Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

[sadistiko]

Uh koliki je put je prijeđen u tako dugom razdoblju. U 2007. sam još bio treći razred srednje škole, a sada sam već praktički starac koji sanja o mirovini, hranjenju golubova u parku i igranju dame, šaha i bele.

Yea, right!

[Valsim]

2000 odigranih partija igara
Zadnja igra s popisa je klasični Arkham Horror 3rd edition.

Mislim da misliš na 2nd edition?

Whooops. Tako je 2nd edition.
https://boardgamegeek.com/boardgame/15987/arkham-horror

Vidiš kako dugo se nije igralo kada se brkaju edicije. Sad kad krenem miješati i prijatelje i službeno mogu proglasiti senilnost .

Uh koliki je put je prijeđen u tako dugom razdoblju. U 2007. sam još bio treći razred srednje škole, a sada sam već praktički starac koji sanja o mirovini, hranjenju golubova u parku i igranju dame, šaha i bele.

Yea, right!

Valja njegovati kulturološku tradiciju .

[Valsim]

Petrinja u srcu

Da nije našeg dobrog prijatelja Ivana Kosaka (sadistiko), Petrinja bi bila još samo geografski naziv jednog malog gradića koji vjerojatno nikad ne bismo posjetili. No upravo zahvaljujući Ivanovim organizacijama „Dana društvenih igara u Petrinji“, mnogima je gradić ostao u iznimno lijepom sjećanju. U početku pomalo sramežljivo, ali s vremenom je na događaj počelo dolaziti i sve više „stranaca“ iz Zagreba, Siska, pa čak i iz dalekog Splita. Svi smo mogli posvjedočiti iznimno prijateljskom prijemu i srdačnošću naših domaćina. Znate da ste na dobrom mjestu kada se ljudi tog kraja odmah na prvu odnose prema vama kao da se poznajete 100 godina.

Upravo iz tog razloga živo se sjećam i vlastitog prvog posjeta gradu. Bilo je to u subotu 12.04.2014., Ivan i udruga „5net“ su organizirali 3. po redu „Dan društvenih igara Petrinje“. Nedostajalo je volontera za pripomoć od strane „Udruge Igranje“, pa smo se Slavica i ja odlučili prijaviti za ispomoć. Odluka koja nam je promijenila život, jer smo tako dobili priliku upoznati mnoštvo dobrih dragih ljudi. Osim Ivana tu su njegova žena Marina, sinovi Luka i Frane, zatim simpatični i iznimno kompetitivni Damir, Tomislav, brojni klinci iz 1. osnovne škole Petrinja kojima Ivan predaje, i mnogi drugi s kojima smo proveli sate i sate uz zabavne igre i puno smijeha i radosti.

Svakim novim dolaskom se također malo pomalo otkrivao novi djelić zanimljivog malog gradića. Pogotovo u proljetnim periodima posjeta, kada bi Sunce i toplije vrijeme mamili na šetnju i istraživanje. Ima li ljepšeg mjesta za to od prekrasnog parka u samom središtu grada, a u sklopu kojega se nalazi i barokna župna crkva Sv. Lovre. Povijesnim entuzijastima će biti zanimljiva činjenica da su ovdje posađene vrlo stare lipe Tilia grandifolia, zasađene u doba Napoleona.

Što se tiče hrane tu smo uživali u odličnoj pizzi iz pizzerije Lucija. Pritom smo ostali i ugodno iznenađeni koliko su cijene debelo povoljnije u odnosu na iste vrste pizza u Zagrebu.

Od drugih odličnih mjesta za objedovati tu je bio i restoran “Štuka”, a gdje smo jeli jedan od najboljih specijaliteta kuće – odrezak u tijestu s umakom od šampinjona.

I onda je došao kobni 28.12.2020. i još kobniji 29.12. kada su jaki potresi zauvijek promijenili toliko toga lijepoga. Stvari se mogu ponovno izgraditi, ali izgubljeni životi se ne mogu vratiti. Preostaje na nama koji nismo imali zlu kob da budemo zahvaćeni ovom nesrećom, da pomognemo onima koji su ostali bez krova nad glavom. Stoga javite se i pitajte tko koga poznaje iz Petrinje i što treba od pomoći – financijske, materijalne, logističke. Izgradimo Petrinju i okolna mjesta da ponovno zasjaju u novom ruhu. Nema te sile koja može više pomoći od malog čovjeka s velikim srcem.

[sadistiko]

Već na proljeće mi igramo ponovo Mislave u Petrinji
BTW, zadnjih 10 dana kako sam bio u Petrinji igrali smo svaku večer bez prestanka. Jučer sam otišao po moje u Punat na Krku i u ponedjeljak se vraćamo u Petrinju.

[Valsim]

Radujem se, ima da nas se okupi u nikad većem broju .

Naravno ako se bilo što treba tu smo .

[Valsim]

Epizoda #47: Centurion protiv samuraja

16.02.2021. Slavica je bila u popriličnoj gužvi virtualnog posla oko škole. Kako sam ja bio slobodan odlučio sam u goste pozvati Miljenka, da zaigramo neke od ratnih igara u dvoje igrača. Jasno Miljenko je ovaj poziv objeručke i rado prihvatio. Tako se pružila prilika da zaigramo dvije omiljene igre koje već dugo nismo igrali.

