Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

[Ron_Swanson]

khm khm Gabe, ne pisat tako kinky stvari javno, to ostavi za PM

[Valsim]

Epizoda #3: Ladanjska kuća ludila

Subota 13.12.2015. će biti dan koji će mnogi od nas pamtiti po hororu i nevjerojatnim doživljajima koje su proživjeli i neobičnim događajima kojima su svjedočili. Za većinu građana bio je to još jedan uobičajeni subotnji predblagdanski dan, ali za one okupljene taj dan u našem prostoru u Bogovićevoj to je bio dan kada se svijet spašavao od neizrecivog zla. Dok je za jednim stolom osmorica istražitelja radilo na spašavanju svijeta, njihovih četvero kolega su bili poslani da se odazovu pozivu doktorice Patricie McBride iz Hale-Bringhton sveučilišta smještenog milju i pol jugozapadno od Kingsporta, te da pokušaju razriješiti misteriju koja okružuje sveučilište. Naime iako je sveučilište nedavno prošlo kroz veliko građevinsko preuređenje i adaptaciju starih instalacija, neobjašnjivo čudne stvari su se počele zbivati. Elektronika i rasvijeta ne bi radili na momente kako treba, vodovod je isto davao boljke na svoj način, a i grijanje je odbijalo poslušnost da radi kako treba. Svi ovi minimalni uvjeti za ugodan boravak na sveučilištu su uvelike otežavali život studentima i profesorima. Osoblje fakulteta je bilo bespomoćno jer nikako nije moglo dokučiti do čega je problem. Na kraju su ustanovili da je ovdje riječ o nečemu nezemaljskom i da stoga trebaju pozvati profesionalce na ovom području kako bi im pomogli oko ovih neobičnih događanja. Doktorica Patricia McBride je bila najglasnija među njima, dok je direktorica Znanstvenog Odjela, Helena Detaigne smatrala kako je ovo očito do nesposobnosti izvođača radova koji nisu napravili svoj posao kako spada. Bandić je čini se opet imao svoje prste u tome . Svejedno većina krajnje očajnih profesora su je nadglasali i obratili su se za pomoć sveučilištu Miskatonic, koji su imali već popriličnog iskustva na području paranormalnog. Većina njihovih stručnjaka su već bili na terenu po cijelom svijetu, potajno radili na spašavanju svijeta od buđenja drevnog zla. Stoga su ovaj manji zadatak povjerili četvorici novih pripravnika kojima je ovo bio prvi pravi zadatak.

Ta četvorica istražitelja su bili: Joe Diamond (Slavica), "Aschan" Pete (Miljenko), Sister Mary (Jura) i Jenny Barnes (Ervin).
Vaš dragi pripovjedač je bio njihova zloguka sudbina koja je bila tu da im maksimalno zagorči i oteža život proveden u ukletom sveučilištu .

Kada su stigli pred sveučilištem ih je već čekala mrzovoljna profesorica Helena Detaigne.
"Čujte da se odmah razumijemo. Ne vidim smisao vašeg dolaska, ali ako je učiteljsko vijeće odlučilo kako ste vi naši stručnjaci koji će uspjeti riješiti ovu poteškoću pored cijele vojske vještih tehničara, onda ću rado udovoljiti njihovom humoru. Imati ćete prostore sveučilišta na raspolaganju cijeli dan."
Otključala je i odškrinula velika hrastova vrata ulaza u glavnu zgradu.
"Sretno." - zlokobno se nasmiješila i produžila dalje svojim putem.

