Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Tekstovi, podcastovi i ostali materijal kojeg objavljuju razne boardgame zajednice u Hrvatskoj.
Pravila foruma
Svaki korisnik otvara svoju temu u kojoj će opisivati zanimljivosti i crtice iz vlastitih igraćih događanja
Svoje blogove možete nam slati i putem obrasca na naše stranice kako bi bili vidljivi i van ovog foruma
Stips
Reactions:
Postovi: 954
Pridružen/a: 09 kol 2011, 15:34
Ima zahvala: 587 puta
 pohvaljen: 576 puta

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Stips »

Igrao sam Starkraft jedan i pol put i prodao. Da, prekrasna je produkcija. No kao igrače iskustvo mi je razočarenje. Jako fiddly, ali čisto samo sebi svrha. Ne kompleksno, komplicirano. To je naličje tog doba FFG. Takav je i Horus Heresy. Takav je i TI3.

Sve navedene igre više drži narativ (ono što je u glavama) i komponente (ono što je na stolu) nego sama igra (najkraće kratko: akcije i reakcije igrača).

Je, super je deckbuildanje. Da se samo deckbuildanje i bitke izvuku iz igre i složi neki filler od 15-60 min bila bi super igra.

Zapravo, možda će netko znati: postoji li igra koja bi bila kao samo izvučeno deckbuildanje i bitke iz Starcrafta?
A da nije LCG, tipa 40k:Conquest?
Avatar
Valsim
Reactions:
Postovi: 3120
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 2291 put
 pohvaljen: 2358 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim »

@Stipsonov
To govoriš kao razočaranje iskustvom u poimanju ondašnjeg vremena kada je igra izdana, ili nešto svježijim iskustvom?
Jer da se igri vide godine i kako je igraća industrija napredovala odonda, to definitivno stoji. No gledajući na vrijeme kada je izdana, kada i nije bilo previše sličnih igara, ne čini se nimalo lošom. Pa izuzev očitih nepotrebnih komplikacija s pravilima.
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon
Stips
Reactions:
Postovi: 954
Pridružen/a: 09 kol 2011, 15:34
Ima zahvala: 587 puta
 pohvaljen: 576 puta

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Stips »

Hmm, pokušao sam kratko odgovoriti ali sam se raspisao. Pa zašto da kratim, bojim se da bih redukcijom izostavio nešto bitno.
Pa eto dugi post.


Ha igrao sam je nekad malo nakon faksa, znači cca 2009 - 2010.
Ha to je ta 'škola' kako sam naveo, TI3 (koja je i još izrazitije fiddly), HH (koja je po pravilima najelegantnija od navedene trojke).

Pazi, ja ih ne sudim kao _loše_. To su sasvim ok igre. Šarmantne. Samo mi je možda neki drugi ukus bio - sad mi je opet malo drugačiji, ali i dalje mi nisu privlačne. S tim da valja primijetiti kako, iako u zadnje vrijeme zapravo dosta malo igram (no proći će i to...), mene privlače baš igre koje sve na kraju imaju tako nekako fiddly pravila. S tim da se ne nabrijavam na neke 'heavy' igre niti igre rangiram po težini rulebooka (pa, donekle i to...), nego ako me zanima tema, imat ću strpljenja za komplicirana pravila. A zanima me povijest. Ukratko, raspad rimske republike: i Julius Caesara i GBoH (eto na P500 objedinjeni GBOH Cezar, i galija i građanski rat); ww2 istočni front: i Conflict of Heroes i No Retreat; Vijetnam: i A week in hell i Fire in the Lake.