Prvi na repertoaru se našao Hands in the Sea, poznati prvi veliki sukob između dviju velesila antike – Rima i Kartage.

Nasumičnim odabirom Miljenka je dopala Kartaga (plavi), a mene Rim (crveni).

#645

Posljednji put kad smo igrali 07.09.2020. , pretrpio sam težak poraz s Rimom, stoga je ovoga puta motivacija bila iznimno visoka da se spere ljaga s rimskog imena.

Kao i kod svake partije igra je započela prividno miroljubivo, ekspanzionističkim koloniziranjima i osvajanjima neutralnih gradova. U mojem slučaju to je značilo blitz osvajanje Sirakuze i koloniziranje Tyndarisa na Siciliji, te Alerie na Korzici i Olbie na sjeveru Sardinije. Miljenko je za to vrijeme uspio zauzeti ostatak područja na Sicilijii, dok je na Sardiniji kolonizirao Nuoro i Oristano.

Nedostatak daljnjeg prostora za kolonizaciju je značilo samo jedno - RAT. Ako već mora doći do toga najbolje da budem prvi koji će započeti, budući da je Miljenko s više pridobivenih teritorija skupljao više bodova od mene. Samouvjeren u snagu dviju regrutiranih legija, napao sam Camarinu na jugu Sicilije. Međutim to se pokazala kao iznimno kriva procjena situacije zbog prisustva Kartaške flote koja je podupirala obranu. Tako da iako je bilo tijesno, grad se ipak uspio održati u Miljenkovom posjedu.

#646

Kako bi se osigurao od daljnjih neugodnih iznenađenja, opasao je Camarinu i Thermau snažnim zidinama. Sada mi je samo ostala terenski teško dostupna Enna, a koja zapravo nije imala neke posebne strateške važnosti.

No nisam dobio ni priliku poduzeti novu ofenzivu, jer je ovoga puta ofenziva iznenađujuće i naglo došla s druge strane. Poput početnika uhvatio me potpuno nespremnog, tako da sam ubrzo izgubio Messanu. Da stvar bude gora time mi je razdvojio teritorij na dva dijela, odvojivši od povezanosti s Italijom.

Panika se uvukla u redove, sada se generirala još veća bodovna razlika. Valjalo je što prije poduzeti nešto kako bi se spriječila katastrofa da se protivnik ne okuraži i u iskrcavanju na matični teritorij.

Izveo sam diverziju i preko Olbije iskrcao trupe u Caralis. Ovoga puta je Miljenko bio taj koji je ostao zatečen i nespreman, tako padom grada ovoga puta to bio veliki udarac za sigurnost Kartage. Caralis otvara vrata iskrcavanja u sjevernu Afriku, a to je put prema samom protivničkom srcu. Kako bi me skrenuo s ove primisli, izveo je napad na Tyndaris. Na njegovu nesreću ovoga puta sam spreman dočekao napad i lako ga odbio. Za osvetu konjaničkim prepadima opustošio sam Oristano, a nakon toga je došao je na udar i Hippo Acra u sjevernoj Africi.

Obojica smo krenuli na sve ili ništa, ulažući apsolutno svu raspoloživu snagu koju smo imali na raspolaganju – legije, regularne falange, slonove, raznovrsnu konjicu i cijelu plejadu plaćenika, generala, vođa i trijema. U ključnom trenutku okrenula se karta nasumičnog događaja pod nazivom – „izdajnik“. Šanse su bile na Miljenkovoj strani budući da je rezultat na kocki od 1-2 pogađao Kartagu, a 3-6 Rim. Međutim u toj partiji bogovi zaista nisu bili naklonjeni Kartagi, jer se zakotrljala jedinica. Dio snaga je dezertirao čime je grad s lakoćom pao.

#647

I to je bio početak kraja za Kartagu. Nakon toga je pao i Oristano na Sardiniji, koji sam ubrzo kolonizirao, kao i upustošeni Nuoro. Kartaga je pokušala povratiti Caralis no završilo je s još jednim porazom po nju.

Sada se bodovna prednost polako počela okretati u moju korist, te sam malo pomalo počeo sustizati protivnika.

Taman kad se činilo da ne može biti gore, veliko olujno nevrijeme uništilo je Kartašku flotu u moru oko Sicilije. Kako je moje svećenstvo ovo protumačilo kao još jedan znak bogova, jurnuo sam u napad i na grad Hippo Regius u sjevernoj Africi. No netko je očito krivo pročitao zvijezde, jer su se branitelji uspjeli obraniti.

No učestali pritisak je učinio svoje na stanovništvo, pa se tako grad Hadrumetum odmetnuo od Kartage.

Do kraja igre sam još jednom pokušao nasrnuti na Hippo Regius, a Miljenko na Tyndaris. U oba slučaja je rezultat bio neriješen.

#648

Došli smo tako zadnjeg 12 kruga i finalnog bodovanja. Kada se sve zbrojilo Miljenko je ostvario 95 bodova, a ja 106 osiguravši pobjedu. Usprkos tome ostao je gorak osjećaj da je jedan događaj u potpunosti preokrenuo igru na moju stranu.

Napravili smo kratku pauzu naručivši si nešto za jesti, i do dolaska hrane razmjenjivali smo dojmove partije. Kada smo se najeli iduće se na repertoaru našla Sekigahara: The Unification of Japan.