Četvorica naših heroja su se tako našli sami u velikom prohladnom predvorju usred mukle tišine. Hladnoća u prostorijama sveučilišta je bila toliko velika da su svi prozori bili zaleđeni i bilo je mraza u kutovima prostorija i na pojedinim dijelovima zidova.
Prostorija odmah desno od ulaza koja je bila predviđena za odlaganje kaputa je bila zaključana. Čudno s obzirom da je profesorica Detaigne rekla da će im svi prostori sveučilišta biti dostupni. No to je bio samo početak čudnim i tajnovitim događajima. Tek što su kročili u dugačak hodnik, jedna od žarulja se razletjela na sve strane pod prevelikim opterećenjem napona. Sister Mary je zatim u kadi kupaonice pronašla ljudsku lubanju . Još par žarulja je frknulo duž hodnika, uključujući i kupaonicu. Strah se utrao i počeo sve više širiti među našim herojima. Joe Diamonda je nestanak struje dok je pregledavao secirane životinje u staklenim posudicama u laboratoriju toliko prestrašio da je pomalo sišao s uma i umislio si u glavi da gori. Što je najčudnije prostorije laboratorija su uistinu odjednom planule pošteno opekavši jadnog Joea koji je jedva izvukao živu glavu odatle. Ono što je bilo još čudnije od iznenadnog i neobjašnjivog planuća vatre je bilo to što se požar držao samo prostorije laboratorija.

Joe je bio na rubu da totalno siđe s uma. Srećom njegov kolega "Asctan" Pete je znao dobru magiju za smirenje te je izvevši ritualne pokrete i uz ključne drevne riječi začas vratio mir i spokoj u rastresen um svojeg prijatelja.

Jenny Barnes je za to vrijeme iskusila i svoju porciju nedaća. Jedna od slika jednog od profesora je kao nošena nekom nevidljivom silom poletjela u njenom smjeru udarivši je svom silom u glavu u predjelu očiju, što ju je oslijepilo. Tapkajući u sveopćem mraku u potrazi za pomoći, došla je nekako do ložionice koja je trebala grijati prostorije sveučilišta. Kada su se vrata prostorije odjednom pod velikim treskom zalupila iza nje i par iskri iz pećnice je kao živo iskočilo iz peći i uhvatilo se obližnje drvene pregrade. Vatra je brzo planula i Jenny se našla slijepom zarobljenom u zadimljenoj prostoriji. Srećom po nju uspjela je zadržati prisebnost, a iskustvo koje je stekla kao mala kada je naučila od lokalnih mangupa kako obiti bravu joj je spasilo život od sigurne pogibije.

Jeziv ženski gromoglasan smijeh se zaorio prostorima sveučilišta. "Hahaha. Naivne budale, sada ste moji."
Bio je to glas profesorice Detaigne, samo što je sad zvučao nekako drukčije, nekako izmijenjeno. Profesorica Detaigne je bila vještica, i bilo je jasno sad tko stoji iza svih tih čudnih događaja na sveučilištu. Također je bilo kristalno jasno da je i imala u planu da dovabi istražitelje na ovo mjesto i uhvati ih u zamku. Koji su bili pravi razlozi tome još nisu bili sasvim jasni. No ono što je bilo sigurno je da im se nije spremalo ništa dobro.

Sestra Mary se nalazila u visokoj zgradi tzv. "kule" kada je začula neobične zvukove s druge strane prostorije. Zvukovi koji su dopirali s druge strane vratiju nisu djelovali nimalo ljudski. Brzo se povukla pred jezivim zvukovima iz hodnika u potkrovlje i nabila cijeli ormar na vrata. Čudni zvukovi su ju slijedili u stopu i bili su ravno ispred vratiju s ormarom na njima. Vrata su se pošteno prodrmala i ormar se zaljuljao pod svom silinom sile nečega izvana. Tako je potrajalo kratko vrijeme, a onda se primirilo i čudni zvukovi su iščezli jednako kao što su se nenadano bili i pojavili. Sestra Mary si je taman obrisala debeli sloj znoja s čela u olakšanju kada je ormar preletio s jednog kraja potkrovlja na drugi umalo povevši i nju na put leta, a vrata su se razletjela na sto djelića. Pred zapanjenom sestrom Mary se našlo biće čiji odvratni i neobični izgled nije mogao opisati riječima, no Mary je dobro znala o kojem je to biću riječ jer je čula svakakve strahote od njihovoj rasi od profesora Armitagea. Bio je to Mi-Go, njihova rasa je dolazila s planeta Yuggoth i imali su ružnu naviku otimati ljude tako da ih ubiju, izvade mozak iz lubanje i stave u metalne cilindre koji ih onda nekom čudnom tehnologijom održavaju na životu i u stanju svijesti. Sestra Mary je bila sigurna u to kako ne želi biti jedna od tih mozgova koji putuju na njihov odvratan planet tko zna zbog koje svrhe. Bacila se u divlji bijeg kojeg odvratno čudovište nije moglo slijediti budući da se ozlijedilo pri razbijanju vratiju.