TI3, HH, SC - ne da mi se. Naučio sam ih, nema problema, ali sve te igre bi po meni bile bolje da se samo zagužvaju figurice i pobacaju kockice (kao Nexus Ops, Kemet, Cyclades, Chaos in the Old World pa hajde i Cry Havoc iako sam ga igrao samo dvaput) i da je gotovo za sat i pol do dva. U krajnjoj liniji, cijenim te area controle sa figuricama, tzv 'dudes on a map', ali nekako mi je pravilo tog (pod)žanra da trebaju biti perolaki i brzi. Tehnologija, Ekonomija, heroji - moraju se uklopiti u taj gabarit. Naravno, to je moj subjektivni pogled - nekome drugome može biti super cijeli dan i/ili noć igrati dudes-on-a-map. Meni ne, figurice su mi sinonim za partiju ili tri po sesiji. Neka napomenem da sam TI3 igrao desetak puta tijekom faksa, tako da ne bacam teorijsko razmatranje nego zbilja temeljim na praksi. Znači bilo je zabavno, ali radi društva i settinga. No reći da sam guštao u TI3 radi igre, radi toga kako razvijam državu, gradim vojsku, ulazim u trgovinske sporazume, spletkaram oko donošenja zakona - ne. isto vrijedi za Starcraft. Recimo Horus Heresy je drugačiji, zato jer je u 2p. Tu mi je možda bio i rano znak kako ću u nekoj budućnosti zabrijati na 2p. No i malo je bolji rulebook - recimo vrijeme iz HH je 1:1 preslikano u današnju AuZtraliju. zapravo, sad kako sma to napisao, malo mi je i žao što sam prodao HH. TI3 i SC? Nimalo.

Možda je to paradoks: kad su bile aktualne mi nisu bile nešto - sada kad su 'zastarjele' (glup izraz ali biram ga radi efekta, čisto kao antipod kultu novog) bih ih igrao upravo radi te patine. Uživao bih u škripavim dijelovima, onako kao što se u muzeju diviš parnoj lokomotivi.

A igre kao igre, brijem da bi sve iz te ffg coffin-size škole bile bolje da umjesto figurica imaju countere (eto, rekao sam to), jer bi mogle imati _još_ više vrsta svega, i mogle bi se _još_ zakomplicirati (full/spent, full/reduced, green/veteran itd...). NO to bi bilo kao staviti spojler na traktora. To nije takva igra. To su produkti koji posve neprikriveno idu na toy factor. Ista logika su ovi KS od 100$+. I legacyji jako blizu, sa drapanjem komponenti i naljepnicama. Drapanje komponenti, ljepljenje komponenti - to je toliko očito element igre _samim materijalom_. No odoh u digresiju.

Možda je fora u tome što sam glede mehanike više zainteresiran za ono što bi moglo i trebalo biti nego za ono što vidim pred sobom. I kad Starcraft jest bio nova igra, vidio sam da može bolje. Fast forward 10 godina i zbilja - bolje je :)

Dobro, da zaključim.
Ne bih nikada povukao inicijativu da igram novi TI4 ali bih ga rado zaigrao (npr kad Sadistiko organizira novi DDI) - no ne radi divljenja mehanici igri nego radi guštanja u settingu i rolplejanju i konačno, radi druženja. Isto tako i StarCraft. Nije to razočaranje, krivo sam se izrazio. Prije dosada. To je duga prerazvučena igra koja je 100% nakačena na ekipu koja je igra.
Ali! Kada je ekipa dobra (kao kako očito vi jeste), onda je i igra super.

tl;dr
rulebook je FAIL, a igrače iskustvo je (potencijalno) EPIC - no ne radi samog rulebooka nego radi materijala, i beskonačnog vremena, i malo i štokholmskog sindroma - jednostavno je čovjek prikovan u toj sobi satima, ali sa ljudima koje poznaje i koji su mu/joj dragi, sa prekrasnim komponentama, i nekako zabava se manifestira _usprkos_ rulebooku.



Eto, to je jedno moje razmišljanje.
Avatar
sadistiko
Reactions:
Postovi: 4954
Pridružen/a: 15 ožu 2013, 08:04
Lokacija: Petrinja
Ima zahvala: 3569 puta
 pohvaljen: 3666 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la sadistiko »

...i odma da kažem, bogohuljenje :-D
Iako sam i sam svjestan da je TI i ostale slične igre vjerojatno previše zakomplicirane, baš radi toga što ima toliko toga mi i jesu nekako na svoj poseban način zanimljive. Jedva čekam opet neku partiju na DDI-u gdje ćemo potrošiti sigurno 6+ sati na prepucavanja i podrivanja. Jer kad se sjetim što se sve izdogađalo u zadnjoj partiji na 3 Kralja prije dvije godine (jel je već toliko??), a onda se ne mogu sjetiti što smo to radili u nekoj kratkoj i ne toliko "dubokoj" igri prošli tjedan, odmah se mijenjam za sjećanje na dobru i zanimljivu partiju TI-a.
Ovo što kažeš, igra je više igra oko igre nego sama igra. Pa tako bi trebalo i biti.
slika
Stips
Reactions:
Postovi: 954
Pridružen/a: 09 kol 2011, 15:34
Ima zahvala: 587 puta
 pohvaljen: 576 puta