Nasumičnim odabirom Miljenka je dopala strana moćnog Tokugawa Iejasu (crni), dok sam ja zaigrao sa stranom Ishida Mitsunari (žuti), a koji su se borili za mladog prijestolonasljednika.

Miljenko je krenuo prvi zaputivši se s jakom vojnom snagom iz svoje prijestolnice u Edu, u smjeru mojeg utvrđenja u Uedi. Na sjeveru iz Kinazawe je dopro do Takede. Na svojem potezu ja sam se sa vlastitim snagama iz Himejia zaputio prema neprijateljskom utvrđenju u Miyazu, te iz Aizu u Shirakawu. Idući potez je velika vojna sila iz Eda doprla do Uede i opsjela ga. Ja sam u isto vrijeme napao i dotukao protivničke snage u Sendaiju i Miyazu na drugom kraju zemlje. Početak je bio dobar jer sam sada kontrolirao više dvoraca, a blokirao sam i protivnička pojačanja u Sendaiju.

Uvidjevši da bi se lako mogao naći u nevolji ako brzo ne odreagira, i sjeverne Miljenkove snage su se spustile do Uede, koja sada više nije imala apsolutno nikakve šanse te je utvrda ubrzo pala. Nakon toga dio snaga je preusmjeren prema idućoj utvrdi u Gifi, a drugi dio snaga se išao obračunati s mojima iz Sendaija, a koje su u međuvremenu doprle do Niigata. Sukobili smo se kod Nagaoka i tu sam doživio užasan poraz. Drugi je ubrzo uslijedio kada je velika neprijateljska snaga doprla do Gife, nabrzinu ju opsjela i ekspresno osvojila. Put prema Kyotu i Osaki su bili otvoreni. Imao sam doduše i ja zavidne snage na raspolaganju na ovom teritoriju, ali kako se i druga Miljenkova armija nakon pobjede kod Nagaoka usmjerila u ovom smjeru, ako se uspije spojiti s onom kod Gifu, ne bih imao šanse. Izveo sam stoga opasnu diverziju napustivši Osaku i Kyoto te poharavši Miljenkove slabije snage u Kuwanu, Anotsu, Kiyosu i Okazaki. Miljenkove snage su se odmaknule u Sawayamu, ostavivši tek mali dio da čuva Gifu. Nije zagrizao mamac i krenuo na mene, čekao je sigurnost dodatnih pojačanja, a moje snage su se u pohodima raspale na više manjih dijelova. Kako se i druga Miljenkova vojna grupacija ubrzo približavala, dok bih ponovno okupio i ujedinio sve svoje jedinice, našao bih se točno između dvije vatre. Odlučio sam stoga pustiti ovu sad ujedinjenu veliku silu da polako nastavi svoj put prema Osaki. U slučaju napada na grad znao sam da mogu računati na pričuvne rezerve Mori klana. Zaputio sam se stoga s dijelom snaga pod zapovjedništvom samog Ishide prema Osaki u očekivanju velike finalne borbe. I u redovima Miljenkove vojske je bio sam Tokugawa osobno, tako da je za obje strane ovo bila borba visokog rizika. Umre li u bitci jedan od suprotstavljenih generala, druga strana pobjeđuje. Alternativno ukoliko Miljenko uspije osvojiti Osaku ima mogućnost pobijediti i na taj način.

Našla se tako pod Osakom ova velika sila zapodjenuvši nemilosrdnu bitku do zadnjeg čovjeka. Borba se okretala sad malo na jednu, sad na drugu stranu. Obojica smo grizli zube i preznojavali se nad apsolutno svakom strateškom odlukom, i razbijali glave u kojem ključnom trenutku uvesti koje jedinice u borbu. Morali smo imati na umu ako napravimo krivi potez, da te iste jedinice mogu lako prijeći i na protivničku stranu, ako se pokaže da nemamo potrebnu potporu da ih zadržimo u bitci.

Uza sav trud na koncu jedna strana ipak mora pobijediti, u ovom slučaju za to je bila suđena strana kojom je zapovijedao Tokugawu. Izgubio sam bitku, ali je barem Ishida uspio sačuvati glavu na ramenima i umaknuti. Miljenko je opsjeo Osaku, ali na koncu nije imao više dovoljno snage da ju i osvoji. Kako smo bili u samoj završnici, a u tom trenutku sam ja kontrolirao više ključnih lokacija, činilo se da bih mogao pobijediti. Zadnjim očajničkim potezom Miljenko je pokrenuo sve svoje raspoložive jedinice i razaslao ih da zauzmu lokacije do kojih mogu doprijeti unutar jednog poteza. Sudbina se pritom jako našalila s Ishidom, jer sam ga povukao upravo na jednu od ovih lokacija bitnih za finalno bodovanje. Da stvar bude bolja, Miljenko je demoraliziran neuspjehom osvajanja Osake potpuno zaboravio da se na jednoj od susjednih lokacija krije upravo i moj general. Možete zamisliti njegovu sreću kada je otkrio koga je sve utamanio na putu. Slaba je bila moja utjeha da bih vjerojatno ionako izgubio, jer bi Miljenko uspio zadnjim potezom razmjestiti snage na način da mi preotme određene lokacije i skupi više bodova za finalno bodovanje.