Jedino gore od Mi-Goa su dva Mi-Goa. Drugi se pojavio izašavši iz ventilacije dugačkog hodnika u kojem su se tada nalazili Joe Diamond, "Aschan" Pete i Jenny Barnes. "Aschan" Pete i Jenny su istog trenutka otvorili sumanutu rafalnu paljbu po čudovištu, no iz luđačkog straha nisu bili vješti u ciljanju pa je svaki metak promašio svoju metu. Helena Detaigne se pojavila nakratko na vratima knjižnice i povukla Joe Diamonda u prostoriju. Bacila je magiju opčaranosti na njega te mu noktima urezala neobične simbole po prsima pošteno ga izranjavavši time. "Aschan" Pete i Jenny su se ni ne sluteći da im je jedan od kolega nestao pred nosom dali u taktičko povlačenje pred Mi-Gom koji je išao prema njima. Umjesto da produži dalje, ušao je knjižnicu gdje su se nalazili Helena Detaigne i jadni unakaženi polusvjesni Joe Diamond. Ono što je uslijedilo je preružno za opisivati ovako javno na forumu. Da skratim Joeov mozak je završio u jednom od onih metalnih cilindara na putu za planet Yuggoth kako bi ga Mi-Go mogli ispitati i otkriti tajne planove koje je tajni odjel sveučilišta Miskatonic razrađivao za spas svijeta od starih drevnih.

#73

Za one koji nisu shvatili o kojoj igri je riječ, igrali smo Mansions Of Madness u petero igrača, 4 istražitelja (dobra momka/djevojka) i jednog negativca (tzv. housekepera). Igra spada u rod Cthulhu Mythos tip igara i kao što ste mogli vidjeti prema opisu igra nije nimalo vedra, dapače bazira se na horor pričama jednog od najpoznatijih američkih horor pisaca 20. stoljeća - H.P.Lovecrafta. Dok u Eldritch Horroru spašavate svijet šetajući, leteći i ploveći po cijelom svijetu; u Arkham Horroru šetajući po gradu Arkhamu i okolici; u Mansions Of Madnessu šećete po ukletoj kući i njenoj okolici i prolazite kroz jedan od scenarija pokušavajući otkriti misteriju i spriječiti zle kultove, razna čudovišta i drevne bogove u njihovim zlim namjerama. Igra doslovno zrači od nevjerojatne priče, avanture, pustolovine i dogodovština koje ćete pričati još duuuugo nakon što pojedinu partiju završite. Osjećaju uvučenosti u cijeli taj svijet ponajviše pripomaže naprosto prelijepo oslikane pločice terena i kartica, prelijepe minijature, te zabavna, a opet zastrašujuća priča. Scenarija ima ukupno pet u baznoj igri, no zato se svaki scenarij može odigrati na nekoliko različitih načina što tako povećava raznolikosti igre. igrač koji igra u ulozi kućepazitelja upravlja s događajima i čudovištima koja će zadesiti četvoricu ostalih igrača koji igraju u ulozi istražitelja. Kućepazitelj na početku odabire scenarij koji će se igrati, kao i određene druge parametre kako će taj scenarij izgledati. Također kućepazitelju je zadatak svakog scenarija od samog početka otkriven i on je dobro upoznat s načinom pobjede. Istražitelji moraju riješiti određene zagonetke te razvezati misteriju priče kako bi došli do posljednje zagonetke i riješili i nju kako bi otkrili pravi zadatak scenarija. Svaki scenarij ima određeno vremensko trajanje prema rundama kada ako neka strana ne zadovolji kriterij pobjede, oboje gube. Negativna strana igre je što ako ćete igru igrati dovoljno puno s vremenom više neće biti onog čara iznenađenja i nepoznatog jer će se većina stvari znati unaprijed. Srećom tu ulaze brojne velike i manje ekspanzije koje je Fantasy Flight izbacio, a koje će uvelike pomoći dugotrajnosti igre. A ako vam čak i to neće biti dovoljno na BGG-u postoje brojni fan-made scenariji koji su uistinu dobri. Kada smo već kod negativne strane igre, neki scenariji odavaju osjećaj nebalansiranosti jedne ili druge strane (kućepazitelja ili istražitelja). Mene i moju igraću grupu to ni ne smeta previše jer ionako igramo zbog priče i zabave. Ako nekoga i zasmeta nebalans nekih scenarija tu su opet savjeti koje određeni fanovi nude na BGG-u kako to ispraviti.

