Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

[Nuuq]

Drago mi je da je Trajan još nekome tako dobar.
Meni je stvarno u top 10, mada da ima računati i da mozak boli, istina je.
Odlican osvrt. Svaka čast.

Live long and prosper.

[Valsim]

Epizoda #7: Doček Nove 2016. godine

Dan prije stare godine smo se morali zbog posla u Zagrebu nenadano vratiti u najljepše okićeni grad u Europi ove godine. Tako da smo ovu Novu godinu odlučili dočekati sami, uz što drugo do li hrpu društvenih igara na raspolaganju. Naknadno nam se pridružio još i Marko, kojeg smo na Staru godinu odlučili ugodno iznenaditi s poklonom za rođendan koji je dobio od nas i ostalih prijatelja.

#86

Početni skepticizam, budući da smo prošle godine malo fulali s poklonom, je brzo zamijenila opća radost kada se poklon otvorio i kada je na umjetnu svjetlost izašla jedna igra koja se Marku jako sviđa i već dugo ju želi posjedovati.
Riječ je o civilizacijskoj igri u dva do četiri igrača, dizajnera Christian Marcussena – Clash Of Cultures .

Naravno morali smo odmah krstiti i zaigrati igru .

Neću ulaziti u detalje oko pravila, više o samoj igri možete pročitati ovdje – Igrali smo: Clash of Cultures .

Ovako ukratko opisavši svatko počinje igru sa jednim gradom i naseljenikom na jednom od rubova mape koji je otkriven. Ostatak svijeta je nevidljiv i skriven dok ga ne otkrijemo i istražimo. U igri postoji opcija da se igra fiksno kroz VI epoha ili do VII epoha pa se od sredine VII baca kocka hoće li igra završiti baš u tom trenutku ili će se nastaviti. Jasno s odmakom rundi ta šansa će se sve više povečavati. Svaka epoha se sastoji od tri runde u kojima se igrači izmjenjuju i izvršavaju po tri akcije koje su im na raspolaganju. Vrsta akcija ima nekoliko i neću ulaziti dublje u detalje oko pojedinih akcija, no uglavnom se tiču prikupljanja resursa, osnivanja novih gradova, usrećivanja gradova, pomicanja jedinica, gradnje građevina, gradnje svjetskog čuda, korištenja specijalnih akcija na karticama, korištenjima specijalnih tehnoloških akcija itd. Na kraju svake epohe se gleda je li tko ispunio koju tajnu misiju koju može tada otkriti, ili ih čuvati skrivenima do samog kraja. Tu treba paziti jer mada je dobro držati protivnike u neznanju kako stojite s bodovima, lako vam se može dogoditi da ako ih čuvate skrivenima do samog kraja da vas netko pošteno osujeti u njihovim izvršavanjima. Također na kraju svake epohe se dobije po jedna nova akcijska karta, jedna nova misija i jedna besplatna tehnologija koju svatko može razviti.

#87

Marko i ja smo po iskustvu već pravi veterani u ovoj igri, no ovo je zato bila Slavici prva partija. Dok smo pripremali igru za početak, usput smo uvodili i Slavicu u pravila i male tajne velikih majstora .

Slavica umjesto da je kao svaki dobri učenik pratila nastavu o kulturi, razvoju i izumima od strane Marka Prosvijetljenog i ratnu taktiku od strane Mislava Biča Božjeg, se umjesto toga igrala slažući na stolu razne oblike od kockica i pjevušeći neku pjesmicu. Nimalo ozbiljno s obzirom da se uskoro trebala naći u ulozi velikog vođe svoje nacije u borbi za kulturnu, tehnološku i vojnu prevlast.

#89 Kocka, kocka, kockica. Gotova je glavica. Duge uši, tanak vrat, trbuh joj je kao sat. I još ruke, nožice... eto naše Božice!

Sa završetkom objašnjavanja pravila pripremili smo igru do kraja i sve je bilo spremno za početak.
Prepustili smo kockama da nam presude sudbinu tko će prvi krenuti. Naravno Slavica je dobila najveći zbroj na kockama i krenula prva.

Slijede kronike događaja koji su uslijedili, a koje je zabilježio i sačuvao od povijesnog zaborava povjesničar Valsimius

Prve dvije runde su u ovoj igri obično poput otvaranja u šahu, veoma skriptirane po opcijama koje je najbolje napraviti. Jasno svi smo krenuli s razvijanjem istih tehnologija koje su nam dale bolje pogodnosti. Razvili smo tehnologiju za navodnjavanje što nam je davalo opciju da sada ubiremo hranu is dotad kršnih i neplodnih terena. Također smo razvili i tehnologiju za čuvanje i skladištenje hrane kako nam višak ne bi propadao. Svo troje smo uza to kreirali još naseljenika i poslali ih u nepoznato da otkriju novi teritorij i osnuju nove gradove za naša carstva u njihovim skromnim počecima.

#90

Slavica je jednog svog naseljenika poslala južno u mojem smjeru, a drugog sjeveroistočno prema Marku; Marko je jednog poslao zapadno prema Slavici, a drugog južno u mojem smjeru; ja sam jednog poslao sjeverozapadno prema Slavici, a jednog istočno. Ključno je bilo otkriti brzo u početku dobre strateške lokacije za osnivanje novih gradova. U smjerovima u kojima smo ih poslali smo na određenim lokacijama i osnovali po jedan novi grad. Otkrivanje novih teritorija je rezultiralo i otkrivanjem barbarskih sela i naroda koji su bili pre primitivni da bi razvili svoju vlastitu kulturu pa su uglavnom živjeli od pljačke. Dva takva sela smo pronašli sjeverozapadno na granici između sada mojeg teritorija i onog od Slavice, a čak tri su bila smještena sjeverno od mene, a južno od Marka i tvorili su čvrsti bedem između naših teritorija. Jedino je obližnja rijeka tvorila slobodan put prema našim teritorijima. U ovom trenutku smo otkrili 90% mape.

Tu su sve sličnosti s našim potezima prestali. Ja sam se prebacio na razvoj konstrukcijskih tehnologija i tako razvio inženjering što nam je omogućilo svima da izgradimo prvo svjetsko čudo koje je ušlo u igru – Veliki vrtovi. Izgradnja ovog čuda je nosila 5 bodova te moć da pri aktivaciji grada u kojem je izgrađen se dobije i jedna hrana. Nakon toga sam razvio zdravstvo koje mi je omogućavalo da svaki put kada bih povećao veličinu grada, bih mogao za jednu hranu izgraditi i jednog naseljenika. Karte događaja koje prouzrokuju epidemije i širenje zaraze sada više nisu imale utjecaja na moje carstvo. Razvio sam i ceste pa su se sada za jednu plaćenu hranu moje jedinice mogle kretati i za dva polja, a ako bih platio jednu rudu bi ignorirali restrikcije koje postavljaju određeni tereni (šume i planine).