Sve u svemu iznimno zadovoljavajućih i napetih 5 sati igre, nakon čega smo obojica ostali zadovoljni s jednom ostvarenom pobjedom. Da se igrala odlučujuća partija bilo bi zanimljivo pronaći igru gdje bi se mogli okušati rimski centurion protiv samuraja.

[kockica]

Žene rade, dečki se igraju

[Valsim]

Pa ja sam lijepo pitao hoće li se igrati s nama, nisam ja kriv što zabušava u školi pa mora odrađivati posao doma .

[Valsim]

Epizoda #48: Uklete doline, križarski ratovi i svemirska osvajanja

20.02. okupili smo se kod nas i nakon dugo vremena zaigrali avanturističku igru – A Touch of Evil: The Supernatural Game.

Za one koji nisu čuli za igru, zamislite si light verziju druge edicije Arkham Horrora, smještenu na sam početak 19. stoljeća. Umjesto grada Arkhama imamo mistično selo Shadowbrook i još mističnije suseljane koji možda spletkare sa silama zla. Tko će ga znati što se uistinu skriva iza nasmiješenih i dobrodušnih lica. Na maloj grupici avanturista je zadatak da razotkriju misteriju, otkriju jazbinu čudovišta koje prijeti selu i okolici, i poraze ga. Zgodno je što igra nudi opciju kompetitivne igre tko će prvi uspjeti poraziti čudovište, ili kooperativne igre gdje svi zajedno surađujete kako biste uništili zlo. Naravno mi smo se odlučili za kompetitivnu varijantu.

Sudbina nam je namijenila da nasumičnim odabirom izvučemo vukodlaka za glavnog protivnika.

Od heroja Slavica je zaigrala s knjižničarkom Anne Marie, Miljenko s tamnoputim gusarom Jack Felowsom, Jura s prekrasnom odmetnicom Katarinom, i ja sa snobovskim plemićem Frederic Leonom.

#649

Slavica je imala čast da se prva uputi u opasni svijet, i ona je pošla prema „Starom mlinu“. Slijedio sam ju ja prema razrušenom zamku, Miljenko prema vlastelinskom imanju, a Jura se usudio sam zaći u „Staru šumu“. Začudo Miljenko je ispao kao najveći pehist nabasavši na razne zvijeri i zamke, tako da je bio čest gost lokalnom doktoru. Slavica se bavila istraživanjem tavana i skupljanjem svojih dragocjenih knjiga, a Jura je bespoštedno jahao po okolici skupljajući tragove. A ja? Ja sam u seocu trošio svoje plemićki stečeno nasljedstvo na različite eliksire i naoružanja.

Dok je svatko osim Jure na ovaj način tratio vrijeme, lokalne zvijeri i gamad su se poprilično namnožili. Toliko da su u jednom trenutku čopori štakora zaprijetili i samom Shadowbrooku. Srećom tu smo se u ključnom trenutku sabrali i uništili gnijezda napasti. Uspjeli smo čak otkriti tajne određenih seoskih starješina.

#650

Uskoro smo se dovoljno i ojačali da smo se osjetili spremnima suprotstaviti izvoru zla. Jura je bio prvi koji se odvažio na ovaj potez, a mi ostali smo davali sve od sebe da mu maksimalno otežamo. Srećom po njega u borbu je poveo dobrog starješinu, a i naše podvale je uspješno izbjegavao i nadvladavao. Bilo je na knap, ali na koncu je uspio svladati vukodlaka osiguravši si time i više nego zasluženu pobjedu.

21.02. smo se Miljenko, Slavica i ja našli i zaigrali Crusaders: Thy Will Be Done . Igra po određenim konceptima djeluje kao spoj najboljeg dijela Trajana i Terra Mystice. Stoga za sve one koji su se nabrijali na cover i temu, valja da znaju da je ovo čisti euro gdje je tema mada lijepo poklopljena, ipak u sasvim drugom planu.

#655

Godine ljeta Gospodnjeg 1119. razni križarski redovi se formiraju te kreću na pohode brojnih poganskih zemalja, kako bi im približili vjeru ognjem i mačem naravno. U jednoj od tih redova naći će se i 2-4 igrača. Svaki će započeti igru sa svojim križarskim redom s određenom unikatnom osobinom, te igraćom pločom koja se sastoji od dva dijela. S lijeve strane se nalazi rundela na kojoj se na početku partije nasumično poslože pločice akcija. Ima ih ukupno 6 i ako nije specifično navedeno drugačije, na svaku se stavljaju dvije oznake. Svaki igrač na svojem potezu odabire jedno polje, te ovisno o tome koliko ima oznaka u smjeru kazaljke na satu ih razmješta po jednog na svako iduće polje, dok ne završi na predviđenoj akciji koju planira odigrati. Što se više oznaka nalazi na akciji koju se aktivira, to će ona biti moćnija.

Akcije su:
Putovanje – pomoću ove akcije pomičete svoje jedinice po karti Europe
Novačenje – pojačavanje snage svojih jedinica
Križarski pohod – osvajanje poganskih teritorija
Utjecaj – prikupljanje bodova
Gradnja – izgradnja građevina na osvojenim ili prijateljskim teritorijima

Sve akcijske pločice možete unaprijediti, pa Vam tako aktiviranje daju dodatne mogućnosti za planiranje i taktiziranje.