Svakako preporuka za sve fanove Cthulhu Mythos-a kao i onih željnih dobrih priča i pustolovina .

[Valsim]

Epizoda #4: Civilizacijske avanture

U nedjelju 13.12. se povijest resetirala i nanovo pisala. Naravno ovaj događaj je bio potaknut još jednim kućnim igranjem Sid Mierove Civilizacije kod Jure. Ovoga puta smo se okupili u malo drukčijem sastavu. Umjesto Marka koji je bio dežuran taj vikend pridružio nam još jedan veliki fan PC verzije - Ervin.

Počeli smo s igranjem u 16:30h.

Od civilizacija su igrali:
Slavica - The Chinese - Wu Zetian (Blue)
Ervin - The Americans - Lincoln (Green)
Jura - The Russians - Catherine (Red)
Ja - The Egyptians - Cleopatra (Yellow)

#75

Zanimljivo je kako se pogodilo da je Ervin startao na istom mjestu na kojem sam ja prošli put, Slavica je bila na istoj poziciji zapadno od Ervina, ja sam joj bio sjeverno, a Jura je meni bio istočno od mene to jest sjeverno od Ervina.

Na početku igre smo odmah pohrlili u otkrivanje novih teritorija i mogućih novih prilika za daljnje širenje naših civilizacija. I opet nevjerojatne li slučajnosti, kao u mojem primjeru iz prošle igre tako se i Ervin u ovoj partiji našao odsječen morskim prolazom od sjevera i Jure. Do druge runde je cijela mapa već bila otkrivena.

Ne imajući više novog teritorija za istraživati brzo smo se prebacili na osvajanje barbarskih sela. Neka su nam se pridružila i pružila svoje pogodnosti miroljubivim putem, a neka je trebalo osvojiti vojnom silom kako bi smo ih uvjerili da baš našoj civilizaciji pruže podršku. Slavica je prednjačila u tome pred nama ostalima jer je za svako pridobiveno/osvojeno selo kao bonus svoje civilizacije dobivala tri kulture po selu. Na ovaj način se u startu nakupila popriličan broj kulture, što joj je onda pak dalo pristup kulturološkim karticama koje su joj davale još i određene druge benefite. Tim karticama je onda svako malo sabotirala Juru i Ervina. Juri je u jednom navratu izazvala promjenu sustava vladavine iz komunizma u anarhiju, što je kao posljedicu imalo da mu je glavni grad bio u stanju građanskog rata i blokade na jedan potez. Ervinu je pak svako malo sabotažama rušila zgrade koje je on s velikom mukom onda morao ponovno graditi.

