AuZtralia

Postoje dva razloga zašto sam se odlučio podržati ovu igru, prvi je Martin Wallace koji je dizajnirao neke meni privlačne ali nikad nabavljene naslove, a drugi je tema koja mi je djelovala toliko ludo da bi to moglo biti i dobro. AuZtralia je tematski nastavak igre A Study in Emerald, nastale po noveli Neila Gaimana, meni osobno zanimljivog strip scenarista. Cijeli taj svijet smješten je u alternativnu prošlost potkraj 19. stoljeća gdje Drevni već nekoliko stoljeća vladaju ljudima, a nakon događaja u A Study in Emerald kada se čovječanstvo riješilo svojih neljudskih vladara, koji su, barem se tako vjerovalo, zauvijek protjerani sa Zemlje, ljudi istražuju preostale neotkrivene zakutke Zemlje i 30-ih godina 20. stoljeća počinje istraživanje i naseljavanje Australije, ali prodiranjem u unutrašnjost kontinenta otkrije se da Drevni nikad nisu ni napustili Zemlju već su se samo sklonili u ljudima dotad nepoznati kontinent i sada se spremaju odbaciti nove Australce natrag u more.

Usprkos istaknutom Z u naslovu, to nije (srećom) još jedna igra o zombijima premda ih ima u igri. To je (o, ne!) još jedna igra sa lovecraftovskom mitologijom, ali usprkos svemu ova igra je euro gdje gradite željezničke pruge, rudarite, postavljate farme… A opet začudio sam se kako je igra odmah naišla na oduševljeni prijem kod moje žene.

Pogled sa obale: Ova zemlja je čekala samo nas da je počnemo eksploatirati

Igra je prelijepa sa kvalitetnim komponentama, posebice mi se sviđaju resursi. Dvostrana igraća ploča prikazuje dijelove Australije podijeljene na hexove, a za standardnu igru koristite mapu jugoistočne Australije. Na početku svi igrači postave marker svoje luke na obalu Australije odakle kasnije tijekom igre napreduju u unutrašnjost.

Također svaki igrač dobije isto dvostranu ploču za igrače gdje svaka strana odgovara mapi na kojoj se igra, a te ploče u biti predstavljaju luke gdje držite svoje resurse i vojsku, a također su prikazane akcije koje možete izvoditi kao i njihova cijena. Moguće akcije su izgradnja pruge i farmi, rudarenje, novačenje vojnih jedinica, slanje vojske u napad, novačenje likova, te skupljanje kockica akcija. Naime svaku akciju koju radite, morate naznačiti kockicom, i ako ponavljate istu akciju, onda morate plaćati dodatno zlato. Zato kada su vaša akcijska polja popunjena kockicama, a nemate više dovoljno zlata ili si ne možete priuštiti da ga potrošite, imate jednu akciju gdje ispraznite sva ta polja od svojih kockica i ona su vam ponovo dostupna bez plaćanja dodatnih troškova.

No osim što plaćate određene resurse za određene akcije, primjerice čelik i ugljen za pruge, zlato za novačenje vojske, sve akcije plaćate i vremenskim bodovima, i to je koncept koji nam se strašno svidio i s kojim smo se tada prvi put sreli (već sam ga opisao u Patchworku). Naime ono što smo isprva mislili da je bodovna traka na rubu ploče, a ona tome i služi na kraju igre, tijekom igre zapravo predstavlja vremensku stazu i nakon što odredimo startne pozicije na toj stazi ovisno o broju igrača (1-4) kao i načinu igranja (polukooperativno ili potpuno kooperativno), vaši markeri napreduju na toj stazi za onoliko polja koliko vrijedi akcija koju ste izvršili. Redoslijed igranja se odvija tako da onaj koji je zadnji na vremenskoj stazi odigrava svoje akcije sve dok ne preskoči markere drugih igrača, pa kalkulirate hoćete li odigrati jednu veliku akciju kojom ćete daleko prestići svoje protivnike i time si priskrbiti dulje čekanje dok ponovo ne dođete na red, ili ćete obavljati niz manjih akcija dok konačno ne prestignete ostale. No na otprilike trećini te staze postoji i marker Drevnih koji se poput markera ostalih igrača pomiče kada je zadnji u nizu, uvijek se pomiče za jedan, i pomiče se sve dok ne prestigne ostale markere, a pritom pokreće određene događaje.

Pogled iz unutrašnjosti: E sad će biti sr..a

Na početku igre na glavnu ploču postavljate resurse i neotkrivene pločice neprijatelja kojih ima tri razine, pa su tako oni prve razine, odnosno lakši bliže obali, a oni 3. razine dublje u unutrašnjosti. Postavljanje i resursa i neprijatelja je u svakoj igri različito, a vaša prisutnost na mapi a samim time i dostupnost rudnika i teritorija za farme, kao i vojna mobilnost ovise o vašoj željezničkoj mreži pa nastojite čim prije izgraditi pruge koje se pružaju od vaše luke. Kako postoje ravničarski i brdoviti predjeli, logično je da pruge koje gradite na brdovitim predjelima zahtijevaju veći trošak vremena.