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Stips »

Naravno. Najbolje stvari se uvijek dešavaju oko stola, ne na stolu. To vrijedi za puno igara. U nekoj mjeri, za sve igre. To je u principu razlika šah-poker (haha, eto reference na Twilight Struggle) - šah je vezan uz materijal, u pokeru je materijal samo rekvizit.

Gle, nije bogohuljenje nego možda nisam bio jasan. Igra u sebi ima ugrađene prekrasne male podustave. TI3: Politika je super. Tehnologija je super. Ekonomija je super. Starcraft: izgradnja baez je super. Tehnologija je super (~to draftanje karata). Bitke su super. No sve skupa je ćušpajz.

Ne da je ćušpajz nešto loše. Ponavljam, igrao sam tu tvoju igru dovoljno puta da znam što pričam. Priznajem, možda sma bio zelen, možda prerano i možda bi mi sad bila preglednija nego što je bila tada, ali jedna stvar stoji: svaka ta igra je zapravo komplet od nekoliko igara. Ili ova usporedba - to je se igra strogo kampanja a ja govorim da, za to što nudi, bi _meni_ (ne _tebi_, ne _svima_) bolje bilo da se može igrati scenarij. Ovako - zamisli igru o istočnom frontu koja ima kampanju od 8 sati ali ti je naporna u 8 sati, a u 2 bi ti bila super pa bi radije igrao sma ooperaciju Citadelu ili neki tako k. E tako. Neku drugu bi igrao i20 sati, ali eto ova o kojoj pričamo ti ima rulebook koji je, tak, mutav, skrpan bezveze. igrao bi ju, ali ju ne bi uzdizao u nebesa. To je triatlon, pentatlon, dekatlon, a mene ti od toga svega zanima možda samo bicikl i trčanje. Nisam ja u krivu, niste vi u krivu.

E to ti je to. Meni su ti te igre, i SC i TI3 prerazvučene. Za TI4, da rado bih probao, ali znam da će bit mjesta rasprodana mjesecima unaprijed a moram ti reć - nije mi to igra gdje bih se gurao za stol. Netko će drugi jer je nabrijaniji? Meh, slobodno ću mu prepustiti stolac. I ne mislim da ste vi kojima je super u _krivu_. Na kraju krajeva, gdje se vidi koliko mislimo i slično i različito - doći ću i kibicirati pola sata, sat, dva, možda i cijelu partiju, i bit će mi jednako super kao i vama za stolom. Jer temeljna kvaliteta te igre i jest u dinamici oko stola. Na stolu je materijal koji je prekrasan, ali u neku ruku i nebitan. Puno se tu više dešava u glavama ljudi. Znači carstvo iz 40 min duge i skroz minimalne Through the Desert je puno konciznije i konkretnije i _realnije_ od carstva u TI3. U TI3 ti imaš neke planete koje si dobio kroz silne sate, imaš neke tehnologije, neke trgovinske dogovore, imaš te command tokene za flotu (tako nekako, već sam zaboravio9, al i sve je to ipak eterično. Svemu se tome _veseliš_ ali sve je to puno podložnije interpretaciji i rolplejanju nego ubojiti potez u Through the Desertu. Koji je 1/50 TI3. I nije to loše, shvati, ne postavljam u opoziciju te stvari.

Elem. Znači i kibicima je isto super kao i igračima. zašto? Ono što u ovim igrama vrijedi _nije_ u rulebooku. Usporedi to sa npr Gaia Projectom, Cavernom ili bilo kojim tim multiplayer solitairom. A namjerno sam naveo dve igre sa prekrasnim komponentama. Ajde njih kibiciraj a da nije radi komponenti. Ne možeš, jer se oko stola ne događa _ništa_. Tu je, i nakon svih komponenti, i dalje igra u rulebooku. Znači, da se vratim na referencu na TS, Gaia Project i caverna su nalik šahu, a TI3 nalik pokeru. Nitko nije _bolji_. Uostalom, kako i rekoh, to je samo _moje_ mišljenje. Izrazio sam ga jer a) zašto ne bih i b) možda pomogne nekome tko razmišlja slično meni odlučiti zanima li ga Starcraft ili ne.