No kao da joj i to još nije bilo dovoljno pa se dala u gradnju velikog Svjetskog čuda i izgradila Stonehenge koji joj je davao po jednu dodatnu kulturu svaku rundu. S tako velikim brojem kulture je poprilično uznapredovala u kulturi u odnosu na nas ostale koji smo poprilično kaskali za njom. Zapravo jedino Ervin i ja smo se odlučili koliko toliko držati korak, dok je Jura odlučio kompletno zanemariti kulturu. Nije ni čudo s obzirom da mu je sustav vladavine bio komunizam i štovanje kulture ličnosti velikog vođe

#76

Ervin i ja smo pokušali sa strategijom balansa između napredovanja u kulturi izuma što jačih tehnologija koje su nam onda omogućivale da gradimo korisnije zgrade i moćnije jedinice. Jura se skroz okrenuo gradnji vojnih jedinica i izuma uglavnom ratnih tehnologija. Slavica je s druge strane od polovice igre skroz zanemarila izume ratnih tehnologija i gradnji ratnih jedinica. U potpunosti se posvetila napredovanju na kulturi u kojoj je zahvaljujući velikim umjetnicima i zgradama koje je izgradila generirala jako velik broj kulturnih bodova, čime je brzo napredovala prema kulturnoj pobjedi.

#77

Nešto je valjalo poduzeti. Ekspresno je sklopljen Trojni pakt između Jure, Ervina i mene, pa smo brže bolje pohrlili sa svih strana ju osujetiti u njezinim planovima. Jura se zahvaljujući otkriću parne snage ekspresno u blitzkrieg maniri spustio do Slavice i okupirao zgrade koje su joj doprinosile kulturi. Ervinu i meni je trebalo nešto dulje, no i mi smo dali svoj doprinos okupaciji.

Uvidjevši da bi jako oslabljeno Slavičino kinesko carstvo moglo lako pasti, poslao sam dio svojih jedinica prema Jurinom glavnom gradu, budući da je on sve svoje vojne jedinice poslao na Slavicu. Međutim zbog sporog načina kretanja bilo je prekasno. Jura je razvio Combustion tehnologiju koja mu je omogućila da unaprijedi svoje konjaništvo u tenkove, te je svom silinom navalio na Slavičinu metropolu koju ju bez većeg otpora osvojio ostvarivši time vojnu pobjedu.

#78

Da je igra potrajala samo jednu rundu dulje ja bih bio stigao pred Jurinu metropolu. Vjerojatno mu ne bih uspio osvojiti glavni grad, no razvila bi se velika borba i sigurno bi obojica izgubili veliki broj jedinica što bi Juru onda sigurno dobrano oslabilo, te ne bi bio u mogućnosti zauzeti Slavičin glavni grad. U svakom slučaju bilo bi zanimljivo vidjeti što bi se dogodilo u tom slučaju.

#80

[kockica]

Koliko je trajalo?

[Valsim]

Eh da nisam napisao do kolko smo igrali. Dakle počeli smo oko 16:30, a završili oko 19:30. To je taj neki normalni vremenski raspon za ovakvu igru od 3-4h, koju minutu više manje.

[kockica]

Pa sve mi se više sviđa ta igra kako je opisuješ i definitivno mi je na wish listi. Super opisi partije, lijepe slike, a i fora je kako tu nemate fore cura/dečko, već nemilosrdno gazite jedno drugo. Valjda nisi noćas spavao na kauču

[Valsim]

Hahaha nisam . Mda nije bilo baš gentlemanski, al nismo htjeli ispasti šovinisti tako da ju štedimo i popuštamo joj samo zato jer je cura. Malo ljutnje je bilo kad sam se i ja okomio na nju . Sva sreća da ne doživljava igre preozbiljno, inaće bih se zaista bio zabrinuo gdje ću spavati .
Inaće baš zbog ovog razloga Slavica i nije preveliki fan ovakvih igara gdje su moguće direktne konfrotacije. Onaj osjećaj kada izgradiš neku strategiju, pokreneš neki engine i približiš se na tik pobjedi, a onda te drugi zatuku i unište. Ista stvar se dogodila i Marku u prošloj partiji i siguran sam da nije nimalo lijep osjećaj kada se svi okome na tebe pa netko drugi pobijedi. Ali eto takva je to igra. Zato se nikad ne smije u potpunosti zanemariti vojska i vojna tehnologija, da se ne dogode upravo ovakve situacije.

