Tales of the Arabian Nights solaža
Postano: 20 vel 2016, 23:54
Kad sam ulazio u sve ovo oko boardgaminga mislio sam da neću toliko zaglibiti jer kao, društvena igra = igra se u društvu, zar ne? Ali eto, kako sinoć nismo uspjeli zaigrati našu prvu igru s klincima, a danas žena nije bila zaibteresirana da zaigramo udvoje rekoh sebi, ko ga... idem ja sam u avanture!
Iako sam bio jako skeptičan po pitanju ove igre ipak sam popustio. Kolega heathendome iz Rijeke je malo pripomogao oko odluke svojom ponudom koja se ne propušta (zato ću odmah napisati jedan manji review igre njemu u čast), a i kolega Nuuq je imao prste u ovome jer smo imali neki deal gdje sam dobio nešto sredstava od njega. I eto, malo sim, malo tam i kupih ja ovu extraordinarnu igru.
Igra koja zapravo nije igra nego više interaktivna priča.
Pogledao sam hrpu videa kako se igra igra, kako drugi igraju i svi hvale i hvale, al ja nikako da se uvjerim.
Nikako mi nije leglo da cijelo vrijeme moraš čitati tone i tone teksta o priči koju pričaš i proživljavaš i to još na engleskom. Al reko, možda se ipak svidi ženi, djeci...
Na kraju sam prvu igru bio primoran probati sam u solo verziji koja je službeno dodana od Z-man gamesa.
I sad, o čemu se radi?
Radi se o pričama iz knjige "1001 noć". Preko 2000 mogućih odlomaka u knjižurini koji vjerojatno omogućavaju dosta igranja a da se nikad ne ponovi isti slijed događaja.
I tako, odlučio ja, Simbad moreplovac, proputovati malo svijetom. Upalio si youtube i mikseve sa arapskom muzikom i prepustio se doživljaju. Prvi zadatak koji sam si zadao je da prođem kroz tri mjesta na karti, jedno u Arabiji, jedno u Indiji i jedno u Europi. Kako sam igrao sam, sam sam si i zadao mjesta.
U prvih par krugova sam se upoznavao s ovom čudnom (dosad ne igranom mehanikom) i imao dosta sreće.
Od sad na dalje slijede spoileri.
Da sad ne dužim imao sam skakavih dogodovština, od toga da me napao zli vizir i skoro pretukao na smrt, do pokušaja krađe neviđenog blaga u napuštenom gradu gdje sam bio začaran, pa začaran od strane nekog trgovca koji mi je prodao predivan sjajni kamen od kojeg više nisam mogao odvojiti pogled. Nakon više puta što sam bio začaran (što znači da te drugi igrač treba voditi, a ako igraš solo gubiš bodove koji ti trebaju da završiš igru), osakačen, čak promijenio spol kad sam naivno htio zagrabiti vode u flašu iz misterioznog izvora gdje možeš magijom promijeniti spol. Na kraju sam zapeo na sjeveru europe gdje sam se oženio, žena umre za par dana od čudne bolesti, a mene radi čudnih običaja baciše u veliku jamu. Tu sam proveo ne znam koliko dana i prehranjivao se samo kad bi još koga bacili u jamu i hranu i vodu s njime. Iz tog pakla sam nekako uspio pronaći tajni put i izašao u dolinu gdje su bili dijamanti veličine glave, ali i hrpa nekih malih, vrlo otrovnih, zmija.
Ljudi su znali za ovo mjesto ali se nitko nije usuđivao sići u dolinu nego su trule životinje vezali špagom i bacali u dolinu u nadi da će se pokoji dijamant zabiti u trulo meso i da će ga izvući.