#91

Slavica se bacila na razvoj znanosti i edukacije. Jasno jedna od prvih tehnologija koje je razvila je bila matematika . Također je razvila pismenost, javno školstvo (dobiva jednu ideju kao resurs svaki put kada ubire resurse iz grada u kojem je izgrađena akademija) i besplatnu edukaciju (dobiva jedan resurs raspoloženja svaki put kada plaća za tehnologije pomoću zlata).

Marko se bacio na razvoj pomorskih i ekonomskih tehnologija. Prvo je razvio ribarstvo budući da mu se jedan grad nalazio uz morski teren. Ova tehnologija mu je omogućavala da prikuplja hranu, ali i zlato sa morskih terena. Nakon toga se bacio na razvoj razmjena i trgovinskih puteva, što mu je omogućilo da pošalje svoje naseljenike 1-2 područja blizu naših gradova te kroz trgovinsku razmjenu ubire hranu, po jedna dodatna hrana po naseljeniku blizu jednog od naših gradova.

#99

No nije sve išlo tako lagano. U nekoliko navrata nam je od karata događaja došla glad, koju smo prošli neokrznuto budući da smo imali razvijenu tehnologiju za navodnjavanje. Međutim kada je došla karta epidemije, onda se pokazalo da su tu Slavica i Marko pošteno nagrabusili. Budući da nisu imali razvijeno zdravstvo, oboje su morali uništiti si po jednu jedinicu. Nije dugo prošlo, a opet se nakon nekoliko dobrih događaja pojavila i epidemija. Marko je ponovno izgubio jednu jedinicu, a Slavica je morala uništiti ovoga puta čak dvije budući da je u međuvremenu razvila ceste, pa se zaraza bolje proširila. Uništila je zadnju jedinicu koju je imala i budući da je morala još jednu, a više ih nije imala, zauzvrat je morala jedan grad napraviti nesretnim.

Poslije smo manje više razvijali tehnologije koje je već netko od nas posjedovao, a koje su se pokazale dobrima i ključnima za daljnji rast naših civilizacija. Slavica i ja smo se brzo prebacili na razvoj pomorskih tehnologija budući da smo sada i mi imali po jedan grad blizu morskog terena. Marko je pak produbio svoju znanost pomorskih tehnologija te krenuo i na razvoj kulturnih tehnologija. Uza to Slavica je odigrala i jednu svoju akcijsku kartu kojom mi je poslala svoje špijune koji su doznali za moju inženjering tehnologiju, te ju je sad i Slavica posjedovala. Ovo je rezultiralo ulaskom novog svjetskog čuda u ponudu za izgradnju – Veliki kip. Ovo čudo omogućuje da grad u kojem ga se izgradi ima +1 na udaljenost kulturnog utjecaja na protivničke gradove, također svi gradovi ovog igrača su na udaljenosti od 2 ili više zaštičeni od kulturnog utjecaja protivnika.

Na nesreću za Slavicu njezini špijuni su bili neoprezni pri povratku natrag u njezin novoosnovani južni grad Mathematus. Privukli su pažnju lokalnih barbara koji su ih slijedili i otkrili put do grada, kojeg su odmah opsjeli i zaposjeli priuštivši Slavici more izbjeglica u metropoli. Ovo je bila izvrsna prilika za mene jer sam sad imao cijelu zapadnu stranu mape samo za sebe i svoje daljnje širenje. Nakon što porazim te sve silne barbare dakako. Odmah sam se bacio na razvoj vojnih tehnologija i izgradnju vojnih jedinica. To je jasno uzrokovalo razumnu razinu paranoje i straha kod Marka koji se uplašio da bih mu mogao doploviti po rječici po najboljoj vikinškoj tradiciji. Tako da se i on brzo bolje bacio na razvoj vojnih tehnologija i izgradnju vojnih jedinica, što je pak pokrenulo određenu zabrinutost kod Slavice koja je krenula u istom smjeru. Jedna odluka jednog igrača je tako pokrenula cijelu lavinu brzog naoružavanja i pripremanja za rat. Jasno nisam imao nikakvih planova za započinjanjem borbi s ostalima, barem zasad . Prvi cilj mi je bio obračunati se s barbarima, osigurati što je više moguće novog teritorija, a onda se možda baciti in a sređivanje računa sa Slavicom i Markom ako ostane vremena.

Na moju žalost sjeverna barbarska plemena su doznala za moju veliku vojnu koncentraciju na zapadu, ali su usto otkrili da mi je metropola nebranjena. Ono što je uslijedilo će se pamtiti u povijesti kao velika pljačka i razaranje grada Mislavopolisa. Oni rijetki koji su uspjeli spasiti živu glavu su utočište našli u istočnom gradu, koji je sada postao i nova metropola – Gabrielius.

Ovako ekstreman čin je doveo do ekstremne struje unutar carstva koje je zahtijevalo da se carstvo više militarizira i da se daju veća prava i ovlasti vojsci. Ovi zahtjevi vojskovođa, ali i od strane naroda su bili toliko žestoki da je car morao popustiti. Započelo je tako s masovnim novačenjem svih građana carstva, te je uvedena vojna obveza sviju vojno sposobnih muškaraca u dobi 16 – 55 godina. Javio se uza to u narodu i jaki osjećaj za domovinu – nacionalizam, koji su neki generali lukavo iskoristili kako bi uveli totalitarizam i dali caru apsolutnu moć. Ne mogu reći da sam se bunio . Prevedeno u svijet igre s osnivanjem novačenja mogao sam graditi jednu vojnu jedinicu po rundi plaćajući s raspoloženjem kao resursom, a nacionalizam mi je omogućio da pri gradnji barem jedne vojne jedinice po rundi dobijem jedno raspoloženje u zalihe. Nadalje s autokracijom koju sam uveo kao sistemom vladavine i apsolutnom moći sam mogao platiti po rundi dva raspoloženja da bih imao još jednu dodatnu akciju, tako da sam za razliku od Slavice i Marka mogao po rundi izvesti četiri akcije umjesto tri. Kao što si možete i zamisliti imati jednu dodatnu akciju više po rundi može biti jako velika stvar.

I taman kad sam mislio pokrenuti svoje legije u krvožednu osvetu nad barbarima, otkucala je ponoć na satu i označila početak Nove godine. Igru smo nakratko pauzirali, uzeli si čaše vina u ruke i nazdravili, te se približili prozorima kako bi smo promatrali prekrasan vatromet dok uživamo u vinu . Potom smo obavili sve telefonske obiteljske čestitke, te se nakon toga vratili igri.