[Valsim]

Epizoda #5: Doživljaji u Arkhamu

Slavica mi se nešto malo razboljela ovaj ponedjeljak pa nije mogla na posao. Jasno trebalo je nečim korisnim popuniti neradni dan. A što bolje nego uhvatiti se u koštac i potamaniti gadne nemani iz bogate mašte H.P.Lovecrafta i spasiti grad Arkham i svijet od još jedne zle sudbine.

Budući da smo nedavno kupili i Dunwich Horror ekspanziju igre, odlučili smo ju ukomponirati s ostalim ekspanzijama koje smo kupili dosad. Tako da smo igrali sa Dunwich Horror, The Black Goat Of The Woods, The King In Yellow, The Lurker At The Treshold i Miskatonic Horror ekspanzijama. Uh koji li je podvig to bio samo pripremiti igru za igranje. Komponente su bile raštrkane po kutijama svih pet ekspanzija i onoj od bazne igre. Veliki kuhinjski stol koji smo donesli u dnevnu sobu i proširili još dodatno na oba kraja nije bio dovoljan kako bi sve stalo, tako da smo neke stvari držali na okolnim stolicama i manjim stolićima. Toliko je ogromna igra kada se sve raspakira. Kada smo napokon bili gotovi sa slaganjem svega na svoja predviđena mjesta, soba nam se našla puna otvorenih kutija i malih vrećica za karte i tokene. Da ne kažem da smo potrošili 45 minuta, ako ne i više dok smo sve to pripremili. No to više nije bilo ni bitno jer je igra bila spremna da se uroni u nju i zaplovi po maštovitoj priči koja će se razviti pred nama .

#81

Izabrali smo si po jednog novog lika iz Dunwich Horrora, budući da smo sa starima iz bazne igre već bili i više nego dobro upoznati. Slavica je nasumičnim odabirom izvukla Dianu Stanley, bivšu kultisticu koja si može zahvaljujući svojoj vještini "Dark Insight" zaliječiti jednu fizičku ili mentalnu štetu svaki put kada nam se novi Doom token mora nadodati na traku od Starog Drevnog. Također svaki put kada napreduje traka terora može dobiti jedan trag (clue) token. Ja sam si izabrao Wilson Richardsa iz razloga što mi se sviđao dobar balans fizičke i mentalne spreme, kao i činjenica što započinje igru sa sačmaricom. You can't get wrong with that right . Osim toga ima neograničeni fokus i svaki put kada bi odabrao ne imati susret s nekim događajem na nekoj lokaciji u Arkhamu, umjesto toga može dobiti 1$.

Od starih drevnih odlučili smo isto uzeti jednog od novih budući da smo bili dobro upoznati sa starima iz bazne igre. Nasumičnim odabirom smo izvukli Shude M'ell-a, milju dugačkog crva koji posjeduje močnu kiselinu kojom topi stijene dok kopa po zemljinoj kori izazivajući potrese. Ovaj drevni bog je inaće glavni poglavar Cthonian rasi.

Odabrali smo također da igru započnemo sa opcijom određenog socijalnog odnosa između likova koji igraju. U našem slučaju nasumično smo izvukli Socially Connected, što je značilo da kad god jedan od nas pridobije saveznika da mu se pridruži i drugi igrač će pridobiti jednog svojeg. To je jedini dio ekspanzija koji smo imali, a koji pomaže igračima da lakše prebrode nedaće igre.
Uzeli smo si pripadajuće predmete, oružja, vještine i magije za naše likove, postavili ih na početne pozicije u gradu Arkhamu i pustolovina je mogla početi.

#82

Počeli oko 16h i igra je odmah startala žestoko. Došao nam je Mythos koji istodobno otvara dva vrata u drugu dimenziju. U igri u dvoje igrača ako je u Arkhamu istodobno otvoreno osam vratiju u drugu dimenziju, drevni bog se odmah budi i završna bitka s njim započinje.