#652

S desne strane igraće ploče nalaze se građevine koje možete izgraditi. Na svakoj poziciji na karti može biti samo jedna građevina. Svaki put kad izgradite određenu zgradu, uzimate ju s pozicije na svojoj pločici, te time otkrivate koju novu pogodnost dobivate njenom izgradnjom. Što više izgradite istih vrsta, to ćete imati više pogodnosti prilikom aktiviranja nekih akcija.

Tu je još i karta srednjovjekovne Europe po kojoj ćete putovati, ratovati i graditi građevine. Na svakoj prijateljskoj ili pacificiranoj poziciji možete izgraditi samo jednu zgradu. Određene lokacije donose određene benefite i pogodnosti kada se na njima izgradi tražena zgrada. Većina teritorija će biti u poganskim rukama, bilo da se radi o Prusima (ne pitajte tako su navedeni), Slavenima, ili Saracenima. Tko najviše osvoji teritorija određene grupacije pogana na kraju dobiva dodatne bodove.

#656

Zavisno o broju igrača imat ćete na raspolaganju i određen broj bodova koji se mogu ubirati iz banke - 140/200/260 bodova utjecaja za 2/3/4 igrača. Jednom kada se ova zaliha isprazni svi odigraju jednak broj krugova i igra završava. Igrač s najvećim brojem bodova naravno pobjeđuje.

Moram reći da smo se jako nabrijali na igru, toliko da smo tijekom cijelog druženja igrali samo nju. Što je nabolje partije su nam potrajale po svega sat vremena, mada se u tih sat vremena uistinu štošta izdogađalo. Odigrali smo tako tri partije za redom i svatko je jednom pobijedio.

1. Partija
Slavica – Santiago (Ljubičasta) – 92
Miljenko – Hospitaller (Narančasti) – 84
Mislav – Montesa (Zeleni) – 73

2. Partija
Miljenko – St. Lazarus (Narančasti) – 92
Slavica – Montesa (Ljubičasta) – 85
Mislav – Teutonic (Zeleni) – 63

3. Partija
Mislav – Santiago (Zeleni) – 98
Slavica – Teutonic (Ljubičasta) – 76
Miljenko – Calathrava (Narančasti) – 64

#654

Kao fanovima Trajana i Terra Mystice igra nam se naravno jako svidjela. Tematika će nažalost zavarati brojne koji će očekivati neku ratnu igru osvajanja teritorija. Jedino što mi je nedostajalo kod ovakve tematike je određena interakcija između igrača, podle podvale, potkupljivanje protivničkih generala, neki oblik preuzimanja teritorija i građevina. Drugim riječima neki načini sabotiranja. Najgore što možete napraviti u igri je da potez prije dođete do određene lokacije i osvojiti ju, ili izgraditi zgradu na toj lokaciji prije protivnika.

Iduća prilika za druženjem pružila se 06.03. kada smo Slavica, Jura i ja posjetili Miljenka.

Na stolu se našla jedna stara igra koju sam želio zaigrati otkad sam ju prvi put ugledao u staroj igraonici u Bogovićevoj. Unatrag zadnja tri tjedna smo se dogovarali upravo nju da zaigramo. Riječ je o igri utemeljenoj na jednoj od najuspješnijih real-time strategija na PC-u. Govorim naravno i StarCraftu.

#660

Vjerujem kako će sam spomen na dotičnu igru kod većine izazvati nostalgična sjećanja na mnogobrojne sate provedene pred ekranom. Nažalost ne mogu se uključiti u tu grupu jer igru nikad nisam zaigrao. Kad su se krenuli sve više probijati RTS naslovi tamo od polovice 90-ih, više sam bio fan povijesnih igara. Tako da sam ja u to vrijeme igrao Age of Empires, zatim Age of Empires II, pa Rise of Nations, Empire Earth, Empire Earth II. No bez obzira što nisam igrao, dobro sam upoznat i poštujem koliki pečat je StarCraft ostavio na sveopću igraću kulturu.

Što se tiče fizičke inačice riječ je o zaista masivnoj igri koja sukladno tome i dolazi u velikoj Fantasy Flight tzv. coffin kutiji. To je ista varijanta u kakvoj je dolazio i Twilight Imperium 3rd edition. S obzirom na 180 prekrasnih minijatura i mnoštvu igraćih ploča i oznaka, sasvim je jasno da veličina kutije nije samo megalomanski hir. Mada se mora priznati da su mi te velike i prelijepo oslikane kutije oduvijek budile određenu opčaranost. Kao da mole da se naslovna stranica izreže, dade uokviriti, te objesiti na zid. Ali dosta o mojim destruktivnim porivima, pričajmo malo o samoj igri.

Fanovi PC igre se neće nimalo iznenaditi kako se i ovdje sve vodi oko galaktičkog sukoba između triju sukobljenih strana – Terran (ljudi), Zerg i Protoss. O njihovoj povijesti i samom sukobu dala bi se ispisati knjiga, stoga vam ostavljam ovaj dio za Googlanje i osobno istraživanje.
Dakle 2-6 igrača preuzima ulogu nad jednom od navedenih frakcija. Svaka frakcija ima svojstvene sposobnosti i načine igre, sukladno tome i unikatne načine za pobjedu. Naravno ako niste u mogućnosti na taj način pobijediti, uvijek možete ići na klasičnu varijantu skupljanja 15 bodova.