U dvije runde sam pod vodstvom generala Gaja Julije Cezara satrao dva zapadna barbarska plemena sa mape, to jest jedno sam u potpunosti uništio, a drugo se od užasa od viđenog što se dogodilo onom prvom, nakon poraza vojske mirno pridružilo mojem carstvu. Ovim činom sam u petoj epohi igre napokon izvršio jednu od svojih misija – Civilizator, koja kaže da ju izvršavam u trenutku kada uspijem zarobiti barbarsko selo koje brane barem dvije barbarske jedinice. U slavu ovog velikog uspjeha poslana je grupica naseljenika koja je na mjestu nekadašnje uništene metropole podigla novi grad koji će predstavljati novu moć obnovljene civilizacije – Mislavopolis Maximus. Međutim usprkos imenu grad nikad nije dosegao svoj prijašnji sjaj.

#93 Prije Cezarovog pohoda


#94 Poslije Cezarovog pohoda

Blagostanje je toliko cvjetalo da je i još jedan grad osnovan na zapadu, čime se broj gradova popeo na šest što mi je omogućilo da ispunim i drugu misiju – Civilizacija, te misiju Kolonija ukoliko osnujem grad koji se nalazi na pet ili više udaljenosti od mojeg početnog grada.

Slavičino carstvo mada malo je radilo za to vrijeme na razvoju kulture i znanosti. Razvila je tehnologiju za gradnju spomenika, što joj je omogućilo da još jedno svjetsko čudo uđe u igru, ali ovo će samo Slavica moći izgraditi. Izvukla je Veliki zid svjetsko čudo kojeg je ubrzo potom i izgradila. Izgradnjom ovog čuda barbari više nisu mogli napadati njezine gradove, a nismo mogli ni Marko ni ja ukoliko nismo imali razvijenu tehnologiju za izradu opsadnih sprava i uređaja. Iz sigurnosti svojih tako dobro zaštičenih gradova, širila je kulturu na okolne Markove gradove te mu u jednom navratu i uspjela kulturno zauzeti jednu zgradu.

Poučen ovim primjerom Marko je napokon razvio inženjering čime su Velike piramide svjetsko čudo ušle u ponudu za izgradnju. Osim toga razvio je i tehnologiju valute čime su njegovi trgovci kroz trgovinu od naših gradova ubirali zlato, a ne hranu.

Ne želeći zaostajati za njima i ja sam razvio tehnologiju spomenika i dobio Veliki mauzolej svjetsko čudo koje sam s pregrštom resursa od osvajanja koje sam prikupio, ubrzo i izgradio u gradu Gabrieliusu na istoku. Ovo čudo mi je omogućilo da kao besplatnu akciju mogu nadograđivati grad u kojem se ono nalazi, a uza to kad god bi mi netko napao taj grad morao bi platiti za svaku ratnu jedinicu s po jednim raspoloženjem.

Marko je isto uspio izgraditi svoje čudo - Veliki kip, te je po pitanju vojske bio u pat poziciji sa Slavicom s kojom je bio u neposrednoj blizini. Oboje su imali spremnu vojsku u svojim gradovima u stanju pripravnosti.

#97 Slavičin i Markov grad u stanju pripravnosti za mogući sukob

Spremao sam se izgraditi i svoje drugo svjetsko čudo kada me Slavica pretekla u tome i izgradila Velike piramide rundu prije mene. Marko je još nešto prije izgradio Veliki kip, tako da više nije bilo svjetskih čuda u ponudi za izgradnju. Od misija sam do kraja igre mogao ispuniti sve osim jedne koja je bila pomalo nezgodna zbog zahtjeva koje je tražila. Ratni zahtjev je bio gotovo nemoguć za ispunit jer je tražio od mene da me netko mora napasti, te da ja u toj bitki moram uništiti barem dvije protivničke jedinice. Mirnodopski dio zadatka mi se činio nešto realnijim za ispuniti pa sam odlučio krenuti u njegovu realizaciju. Tražio je od mene da uspostavim barem tri trgovinske veze. Dvije sam već imao preko mora sa jednim Slavičinim i jednim Markovim gradom. Međutim kako bih ostvario treću morao sam otići s naseljenikom/trgovcem skroz uokolo kako bih došao nekako do Marka. Mogao sam doduše morskim putem no Marko i Slavica su dotad izgradili već puno jače brodovlje, pa se nisam htio upuštati u mrtvu utrku. Jedina druga opcija mi je bila sjeverno ravno kroz barbarska sela. Kako mi se ta opcija činila kao najboljom tako sam odlučio i učiniti.

#95 Hanibalov prelazak Alpa

Brzo sam podigao četiri ratne jedinice u gradu Gabrieliusu koje su pod vodstvom generala Hanibala krenuli sjeverno prema barbarskim selima. Samo jedan teritorij mi je bilo potrebno prijeći kako bih došao do Markovog teritorija pa sam odabrao najslabije barbarsko selo, napao ga i uništio, razbivši tako barbarsku barijeru i krenuvši naprijed prema drugim Markovim gradovima u naumu da ga malo zastrašim svojom moćnom vojnom prisutnošću. Marko se jasno uspaničio i brzo u svim gradovima podigao vojne jedinice i poslao mi ih ususret.

Primijetio je tada kobnu pogrešku koju sam napravio. Ponovno sam ostavio jedan grad nebranjen . Bila je riječ o gradu Gabrieliusu kojeg je Slavica sa svoje druge strane (budući da je Zemlja okrugla pa to i mapa simulira) mogla lako doseći svojim brodovima i prevesti vojsku. Jasno Marko se povampirio i u Sauron stilu počeo huškati Slavicu da to učini jer je taj grad bio laki plijen, a uz to u njemu se nalazio i Veliki mauzolej svjetsko čudo koje sam izgradio. Slavici to naravno nije nimalo teško palo pa je u jednoj rundi ukrcala svoju vojsku, doplovila do mojeg grada, iskrcala vojsku i lako ušla u neobranjen grad. Gabrielius je "šaptom pao" spominjati će kronike ovaj povijesni događaj. Jasno platila je to sa dva raspoloženja koje je morala žrtvovati, budući da je tako moć Velikog mauzoleja zahtijevao od napadača. Kao dodatnu uvredu preimenovala je grad u Glorius Slavikus.