Razbježali smo se odmah na sve strane po sakupljanje tragova kako bi smo mogli početi sa vječnim zatvaranjem dimenzionalnih vratiju. Slavica se zaletjela do špilje gdje ih je našla čak dva, a ja sam posjetio nešto pristojnije mjesto - novinsku redakciju u kojoj su odlučili napokon financirati moje kratke horor priče te mi svaku rundu plaćati 2 dolara za to. Nije loš početak .

U sljedećoj rundi umjesto otvaranja novih vratiju došla nam je Mythos kartica koja nam ih je otvorila na već postojećim vratima. Tako da se dogodio izboj čudovišta iz druge dimenzije, te su se na dva dosadašnja vrata pojavila nova čudovišta - Ghost i Mi-Go. Pojavila su se i dva dodatna traga u Dunwichu, malom mjestašcu nedaleko Arkhama. Ja sam se stoga odlučio zaletjeti u posjet ovom malom mjestašcu po te tragove i usput do željezničke stanice zatući duha, dok se Slavica zaletjela do knjižnice po još dva traga i moguće malo opuštanja i čitanja koje zanimljive knjige.

Odmah pri dolasku u Dunwich naišao sam na jednom od održavanih velikih vrtova na Ammi Pierca, starog mudrog mještanina koji je bio dobro upoznat s mračnim prilikama koje su vrebale iz obližnjih šuma. Koja čašica dobrog viskija uspjela ga je nagovoriti da nam se pridruži u našoj misiji zaustavljanja zla. Slavica se sa svojom Dianom za to vrijeme uspjela zbližiti u knjižnici s velikim gorostasom pod nadimkom "Mountain", a pravim imenom Tom Murphy. Bio je učio u knjižnici za polaganje zadnjeg ispita koji mu je ostao za profesionalnog izbacivača. Diana mu je tu pomogla s matematikom i fizikom, te ga naučila pod kojim točno kutem i kojom idealnom silom mora izbacivati ljude bez da se ozlijede i poslije tuže klub za koji radiš. Ne treba ni spominjati koliko joj je Tom bio zahvalan na tome te u znak zahvalnosti ponudio svoju nadljudsku snagu na uslugu našem podvigu u borbi protiv čudovišta. U jednom krugu smo tako uspjeli pridobiti staru mudrost i sirovu snagu na našu stranu .

#84

Međutim nije sve išlo tako glatko kako bi se moglo činiti. Naše zadržavanje sa prikupljanjem saveznika, oružja i magija je rezultiralo zanemarivanjem zatvaranja dimenzionalnih vratiju koja su se otvarala u sve većem broju. Kao posljedicu toga sve veći broj čudovišta je kročio u naš svijet, što je onda opet dalje za posljedicu imalo rast razine terora i opću paniku i strah koja se počela javljat među pučanstvom Arkhama. Harley Jones je napustio svoju kolibu i polulud pobjegao u šumu, Joey "The Rat" je iz straha počinio samoubojstvo našavši mir u smrti no time nama otežavši borbu s drevnim bogom ako dođe do nje. Strah i paranoja se toliko uvukao među stanovnike Arkhama da je svjetina linčovala Corinnu Jones pod optužbom da je vještica koja svojom magijom priziva čudovišta u naš svijet, optužba koja se na kraju pokazala lažnom i prekasno da ju spasi od lomače. Kao da to nije bilo dovoljno. Otvaranje vrata na već istim pozicijama gdje su jedna već bila otvorena uzrokovalo je kao reakciju da Shude M'ell kopa sve većom žestinom kroz zemljinu koru izazivajući time užasne potrese.

