Ivan nas je uskoro napustio krenuvši na put doma u Koritinju, a mi smo se do sumraka igrali zabavljali gledajući Bongino veselo skakutanje.

Od idućeg dana sam ponovno radio, no redovito sam putovao da Slavica barem donekle ne bude usamljena.

19.08. kada sam se vratio s posla ponovno smo pustili Bongu da malo skakuće u dvorištu. Ovoga puta je oduševljenje prirodom bilo podosta manjeg intenziteta, pa je samo lijeno skoknula od jednog maslačka do drugog.

Pred večer smo napokon zaigrali i Runeboud (Second Edition). Riječ je o sada već starom avanturističkom klasiku iz radionice Fantasy Flighta. U igri 2-6 igrača u ulogama raznih avanturista, magova, ratnika, lupeža, šumara, i raznih drugih klasa, se bore protiv različitih opasnosti koje prijete magičnom svijetu Terrinotha. U baznoj igri glavna prijetnja dolazi od strane moćnog gospodara zmajeva Margatha. Prvi igrač koji uspije pogubiti ovog moćnog zmaja, ili u borbama s njegovim slugama skupiti 3 zmajske rune, pobjeđuje igru. Dakle riječ je o kompetitivnoj igri u kojoj se igrači zapravo utrkuju tko će prvi uspjeti u zadanoj misiji. Što znači da su dopušteni i podli udarci ispod pojasa uobliku zasjeda i napada na ostale suigrače.

No krenimo od početka. Primarna zbivanja će se odvijati na prekrasnoj karti s prikazom dijela svijeta Runebounda. Karta se sastoji od heksagonalnih polja različitih terena koji predstavljaju nizine, ceste, šume, močvare, brežuljke, planine, rijeke i gradove.

Na početku igre sva pripadajuća polja se ispunjavaju aktivnim avanturama koje se razlikuju po težini. One sa zelenim oznakama su najlakše, žute su nešto teže, plave su poprilično zahtjevne, a crvene su naprosto opasne. Ispunjavajući određene avanture osim dobivanja benefita i nagrada od samih misija u obliku novčića i skupljanja raznih predmeta, također vaš lik prikuplja i iskustvo kojim može unaprijediti neke od svojih atributa.

Svaki lik ima svoju životnu snagu, vrijednost koliko se može jako iscrpiti prije nego što mu to počne utjecati na zdravlje, određene specijalnosti i posebnosti, te na samom dnu početni iznos za borbu na blizinu, daljinu i za borbu magijom.
slika
Svijet Terrinotha

Nakon odabira likova svaki igrač dobiva tri zlatnika i igra može započeti.
Igra se odigrava u krugovima koji se sastoje od nekoliko faza.
1. Osvježenje – u ovoj fazi uspravite, to jest osvježite sve predmete i artefakte koje ste koristili u prijašnjem krugu
2. Pomicanje – u ovoj fazi uzimate unikatne kocke pomicanja te ih bacate kako bi ste odredili gdje ćete se imati priliku pomicati. Na svakoj strani kocke je prikazano nekoliko simbola s obilježjima terena. Ovisno kako ih iskombinirate tako ćete se kretati do određene lokacije.
3. Avantura – u ovoj fazi ako se nalazite na jednoj od pozicija s aktivnom avanturom, možete krenuti u datu avanturu. Vučete kartu s oznakom avanture na kojoj se nalazite i razriješite štogod piše na njoj. U većini slučajeva će se raditi o sukobu s raznim nemanima, no u nekim instancama ćete morati proći određeni izazov, dobiti određenu dugotrajnu misiju koja vam donosi bogati benefit kada ispunite sve uvjete, ili će vam izaći karta napretka radnje.
4. Trgovina – ako se nalazite na lokaciji nekog grada tada možete kupovati određene predmete, saveznike, oružja i razne artefakte specifične za tu lokaciju. Pritom morate poštivati postavljeni limit da sa sobom možete voditi maksimalno dva saveznika, nositi jedan oklop i dva oružja. Srećom pa možete u gradu prodati neke od predmeta koje posjedujete, kako biste došli do boljih inačica. Stare stvari prodajte u pola cijene.
5. Stjecanje iskustva – u ovoj fazi za određeni broj iskustva koje ste stekli prilikom ispunjavanja avantura, možete si unaprijediti određenu vještinu.

Borbe se razrješavaju u nekoliko koraka. Prvo obje sukobljene strane aktiviraju karte i specijalne moći s ključnim oznakama “prije borbe”, počevši od protivnika/igrača koji se brani, zatim napadač aktivira svoje željene. Potom igrač ima mogućnost pobjeći iz sukoba tako da baca dvije kocke za borbu i mora dobiti veću ili jednaku vrijednost protivnikove umne vrijednosti. Nakon toga se pristupa borbi na daljinu, na blizinu i borbu magijom, i to točno navedenim redoslijedom. Igrač ima mogućnost odabrati samo jedan način borbe po krugu, u svim ostalima se brani. Bacaju se dvije deseterostrane kocke i za uspješan napad ili obranu potrebno je skupiti veću ili minimalnu vrijednost koja je navedena na protivničkoj karti s atributima. Borba traje dok jedna strana nije nadvladana, ili dok jedna strana ne pobjegne iz sukoba. Samo igrači mogu pobjeći iz sukoba. Kada heroj bude nadvladan u nekoj borbi (izgubi svu životnu snagu), gubi sav novac i najskuplji predmet koji posjeduje, te se resetira u najbližem gradu u potpunosti zaliječen.