#663

Većina igre se odvija na planetima međusobno povezanim konekcijama i crvotočinama. Za putovanje između ovih konekcija i crvotočina trebat će vam transporteri. Na početku igre svaki igrač nasumično izvlači dva planeta, zatim se pristupa slaganju tako da idući u krug svaki igrač postavi po jedan na jednu od pripadajućih konekcija. Na kraju svatko polaže svoju početnu bazu na jedan od dva planeta koje su izvukli na početku igre. Većina planeta su teritorijalni razdijeljeni, pa ih tako imate s dva, tri, ili čak četiri dijela. Svaki teritorij donosi određeni resurs ili broj bodova, ako ga jedan od igrača kontrolira. Također svaki teritorij ima određeni limit koliko jedinica može podržavati boravak na njemu.

Pomoću resurasa gradite jedinice i unaprjeđujete određene građevine, koje vam pak otključavaju nove moćne jedinice.
Igra se odigrava kroz tri faze:
1. Planiranje
2. Izvršenje
3. Regrupiranje

1. U fazi planiranja igrači polažu zapovjedne oznake na lokacije određenih planeta. Možete položiti i sve svoje zapovjedne oznake na jednu lokaciju, a mogu i vaši protivnici. Svaka iduća oznaka se stavlja na vrh one koja se nalazi već na toj lokaciji. Caka je u tome da će se zapovjedi izvršavati počevši od najgornje oznake, te redom sljedeći sve do skroz zadnje, to jest prve koja je postavljena. Dakle igrač koji zadnji položi svoju zapovijed na neku lokaciju, imat će mogućnost prvi izvršiti njezinu akciju, dok igrač koji je prvi položio će biti zadnji. Potrebno je stoga jako oprezno planirati, jer dosta često će se događati situacije gdje dok vaša zapovijed dođe na red za izvršavanje, situacija će se toliko izmijeniti da više nećete imati uvjete ni mogućnosti za sprovedbu iste. Ponekad ćete htjeti biti zločesti i staviti svoju zapovjednu oznaku na nečiju tuđu, mada nemate ni mogućnosti ni uvjeta za njezinu sprovedbu, ali tako ćete blokirati drugog igrača kako on ne bi mogao odmah sprovesti svoju zapovjied.

Postoje tri vrste zapovjedi:
Izgradnja – omogućuje vam gradnju raznih građevina i jedinica na određenoj lokaciji
Mobilizacija – omogućuje vam pomicanje jedinica i napad protivnika
Razvoj – omogućuje vam da razvijete nove tehnologije i dođete do moćnijih karata

Tu su još i specijalne zapovjedi sva tri navedena primjerka, a koji dodatno pojačavaju svoju primarnu moć. No kako biste došli do njih morat ćete izgraditi određene građevine.

2. U fazi izvršenja, počevši od prvog igrača svaki ima pravo sprovesti jednu od svojih vidljivih zapovjedi, to jest one koja nije pokrivena protivničkom. Nakon toga idući igrač izvršava jednu svoju itd. Ako igrač ne može izvršiti zapovijed zato što su mu sve blokirane protivničkima, tada preskače svoj potez te kao utjehu vuče kartu događaja (event). Ove karte vam uvelike mogu pomoći u planiranju idućeg kruga.

3. U fazi regrupiranja samo slijedite postupak čišćenja i pripreme za idući krug.

#664

Kada se jedinice suprotstavljenih igrača nađu na jednoj lokaciji slijedi borba. Napadač je taj koji određuje koje jedinice će se boriti u kojem omjeru. Nastoji se rasporediti da se svaka vaša jedinica bori s protivničkom, a svi viškovi se raspoređuju iza određenih jedinica kao potpora. Za svaku jedinicu u prvim redovima igrači odigravaju po jednu borbenu kartu iz ruke. Karte prikazuju jedinice na koje se odnose navedeni benefiti, te iznos u napadu i obrani (veći brojevi). Ako odigrate kartu na jedinicu koja nije navedena na popisu, tada se na nju odnose manje navedene vrijednosti. Jednom kada su se svi skrivećki odlučili što će odigrati, karte se otkrivaju i pristupa se određivanju koje jedinice su eliminirane, a koje su preživjele. Ako jedinice imaju potporu drugih jedinica, tada se dodaju dodatne vrijednosti u napadu i obrani. Odigrane karte borbi igrači odlažu u vlastite špilove odigranih karata. Svaki igrač raspolaže s vlastitim unikatnim špilom karata koji može tijekom igre nadograđivati jačim inačicama. Potreban je dobar balans između raspodjele različitih jedinica i njihovih pripadajućih karata, kako biste u svakom trenutku mogli biti spremni odigrati jače karte.

Svaki igrač dobiva svoju igraču ploču na kojoj se nalazi lista što sve možete izgraditi, te mjesta gdje polažete unaprijeđene i nove zgrade koje izgradite. Svaka frakcija ima nešto drukčiju varijantu. Tu su vam navedene i vaše specijalnosti, pozicije za držanje radnika, pozicija karata novih tehnologija, borbenih karata, i bazični resursi koji su vam uvijek dostupni.