Kako sam bio skoro pa gotov s igrom odlučio sam ići na sve ili ništa. Rekoh sebi, Alah će me nagraditi ako pobijem sve zmije i omogućim da ljudi ponovo hode ovom dolinom. I u tom pohodu naiđem na jednoh starca kojeg je taman htjela srediti neka ogromna zmijurina, ali je ja srežem u tri - četiri zahvata. Ispričao mi je svoju priču, kako je on ovdašnji Sultan, ali ga je zli Vezir bacio u jamu i sad vlada njegovom zemljom. Odlučio sam pomoći starcu i dopremim ga potajno u sobu Vizira. Kad ga je ovaj ugledao umro je od straha jer je mislio da je stari duh. Stari Sultan ponovo dođe do moći ali i mene dobrano nagradi s titulom Sultana.
Već sam bio dovoljno bogat, na dobrom glasu, imao višestruke vještine, samo sam se trebao vratiti u Bagdad i proglasiti pobjedu. To sam i uspio i još u Bagdadu osvojio nešto nagrada.
Bila je to stvarno lijepa priča. Ima li čovjek kontrolu nad onim što će se desiti, mislim da na neki suptilan način možeš procijeniti kako će se stvari razvijati, ali to je tek prvi put odigrana igra pa ćemo još vidjeti. Kažu da igru ne treba igrati, nego uživati u priči koja će ti se dogoditi na putu do kraja igre.
Sve u svemu, nije mi žao što sam uzeo ovu predivnu igru, da napomenem da su komponente stvarno vrhunske a najviše me razveselila kutija, kakav je to papir, kao da diraš neku svilu, ma samo bi kutiju dirao cijeli dan
Igri za sad dajem ocjenu 9 i vjerujem da će se svidjeti i mojoj obitelji radi koje sam i uzeo ovu igru jer sumnjam da ću je ikad igrati sa svojom igračom ekipom.
Par stvari se može i zamjeriti. Potpuno nepotrebni tokeni za određivanje cilja, to se moglo riješiti i na jednostavniji način, također tokeni za vještine samo smetaju, odmah sam si napravio verziju gdje flomasterom označavaš što si sve stekao. Kao prvo, jednostavnije je, a kao drugo ionako nema dovoljan broj oznaka ako više igrača želi isti skill, a to nije ograničenje, svi mogu imati sve. Ali dobro, to je vjerojatno rješeno tako jer bi inače igra bila samo s par tokena, dosta karata i debelom knjigom
Iako sam bio jako skeptičan po pitanju ove igre ipak sam popustio. Kolega heathendome iz Rijeke je malo pripomogao oko odluke svojom ponudom koja se ne propušta (zato ću odmah napisati jedan manji review igre njemu u čast), a i kolega Nuuq je imao prste u ovome jer smo imali neki deal gdje sam dobio nešto sredstava od njega. I eto, malo sim, malo tam i kupih ja ovu extraordinarnu igru.
Igra koja zapravo nije igra nego više interaktivna priča.
Pogledao sam hrpu videa kako se igra igra, kako drugi igraju i svi hvale i hvale, al ja nikako da se uvjerim.
Nikako mi nije leglo da cijelo vrijeme moraš čitati tone i tone teksta o priči koju pričaš i proživljavaš i to još na engleskom. Al reko, možda se ipak svidi ženi, djeci...
Na kraju sam prvu igru bio primoran probati sam u solo verziji koja je službeno dodana od Z-man gamesa.
I sad, o čemu se radi?
Radi se o pričama iz knjige "1001 noć". Preko 2000 mogućih odlomaka u knjižurini koji vjerojatno omogućavaju dosta igranja a da se nikad ne ponovi isti slijed događaja.
I tako, odlučio ja, Simbad moreplovac, proputovati malo svijetom. Upalio si youtube i mikseve sa arapskom muzikom i prepustio se doživljaju. Prvi zadatak koji sam si zadao je da prođem kroz tri mjesta na karti, jedno u Arabiji, jedno u Indiji i jedno u Europi. Kako sam igrao sam, sam sam si i zadao mjesta.
U prvih par krugova sam se upoznavao s ovom čudnom (dosad ne igranom mehanikom) i imao dosta sreće.