Slavica je zaigrala s Runewitch koja može prije početka borbe zaprimiti jedan umor kako bi testirala magiju (14), ako uspije protivnik primi jednu štetu. Ja sam igrao s Ronanom of The Wild i njegova specijalnost je da nakon bacanja kocaka za pomicanje, može zaprimiti jedan umor da ponovno baca jednu kocku.
slika
Slavičin heroj, saveznici i artefakti

Prvu partiju je Slavica pobijedila eliminiravši opakog zmaja Margatha nakon 5 sata igre. I to je još ultrakratka partija, negdje sam pročitao da se partije mogu igrati i danima. Pogotovo kada su igrači iskusniji pa si međusobno podmeću klipove pod noge i otvoreno napadaju. Npr. jedan heroj izađe iz epskog sukoba s trolom sav izranjavan, ali bogat novim dragocjenostima, samo da bi drugi igrač na svojem potezu dojahao do njega, zatukao ga i oteo mu njegovu stečenu vrijednost. Tako da uvijek treba držati na oku gdje se nalaze drugi igrači i kada se odluči krenuti u neke opakije avanture.

20.08. smo odlučili posjetiti terme koje smo lanjskih godina nepravedno zaobilazili. Riječ je o termama Jezerčica u Donjoj Stubici. Ne znam zašto smo mislili sve dosad da su to neke male i bezveze terme, jer kad smo stigli tamo ostali smo zabezeknuti. Terme Jezerčica mogu bez problema parirati Tuhelju po veličini, ali ne i po sadržaju. No zato su nešto jeftinije. Tako da će vas cjelodnevni boravak izaći 60 kuna po osobi, ili subotom, nedjeljom i praznicima 75 kuna. Poludnevna karta od 15h pa do 21h će vas izaći 45 kuna. Imaju u tjednu opciju kupovine i paketa od 139 kuna za dvije osobe, za što se još dobiva i pizza. Za vikend vjerojatno imaju iste ponude ali uz više cijene.

Glavni unutarnji kompleks sastoji se od olimpijskog bazena s lijeve strane, te nešto i toplijeg i plićeg bazena za opuštanje s desne strane. Naravno u sklopu njega nalaze se i razni vodeni masažeri, a na djelu stropa iz posebnih pipa kaplje voda imitirajući padanje blage kišice. Pored ovog bazena nalaze se i dva dječja. Jedan je dubok svega do gležnja i namijenjen je za najmlađe, a drugi je nešto dublji i s toboganom namijenjen za nešto stariju djecu. Još nešto dalje nalaze se i dva jacuzzija i jedan veliki ekstra topli bazen. Uglavnom su na tom dijelu vrijeme provodili stariji ljudi.

U unutrašnjosti se nalazi još i kafić gdje se može naručiti za pojesti nešto od brze hrane.

Vani se u sklopu toplica nalazi nekoliko livada prošaranih raznim puteljcima, restoran, jedan veliki bazen i jedan manji s toboganom za djecu.

Mi smo se naravno smjestili na vanjskom djelu rasprostrvši dekicu među drvećem u lijepoj hladovini. Bilo je iznenađujuće puno ljudi s obzirom da se radilo o danu usred radnog tjedna. Usprkos tome uspjeli smo pronaći vjerojatno posljednje parkirno mjesto i posljednje dobro mjesto u hladu.

Tematski našem okruženju ponijeli smo sa sobom i Underwater Cities, i naravno odmah po dolasku prvo prionuli na igranje. Bilo je ekstra napeto i nepredvidljivo do samog kraja, ali sam na koncu za promjenu ovoga puta napokon ja pobijedio s 96 bodova, naspram Slavice s 94. Nije bila nimalo sretno što je izgubila tako tijesno.

Predložio sam stoga da malo ohladimo glave u bazenima. Prošli smo ih sve i na kraju se najviše zadržali na vanjskom.

Ubrzo smo i ogladnjeli pa je došlo vrijeme i da testiramo onu pizzu u sklopu paketa. Na kraju smo ostali ugodno iznenađeni što veličinom, što ukusom.

Poslije ručka zadržali smo se po bazenima još sat i pol, prije nego što smo krenuli u dogovorenu posjetu mojem krizmanom kumu. Usprkos tome što smo još uvijek bili poprilično siti, na kraju smo slasno ugurali u sebe još odličnog domaćeg sira i vrhnja, pršuta i bučnice. Sve smo na kraju lijepo zalili kumovim domaćim vinom.

21.08. smo ponovno išli na izlet do Trakošćana. Ovoga puta smo naumili imati piknik na livadi kraj jezera s pogledom na dvorac. Igra koju smo ponijeli sa sobom je bio naravno Underwater Cities.