Nego sadistiko, a gdje se mi to ne slažemo? :)
Stips
Reactions:
Postovi: 954
Pridružen/a: 09 kol 2011, 15:34
Ima zahvala: 587 puta
 pohvaljen: 576 puta

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Stips »

Da dodam, mojem senzibilitetu takve igre, poker, dudes-on-a-map, vrtimo-si-filmove su ODLIČNE - dok traju sat i pol do dva.
Avatar
Valsim
Reactions:
Postovi: 3120
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 2291 put
 pohvaljen: 2358 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim »

@Stipsonov
Hvala ti na izdvojenom vremenu i detaljnoj elaboraciji svojih mišljenja i stajališta. Mislim da smo zapravo tu negdje sličnih stajališta. Nemam ništa protiv kompliciranosti, ali ovdje kako bi Ameri rekli "gets in the way". Mogu vidjeti primjere u dotičnoj igri da se netko zezne u planiranju, čisto zato jer je zaboravio ili pomiješao korake izvođenja određenih akcija. No opet kroz nekoliko odigranih partija ovo se vjerojatno svodi na minimum jednom kada se igra zavuče pod kožu. Kada odigramo nešto više partija volio bih se zamisliti kako bi bilo nekako drukčije izvesti neke stvari.

No ne mogu se otrgnuti dojmu jesmo li pomalo svi postali žrtve pojednostavljivanja. Gledajući recenzije igara, pogotovo kada izađe nova verzija iste igre. Gotovo uvijek bi se pohvalilo kako je igra odlično pojednostavljena bez da se izgubila ona bit, te kako je kao takva uvedena u novo doba novim igračima. Mada se oko nekih instanci slažem, kod većine mi se ipak starija varijanta činila superiornijom. S novom verzijom imam osjećaj kao da dobivam ljušturu onoga na što sam navikao. Trenutno mi pada na pamet Arkham Horror 2end edition i zadnji 3rd. I opet pitanje kojem se ne mogu otrgnuti. Dali su ta pojednostavljivanja zaista bila potrebna igri, ili su napravljena samo kako bi se igra više približila masama. Jer nekad su igre tipa Twilight Imperium bile rezervirane za hard core geekove, dok kroz koju godinu možda ćemo gledati Twilight Imperium 5th edition, a koju će moći igrati i klinci u vrtiću.

U današnje vrijeme kada društvene igre postaju sve većom industrijom, i kada izdavači prije izbacivanja naslova vrše istraživanja koji broj igrača je najidealniji, optimalno vremensko trajanje, količina komponenti itd. Možda je to ta neka čar koja privlači starijim naslovima s iznimno kompleksnim i nespretnim pravilima, jer nas podsjećaju na neka jednostavnija vremena kada su se igre radile s puno manje opterećenja kome će se prodavati, a više ljubavi.
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post:
Stips
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon
Stips
Reactions:
Postovi: 954
Pridružen/a: 09 kol 2011, 15:34
Ima zahvala: 587 puta
 pohvaljen: 576 puta

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Stips »

To je istina, ali imamo i tendenciju razvoja sve više Heavy igara. Evo čak se netko na forumu tu neki dan hvali oda igra smao heavy igre, da mu pak fale jednostavnije, Mago de Umago tko li? I super. Jer pogledajmo samo ove naslove: Spirit island, Gaia Project (te dvije sam igrao), Kanban i Food Chain Magnate (te dvije nisam). I cijela pak, kad sam već skovao taj termin, 'škola' takvih igara. Koje sam igrao znam da su odlične, koje nisam slutim da su odlične. Uostalom ako baš idemo svemir i konflikt - evo gledam na polici Eclipse 2nd, čeka postkorona opuštanje. Ta je jednostavnija i od Starcrafta i od TI3, a opet ne bih je nazvao jednostavnom. Samo je manje komplicirana.