Kada se marker Drevnih pomiče, on na svakom potezu radi sljedeće – ako ima otkrivenih pločica neprijatelja, okreću se borbene kartice koje pokazuju koji Drevni se pomiču, i to prema najbližim farmama ili lukama. Također ako dođe na posebno označeno polje na vremenskoj stazi a takvo je svako drugo od starta drevnih pa do kraja staze, izvlači se kartica događaja koja otkriva određene dosad neotkrivene pločice neprijatelja ili radi neke druge ružne događaje premda katkad donosi i benefite igračima.

Igra završava kada svi markeri igrača kao i marker Drevnih dođu do određenog polja na vremenskoj stazi, negdje pred kraj iste, tako da cijelu igru imate utrku sa vremenom, i uglavnom nikad nemate dovoljno vremena za sve što ste zamislili. Početak je u principu isti gdje, premda svaki put sa različitih pozicija, svi igrači nastoje izgraditi pruge od svojih luka prema unutrašnjosti, rudariti dostupne resurse i optimalno postaviti farme, pa je često bitno nakon što postavite resurse i pločice neprijatelja gdje ćete prvo smjestiti svoju luku.

Osim borbenih kartica i kartica događaja, postoje i kartice osoba koje možete isto regrutirati, uvijek ih imate 5 dostupnih, i kada jednu karticu pokupite, ili neprijatelj pobije dvije kartice, odmah nadopunjavate prazna mjesta novim karticama. Te kartice daju određene resurse, ili imaju efekta u borbi, ili daju bodove na kraju igre, a mogu biti jednokratne (znači iskoristite efekt kartice i odmah je odbacite), ili se koriste jednom tijekom borbe (npr nanosite određenu štetu neprijatelju ako imate određenu vojnu jedinicu), ili imaju trajni učinak ili naprosto služe bodovanju na kraju igre. Ove kartice su često i duhovite.

Kako smo zavoljeli borbe premda ne volimo ratne igre

Što se tiče samih borbi, žena i ja nismo idealni za igre gdje postavljate, preslagujete, i pomičete vojne jedinice na ploči tako da nam je odlično leglo riješavanje borbi u ovoj igri dok se drugima moguće iz istog razloga neće svidjeti.

Postoje pločice određenih tipova vojnih jedinica koje možete novačiti, i njih postavljate na svoju ploču luke, a kada odlučite napasti određenu pločicu neprijatelja, određujete koje ćete jedinice poslati, a svaki tip, ne i broj jedinica istog tipa košta određeni vremenski bod, pa ako šaljete više tipova jedinica, trošite više vremena. 

Svaka jedinica ima određeni domet koliko se može udaljiti od hexa sa prugom, a možete ići na otkrivene i neotkrivene pločice. Na player aidu imate naznačeno koje su jedinice dobre za borbu protiv određene vrste neprijatelja, a borba se riješava izvlačenjem borbenih kartica gdje je s jedne strane prikazano koje jedinice nanose štetu određenom neprijatelju, a s druge strane šteta koju neprijatelj nanosi vašim jedinicama. Sve sukobljene strane imaju određen kapacitet koliko mogu podnijeti štete, i kada je ona maksimalna, ta jedinica gubi. Dok se borite, možete štetu raspodjeljivati po svim jedinicama uključenim u borbi, i u bilo kojem trenu se možete povući, pa samo premjestite svoje jedinice natrag u vojarnu i mičete oznake štete sa njih jer se u luci oporave, a ako neka od vaših jedinica pretrpi maksimalnu štetu tijekom borbi, gubite je iz igre.

U isto vrijeme ako neprijatelj i nije dotučen, na njemu ostavljate oznake štete od vaše vojske (osim zombija koji se isto oporave nakon bitke) a protiv njega se mogu boriti i drugi igrači. Svaka pločica neprijatelja ima bodove na sebi, pa ako jedan igrač dotuče neprijatelja, uzima tu pločicu koju boduje na kraju, a ako je više igrača nanijelo štetu istom neprijatelju, onda se bodovi rapodjeljuju po igračima koji su mu nanijeli štete.

Uz to svaki igrač na početku bitke dobije tri žetona duševnog zdravlja, a kako neprijatelj može naškoditi i vašem duševnom zdravlju, pa ako izgubite sve žetone jer se niste na vrijeme povukli iz borbe, izgubili ste bitku, a također izgubite sve oštećene jedinice. To definitivno nije dobro… No postoje trenuci kada se jednostavno ne možete povući, neprijatelj ulazi u vašu luku i tu je borba do posljednjeg čovjeka, a ako neprijatelj osvoji luku, igra odmah završava i kreće bodovanje.