Kako je bio dan u tjednu imali smo cijeli prostor i sav mir samo za sebe. Ponijeli smo i nešto sendviča i voća da za prvu ruku imamo što za prigrist ako ogladnimo.
Trava je još bila relativno rosna na pojedinim dijelovima, ali smo uspjeli naći idealnu suhu lokaciju, doduše dijelom na pomalo povišenom terenu.
slika
Igranje iz bajke

Sve je u početku teklo u potpunom redu, no onda smo nekih 30-40 minuta u igranju počeli primjećivati da su sleevovi s kartama nekako vlažni. Prvo što smo u sebi pomislili svatko za sebe je da se drugoj strani znoje dlanovi od napetosti. No kad je prošlo još nešto vremena neki sleevovi su postali naprosto mokri. Podignuli smo malo igraću ploču i kutije, te primijetili da je ista priča i sa svim ostalim stvarima. Prvo smo pomislili da smo se ipak smjestili na mokru travu. Međutim kad sam ponovno prošao rukom bila je suha. Čini se da zbog blizine jezera i shodno tome velike vlage, stvarala nekakva kondenzacija između dekice i stvari na njoj.

Srećom pa smo bili pri samom kraju pa smo ekspresno završili sa Slavičinom pobjedom od 132 boda naspram mojih 118.

Predvečer smo se ponovno okušali i u Runeboundu. Ovoga puta je Slavica zaigrala s opakim orkom Mordrogom, koji nema nikakvih posebnih specijalnih moći osim što je jak ko bik. Mene je nasumičnim odabirom dopao Battlemage Jaes, a koji ima specijalnu moć da nakon uspješnog napada na blizinu ili uz pomoć magije, može se izmoriti za 2 kako bi napravio još jednu štetu protivniku.

Čim sam stradao na četvrtoj avanturi i izgubio sav bogato stečen novac, znao sam da je igra praktički odlučena. Ali radi izazova pokušao sam se vratiti u igru, no sve uzalud. Dok sam se oporavio Slavica je već jela zmajeve za doručak. Nakon šest sati partija je okončana bez imalo iznenađenja Slavičinom pobjedom, pošto je uspjela skupiti 3 rune. Ja nisam uspio niti jednu.

Od 23.08. sam ponovno radio, pa su se nove radosti nastavile 28.08. Kad sam se vratio s posla uslijedio je revanš u Runeboundu. Slavicu je ponovno dopao Mordrog, a ja sam ovoga puta dobio viteza Sir Valadira koji je pravi šarmer pa može unovačiti saveznike za jedan novčić manje.
slika
28.08. Runebound

Ovoga puta sam dobro počeo, ali sam igrao previše na sigurno, dok je Slavica riskirala te joj se to mnogostruko vraćalo. Jest da je par puta umalo opako nagrabusila, ali kako se ono kaže, sreća prati hrabre. Razlika je bila što sam ovoga puta uspio i sam doći do jedne rune, prije nego što je Slavica pobijedila s 3. Tu večer su se tijekom igranja raznoliki kukci svih veličina ljepili za stakla verande.

30.08. smo ponovno otišli u Lojzekovu hižu na ručak. Ovoga puta smo planirali osim uživanja u odličnim zapečenim zagorskim štruklama, ujedno i prošetati po okolnim puteljcima. Nažalost kako je bila subota, restoran je bio krcat ljudima. Jedva smo pronašli posljednje mjesto za parkirati auto, međutim u restoranu nije uopće bilo prostora za sjesti. Da stvar bude bolja jedan bračni par je već čekao ispred nas da se oslobode mjesta. Srećom nismo trebali čekati dugo, svega petnaestak minuta, ali znate kako je kad je čovjek okružen finim mirisima i užasno gladan. Svaka minuta se čini poput vječnosti.

Druga velika žalost nam je bila što s obzirom da se očekivala velika navala, većina hrane je spravljena prije pa je samo podgrijana. Tako smo nakon odlične zagorske juhe dobili dosta suhonjave zagorske štrukle. Opet znate kako se kaže, glad ne pita.
slika
Pogled s vrha Gusakovca

Odmah po završetku smo se brzo izvukli iz gužve i zaputili iznad restorana puteljkom uz brežuljak u šumu. Drveće je na dijelovima raslo toliko gusto da je bio gotovo pravi mrak.

Na vrhu nas je dočekao prelijepi otvoreni pogled i nešto čak još ljepše. Lijepo održavana starinska kuća s jednako lijepo uređenom okolicom. Rasprostrli smo dekicu, legli se i uživali u rajskoj idili.
slika
Hižica na vrhu brijega

Kada smo se zasitili idile odlučili smo na tabletu zaigrati jednu partiju Through The Agesa. Društvo su nam pravili iznimno dosadni komarci, a kojih je bilo sve više kako se dan bližio kraju. Negdje oko 19h smo se počeli pomalo brinuti jer smo bili taman na početku III doba, a počelo se već opako mračiti. Svejedno malo smo ubrzali tempo kako bismo igru ipak dovršili u komadu.

Na kraju je samo Slavica bila ta koja je slavila, ne sjećam se s koliko točno bodova, ali sigurno se radilo o nekih četrdesetak.
slika
Eh ovo se zove ugođaj za igranje

Brzo smo se spremili i pohitali natrag prema autu. Ne samo da se već pošteno smračilo, već je i poprilično zahladilo. Zbog mraka smo fulali skretanje na jednom raskrižju, no nakon nekih stotinjak metara sam skužio da je drukčiji put, pa smo krenuli natrag i na kraju se vratili do one drvene kućice.