I da, molim razlikovati kompleksnot i kompliciranost. Kad sma već spomenuo Through the Desert, navest ću nju a slučajno je baš dobar primjer: igra iznimno jednostavnih pravila a kompleksna u fulu. _Baš zato_ jer je jednostavnih pravila - igračima je tabla jako pregledna. Potez tamo je glavolomka _baš zato_ jer je sve jasno, _baš zato_ jer nemaš puno opcija.

Dok su ove igre brute approach - Dođeš na potez i imaš 150 opcija, od kojih ih je 110 sasvim ok. I tako u krug. Neću sad ići na ono kad zapravo ni ne znaš tko što ima jer se stalno mijenja i svatko ima puno toga tako da se ili iritantno stalno zapitkuje ili se ide za intuicijom. Ne zna se. Nakon par partija zna se što je bitno pa se to prati, no cjelokupno stanje je u biti nepoznanica. Tu se griješi, i u knjiženju, pa i u nekorištenju vlastitih resursa, pa u neznanju da je netko upravo dobio +1 na tu jedinicu, pa najradije-ne-bih-onda-napao-ali-već-jesam-pa-smo-si-vidjeli-kartice i slično.

Ne kažem da nisu, al nemojmo se lagati. To su igre zabavne, jako igrive, i kombinatorički šuplje.

Recimo u zadnjoj partiji TI3, prije desetak godina, i sad više ne znam 8 ili 9 partiji tog čuda, imao sam neku super poziciju i lik mi bubne sabotažu i zaje* me. E sad, jasno, to je takva igra. i jasno, takva sranja se dešavaju u stvarnosti stalno. I jasno, morao sam računati da postoji sabotaža u špilu. Ali. To su arguemnti ko ji su taok očito opravdanje za s*anje od mehanike. Pa da, naravno da se dešava to. Ok, zakaj onda u Caverni nema požara? Ili suše, bolesti, nesreća...? Zato jer je to _igra_. Mi _igramo_. Lik koji mi ju je ispucao je čisto imao sreću da iz špila od koliko, 70-80 akcijskih kartica izvuče baš tu. Ok, ima više primjeraka, ali opet nije da je svaka 5 sabotaža pa da računaš 20%. Drugo, igra traje satima. Poziciju sam gradio satima, kao i svi. I onda tako. Da, to je samo igra. I da, glavno da se zabavljamo. i da, i ja sam se ufuravao , i rolplejao i sve. I ne, nisam se naljutio ili neki k - ja sam skroz ok igrač, niti likujem kad pobjeđujem niti serem kad gubim. Samo to mi je bila kap koja je prelila čašu. Rekoh ok ako ću još koji put, rado zbog druženja. No tako se potrefilo da više i nisam, em sa nisam gurao u TI3 em sam i sam počeo otkrivati i druge igre.

Što se tiče izdavaštva živimo zbilja u renesansi - od fillera do epskih igara, ima svega, i u svakoj kategoriji remek djela. I figurice: današnje figurice su zbilja krasne.

Za Arkham Horror se slažem. 3rd nisam igrao ali niti me ne privlači čisto već vizualno. A 2nd je onak fino gust, svakakav, još šašavijeg rulebooka od SC i TI3 (to je to doba), ali _funkcionira_. Eto, nemam problema sa nemanjem kontrole i pukom srećom u Arkhamu. 6 sati, nema problema. Sjećam se, jednom nas je bilo 4, uletio Gug odmah na početku i pola partije je bilo uopće se naoružati protiv njega. Uopće nismo ni mislili na pobjedu scenarija, nego kako maknut prenabrijanog gada dok smo još praktički bez opreme. I super. i bilo je zabavno. I nema problema.

No ove strateške, gdje si tobože general/prezidente/emperor wannabe? Trpiš satima radi neke tehnikalije, koje bi ako si već vrtimo filmove ionako odradio stožer, službe, hebena obavještajna bi te upozorila da radiš brod protiv kojeg ovaj ima +1. Dajte najte. Zabavno je ako smo se došli smijati - no to nije radi igre nego radi smijanja. Kad bi igrali na pobjedu, onak turnirski, dozlaboga dosadno. I nasumično! Tko traži neko intelektualno ispunjenje, ne emotivno zadovoljstvo (kojeg bi bilo i da samo roštiljaš, cugaš i družiš se) nego zadovoljstvo radi uspješno izvedenog plana, neke dobre kombinacije, neke kaskade uzroka i poslijedica, to tu neće naći. Ili, hoće ali ne kao igrač nego kao promatrač. To su igre koje igraju sebe same, ti si tu procesor, da ih mičeš i bacaš kockice. Kako su davno presudili za originalni Axis & Allies: ' not a game, but activity'. I to je to. Nađeš se sa ekipom, dobro vam je, radite nešto, na kraju netko pobijedi, i super.