#101 Gabrielius nakon osvajanja, sada grad Glorius Slavikus

Imao sam svoju staru ponovno izgrađenu metropolu na dvije udaljenosti od tog grada i mogao sam izgraditi dovoljan broj jedinica da ga povratim. Međutim nisam imao više dovoljan broj resursa raspoloženja koje bih morao potrošiti kako bih uopće napao grad. Moje vlastito čudo u do prije koje sekunde mojem gradu je sada koristilo svoju moć protiv mene. Koje li ironije . Ostalo mi je na kraju, zbog trošenja raspoloženja na dobivanje četvrte akcije po rundi, samo još jedno, što je bilo dovoljno da napadnem sa jednom jedinicom jednu Slavičinu jedinicu. Slavica je imala jake akcijske karte još u ruci, svejedno sam pokušao. Jasno i moja i njezina jedinica su obje izginule, međutim nisam imao još jednu jedinicu koja bi mogla objesiti moj barjak na najvišoj zgradi u gradu i prisvojiti grad natrag. Tako je grad do kraja igre ostao u Slavičinom posjedu.

#96 Rječica koja je povezivala moj teritorij i onaj od Slavice i Marka

Kao da i to nije bilo dovoljno. Marko je pod vodstvom generala Publije Kornelije Scipiona u blitzkrieg maniri isto ukrcao sve svoje jedinice u svojem riječnom gradu Markisu, doplovio do jednog mojeg grada na drugoj strani jezera i uspio ga osvojiti u borbi. Otada je veliki general prozvan Scipion Afrički.

#100 Još jedan moj pali grad nakon sukoba s Markom

Ne mogu opisati osjećaj kroz koji sam prolazio u tom trenutku, osjećaj kao da mi je nešto zapelo u grlu. Onaj osjećaj kada se već vidiš kao pobjednika, pa u pobjedničkom sljepilu previdiš neke poteze koje bi drugi mogli napraviti.

Kao gorku utjehu osvojio sam zatim i ja taj Markov nebranjeni riječni grad koji je zbog manje razvijenosti puno manje bodovno vrijedio od onog kojeg je on od mene osvojio.

Bila je to moja zadnja akcija i kraj igre.

#102 Mapa na samom kraju igre

Kada se sve zbrojilo i oduzelo, bodovno stanje je reklo sljedeće:
1. Slavica – 48
2. Marko – 35
3. Mislav – 30

Što reći na kraju. Veoma napeta i nepredvidljiva partija, pogotovo na samom kraju. Napravio sam neke užasno glupe i nepromišljene poteze i to me koštalo. Valja se držati onog starog pravila da nije kraj dok igra ne kaže da je kraj. Nisam ispoštovao to pravilo već bahato pri kraju igre vidio svoju pobjedu i riskirajući išao na još bodova, umjesto da sam osigurao već postojeće. Ah ta moja perfekcionistička strana da moraš uvjerljivo pobijedit pa na kraju očajno izgubiš.

Usprkos tome bila je to jako dobra igra i jedan od najboljih dočeka koje smo imali. Počeli smo oko 21 h, a završili oko 03:30 h.

Jesmo vas sad malo šokirali .

Heh bez brige partija ne traje normalno tako dugo. Mi smo tu još prekidali nekoliko puta kada bi si radili nešto za jesti, pa kad bi odlutali u razgovore o raznim temama, pa smo odlutali u ispunjavanje nagradnjača na Boardgame Geeku, a ponešto od tog vremena je otišlo i na Slavičino razmišljanje.

Igra joj se inače jako svidjela, pitam se zašto .

Još jednom sretna Nova godina svima, nadam se da ste se proveli jednako lijepo .

[stoka]

uf, bome me strecnulo kad sam vidio ove šesterokrake hexove i plastične vojnike sa kopljem u ruci...interesantna igra, o kojoj maštam već mjesecima, a nedavno mi je netko pokupio ocassion priliku u philiberta koja je koštala samo 50 eura prije nego li sam uspio pokrenuti forumski mehanizam naručivanja igara...tako da mi ovo dođe ko sol na ranu...al dobro, čestitke slavici na pobjedi i tebi na super izvještaju...zanima me baš ako ti se da usporedit sid maierovu civilizaciju s COC, koja ti se više svidjela i koja je pristupačnija civilizacijskim početnicima ?iako sam bija veliki fan pc CIV, izgleda mi ko da su neke stvari u COC bolje riješene...

[mado]

Kao gore spomenuti igrač i veliki ljubitelj Clasha, osjećam se pozvan napisati koju riječ
Civ sam igrao samo 1x prije mjesec i pol. Dugo sam izbjegavao tu igru, jer sam stekao pogrešan dojam igre čitajući tekstove na BGG-u i razne podcastere koji su igru opisivali kao jako "mathy", "spreedsheety", a igra to uopće nije. Samo glupim Amerima može biti naporno zbrajanje do 20-30.
Ukratko, Civ mi se jako sviđa nakon jednog igranja, a Clash mi je jedna od omiljenih igara. Mislav će ih sigurno naširoko usporediti, a ja ću ih samo u par detalja gdje se jako razlikuju.
Clash je igra na runde i završava nakon zadnje runde (6 u osnovnoj verziji, 6-7 ako se igra varijabilni kraj), a na kraju pobjeđuje igrač s najviše bodova (bodovi s wondera, zadataka, evenata, građevina na mapi). Istina, moguć je brži/raniji kraj igre kada 1 igrač bude eliminiran s mape, ali se opet gledaju bodovi po kategorijama.
Civ završava pobjedom jednog igrača (vojnom, ekonomskom, tehnološkom, kulturnom), tj. kad jedan igrač ispuni neki od uvjeta za pobjedu.
I jedan i drugi način završavanja igre imaju svoje prednosti i mane. Osobno više volim varijabilni kraj igre, kad igrači mogu rushati prema pobjedi ili usporavati igru od fiksnog broja rundi, ali u Clashu to jako dobro funkcionira.

Nakon samo jednog igranja moguće nisam stekao potpune dojmove od Civa, ali mi se čini da je Clash tematskiji. Tehnološko stablo je u njemu riješeno savršeno mehanički (s rupama za kockice s kojima označuješ što si razvio, do rasporeda po kategijama), do logičkog rasporeda. Prvo moraš imati osnovnu tehnologiju unutar neke kategorije (recimo fishing) da bi mogao razviti ostale (navigaciju, kartografiju, naval battles). Vrlo tematski i odlično riješeno.
U Civu, prvo moraš razviti bilo koje 2 tehnologije levela 1 da bi mogao razviti tehnologiju bilo koju tehnologiju levela 2. Isto vrijedi dalje za više levele. + Civ ima tehnologije riješene preko karata, pa ih stalno treba gledati, "listati", dok je u Clashu sve vidljivo cijelo vrijeme i lakše se prati koji igrač ima što razvijeno.