Ponovno smo krenuli istim putem i ovoga puta odabrali dobru stranu, samo da bi fulali opet na idućem raskrižju. Ovoga puta smo odlučili da nema više povratka, idemo pa kud dođemo, dok god idemo prema podnožju. Samo što je naš odabrani put usahnuo u proplanku. Gdje i kako sad dalje?
slika
Malo je zahladilo predvečer

Krenuli smo se pravocrtno probijati kroz gustu travu, raslinje i gusto drveće. Kvragu ta negdje moramo dospjeti. Dosad se već toliko smračilo da smo jedva razabirali išta. Kada su se pojačali šumski zvukovi i razna šuškanja, što stvarna što imaginarna zbog panike, strah se polako počeo uvlačiti u kosti. Previše se svakojakih horor filmova pogledalo da se ima ikakvih pozitivnih smirenih misli. Slavica se dosjetila da upali Google maps, samo što je ubrzo razočarano zaključila da nema pristup internetu. Jednako kao i ja. Baš kao u onom horor filmu s vješticom i izgubljenom mladeži u šumi. Kvragu i misli, ukorio sam samoga sebe. Sretne misli, sretne misli, sretne misli...

Probijali smo se tako kroz sav taj gustiš u vremenu koji se činio poput vječnosti. Srećom uskoro smo počeli nazirati nešto veću svjetlinu u daljini. Ubrzali smo tempo, poput očajnika u pustinji koji uoče oazu, i ubrzo se probili na čistinu. Blizu je bila i cesta, i ubrzo sam prepoznao da je to cesta kojom smo se dovezli do restorana, samo što se naša sadašnja lokacija nalazila otprilike tri kilometra od restorana i auta.

Došli smo do parkirališta i našeg usamljenog auta, sretni što ga vidimo poput susreta s najboljim prijateljem.

01.09. je bio ružan kišoviti dan pa smo cijelo vrijeme proveli u kući igrajući.

Odigrali smo čak dvije partije Underwater Citiesa, i čudnim čudom ovoga puta sam ja pobijedio u obje partije s identičnim brojem bodova – 119. Već je bilo i vrijeme da mi se malo statistika popravi. Slavica je u prvoj partiji ostvarila 103 boda, a u drugoj 109.

Nakon ručka zaželjeli smo se i fantastičnih avantura pa smo odigrali i jedan Runebound. Slavica je ponovno zaigrala s orkom, ovoga puta One-Fistom, a koji ima mogućnost jedanput po rundi zaprimiti jedan umora kako bi u borbi ponovno bacao kocku. Mene je pak nasumičnim odabirom dopala Red Scorpion, a koja jedanput po krugu može zaprimiti jedan umor kako bi spriječila gubitak jednog života.
slika
Runebound rematch

Sreća me mazila u mojim avanturama od samog početka s raznoraznim benefitima i nagradama, tako da sam već jako rano došao do dvaju korisnih saveznika, moćnog oružja i odličnog oklopa. Slavica je u isto vrijeme imala peh za pehom. Stoga nije bilo ni čudo što sam ovoga puta ja pobijedio skupivši tri rune. No nije ni Slavica bila ništa lošija s dvije prikupljene rune, svakako respektabilno s obzirom da ju partija nije mazila.

03.09. od 15h pa sve do 21h vrijeme smo provodili u termama Jezerčica. Vani je bilo već poprilično svježe za to doba godine, tako da smo se zadržavali samo u unutrašnjosti. Između uživanja u brojnim bazenima uspjeli smo odigrati i jednu partiju Through The Agesa na tabletu. Slavica je naravno standardno rasturila. Uh mora da starim.

04.09. smo vrijeme provodili u kući i okolici.

Prvo smo nakon doručka odlučili otići u šetnju po okolnim puteljcima. Spustili smo se na cestu i prvo krenuli u smjeru zapuštenih Šemničkih toplica. Tu smo kod vikendica imali prvi susret sa životinjicom, i to Slavičinom najomiljenijom – mačkom. Uspjeli smo je se osloboditi tek nakon poprilične maze.
slika
Susret s macom

Prošli smo preko livade s devastiranim bazenom, kratko zastali kod cijevi kroz koju je tekla mineralima bogata termalna voda, smočili glave i produžili dalje po cesti na sjever.

Otprilike kilometar dalje, baš negdje kako smo prošli kuću od jednog od prijatelja s kojim sam se puno družio u mlađim danima, i naletjeli smo i na našu drugu životinjicu. Hodamo mi tako uz rub ceste i odjedanput prođe jedan pas pored Slavice i odmah krene sav oduševljen k meni.
Dok sam ga razdragano dragao po glavi, udarila me munja sjećanja. Pa to je bio Blacky, ćuko od prijatelja čiju kuću smo prošli, a koji je bio tek štene kada sam zadnji put redovito boravio u Zagorju sa svojima. A sada je bio poprilično agilni starček s očito još uvijek izvanrednim pamćenjem.
slika
Valcer s Blackyjem