I to bi bilo ugrubo o StarCraft The Board Game. Uključili smo još i ekspanziju Brood War, koja između ostalog uključuje i moćne heroje koji svojim prisustvom mogu promijeniti tok rata.

Nakon polusatnog uvoda u igru od strane učitelja Jure, bili smo spremni napokon zaigrati. Nasumičnim odabirom od frakcija, Slavicu je dopala ona Jim Raynora (Terran, plava), Miljenko je izvukao Queen of Blades (Zerg, ljubičasti), Jura je dobio Arcturus Mengska (Terran, crveni), i ja sam izvukao Tassadar (Prottos, žuti). Odabrali smo svaki svoje unikatne misije, te je svatko potom izvukao dvije početne pločice planeta, i mogli smo pristupiti sastavljanju našeg svijeta i postavljanja početne baze na jedan od njih. Pritom se Jura pokazao najstručnijim, budući da si je lijepo složio da bude izoliran od nas ostalih i ima pregršt prostora za daljnje širenje. Moj odabir se već na prvu činio naočigled katastrofalnim. Gramzivo sam odabrao planet sa svega dvije lokacije u sendviču između Slavice i Miljenka. Jedna od lokacija je doduše donosila dva boda na kraju svakog kruga, ukoliko bih ju kontrolirao. Ideja mi je bila utaboriti se ovdje i bezbrižno generirati dva boda iz kruga u krug, dok se ostali za to vrijeme bore oko lokacija vrijednosti 1 bod.

#665: Početna situacija

Na veliki poraz mojih planova, igra je taman počela, a već sam se u prvom krugu našao napadnut od strane sile. No nije to bilo niti od strane uvijek krvožednog Miljenka, ili prepredenog Jure, već vlastite žene – Slavice. Ova besramna drznica je u prvom krugu već odmah na prvom potezu izvršila invaziju na moj matični planet Vyctor V. Da stvar bude gora, bez imalo problema je potukla moje kopnene snage, zauzela dio planeta koji donosi dva boda i uništila bazu. Ostala mi je još druga polovica planeta sa svega jednom jedinicom i malovrijednim resursom vespene plina. Svatko drugi bi pokleknuo i odmah objesio rukavice o kiln. I mada sam početno klonuo duhom i bio spreman zamoliti da krenemo ispočetka, ubrzo se unutar mene javio jedan novi osjećaj. Bio je to osjećaj prkosa i inata. Ako moram pokleknuti neka to bude borba do posljednjeg čovjeka, ili u mojem slučaju posljednjeg Prottosa.

#666: Slavičina invazija mojeg matičnog planeta

Nabrzaka sam izgradio dvije nove jedinice i bio spreman na idući napad. Nisam trebao dugo čekati jer je Slavica ovu mobilizaciju s moje strane shvatila kao prijetnju okupaciji njezinog dijela planeta. Mogao sam ja tvrditi i kunuti se u čiste namjere, nepovjerenje se osjećalo u zraku. Stoga već u idućem krugu uslijedio je novi napad. Na Slavičinu žalost i po cijenu velikih gubitaka s obje strane, ovoga puta sam ipak ja slavio pobjedu bolje procijenivši taktičku situaciju. Ali pobjeda je bila doslovno za dlaku, budući da je Slavica u međuvremenu razvila nove i jače jedinice.

#667

Kroz cijelo to vrijeme Miljenko i Jura su bezbrižno kolonizirali okolne teritorije i planete. Obojica su imali puna tri planeta samo za sebe. Također obojica su imali puno više vremena i prilika za unaprjeđivanje zgrada i razvoj novih jedinica. No nitko nije gajio iluzije kada ponestane prostora za daljnju kolonizaciju i ove dvije supersile se direktno susretnu, da ono što će uslijedit će biti ništa manje od sukoba epskih proporcija.

Dok se nestrpljivo čekalo na taj trenutak, pregršt akcije se odvijao i u sadašnjosti. Došavši do moćnog nosača Gantrithora, odlučio sam preuzeti inicijativu i krenuti u ofenzivu. Slavica se i sama utaborila na svojem dijelu planeta Vyctor V koji smo dijelili, tako da sam odlučio udariti tamo gdje se najmanje nadala – u samo srce njezinog sustava, matični planet Moria. Uništio sam dio njezine flote u orbiti te uspio spustiti jedinice na planet zauzevši 2/4 lokacija. Ako ću morati dijeliti vlastiti matični planet 50:50, eh pa onda ću dijeliti i tuđi.

#669

Jura je u ovom trenutku počeo proročanski pozivati na obustavu suvislog sukoba i da svi svoju pažnju posvetimo Miljenku i njegovim Zergovima. Mada su i Jura i Miljenko bili podjednakih snaga, teritorij koji je Miljenko uspio zauzeti je donosio puno više bodova nego Jurini. Bili smo u tom trenutku negdje prešli polovicu igre i počelo je postajati i više nego očito da ovim tempom si Miljenko osigurava sigurnu pobjedu. Nije ni Slavica bila u lošijoj poziciji po pitanju bodova, dok ja nisam krenuo raditi nepodopštine.

Naravno da Juru nismo poslušali već nastavili s našim sitnim razmiricama. Slavica je ubrzo izgradila i okupila novu moćnu flotu, i u bespoštednoj orbitalnoj bitci uspjela brojčanom snagom uništiti moćnog Gantrithora. No skupo sam joj naplatio tu pobjedu. Izgubila je polovicu flote, a i pri uništenju moj masivni nosač je u samrtnom činu povukao još jedan neprijateljski brod sa sobom.

