Povodom Međunarodnog dana volontera koji se od 1985 godine poveljom UN-a slavi diljem svijeta 5. prosinca, želimo svim našim dosadašnjim i sadašnjim volonterima čestitati na predanom radu za ovu udrugu i njezine ciljeve!
Od zaista mnoštva ljudi koji su doprinijeli i koji povremeno doprinose radu ove udruge, posebno bih želio istaknuti naše stalne volontere s kojima udruga ima potpisane volonterske ugovore. Ta ekipa prolazi sve zgodno i nezgodno kako bi udruga mogla uspješno raditi i svima nama omogućiti širenje zabave i druženja kroz moderne društvene igre.
Pa tako udruga ne bi imala kvote igara koje ima i pazila i mazila sve željne novih igara da nemamo Matiju Opašića. Za puno je raznih događanja po školama, domovima i raznim tematskim konovima zaslužan dvojac Slavica Vukić i Mislav-Gabrijel MIkša (a da igranja u Meeple’s Corneru i pomoći oko vođenja udruge niti ne spomenemo). Vrlo predano, još od doba igraonice Prostor u Bogovićevoj s nama su Igor Vicković i Matej Šare, koji od tada pa sve do danas brinu oko igranja i pomoći novim igračima. Vjeko Martinjak predano otvara Meeple’s Corner i po suncu, i vjetru i kiši, trudeći se maksimalno širiti ljubav prema igranju. Marija Turković-Kordić brine se da se igraju i najmlađi u dječjoj knjižnici Marina Držića u Zagrebu i još k tome skupa sa svojim dragim Vedranom Kordićem predano otvara Meeple’s Corner, posebno srijedama. Za kojekakve objave u medijima, plakate i letke, te za sve one članske iskaznice koje držite u novčanicima brine se naš tajnik Marijan Mihić. Transporterka Tea Turkalj odvesti će naše igre na sve moguće lokacije svijeta, osim kada zbog prirode svog posla i sama nije transportirana na neki drugi kraj svijeta. Nikola Begović često je otvarao četvrtke u nadi da se “upeca” pokoji Talijan ili bar ljubitelj talijanskog jezika. O svim ljubiteljima Star Wars i A Game of Thrones tematike predano se brine Luka Franolić. I kao “zucker kommt zuletzt” tu su naši najsvježiji volonteri Marija Hlobik i Josip Bagarić koji se izvrsno miješaju u sve i svašta vezanog za igranje, ma gdje udruga bila. OK, i na kraju tu sam i ja, moja malenkost Žarko Pintar koji se po potrebi bori sa svim mogućim vjetrenjačama naše birokracije (vjerovali li ne i to se zna pretvoriti u društvenu igru). I da, naravno svi se igramo i svatko od nas uvijek hvata priliku da nekog novog uvuče u ovaj predivni svijet.
Hvala Vam svima što postojimo!
I kao P.S. ovim putem želim pozvati sve one koji se vole igrati i družiti da nam se pridruže kao volonteri. Igrati i biti volonter koji to promiče još je bolje nego samo igrati! 😉