Nastavili smo tako šetnju s novim/starim prijateljem. Nekih petstotinjak metara dalje sišli smo s ceste i krenuli uzbrdo. Nismo ipak otišli cijelom rutom do vrha jer nas je na zadnjoj trećini uhvatila glad. Stoga smo na idućem raskršću skrenuli ulijevo i krenuli polako nizbrdo. Sada smo već praktički napravili polukrug i nalazili se točno kojih par-sto metara iznad naše kuće. Međutim pronaći najbrži put se na kraju pokazao pravim izazovom, jer je put kojim sam se koristio u mlađim danima od tada poprilično obrastao mlađim stablima, šikarom i raznim grmolikim bilje. Jedina druga alternativa nam je bilo ići okolnim putem i spustiti se do ceste.

slika
Blacky si je u kratkom roku postao bolji prijatelj sa Slavicom

Kako nam se ta opcija nije sviđala, krenuli smo se polako malo pomalo probijati kroz šipražje. U više instanca morali smo se vraćati natrag i pokušati se probiti na drugom dijelu. Bilo je tu puno bolnih uboda od trnja i pljuska po svim dijelovima tijela od strane grana, ali na koncu smo se uspjeli probiti i ugledati lijepu čistinu.
slika
Zidine zelenila

Blacky nas je naravno slijedio sve do doma, a gdje smo se prvo pobrinuli za njega natočivši mu vode u veliku posudicu, i počastivši ga poštenim komadom piletine koji je u dva zalogaja smazao. Nakon toga je uslijedio oproštaj, do idućeg susreta, neka te pasji život i dalje dobro služi dobri naš Blacky.

Potom smo se pobrinuli za vlastite želučane potrebe, a nakon što smo namirili zvijeri gladi zaigrali smo Underwater Cities. Od 17 do 21h smo odigrali dvije partije, i u obje partije mi se Slavica osvetila za prethodne pobijedivši sa 121 bodova. Ja sam u prvoj skupio 107, a u drugoj je bio praktički fotofiniš ali sam na kraju ipak izgubio sa 119 bodova.

Sutradan već od ranog jutra je krenulo spremanje i sređivanje kuće, te povratak u Zagreb, čime se okončala još jedna Odiseja boravka u Zagorju.
Ili ipak nije?
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post (ukupno 2):
sadistikotanelorn
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon
Avatar
Valsim
Reactions:
Postovi: 3120
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 2291 put
 pohvaljen: 2358 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim »

02.10. smo se ponovno vratili, ovoga puta s misijom branja jabuka, a koje su ove godine poprilično dobro urodile plodovima.

Budući da smo stigli tek oko 18:30 i već se počelo opako mračiti, odlučili smo odgoditi posao za sutra. Tu večer smo stoga odlučili zaigrati Underwater Cities. Tom prilikom je Slavica apsolutno rasturila i mene i igru, postigavši svoj novi osobni rekord od 163 bodova. Ja sam uspio skupiti svega 115.

Iduće jutro smo već od 09:30 bili u akciji branja. Slavica je prvo skupljala jabuke koje su otpale na zemlju, a koje su bile još uvijek u dobrom stanju, dok sam se ja s hvataljkom bavio ubiranjem primjeraka s viših grana. Predviđala se kiša od 14h, tako da nismo imali previše vremena za mlitavost. Dok smo mi radili Bonga se veselo igrala i skakutala po dvorištu.

Do 13:45 smo zaista uspjeli završiti s poslom i unijeti u kuću sve košare s ubranim plodovima. Pritom smo umalo zaboravili Bongu koja se sakrila u grmlju da malo odrijema. Taman deset minuta poslije počela je kiša polagano padati, no ubrzo je i to preraslo u pravi prolom oblaka. No više nismo marili za to, sada smo bili u kući na suhom i sigurnom, spremni za pripravljanje ručka.
slika
Ovogodišnji urod

Nakon objeda pa sve do 21:30h, ponovno smo igrali naš omiljeni Underwater Cities. Odigrali smo dvije partije, i u obje je naravno ponovno pobijedila Slavica. U prvoj partiji je bio omjer 119 bodova za Slavicu, 103 za mene, a u drugoj partiji 136 bodova za Slavicu i 120 bodova za mene. Na koju god taktiku išao, koliko god mi se činilo da mi ide odlično, na kraju bi rezultati pokazali nešto sasvim drugo. Bez obzira na loše rezultate igra mi je i dalje trenutno jedna od najdražih.

Već iduće jutro smo se morali spremiti i vratiti u Zagreb, budući da sam ja radio od te nedjelje. Ovoga puta smo zaista okončali naše avanture u Zagorju. Zasad…
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post (ukupno 4):
CrazyBunnyGuysadistikotanelornChMarin
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon
Avatar
Valsim
Reactions:
Postovi: 3120
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 2291 put
 pohvaljen: 2358 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim »

Epizoda #46: 2000 odigranih partija igara

Od službeno zabilježene partije Rizika 2210 A.D. iz 11. kolovoza 2007. pa sve do partije Underwater Citiesa iz 21. studenog 2020., i službeno sam ubilježio 2000 odigranu partiju igara. Od tog broja odigrao sam 293 različite igre, ne računajući brojne ekspanzije.

Uh koliki je put je prijeđen u tako dugom razdoblju. U 2007. sam još bio treći razred srednje škole, a sada sam već praktički starac koji sanja o mirovini, hranjenju golubova u parku i igranju dame, šaha i bele.

