Krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, grad impresivnih srednjovjekovnih zidina koje se nalaze na listi UNESCO-a, nadahnuo je jednog od svojih posjetitelja, Klausa-Jurgena Wredea, na dizajniranje istoimene igre čija popularnost i nakon 20 godina od objavljivanja ne jenjava. Riječ je, naravno, o Carcassonneu, ali kako je s vremenom igra ekspandirala u seriju koja štanca brojna proširenja i samostalne inačice, s vremenom se izgubila ta poveznica sa gradom koji je bio izvor nadahnuća, i danas se u svijetu društvenih igara pod nazivom Carcassonne prije svega podrazumijeva glavna mehanika te igre, to jest postavljanje izvučene pločice na polje igre kao i istodobno postavljanje dostupne figurice na nju kako biste bodovali neke strukture u igri, pa su samostalne igre iz te serije koje su naslijedile mehaniku od originalne igre, ali i dodale neke nove značajke, smještene u različita vremenska razdoblja, dijelove svijeta pa i u fantastične svjetove.
Carcassonne Amazonas je jedna od tih igara smještena u prašumsko područje duž rijeke Amazone, pa tako postoje i neke modifikacije u odnosu na originalnu igru; sela amazonskih plemena umjesto utvrđenih gradova, rukavci rijeke umjesto cesta, a umjesto farmi koje se u Carcassonneu boduju ovisno o tome koliko gradova dodiruju na kraju igre, ovdje imamo drugačiji mehanizam, pa igrači imaju po dvije specijalne figurice kampova koje se postavljaju u džunglu i boduju ovisno o tome koliko ima životinja u džungli. Iako je Carcassonne vrlo jednostavna igra, zanimljivo mi je kako je upravo koncept farmi najčešće zbunjivao određene nove igrače koje bismo uvodili u svijet Carcassonnea pa su takvima džungle definitivno dobrodošlo pojednostavljenje.
Zašto oni domoroci na slici veslaju u pirogama?
No glavna novina je utrka pirogama na rijeci Amazoni. Postoji početna ploča sa glavnim izvorom rijeke na koju se nadodaju nove izvučene pločice rijeke dok pločice drugih struktura (sela, džungla, pritoke) rastu sa obje strane rijeke. Tok rijeke, dok raste, teče uvijek u jednom smjeru, pa dok u originalnoj igri polje igre zna narasti u raznolikim oblicima, a kada se unesu proširenja, često je nepodesno za igranje na kuhinjskom stolu, ovdje imamo izdužen oblik igre koji, ako vam je dovoljno velik, ide od jednog do drugog kraja stola, uz poneka ispupčenja sa strane.
No spomenuo sam da se na rijeci odvija utrka, pa tako svaki igrač ima figuricu piroge koju svi odmah na početku igre postavljaju na izvor rijeke, a ona se pomiče prema naprijed po rijeci kada netko postavi novu pločicu bez postavljanja svoje figurice, ili kada postavi neke specijalne pločice. Utrka je važna, jer se bodovi od utrke skupljaju tijekom i na kraju igre ovisno o poretku na rijeci, i fora je što čak i kada nemaš nijednu figuricu ili je ne možeš postaviti u igru, barem možeš pomicati čamac, što je lijepa razlika u odnosu na originalni Carcassonne gdje povremeno zapnete u situaciji kada više nemate nijednu figuricu u zalihi, a ne možete izvučenu pločicu smisleno staviti na vaše strukture koje još uvijek gradite. Također ako su vam i ostale figurice u zalihi, možete se naći u dilemi hoćete li graditi nove strukture ili ćete pomaknuti svoj čamac. Ipak treba naglasiti da više bodova skupljate tijekom utrke na raznim etapama, dok sam završetak ne donosi dovoljno satisfakcije za igrače u vodstvu.
Dok je originalna igra, bez obzira na deklariran broj igrača do 5, sa prvim proširenjem i do 6 igrača, po meni i dalje bolja, skora da je isključivo za udvoje, Carcassonne Amazonas je zbog navedene utrke definitivno zanimljivija za veći broj igrača premda je i dalje dobra za parove pa smo žena i ja uživali u igri.
Konačna presuda
Sve u svemu originalna igra nam je i dalje puno bolja, pogotovo što ubacivanjem ponekih proširenja možete dodatno nabrijavati igru, ali uživali smo i u ovoj igri premda ne vidim potrebe posjedovati obje igre osim ako ste baš veliki fan Carcassonnea. Ipak Amazonas ima neke značajke koje bi možda kod nekih mogle pretegnuti u njenu korist nauštrb originala.
Primjerice umjetnost u Amazonasu je ljepša i življih boja, što posebice dolazi kod izražaja ako posjedujete stariju verziju originala, ali ipak sam izgled složenog polja igre na kraju je definitivno ljepši i ostavlja veći osjećaj zadovoljstva kod originalne igre. Zatim igra je definitivno jednostavnija za nove igrače premda nije ni original kompliciran. Također Amazonas je bolji za različit broj igrača, a premda se ovisno o preferencijama igrača može igrati ležerno ili podmuklo otimajući se za bodovanje struktura i blokiranje protivnikovih figurica, ovdje je to ipak manje izraženo jer s jedne strane imate manje figurica u igri da ih trošite u takvim nadmetanjima, s druge strane sama rijeka oštro dijeli polje igre na lijevu i desnu stranu pa ne možete širiti svoje strukture s jedne na drugu stranu obale, a i rjeđe ćete se zadržavati gradeći megastrukture na jednom području jer ćete zbog pozamašnog broja pločica rijeke morati pratiti izduženi oblik igre koji nameće sama rijeka, tako da je kompetitivnost više izražena tijekom same utrke.
Uglavnom Carcassonne Amazonas je simpatična i opuštajuća igra ako tražite neko lagano igranje koje će vam trajati 40-50 minuta, ali za naš ukus možda i prejednostavno gdje osjećamo da nam igra, točnije rijeka nameće način igranja. Ipak neće nam biti mrsko prihvatiti igranje sa drugim igračima, posebice početnicima.