U Civu razvoj vojske ide od nekakve Antike sve do modernog doba. Clash namjerno staje na konjici, jer dizajneri nisu htjeli da igra ide u tu stranu. To ne znači da nema partija Clasha koje se pretvaraju u war game kad svaki potez netko započinje bitku.

U Clashu po defaultu igrač igra 3 akcije po potezu, s time da te drugi igrači mogu "napasti" i to ti ograničiti na dvije, a raznim tehnologijama i akcijskim kartama je to moguće podići i na puno više akcija (čak do nekih 5-6 u zadnjoj trećini igre). A i puno toga se može odigrati kao besplatna akcija ili kao dio druge akcije, pa treba na broj akcija po potezu gledati isto kao na određenu vrstu resursa.
U Civu ako se ne varam uvijek igraš samo 1 akciju.

U Clashu ti bodove sa zadataka i tehnologija nitko ne može uzeti. Jedino ti wonder i gradove mogu uzeti drugi igrači. Ali je moguće da te do kraja igre skoro zbrišu s mape, a da završiš na drugom mjestu po bodovima. Meni se to dogodilo već 2x u igrama s 4 igrača. Mogu zamisliti igru kad netko bude eliminiran iz igre, bude kraj igre, a pobijedi taj eliminirani. Nije lako za ostvariti, al uz dovoljan broj ispunjenih zadataka + razvijenih tehnologija + bodovi s evenata, misli da je oguće tako nešto.
Po igranju na runde, po bodovanju je Clash možda malo više euro nego Civ, ali ima i tonu plastike + može biti jako ratno iskustvo.

Skoro sam zaboravio napomenuti trgovinu među igračima u Clashu. Ne mislim na pasivnu s brodovima/setlerima za hranu i zlato, nego na direktnu među igračima. Ovisno o igračima i raspoloženju, dopušteno je trgovanje sa svime i svačime (resursima, zadacima, akcijskim kartama, smajlijima i kulturom). Dopušteno je diplomacija ("neću te napasti ako mi platiš 3 zlata" ili "posudi im tri drva, vratim ti kasnije s kamatom" ili "akcijskom kartom mogu nekome dati besplatnog setlera, tko mi nudi više za njega?" Moguće je besplatno davati nekome resurse da bi igrač mogao napasti zajednočkog neprijatelja. Nije baš kao Agot, al je moguće zabijanje noža u leđa, to sam već puno puta iskusio

Clash mi je odličan, a Civ misli da će mi se svidjeti na istoj razini, samo je drugi osjećaj igranja. Mislim da ima smisla posjedovati obje igre, a onda igrati ovisno o raspoloženju tu večer.

[Valsim]

Ajd super da je Mado lijepo sve opisao pa time mi uštedio barem tri stranice teksta .

Slažem se sa svime rečenim, pa bih samo dodao još neke svoje misli.

Uglavnom kako vidim da si isto veliki civilizacijski fan, vjerojatno ćeš s vremenom posjedovati obje igre. I jedna i druga su dobre i posebne na svoje načine. Zaista mi je teško ovako reći da mi je jedna bolja od druge. I jedna i druga imaju zanimljiva rješenja i nude zanimljive i raznolike načine igre.

Što se tiče jednostavnosti rekao bih da je Clash Of Cultures definitivno bolji za početnike. Kao što je Mado rekao i Slavica primijetila, velika mu je prednost što su ti sve tehnologije koje se mogu razviti dostupne na igraćoj ploči ispred tebe. Super mi je riješeno i piramidalno razvijanje tehnologija u Civilizationu, ali je nezgodno prolaziti kroz hrpu kartica tehnologija svaki put kad razvijaš nešto. Pogotovo još ako si početnik i nemaš pojma koje kombinacije tehnologija u kojim trenucima čine dobru strategiju. To je osjećaj koji sam nekako imao pri prvom igranju Civilizationa po pitanju tehnologija, osjećaj izgubljenosti u moru opcija i konstantnog miješanja kartica tehnologija u rukama. No s vremenom kroz par partija kada se već upoznaš s karticama, bude puuno lakše i igra teče puno jednostavnije i brže kada znaš točno koja tehnologija ti u kojem dijelu igre treba. Jasno to uvelike ovisi od partije do partije, no kada već imaš sve kartice u glavi i znaš ih skoro napamet, igra teče puno brže i fluidnije. S druge strane evo Slavica kao novi igrač Clash Of Culturesa je već nakon par rundi znala točno što želi od tehnologija i kada ih želi. Upravo iz razloga što su joj sve bile jasno vidljive na igraćoj ploči ispred nje.

S druge strane ono što mi se puno više sviđa u Civilizationu, a fali mi u Clash Of Culturesu je to što u Civilizationu igra ima varijabilni završetak, dok u Clash Of Culturesu ima fiksni. Ako do VI epohe ne uspiješ izvršiti sve ono što si naumio, too bad. Postoji doduše nepredvidljiva opcija sa VII epoha kada od sredine VI bacaš kocku, pa ako izađe određeni broj igra završava, u protivnom igrate još jednu rundu pa ponovno na kraju nje bacate kocku. Jasno što igra od tog trenutka više odmiče, to su veće šanse da će završiti. Ako budete te sreće pa uspijete odigrati i sve runde VII epohe, svejedno će u tom trenutku biti kraj igre jer igra tako kaže. A i ovo da ti kocka odlučuje o kraju igre nije baš ne znam kakav osjećaj nepredvidljivosti. Ako bih išta volio onda je to da u nekoj od budućih ekspanzija to promijene.

Kod Civilizationa ta strana igre funkcionira puno bolje. Postoje četiri vrsta pobjede - tehnološka, ekonomska, kulturna i vojna. Tko prvi uspije ostvariti jedan od ciljeva pojedine pobjede je pobijedio. I sad bi netko mogao pomisliti pa to je obična utrka tko će prije dostići koji cilj prvi. Potpuno pogrešno. Igraći imaju pregršt opcija na raspolaganju kako se mogu blokirati i usporavati u daljnjim napretcima. Stoga ako netko povede u jednom segmentu igre, ostali igrači bi se trebali udružiti protiv njega i na neki način ga usporiti i osujetiti u njegovim planovima, ako ne žele da ovaj prerano pobijedi. U Clash Of Culturesu netko može ne imati ispunjenu niti jednu misiju i glumiti slabića i onda u zadnjoj rundi izgraditi dva svjetska čuda i spustiti sve ispunjene misije na stol.
Dakle u Clash Of Culturesu je taj dio više skriven, dok je u Civilizationu i više nego očito tko vodi u kojem području.