Doduše brojka od 2000 je sigurno i puno veća s obzirom na veliki broj odigranih partija još od djetinjstva, a nisam uračunavao i veliki broj virtualno odigranih partija (Boardgame Arena, digitalne inačice igara, virtualni stolovi).

Redovita igranja sam počeo bilježiti od ožujka 2013., otkad sam prvi put doznao od @mado da on sve svoje partije bilježi na Boardgame Geeku. Zaključio sam kako bi moglo biti dovoljno zanimljivo da i ja počnem voditi sličnu evidenciju.

Ne računajući 2013. godinu, i one prije nje zbog nedostatka pisanog traga, od 2014. – 2020. se po godinama igralo u sljedećem obujmu.

2014 – 135
2015 – 472
2016 – 486
2017 – 299
2018 – 203
2019 – 208
2020 – 153

Po svemu je vidljivo da su 2015. i 2016. definitivno bile zlatno doba igranja, nakon čega je brojka počela opadati. S obzirom koliko je još dana ostalo do kraja godine, sumnjam da ću 2020. premašiti brojku od 200.

Najigraniji mjesec je bio ožujak 2015. s 61 odigranom partijom. Najmanje igrani mjeseci su bili veljača i travanj 2014. godine. U svakom mjesecu se odigrala po svega jedna partija – Clash of Cultures i Lords of Waterdeep. Predaleko je to razdoblje da bih se uspio prisjetiti zašto je tome bilo tako, a više ni moja sjećanja nisu kao što su nekad bila.
slika
#619

Ravno 2000-ti partija je bila u Underwater Cities, nimalo iznenađujuće s obzirom da samo tu igru ponajviše i igramo u zadnje vrijeme. Da stvar bude slađa, u navedenoj partiji sam uspio i pobijediti sa 112 bodova naspram Slavičinih 110.

Nakon toga smo odigrali još jednu partiju gdje mi je Slavica vratila milo za drago rasturivši me s 10 bodova razlike, njezinih 117 naspram mojih 110 bodova.

Idući dan 22.11. smo ponovno igrali. Ovoga puta smo odlučili uključiti modul s unikatnim asistentima iz New Discoveries ekspanzije. Kako ne posjedujemo navedenu ekspanziju, Slavica si je dala truda i osobno nacrtala prikaze navedenih karata s njihovim posebnostima. Nasumičnim odabirom Slavicu je dopao Headhunter (morski pas) s akcijom da može izgraditi jedan laboratorij ili uzeti resurs algi, a kao dodatnu specifičnost na početku kruga uzima 3 specijalne karte i odabire jednu s kojom počinje. Mene je dopao Production manager (hobotnica) s akcijom da može uzeti jednu čeličnu masu ili znanost, a kao dodatak za tri različite građevine u pojedinom gradu u produkciji se dobiva dodatan bod i čelična masu.
slika
#620 Nova ilustratorica Underwater Cities igre

Dobro je počelo, do kraja igre još nikad nisam imao toliko gradova s toliko različitih građevina. Za glavnu metropolu sam imao bodovanje gradova sa svim različitim unaprijeđenim građevinama. Pred sam kraj sam smetnuo s uma da to podrazumijeva i tunele, koje sam za promjenu skroz zanemarivao. Tako da sam na kraju pri povezivanju metropole na kraju igre ostvario svega 8 bodova, umjesto planiranih 16. Rezultat je bila Slavičina pobjeda sa 130 bodova naspram mojih 122.
slika
#618 Situacija na kraju igre

No vratimo se mi na statistiku i brojeve, jer to svi vole. Grupirajući igre po broju odigranih partija, 20 najigranijih igara su bile sljedeće:

1. Race for the Galaxy -167
2. Through the Ages: A New Story of Civilization - 116
3. Innovation - 94
4. 7 Wonders - 67
5. Codenames - 65
6. Terraforming Mars - 57
7. Arkham Horror: The Card Game - 50
8. Lords of Waterdeep: Scoundrels of Skullport - 48
9. Mottainai - 45
10. Legendary Encounters: An Alien Deck Building Game - 42
11. Deus - 41
12. Underwater Cities - 36
13. Twilight Struggle - 34
14. Terra Mystica - 32
15. Wingspan - 31
16. Istanbul - 24
17. King of Tokyo - 24
18. Race for the Galaxy: Xeno Invasion - 24
19. Star Trek Deck Building Game: The Next Generation - 22
20. Arkham Horror - 21

Zanimljivo kako se usprkos neredovitoj igri u posljednjih nekoliko godina, i činjenici da se posljednja partija igrala 12.05.2018., Race For The Galaxy se i dalje održao na prvom mjestu najigranijih igara.

Slijedi naravno Through The Ages: A New Story of Civilization, a kojeg smo u jednom trenutku igrali gotovo svaki dan. Međutim otkad smo nabavili Underwater Cities, nekako se interes više prebacio na gradnju podvodnih gradova u odnosu na civilizacije kroz povijest. S obzirom na minimalno trajanje od tri sata u dva igrača, naprosto je nevjerojatno kako smo uspjeli natući tako veliki broj partija jedne tako dugotrajne i kompleksne igre.

Nimalo iznenađujuće, Innovation se kao brza i mala igra našao na trećem mjestu. Po kompleksnosti i dimenzijama igre zamijenio nam je nekad toliko obožavani Race For The Galaxy.