Od sad na dalje slijede spoileri.
Da sad ne dužim imao sam skakavih dogodovština, od toga da me napao zli vizir i skoro pretukao na smrt, do pokušaja krađe neviđenog blaga u napuštenom gradu gdje sam bio začaran, pa začaran od strane nekog trgovca koji mi je prodao predivan sjajni kamen od kojeg više nisam mogao odvojiti pogled. Nakon više puta što sam bio začaran (što znači da te drugi igrač treba voditi, a ako igraš solo gubiš bodove koji ti trebaju da završiš igru), osakačen, čak promijenio spol kad sam naivno htio zagrabiti vode u flašu iz misterioznog izvora gdje možeš magijom promijeniti spol. Na kraju sam zapeo na sjeveru europe gdje sam se oženio, žena umre za par dana od čudne bolesti, a mene radi čudnih običaja baciše u veliku jamu. Tu sam proveo ne znam koliko dana i prehranjivao se samo kad bi još koga bacili u jamu i hranu i vodu s njime. Iz tog pakla sam nekako uspio pronaći tajni put i izašao u dolinu gdje su bili dijamanti veličine glave, ali i hrpa nekih malih, vrlo otrovnih, zmija.
Ljudi su znali za ovo mjesto ali se nitko nije usuđivao sići u dolinu nego su trule životinje vezali špagom i bacali u dolinu u nadi da će se pokoji dijamant zabiti u trulo meso i da će ga izvući.
Kako sam bio skoro pa gotov s igrom odlučio sam ići na sve ili ništa. Rekoh sebi, Alah će me nagraditi ako pobijem sve zmije i omogućim da ljudi ponovo hode ovom dolinom. I u tom pohodu naiđem na jednoh starca kojeg je taman htjela srediti neka ogromna zmijurina, ali je ja srežem u tri - četiri zahvata. Ispričao mi je svoju priču, kako je on ovdašnji Sultan, ali ga je zli Vezir bacio u jamu i sad vlada njegovom zemljom. Odlučio sam pomoći starcu i dopremim ga potajno u sobu Vizira. Kad ga je ovaj ugledao umro je od straha jer je mislio da je stari duh. Stari Sultan ponovo dođe do moći ali i mene dobrano nagradi s titulom Sultana.
Već sam bio dovoljno bogat, na dobrom glasu, imao višestruke vještine, samo sam se trebao vratiti u Bagdad i proglasiti pobjedu. To sam i uspio i još u Bagdadu osvojio nešto nagrada.
Bila je to stvarno lijepa priča. Ima li čovjek kontrolu nad onim što će se desiti, mislim da na neki suptilan način možeš procijeniti kako će se stvari razvijati, ali to je tek prvi put odigrana igra pa ćemo još vidjeti. Kažu da igru ne treba igrati, nego uživati u priči koja će ti se dogoditi na putu do kraja igre.
Sve u svemu, nije mi žao što sam uzeo ovu predivnu igru, da napomenem da su komponente stvarno vrhunske a najviše me razveselila kutija, kakav je to papir, kao da diraš neku svilu, ma samo bi kutiju dirao cijeli dan
Igri za sad dajem ocjenu 9 i vjerujem da će se svidjeti i mojoj obitelji radi koje sam i uzeo ovu igru jer sumnjam da ću je ikad igrati sa svojom igračom ekipom.
Par stvari se može i zamjeriti. Potpuno nepotrebni tokeni za određivanje cilja, to se moglo riješiti i na jednostavniji način, također tokeni za vještine samo smetaju, odmah sam si napravio verziju gdje flomasterom označavaš što si sve stekao. Kao prvo, jednostavnije je, a kao drugo ionako nema dovoljan broj oznaka ako više igrača želi isti skill, a to nije ograničenje, svi mogu imati sve. Ali dobro, to je vjerojatno rješeno tako jer bi inače igra bila samo s par tokena, dosta karata i debelom knjigom