U isto vrijeme na drugom kraju galaksije napokon je zaiskrilo i između Miljenka i Jure. Začudo Miljenko je bio taj koji je prvo povukao okidač. Udario je na pograničnu Gehenna postaju, mobilnu ljudsku tvorevinu veličine manjeg mjeseca.

Uspio je potisnuti Jurine snage s jednog dijela stanice i činilo se da bi mogao ozbiljno ugroziti i susjedni matični planet Bhekar Ro. Srećom do ovoga nije došlo jer je Jura odmah uzvratio sa svojim masivnim krstaricama i mnoštvom pješaštva. Pozicije su se mijenjale u narednih par navrata, prije nego što je Jura konačno uspio skroz potisnuti horde Zergova sa svojeg teritorija.

#670

Da dodatno zapapri igru, Slavica je odigrala kartu događaja koji nas je sve lišio dva boda, uključujući i moja jedina dva koja sam teškom mukom stekao dok sam okupirao Slavičin teritorij.

Jura je s masivnom flotilom krstarica sada krenuo u ofenzivu na Miljenkov planet Chaw Sara. Čak se situacija između Slavice i mene primirila, pa smo se i mi odlučili strvinarski pogostiti nad Miljenkovim teritorijima. Međutim igra se u ovom trenutku primakla već samoj završnici, tako da nismo uspjeli ostvariti svoje naume prije završetka.

#671

Miljenko je naravno zaslužno pobijedio s ostvarenih 15 bodova, slijedila je Slavica s 11, Jura s 10, i ja s ni manje ni više nego 0.

Usprkos traumatičnom iskustvu Slavice i mene, svejedno smo našli određenu satisfakciju u igri i prihvatili je za to što je – čisti area control wargame. I mada ja još pronalazim određeno zadovoljstvo takvih igara, znam da Slavica ne favorizira igre gdje je jedina opcija za pobjedu satrati protivnike. U slučaju StarCrafta, iz mojeg viđenog primjera, pogotovo je bolno očito koliko vas neke krivo donesene odluke već na samom početku igre, jako mogu koštati zadovoljstva igranja. I dok sam ja svoje zadovoljstvo pronašao u inatljivom zagorčavanju života Slavici, netko drugi bi u tom segmentu potpuno izgubio volju za igrom. Još gore ako se dogodi situacija ako vas se doslovno fizički eliminira iz igre, što se opet umalo dogodilo u mojem primjeru kada sam spao na svega jedan teritorij i kada mi je opstojnost ovisila o niti. Da sam uistinu bio eliminiran u prvih dvadesetak minuta, preostalih 4 i pol sata bih proveo za stolom čisto kao gledatelj. OK u okruženju prijatelja to se sigurno nikad ne bi dogodilo, već bi se svi složili da se krene ispočetka. Ali valja imati na umu da je to TA vrsta igre. Ako ne pazite i niste koncentrirani, završavat ćete puno prije kraja kao pasivno gledateljstvo. Naravno tu je uvijek mogućnost urota između igrača i situacije gdje se više njih okomi na jednoga. Iritiraju li vas takve stvari i bojite se razvrgavanja prijateljstava, partnerstva i brakova, tada ova igra nije za vas.

Po pitanju kompleksnosti igra je poprilično krcata pravilima i raznoraznim podpravilima, iznimkama itd. Npr. prilikom izvršenja određenih akcija valja slijediti točan redoslijed njihova izvršavanja. Pada mi na pamet primjer da s build akcijom ne možete izgraditi bazu i odmah krenuti u regrutiranje jedinica, već to možete napraviti samo ako je baza već postojala u igri na početku. Ima tih sitnica na koje valja paziti jer u suprotnom planovi koje ste zamislili sprovesti u djelo, na koncu će završiti niz slavinu u kanalizaciji.

Ono što nas je naprosto oborilo s nogu je deck buildanje i način igranja i razrješenja akcija. Valja imati na umu da govorimo o igri iz 2007. , Jura nas je čak uvjeravao da je prva svoje vrste s deck building mehanikom. Da imam više vremena sigurno bih istražio, ovako ću mu vjerovati na riječ dok ne otkrijem suprotno. U svakom slučaju mora se odati priznanje genijalnom pristupu gdje u jednoj fazi prvo svi igrači po redu postavljaju akcije koje misle odigravati, ali istodobno moraju imati na umu u kojem trenutku će se iste izvršiti, te ovisno o situaciji hoće li se uopće moći izvršiti. Da podsjetim akcije se postavljaju na određenim mjestima koje se misli aktivirati, na način da se postavljaju jedna na drugu, uključujući i one vaših protivnika. Stoga tko zadnji postavi svoju akciju na sam vrh, bit će ujedno i prvi koji će ju sprovesti u djelo. Naprosto genijalna mehanika i stalno tjera na razmišljanje kojim redoslijedom ćete što postavljati.

Po pitanju komponenti i kvalitete istih, što reći više nego da je to Fantasy Flight u svojim najboljim danima.

#662

Toliko od nas. Živjeli!

[Valsim]

OEMĐI, pa daj više digni blog koji ti nudim!