Ostao sam iznenađen kako se na koncu 7 Wonders našao na četvrtom mjestu s čak 67 odigrane partije. No onda sam se dosjetio koliko smo često igrali u većim društvima, kao i činjenice da smo sudjelovali u više turnira dotične igre.

Ista priča i s Codenames, koji se također uvijek igrao u većim društvima, samo što su Codenames mogli igrati i većinom ne-gameri.

Terraforming Mars nam se od samog izlaska znao naći na stolu, ali nije nas opet toliko zaokupio da totalno poludimo za njim. Doduše otkad sam napokon skinuo digitalnu verziju prije tjedan dana, natukao sam valjda tridesetak partija. Mislim da ono što nas je najviše odbijalo jest da nam se nije dalo svaki put detaljno miješati svu tu količinu karata. Plus igru smo uglavnom igrali u dvoje igrača, s time da je Slavica uvijek bila marljiva teraformerica, dok sam ja lijeno odugovlačio igru. Tako da smo znali doći do 16, 17, 18 generacija i preko pedeset karata spuštenih ispred sebe. Pa se ti sad snađi što, kako, i kojim redoslijedom želiš odigrati. U 3, 4 i 5 igrača su nam bile puno bolje i zabavnije partije.

Akrham Horror: The Card game nam je otkrio Petar u 01. mjesecu 2017. i odmah nas zapalio uvlačenjem u bogatu priču. Velika prednost pred drugim tematskim igrama je bilo brzo postavljanje igre, kao i konstantni osjećaj napretka kroz radnju i likove. Igru smo otada obilno igrali i nadograđivali novim ekspanzijama i scenarijima svako ljeto osim prijašnjeg. Većinu godine smo igru nažalost zapuštali jer poput gledanja serija, da bi se najviše uživalo trebalo je redovito biti u toku, to jest igrati.

Lords of Waterdeep nam je bio jedan od najranijih i prvih hitova u igraćoj grupi. Od dolaska ekspanzije Scoundrels of SKullport igrali smo samo s dodacima, jer sama bazna igra je postala poput kolača bez nadjeva. Dok smo bili u iznajmljenom stanu u Dugavama 2015. godine, igra nam je bila stalno na stolu.

Mottainai je igra istog dizajnera poput Innovationa. Carl Chudyk očito ima soft spot za kompleksne male kartaške igre, a mi očito dijelimo istu slabost prema takvim igrama. Mislim kako ne voljeti igru koja ti stane u malo veći džep, a nudi širok spektar strateških kombinacija. Nakon dolaska Innovationa pao nam je u drugi plan.

Legendary Encounters: An Alien Deck Building Game je još jedna u nizu tematskih igara koje smo nekad obilno igrali. Nismo nailazili na previše fanova žanra i mehanike, stoga smo najčešće igrali u dva igrača. Prošli smo sve scenarije sa svim kombinacijama likova i na svim vrstama težina. Da stvar bude ljepša igru sam dobio na dar od Slavice tijekom zadnjih dana našeg boravka u Dugavama, a svemu je pripomogao i @Shich . Veliko hvala prijatelju, kao što vidiš još nisam zaboravio :-) . U kratkom roku smo igru toliko izigrali da smo je se zasitili. Prije dvije godine sam nabavio ekspanziju, međutim istu nismo nikad isprobali. Znam znam. Shame! SHAME!!! SHAMEEEEEE!!!

Deus je bila jedna od igara koja nam je ispala neočekivani hit. Kupili smo ju @Marijan u za zakašnjeli rođendan sredinom 9. mjeseca, taman negdje kako smo Slavica i ja uselili u iznajmljeni stan u Sigetu. Bila je potpuno drukčija od bilo čega što smo dotad igrali, a bila je i jedna od igara u kojoj je Marijan apsolutno dominirao.

Underwater Cities nam je trenutno najveći hit koji najviše igramo. Predviđam da će se u budućnosti naći i na puno višoj poziciji najigranijih igara. Pogotovo kada nabavimo i New Discoveries ekspanziju, budući da smo se dobrano upoznali s baznom igrom i tražimo nove izazove. Velika prednost pred Terraforming Marsom, s kojim ga mnogi uspoređuju, jest što ima fiksni broj rundi. Dakle nema mogućih scenarija s mojim odugovlačenjem igre pa da partija potraje i po 3-4h.

Twilight Strugle smo izgleda odigrali više partija nego sam zapamtio. Povremeno smo igrali s vremena na vrijeme od 07.02.2016. pa do 24.09.2017. Igru smo nanovo otkrili u izolaciji sredinom 3. mjeseca 2020. kada je @miljenko krenuo s organizacijom virtualnog turnira, pa smo se shodno tome i mi odlučili prisjetiti igre. Nadam se da će se u budućnosti i češće naći na stolu. Pa barem dok Slavici ponovno ne dođe na crnu listu zbog moje abnormalne sreće s kockom.

Terra Mystica nam je bila jedna od prvih pravih „teških“ igara, a za čije upoznavanje moramo zahvaliti Tompi. Prva partija datira iz 11.01.2014. iz našeg tada iznajmljenog stana u Zapruđu. Sjećam se da prvih pet partija nisam imao pojma što radim i igra mi se činila užasnom. A onda je nešto kliknulo i postala nam je jedna od najomiljenijih i najčešćih igara s Tompom i Marijanom.