I zbilja, super. Nije to _krivo_. No da je to neki opći vrhunac, možeš misliti. Vrhunac te škole, svakako.
Da, TI3 je bolji i od SC i od HH. Zato i postoji TI4, a ne postoji SC2 ni HH2.
No to je u BGG svemiru lokalna pojava. Najbolja igra u jednoj školi, (tj u ovom kontekstu bolje reći proizvodnoj liniji; naime coffin-size) jedne firme (FFG). Ništa više, ali i ništa manje.
Avatar
sadistiko
Reactions:
Postovi: 4954
Pridružen/a: 15 ožu 2013, 08:04
Lokacija: Petrinja
Ima zahvala: 3569 puta
 pohvaljen: 3666 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la sadistiko »

A gle, nije da ja smatram da si u krivu ili nešto, svako ima svoje mišljenje i svoje želje, što ga zadovoljava i tako. Ja recimo kad se spremam igrati TI, nije da sam presretan radi mehanika, mene jednostavno privlači to megalomansko polje galaksije gdje imaš dosta prostora za istraživanje, osvajanje. Čak me ni ne privlači toliko borba, ali istraživanje ponajviše. Pa što će biti, što će se sve dogoditi, uvijek ispadne neka radnja na osnovu koje bi se mogao snimiti film. A ovo da smo mi samo pijuni koji povlačimo jedinice po polju kako nas igra vodi, se ne mogu složiti. Ovo što kažeš da bi nas netko već savjetovao (da smo stvarno neki vođe i sl.) da ne napadnemo ili napadnemo na osnovu usporedbe naše tehnologije i njihove, to bi bilo lijepo, ali upravo u tim stvarima se razlikuju oni igrači koji sve to mogu vrtit u svojoj glavi od mene i sličnih koji igraju više za gušt nego što ću razbit glavu jer sam zaboravio da se ovaj nadogradio prije pol kruga.
Opet s druge strane, volim suhoparne eure, volim i polu solitere, i redovito gubim u takvim igrama jer ne mogu odvrtit u glavi kojih 2-3 poteza unaprijed (možda bi i mogao kad bi igru znao toliko dobro da uopće ne razmišljam što sve mogu, nego koje su mi opcije preostale a koje još nisu iskorištene) i i dalje ih volim igrati jer su mi super te mozgalice, kako najbolje iskoristiti resurse, kako možda i potkopati drugog igrača pa ga usporiti dok ti odigraš nešto korisnije i sl. Ali rijetko će u takvim partijama biti nešto što će se pamtiti duže od dan dva. Samo to.
Nisam ljubitelj kocke i mrzim kad me kocka ne ide i zato ne preferiram igre gdje moja taktika ovisi o kocki, ali u nekim igrama gdje kocka nosi sve odmah u startu prekrižim mogućnost da ću pobijediti jer sam dobro igrao, nego jer me kocka posrala i to je to. Pomiriš se s time i odigraš jer nekad baš bude zabavno vidit što ti nosi sudbina.
Na kraju @Stipsonov nije da se ne slažemo, nego svako preferira drugačiji tip igara i to je ok. Bilo bi glupo da svi volimo iste igre i onda bi još uvijek svi igrali Monopol jerbo se niko ne bi ni trudio napraviti ništa bolje ;-)
slika
Avatar
dendarii42
Reactions:
Postovi: 700
Pridružen/a: 24 sij 2018, 13:37
Ima zahvala: 811 puta
 pohvaljen: 677 puta
Kontakt:

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la dendarii42 »

@Stipsonov igrao bi ti meni TI3 i 4 istovremeno sve dok ne naučiš doljedno koristiti _ :twisted:
Čas su navodnici, čas je bold, čas ne znam šta je. szbunjen Više se svađam s tvojom tipografijom nego mišljenjem (s kojim se uglavnom slažem).
slika
Odgovori

Natrag na “Blogovi iz boardgame svijeta”