U Clash Of Culturesu igra se odigrava tako da svaki igrač na svojoj rundi odigra po tri akcije, ili više ako ima neke od moći koje mu to omogućuju. U Civilizationu igra prolazi sa svim igračima u rundi kroz pojedine faze igre. Tako npr. prvo u početnoj fazi svi pojedinačno u krug skupljamo resurse i bodove za znanost i odigravamo kartice koje se odigravaju na početku runde, zatim ide trgovina i igranje kartica na kojima piše da se igraju u toj fazi, nakon toga svi aktiviramo po jedan svoj grad koji imamo i opet odigravamo kartice koje se mogu odigravati u toj fazi, zatim ide pomicanje svih jedinica na mapi i na kraju ide razvoj jedne tehnologije, ako se ima dovoljno tehnoloških poena da bi se razvilo tehnologiju.

Što se tiče izgleda i dizajna obje igre su zaista pravi eye candy sa svojim prekrasnim ilustracijama. Plus tu ide Clash Of Culturesu za plastične minijature raznih građevina i jedinica. Jedino što je kvaliteta plastike dosta loša pa neke jedinice izgledaju očajno loše. Civilization s druge strane od plastičnih minijatura ima jedino zastavice zapiknute u zemlju koje predstavljaju vojne jedinice i minijature uobliku onih starih western kočija iz doba osvajanja zapada, koje predstavljaju naseljenike.

Što se tiče borbi svaka od igri ima svoju posebnost. U Clash Of Culturesu svaka plastična vojna minijatura predstavlja jednu kocku koja se baca u borbi. Zbroj koji se dobije na svim kockama se dijeli s 5 i toliko se protivničkih jedinica uništava. Oba igrača bacaju kocke u isto vrijeme. Također je moguće odigrati razne karte ratnih taktika čime se može podići broj na kockama, bacati dodatne kocke, napasti prvi itd. U Civilizationu na mapi tvoje vojno prisustvo predstavlja spomenuta plastična minijatura sa zastavicom. Međutim ti možeš posjedovati nekoliko rodova vojski i držati kartice koje ih predstavljaju u svojim zalihama. Postoji pješadija, konjaništvo, artiljerija i u zadnjem dobu avijacija. Svaki igrač odlučuje koji rod će graditi i u kojoj mjeri. Svaki od rodova ima prema jednom drugom rodu određenu prednost i manu. To obično znači koja od te dvije jedinice će prva napasti. Pješadija tako ima prednost nad konjaništvom, konjaništvo nad artiljerijom, artiljerija nad pješaštvom. Dakle kada sa jednom vojnom jedinicom na mapi napadneš nekoga, to znači da ulaziš u borbu s njim s tri karte nekog od rodova vojske. Ako napadneš s dvije jedinice možeš uvesti šest karte nekog od roda vojske itd. Dakle svaka vojna jedinica na mapi predstavlja tri karte nekog vojnog roda. Kada krene borba prvu kartu odabire i otkriva onaj koji se mora braniti. Povijesno gledano to je kao kad je jedna vojska izvršila iznenadni prepad na drugu, pa se ova našla u lošijem položaju jer su napadaču već neke činjenice otkrivene, dok se obrambena vojska mora snaći u toj situaciji. Nakon obrambenog igrača igra napadač, te i on odabire i odigrava jednu od karte nekog roda vojske. Može odigrati tu kartu ispred karte od obrambenog igrača, čime ulaze u sukob čiji ishod zavisi o tome koji rod vojske ima prednost i koliko koji ima ratne snage. Umjesto direktnog sukoba napadač bi mogao otvoriti novi front i postaviti svoju kartu lijevo ili desno od karte obrambenog igrača. Zatim obrambeni igrač ima opciju da uđe u sukob s već jednom otvorenom kartom ili i on sam otvori novi front. Na kraju igre pobjeđuje igrač čije jedinice prežive, ili ako prežive jedinice na obje strane gleda se čija vojska ima veću snagu. Pri kupnji sve vrste rodova dolaze s različitim snagama i kupuju se sa vrha kupa skrivenih karata pojedinog roda vojske. Tako možeš izvući nekog strijelca iz prvog razdoblja snage 1, ili ti se može posrećiti pa uspiješ izvući jednoga jačine 3. Jasno ovu informaciju samo ti znaš, tvoji protivnici samo imaju na uvid koji rod vojske i koju količinu njih kupuješ. Inače koliko sam čuo borbe su podosta izmijenili u drugoj ekspanziji.

Kada smo već kod ekspanzija pa da spomenem i to ako pomogne u odluci, jer vjerujem da bi svatko u jednom trenutku htio dodatno začiniti igru .

Civilization ima zasad dvije i ne vjerujem da će ih još raditi jer nisu ništa novo najavljivali još od 2013. kada je izašla druga.
Ekspanzije su:
- Fame and Fortune - dodaje još jednog igrača u igru, 4 nove civilizacije (Arapsku, Španjolsku, Grčku, Indijsku), mogućnost unajmljivanja nekog od poznatih ličnosti iz povijesti, nove mape terena, nove kartice tehnologija, kulture i novu vrstu kartica - ulagačke kartice
- Wisdom and Warfare - dodaje 6 novih civilizacija (Aztešku, Englesku, Francusku, Japansku, Mongolsku, Zulu), nove kartice tehnologija, kulture i svjetskih čuda, borbe su skroz izmijenjene pa su sada puno više taktičnije, te dodaje mogućnost uvođenja socijalnih politika

Clash of Cultures je zasad izbacio jednu, ali iznimno vrijednu i must have ekspanziju - Clash of Cultures: Civilizations.
Budući da je bazna igra bila bez ikakvih unikatnih civilizacija, ova ekspanzija ispravlja tu nepravdu uvodeći ih čak 14 u igru. Svaka dolazi sa svojom unikatnom pločicom vezanom za tu civilizaciju, četiri unikatne tehnologije koje samo ta civilizacija posjeduje, te tri vođe tih civilizacija. Osim toga dolaze i tri nove zgrade u ponudu za izgradnju - apoteka, market i obelisk. Sada više ni mora nisu sigurna jer osim barbara dolaze i gusari da pljačkaju i po morima nesretne trgovce. Ekspanzija uvodi i nove jedinice pa će tako svi koji su bili impresionirani slikom bazne kutije doći na svoje, jer ekspanzija uvodi jedinice konjanika i slonova sa njihovim pripadajućim minijaturama. Priznajte svi ste bili pomalo razočarani u baznoj igri kada ste otvorili kutiju i skužili da u njoj nema minijatura slonova i konjanika .