Od 22.06.2019. tu titulu je preuzeo Wingspan, a s kojim nas je ponovno upoznao Tompa. I riječima Forrest Gumpa: „That's all I have to say about that.“

Idući po popularnosti je Istanbul. Riječ je o jednoj od onih igara za koje odmah možete reći da su predodređene za velike stvari, i koje vas odmah na prvu osvoje lijepim dizajnom, zanimljivom temom i mehanikom. Prvi susret se dogodio 02.09.2014. na All Aboard eventu u Solarisu. Eh to su bili dani. More, sunce i tona društvenih igara. Silno mi nedostaju ti dani. S igrom nas je upoznao vrsni boardgame znanac – Nijemac Stephan. Na boardgame kvizu u milisekundi je znao odgovore na apsolutno sva pitanja, a mislim da mi je dobro ostalo u sjećanju da je spomenuo i da je tada imao 5000 igara u kolekciji. Sad možda već ima i duplo više :-) . Uglavnom ljubav prema igri je planula instantno i odonda se povremeno zna naći na stolu. Kažem povremeno jer nema nekog odaziva u našem igraćem društvu, a nije baš zabavna u samo dva igrača.

King of Tokyo se također kroz godine povremeno igrao u većim društvima, počevši od 30.09.2014.

Začudo na 18 mjestu se našla ekspanzija za Race For The Galaxy – Xeno Invasion, a koja je bila toliko različita od dotadašnjeg Racea da sam vodio posebne zabilješke samo za nju. Kad je izašla, u vrijeme trajanja naše još uvijek velike opčaranosti bazičnim Raceom, bila nam je instantni hit. Međutim već nakon 24 partije smo polako izgubili interes i prešli na druge igre.

Star Trek Deck Building Game: The Next Generation je jedna od onih igara za koju je malo tko čuo, a još manje tko igrao. Riječ je o deck building igri tematski smještenoj za vrijeme trajanja Next Generation serijala Star Trek franšize. Igra je dolazila s tri igraća modula. U istraživanju svemira 2-5 igrača su se nadmetali u ulogama bezimenih kapetana Flote, koji kroz razne izazove istraživanja svemira nastoje prvi skupiti 400 bodova, prije nego što to pođe za rukom drugima. Drugi modul prati Klingonski građanski rat i polu-coop je gdje se dva igrača nadmeću protiv druge dvojice čija strana će zaslužiti titulu idućeg vođe Klingonskog carstva. Treći modul je potpuni coop, a gdje se 2-5 igrača moraju suprotstaviti Borgu i spriječiti ih u njihovoj misiji uništenja Zemlje. Igru nam je predstavio Marko i bila nam je kao velikim Star Trek fanovima pravi hit, pa makar najčešće igrali u samo dva igrača. Zadnje smo uglavnom igrali modul Borg Invasion, i moramo reći da kako je i za očekivati, iznimno je teško pobijediti igru. No kada to pođe za rukom osjećaj uspjeha je tim veći.

Zadnja igra s popisa je klasični Arkham Horror 3rd edition. Kao velikim fanovima Lovecraftovih priča i jakih tematskih igara, ova igra nam je bila apsolutni hit u doba kad smo imali puno više vremena na raspolaganju. Igra nažalost ne samo što zna jako dugo potrajati, već je potrebno i jako puno mjesta za stolom, te i samo pripremanje igre zna dosta potrajati. Kada se tome pridodaju još i ekspanzije onda je priprema time veća i zamornija. Dosad smo si pribavili sve ekspanzije osim Curse of the Dark Pharaoh i Kingsport Horror. U jednom periodu između 2015. i 2016. godine, zadali smo si za misiju da igramo dok ne porazimo sve Drevne bogove. Kada smo završili znali smo ostaviti igru raspakiranu za velikim stolom u dnevnom boravku. Drastično smo si skratili vrijeme pripremanja igre, ali se zauzvrat bio izazov kretati u tijesnoj sobi. Jednog dana kada možda nabavimo veći stan i izdvojimo jednu prostoriju samo za igranje, vjerujem da će se igra i puno češće naći za stolom. Ovako se čekaju bolji dani s više vremena na raspolaganju.

Nakon svega rečenog živo me zanima koliko će vremenski trebati dok se odigra 3000 partija, pa 4000 itd. Nažalost zbog raznoraznih obaveza u zadnje vrijeme pronalazimo sve manje i manje vremena za igru. No ja sam nepopravljivi optimist pa vjerujem kako će opet doći vrijeme učestalijeg igranja, pa makar morali u penziji nadoknađivati :) .
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post (ukupno 7):
dadomadosadistikosmurfORnotgrofkockicatanelorn
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon
smurfORnot
Reactions:
Postovi: 1023
Pridružen/a: 16 tra 2014, 08:27
Ima zahvala: 416 puta
 pohvaljen: 772 puta

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la smurfORnot »

Valsim je napisao/la: 24 stu 2020, 19:53 2000 odigranih partija igara
Zadnja igra s popisa je klasični Arkham Horror 3rd edition.
Mislim da misliš na 2nd edition?
Ovi su korisnici zahvalili autoru smurfORnot za post:
Valsim
Odgovori

Natrag na “Blogovi iz boardgame svijeta”