Dok se borite, odnosno izvlačite borbene kartice, tu može biti puno promašaja s obje strane, pa možete otkriti dosta kartica dok ne riješite bitku bilo nečijim porazom, bilo povlačenjem. Dapače često vrlo brzo potrošite kartice, pa iznova miješate novi kup od odbačenih kartica. To je zapravo ekvivalentno bacanju kockica, ali svoju borbenu učinkovitost možete poboljšati pametnim izborom vojnih jedinica protiv određenog neprijatelja te karticama osoba koje poboljšavaju učinkovitost određenih vojnih jedinica tako da možete složiti dobre kombinacije od tih kartica. Uglavnom vrlo jednostavno i elegantno za non wargamere poput žene i mene. 

Možete poslati vojsku i na neotkrivene pločice neprijatelja, pogotovo zato što Drevni na kraju boduju svaku otkrivenu pločicu ali dvostruko za svaku neotkrivenu pločicu, pa itekako ima smisla otkrivati takve pločice, ne nužno i stupiti u borbu protiv njih. Uz to takve pločice vas možda blokiraju u vašem širenju i sl, ali problem je što nemate pojma koje jedinice poslati na njih, jer neke imaju vrlo loš učinak protiv nekih neprijatelja pa se morate povući iz borbi, a katkad nadobudno pošaljete svoje dosta jake ekspedicijske snage u nepoznato i potrošite dragocjeno vrijeme da biste otkrili… klokane.

Postoji nekoliko tipova neprijatelja, oni prve razine su lakši i tako dalje, ali jedan jedini i najgadniji je sam Ctulhu. Već sam spomenuo varijabilnost u postavljanju neprijatelja pa neke pločice neprijatelja (i klokana) nikad ne uđu u igru, tako da nikad ne znate imate li Ctulhua u igri. Igre bez njega su lakše, ali ima svoje draži kada se Ctulhu otkrije ili povuče iz druge dimenzije pa krene nezaustavljivo marširati prema svim tragovima ljudske prisutnosti na kontinentu.

Neprijatelji se kreće prema najbližoj farmi ili luci i kada dođu do farmi opustoše ih što je bitno jer vi bodujete svaku preživjelu farmu, a neprijatelj za svaku opustošenu. S jedne strane želite imati što više očuvanih farmi, a s druge strane katkad ih želite postaviti kao mamac za neprijatelje tako da ih odmaknete od vaše luke jer, kako sam opisao, borbe se odvijaju do posljednjeg preživjelog.

Svi protiv Drevnih ili svatko za sebe

Igra je polukooperativna u smislu da svi gube ako Drevni razore nečiju luku pa katkad međusobno slabašno surađujete boreći se protiv istog neprijatelja koji prijeti protjerivanjem barem jednog igrača u more, ali kako na kraju pobjednik može biti samo jedan, neće vas preplaviti val sućuti prema suigračima u lošijem položaju jer itekako, barem u sebi, navijate da neprijatelj prije krene na njihove farme negoli na vaše, a potrudit ćete se i pred nosom drugih igrača preuzeti vrijedne resurse ili kartice osoba. Dapače katkad ćete, i to ne zbog samaritanstva, probati dotući neprijatelja kojeg je već izujedao drugi igrač kako ne bi on sam ostvario sve bodove na njegov skalp.

Normalno, ne želite da drugi igrači zaginu već na početku kretanja Drevnih kako igra ne bi prerano završila jer će Drevni ostvariti masu bodova i biti uvjerljivo prvi. A opet postoje situacije gdje jednostavno ne možete zajednički tući neprijatelja jer domet vaše vojske ovisi o tome koliko su vaše pruge udaljene od njega, ili ako su iste blokirane prisustvom drugih neprijatelja.

Već nakon prvih par partija dok smo učili igru i samo nastojali preživjeti do kraja igre pa makar Drevni i pobijedili u konačnom bodovanju, ubrzo smo počeli gledati samo svoje guzice. I dok smo isprva respektirali samo kartice osoba koje poboljšavaju vaš borbeni učinak, sada smo počeli bacati oko i na kartice koje tek donose bodove, npr. za svaku preživjelu farmu koju imate na kraju igre i sl. I dalje ne želite da drugi igrač ima previše izubijanu vojsku, ali opet draže vam je da se on bakće sa neprijateljem dok vi gradite farme i sl. Uostalom ako vašim suigračima ide predobro dok razvijaju svoje gospodarstvo, možda ćete im prirediti spačku tako da nahuškate neprijatelje na njih.

Postoji i varijanta potpuno kooperativne igre, ali valjda si žena i ja tako volimo napakostiti da je još nijednom nismo isprobali.