Našli smo se tako u situaciji sa šest otvorenih vrata na mapi, tonom čudovišta koja lunjaju po Arkhamu, Dunwichu i okolici, poluludim paranoičnim mještanima i uništenim lokacijama usred potresa. Situacija nije bila nimalo optimistična. Kao šećer na kraju, taman kad smo krenuli u istraživanja drugih dimenzija kako bi smo ih zatvorili i zapečatili, u igru je ušao Enviroment Mythos koji nam nije dozvoljavao da zatvaramo vrata, sve dok neki drugi Enviroment Mythos ne bi ušao u igru. Slavica je uspješno obavivši jedan od zadataka na jednoj od lokacija kao nagradu dobila mogućnost da zaviri u budućnost i namjesti naredne tri Mythos kartice koje su trebale ući u igru. Nažalost baš za peh niti jedna od njih nije bila potrebna Enviroment Mythos kartica. Izdržali smo tako tri runde polažući sve nade kako će u četvrtoj doći prijeko potrebna promjena vremena. U međuvremenu su se otvorila i sedma vrata i dogodila još dva potresa. Nažalost niti u četvrtoj rundi nam se nije posrećilo s vremenom i osma dimenzionalna vrata su se otvorila omogućivši Shude M'ell-u da izbije na zemljinu površinu i obračuna se sa ljudskim rodom.

#83

Od previše napetih događaja koji su se izdogađali, Ammi Pierca nam je izdalo njegovo već slabo srce te nam je preminuo na rukama ostavivši nas troje (Dianu Stanley, Wilson Richardsa iTom Murphya) da se obračunamo s gadnom božanskom nemani. Svi ostali su bili previše zauzeti bijegom. Bilo je samo pitanje kamo i gdje bježe budući da ako ne porazimo Shude M'ell-a, on će doslovno prepoloviti Zemlju na dva dijela svojim potresima time ju uništivši. Imali smo četiri kruga vremena da uništimo gadnu neman (točno toliko je tijekom igre izazvao potresa te je time to bio određen timer). Sam Shude M'ell je imao 12 života, Physical i Magical resistance na naše napade, te nam je oduzimao -3 kocke pri napadima. Da bi smo mu nanijeli štetu morali smo svaki od nas ukupno kao tim ostvariti što je više udaraca. Svaki udarac mu oduzima jedan život sa ploče, a kako bi ostvarili jedan udarac trebali smo dobiti dva pogotka (broj igrača), a to je značilo dobiti 5 ili 6 na kocki, iznimno 4 ako bi netko bio blagoslovljen. Nije nam se pisalo dobro, no nismo gubili nadu i nismo se predavali. Izmjenjivali smo si međusobno oružja i magije kako bi smo mu nanijeli svake runde što je više moguće štete, no nažalost kocke nisu surađivale i davale valjane brojeve. Uspjeli smo mu doći do 7 života prije nego je uspio uništiti Zemlju i nas skupa s njom. Bio je to kraj ljudskog roda . Zadnje zabilježeno vrijeme je bilo 21h.

Mislim da je očito da smo se zeznuli što smo se pomamili za prikupljanjem magija i oružja više nego što smo trebali. Barem jedan od nas je trebao krenuti od samog početka zatvarati vrata, pa makar i ne imao dovoljno tragova da ih zatvori, ali čisto da ih drži pod nadzorom. Da ne ispadne da smo baš skroz si sami krivi, baš smo imali peh s onim Enviroment Mythosom koji nam nije dozvolio 3 kruga da ijedna dimenzionalna vrata zatvorimo. A i kocke su nas iznevjerile u konačnoj bitci sa starim drevnim kada smo dobivali užasna bacanja bez ikakvih zgoditaka. Bez obzira na to što smo izgubili super smo se zabavili i ponovno zagrijali za ovu super igru. Zadnji put smo ju igrali pred godinu dana upravo iz razloga što puno vremenski oduzima, treba vremena da se sve pripremi i treba dosta prostora. Uza sve druge igre koje bi postavili u pet minuta i odigrali nekoliko različitih partija u tom vremenu, mislim da je jasno zašto tako dugo nije došla na menu za igranje. Srećom sada su uskoro praznici,a s njima i pregršt vremena za provodit u lijepom toplom kućnom ambijentu spašavajući svijet .

[sadistiko]

Alaj i ta Slavica mulja, na slici mi izgleda sasvim zdrava

[Valsim]

Hehehe to je živnula kada je roknula prvo čudovište u igri .