[stoka]

hvala dečki, bome ste se obojica potrudili. izgleda mi clash of cultures puno prilagodljiviji početnicima, ali vjerujem da kad se dublje uđe u civilizacijske igre da CIV onda nudi ipak nešto više opcija. čujem od našeg kolege iz slovenije da je u COC i repleyability prilično upitan, odnosno da nije imao želje nakon nekih 10-ak partija zaigrati ponovno, te da je igra puno puno lošija bez ekspanzije. iako vjerujem da se neki možda ne bi složili s njim, mislim na replejability. kako bilo, clash of cultures ću imati kroz par mjeseci gotovo sigurno, nažalost stvarno velika cijena zasad me prijeći u tome. hvala još jednom, i ako ko bude prodavao navedenu igru, tu sam.

[mado]

Ne bih se složio s tvojim kolegom. Nakon 18 igranja Clasha i dalje nisam isprobao sve kombinacije tehnologija, karata, strategija. Baš svako igranje dobijem nekoliko ideja, a uspijem isprobati jednu ili dvije. Po meni, nema potrebe za proširenjem barme još 20-30 igranja. Igrao sam 2x s proširenjem i dosta je različito igranje, jer te specifična civilizacija koju igraš usmjerava tokom igre. U bazom Clashu imaš otvorene ruke, pa time i više mogućnosti.

[Deda]

nedavno mi je netko pokupio ocassion priliku u philiberta koja je koštala samo 50 eura prije nego li sam uspio pokrenuti forumski mehanizam naručivanja igara

koliko točno nedavno?
možda je to bila naša narudžba (Pula). naručili smo prošli tjedan (čini mi se), ja sam za sebe uzeo Clash na sniženju

[stoka]

da, to je vjerojatno to. mora da si štucao dosta prošli tjedan onda?ajde, bar da ide u hrvatsku...

[Valsim]

Epizoda #8: 7 Wonders: Babel


5

Pred neki dan smo napokon zaigrali zadnju veliku ekspanziju za 7 Wonders – 7 Wonders: Babel .

Riječ je zapravo o dvije modularne ekspanzije koje se mogu koristiti zajedno, ili pojedinačno u kombinaciji sa svim prijašnjim ekspanzijama – Leaders i Cities.

Tower of Babel je jedan od te dvije modularne ekspanzije i kao što se može vidjeti iz naslovne slike sa kutije i iz samog naziva ekspanzije, riječ je o mitološkoj kuli babilonskoj. Prema priči iz Biblije, babilonska kula je bio toranj kojeg su sagradili ljudi, Noini potomci, ujedinjeni u namjeri da dosegnu nebesa. Bog se razljutio zbog ljudske oholosti i želje da ljudi budu kao Bog, te je srušio toranj i izazvao kaos time što su graditelji počeli govoriti različitim jezicima. Budući da se više nisu mogli razumjeti razišli su se i naselili različite krajeve svijeta, a kulu ostavili razorenu.

Iskapanja njemačkog arheologa Koldeweya na području nekadašnjeg Babilona (danas okolica grada Al Hillah, južno od Bagdada), 1913. godine je doduše otkrila ostatke moguće babilonske kule. Utvrđeno je da je najvjerojatnije riječ o ziguratu Etemenanki, kojeg spominju mnogi domaći izvori iz vremena Asarhadona, Nabopolassara i Nabukodonosora.
Zigurat širine 90 metara te ukupne visine 90 metara, imao je 7 terasastih katova, , a na vrhu se nalazio hram za svetu svadbu Marduka, boga zaštitnika grada.

Pretpostavlja se da su radnu snagu sačinjavali pripadnici mnogih narodnosti kao što su Huriti, Kasiti, i Elamiti, te se na taj način može objasniti teza o međusobnom nesporazumijevanju graditelja što je prouzročilo napuštanje projekta.

Bilo kako bilo, u ovoj ekspanziji se simulira slična sinergija različitih igrača koji će upravljati civilizacijama koje će raditi na izgradnji kule babilonske. Ponekad će ta gradnja teći sporazumno i na korist svim igračima, a ponekad će doći do nesporazuma i sukoba oko gradnje među igračima.

6

Na početku igre nakon što se nasumično odaberu civilizacije i, ako se igra sa Leaders ekspanzijom nakon što prođu četiri kruga odabira vođa, svatko od igrača dobiva tri pločice koje predstavljaju određeni dio kule s određenom printanom ikonom benefita ili kazne. Igrači odabiru jednu od tih pločica i ostale dvije prosljeđuju igraču s desna, nakon toga ponovno odabiru jednu od dvije pločice i na kraju zadnju prosljeđuju sljedećem igraču koji im je s desna. Nakon toga igra može početi.

Ono što je drukčije u odnosu na baznu igru i prijašnje ekspanzije je što sad igrači imaju na raspolaganju jednu dodatnu akciju koju mogu napraviti, a to je da odbace jednu od karata koje imaju u ruci kako bi izgradili dio kule. U trenutku kada polože tu pločicu na glavnu ploču, koja predstavlja temelje kule i okolni grad, printani benefit ili kazna također postaju aktivni za sve ostale igrače. Pločice tako mogu pomoći igračima tako da ih nagrade dodatnim resursima, jeftinijim kupnjama i ostalim pogodnostima, ili ih kazne skidajući im određeni broj bodova s nekih karata, ili pak blokiranjem nekih od spuštenih karata resursa, trgovine, vojske i slično. Dok god je ta pločica kule otkrivena i taj benefit/kazna će vrijediti za sve igrače.

Zavisno o broju igrača i određen broj pločica će sačinjavati određenu razinu kule. U četiri igrača u koliko smo mi igrali, jedna razina se sastojala od tri pločice. Pločice se postavljaju u smjeru kazaljke na satu na sljedeće prazno mjesto. Jedanput kada se popuni jedna razina kreće se na sljedeću, tako da će nove pločice s vremenom pokriti one s niže razine, te time deaktivirati njihov benefit ili kaznu.

Igrači si na taj način mogu blokirati dobre pločice koje nekima koriste, a drugima ne. Mogu jednostavno staviti određenu pločicu kako bi sebi pomogli, pritom riskirajući da pomognu i drugima, a ponekad će netko jednostavno htjeti biti zao i stavljati pločice kazne kako bi onemogućio svoje protivnike u njihovim strategijama.

Također zavisno koliko svojih pločica na kraju igre potrošite, toliko možete skupiti još dodatnih bodova od kule babilonske. Ako izgradite samo jednu pločicu to su 2 boda, ako izgradite dvije to je 5 bodova, a ako izgradite sve tri pločice to će vam donijeti 10 bodova na kraju igre. U igri u kojoj se svaki novčić gleda na kraju igre, 10 laganih bodova na odbacivanje karata kako bi se gradila kula nije nikako za zanemariti.