“Ajde Kocka, završi više.” Dojmovi na kraju:

Utrka sa vremenom je odlično riješena, sviđa nam se taj mehanizam vremenske staze gdje jednostavno nemate komociju da se masovno preizgradite i onda se tek upuštati u bitke, a strategija bunkera je definitivno promašena jer si ne možete priuštiti taj luksuz da se ne možete vojskom maknuti iz početne regije, iskorištavati resurse, a vaša luka neprijatelju doslovce postaje jedina meta što je vrlo kobno. Cijelo vrijeme postoji ta napetost hoćete li stići izvršiti neke zamisli, koji neprijatelji stoje blizu vas, prema kome će stići, hoćete li trošiti zlato da ponavljate akcije kako ne biste gubili vrijeme, ili ćete ipak prvo povući sve kockice sa akcija itd. 

Premda prvi dio igre do aktiviranja Drevnih, a to je otprilike 20-ak minuta, zna biti poprilično sličan (izgradit ćete pruge, spremati vojsku za neizbježne sukobe itd.), ipak postoji nekoliko načina kojima je povećana varijabilnost – prije svega pločice neprijatelja koje će ući u igru, resursi koji će biti dostupni za rudarenje, njihov razmještaj na ploči. Doduše tu je mana dok se pimplate sa pripremom igre na početku. Samim time ćete svaki put drugačije postavljati luke, a varijabilnost proizlazi i iz samog postojanja više kupova kartica u igri. 

Također se može podešavati težina igre premda još uvijek nemamo potrebe dodatno otežavati igru ali isto tako ne želimo je ni olakšavati.

Nekako mi bolje leži igra udvoje jer sa većim brojem igrača se katkad znalo desiti da jedan igrač najdalje odmakne na vremenskoj stazi i onda se načeka dok dođe na svoj red, pogotovo ako se usput riješavaju neke bitke koje isto znaju potrajati itd. S druge strane neki tipovi vojnih jedinica nisu dostupni u velikom broju pa dok recimo u igri udvoje možemo posjedovati sve vrste jedinica, kod većeg broja igrača netko neće moći doći do određenih vojnih jedinica. Osim toga postoje i kupovi kartica za vrlo zgodne varijante za igru udvoje, kao i za solo igru.

Osim toga, kako sam spomenuo na početku, igraća ploča je dvostrana, tako da se na drugoj strani nalazi mapa zapadne Australije koja se inače preporuča za igru udvoje, a koja je daleko izazovnija jer, uz ostalo, nema nikakvih resursa koje možete rudariti i iskorištavati dalje u igri pa se baš mučite unaprijeđivati svoj status tijekom igre.

Sviđa nam se što se Drevni nakon trećine igre doživljavaju kao dodatni jedan igrač, donekle me podsjeća na sustav autome u Scytheu, a itekako odahnemo ako smo satrli neke neprijatelje pa dobijemo predah kada se marker Drevnih pomiče na traci a nema otkrivenih neprijateljskih jedinica koje može pomicati.

Trajanje igre je deklarirano na 30-120 min. Ovoliki raspon u vremenu igranja nema toliko veze sa brojem igrača koliko sa srećom u borbama jer primjerice par puta smo znali zaigrati oko pola sata, a onda bi se Drevni probudili i pomakli otkrivene neprijatelje prema našim lukama gdje bi nas odmah satrli, ali inače ako preživimo do kraja igre, igranje nam traje oko 2 sata.

U svakom slučaju mojoj voljenoj i meni je AuZtralia vrlo zabavna igra premda ne bez mana. Pritom ne mislim toliko na prtljanje sa pripremom igre ili lošu sreću ako netko od nas odmah zagine, već što završetak igre zna biti antiklimaktičan. Ako uspijete očistiti teritorij od većine jedinica Drevnih i bacili ste se na čupanje zadnjih bodova u igri, to zna biti lijep završetak, ali nekad recimo na mapi postoje opasni neprijatelji poput Ctulhhua ili njegovih Shogotha koji bi vas riješili kao da ispušu sadržaj nosa u maramicu, i hop, igra naglo završava a pobjeda ide igračima ili Drevnima na bodove. I premda bude lijep osjećaj kada nekoliko puta bezuspješno pokušavate zaustaviti Ctulhua u njegovom maršu prema vašoj luci i tek što ne uđe u istu da vas konačno razvali, igra završi i preplavi vas osjećaj olakšanja što ste uopće preživjeli, ali tematski nam takav završetak i dalje nema smisla pa zbog toga ne mogu dati veću ocjenu. 

Trenutno se razvija proširenje za ovu igru tako da još uvijek ne postoje datumi kada bi moglo ugledati svjetlost dana, ali na ovu najavu mogu reći samo “Shut up and take my money!”