Ekspanzija dobro oslikava cijelu mitološku priču kule babilonske. Igrači će u nekoj mjeri donekle surađivati jedni s drugima oko gradnje kule, pa će opet u drugim trenucima se međusobno oštećivati gradeći dijelove kule s gadnim kaznama.

#104

U dvije partije koliko smo ih odigrali s ovom ekspanzijom bilo je tako primjera kada smo se svi udruživali zajedno kako bi što prije izgradili određeni dio kule te time prekrili jednu pločicu kazne koju je postavio neki ne baš prijateljski nastrojen graditelj. Pa bi onda netko od dojučerašnjeg saveznika napravio nešto jako zločesto uvevši sad pak on neku gadnu pločicu u građevinu, pa bih smo svi počeli timski raditi na kuli kako bi smo prekrili pak tu pločicu. Ili bi smo se jednostavno urotili protiv onog igrača koji bi previše koristio benefite određene pločice, a mi ostali ne bi imali nikakve koristi od tog benefita.

Prva partija:
1. Tompa (Rhodos) – 83
2. Mislav (Olympia) – 74(11)
3. Marijan (Alexandria – 74(6)
4. Slavica (Roma) – 67

Druga partija:
1. Slavica (Rhodos) – 74
2. Mislav (Olympia) – 62
3. Marijan (Gizah) – 59
4. Tompa (Halikarnassos) – 47

Ekspanzija nam se jako svidjela jer dodaje sasvim novu dimenziju strategije u igru i čini ju nepredvidljivijom i kompleksnijom, a time i zabavnijom.

7

Druga modularna ekspanzija - Great Projects of Babel, bavi se ostvarivanjem nekih od velikih projekata koji se grade u gradu Babilonu i njegovoj okolici. Bilo da se radi o masivnim utvrđenjima, trijumfalnim vratima, masivnim obeliskima, svečanim hramovima ili impresivnim lukama, ponovno ste primorani surađivati do neke mjere sa svojim protivnicima u izgradnji ovih impresivnih zdanja. Jer samo jedna civilizacija jednostavno nema kapaciteta kako bi se sama uhvatila u koštac s ovako ambicioznim projektima.

Ima ukupno 15 različitih projekata na kojima možete raditi, 5 za svako doba. U svakom dobu uđe po jedan ovaj projekt koji se nasumično izvuče iz pripadajućeg doba. Karte koje predstavljaju ove projekte izgledaju kao standardne igraće karte na koje smo već navikli, samo što su pet puta veće od normalnih.

Dolaze poput standardnih karata u nekoliko različitih boja, označavajući različite primjene koje imaju.
Na svakoj karti nalazi se cijena koliko se treba platiti kako bi se jedan dio projekta izgradio, printana ikona nagrade što se dobiva ako se projekt završi i ikona kazne što se dogodi ukoliko se projekt ne dovrši. Kazna slijedi samo za one igrače koji nisu sudjelovali u radu na projektu.

Zavisno o broju igrača, toliko se i drvenih minijatura u obliku vreće dodaje na tu kartu – 1.

Na svojem potezu kada spuštate jednu od karata u svoju civilizaciju, a koja se poklapa s bojom karte projekta, možete platiti dodatnu cijenu koja piše na tom projektu kako bi ste uzeli jednu drvenu minijaturu u obliku vreće s karte. Možete to napraviti koliko god vam to dozvoljavaju karte koje imate u rukama, a koje se poklapaju s bojom projekta. Na kraju runde ako više nema drvenih minijatura na karti, svaki igrač koji je sudjelovao u radu na projektu dobiva određeni benefit tiskan na karti projekta za svaku vreću koju je skupio. Dakle benefiti se mogu koristiti i više od jedanput. Ako se projekt pak nije dovršio, to jest ostala je još barem jedna minijatura vreće na karti projekta, tada svi oni igrači koji nisu sudjelovali u radu na projektu budu kažnjeni s gubitkom karata iz civilizacije, gubitkom novca itd. Ukoliko ne možete izgubiti ili uništiti nešto što ne posjedujete u tom trenutku, tada dobivate negativne bodove.

Na kraju svake runde drvene minijature koje označavaju sudjelovanje u projektu se vračaju i nove se nadodaju na projekt iz novog doba. Osim ukoliko nije bio kraj trećeg doba, tada je igra ionako gotova.

S napretkom rundi benefiti su sve bolji, ali i kazne sve gore. Tako da treba jako pripaziti na to.

Jedna partija koju smo odigrali je ispala ovako:
1. Mislav (Ephesos) – 73
2. Tompa (Alexandria) – 70
3. Slavica (Roma) – 68
4. Marijan (Gizah) – 49

Nije nam se baš previše svidio ovaj modul, a evo i zašto. Ne znam jesmo li to samo mi, ali 7 Wonders nam se čini kao igra koja je dosad puštala igrače da sami odabiru vođe koje žele i sami biraju u kojem smjeru žele ići. Žele li biti ratna civilizacija, tehnološka, graditeljska itd. S ulaskom ovih projekata u igru dobili smo osjećaj da nas igra forsira da idemo u jednom smjeru, mada nam karte govore da idemo u sasvim drugom. Da ilustriram na primjeru. U zadnjem ste dobu i vojni projekt je u igri. Vi ste od početka igre radili na tehnologiji, dok su vaši susjedi vas tukli u ratnim pobjedama opskrbljujući vas negativnim bodovima. To je OK jer ste si izračunali da kada se sve zbroji i oduzme čete dobiti masu bodova na tehnološkim kartama. Međutim sada je u igri projekt koji će vas gadno kazniti, ako se ne ispuni. Igra vas sada prisiljava da morate izgraditi jednu vojnu kartu i platiti još dodatnu cijenu za projekt, kako bi ste sudjelovali na njegovom radu i ne bili oštećeni ukoliko on ne bude ispunjen. Međutim vi ne želite ići na tu ratnu kartu jer su vaši susjedi ionako daleko nadmoćniji od vas u vojnoj snazi. Vi želite uzeti tu još jednu tehnološku kartu koja vam daje još 9 dodatnih bodova. Dakle nasumični izlazak ovih karata projekata će s jedne strane pogodovati nekim igračima i njihovim taktikama, a druge gadno oštetiti. I to onda ostavlja neki gorak okus u ustima da je igra presudila tko će pobijediti, a ne vještina igrača.

#103

Što se tiče vremenskog trajanja oba modula, računajte da će vam produžiti trajanje igre za nekih 10-15 minuta.
Nadam se da vam je ovaj opis pomogao kako bi ste zaključili vrijedi li vam ovu ekspanziju nabaviti ili ne. Što se tiče Slavice i mene, mi ćemo ju vjerojatno zbog Tower of Babel modula jednog dana kupiti jer zaista podiže igru na jednu sasvim novu dimenziju.