Twilight? Twilight Imperium? Ma nee, Twilight Struggle. Igra koja nema nikakvih dodirnih točaka sa navedenim pojmovima, no na samom početku nam diže ljestvicu očekivanja vrlo, vrlo visoko. Da li će je i opravdati, saznat ćemo u završnim recima ove recenzije.
Drugi svjetski rat je netom završio, svijet je u kaosu i pravo je vrijeme za proširiti svoju doktrinu i utjecaj po zemaljskoj kugli. Ova igra inspiraciju i tematiku crpi iz stvarnih povijesnih događaja te prema tome svi koji su malo stariji i/ili zaljubljenici u povijest će često reći: “E, pa ovo mi je poznato”. No ne treba se brinuti jer poznavanje povijesti nije uopće nužno da bi se uživalo u igri, čak je zapravo moguće i naučiti puno toga. Igra je isključivo za dva igrača koji su stavljeni u uloge vođa glavni svjetskih supersila – SAD i SSSR.
Netko bi je stavio u kategoriju ratnih igara. Možda; no imajući na umu činjenicu da otvorenih sukoba između dviju supersila nikad zapravo nije niti bilo, ipak treba dati naglasak na socio-političko-ratnoj mješavini.
Kutija i pribor
Kutija je napravljena od tvrdog kartona, bez ikakvog unutarnjeg plastičnog umetka, dovoljne veličine za elegantno pakiranje svih stvari, ali ne prevelikih gabarita – iz moje perspektive savršeno. Vizualno je uređena u minimalističkom stilu sa prepoznatljivim državnim obilježjima (plavobijele zvijezde, srp i čekić itd.).
Potrebno je napomenuti da postoji nekoliko izdanja ove igre. S vremenom su određene kartice dorađivane, ali najbitnija stvar je upravo mapa. Posljednje verzije imaju mapu izrađenu na način koji je svima poznat. Prije toga su bili obični komadi kartona preko kojih je bilo potrebno stavljati pleksiglas kako bi ravno stajali. S obzirom da se starije verzije već odavno ne prodaju, koncentrirat ćemo se na najnoviju. Mapa je odlične kvalitete, vrlo elegantno i pregledno dizajnirana. Naravno, ne pripada u skupinu manjih mapa te će vam trebati fina količina mjesta na stolu.
Kockice i žetoni – sasvim zadovoljavajući, bez prevelikih zamjerki i služe funkciji.
“Meso” igre sačinjavaju upravo kartice. Kartica je 110 te prikazuju određene događaje iz tog perioda. Podijeljene su u tri faze hladnog rata: ranu, srednju i kasnu. Kako se igra odvija, tako se dodaju novi špilovi. Svakako pohvala autorima ide što su se potrudili opisati povijesne događaje na pojedinim kartama i mogu reći da je užitak bio pročitati te crtice https://womanel.com/moda/garderob/2023/07/07/ydey-kak-mozhno-sdelat-serezhky-svoymy-rukamy-ot-prostykh-y-do-patryotycheskykh/.
Posljednja stvar su pravila. Subjektivan je dojam da su jasno razumljiva. No, toplo preporučam, ukoliko prvi put igrate ovu igru da je odigrate s nekim iskusnijim. U tom slučaju je sve jasno odmah od početka i nije uopće problem sve pohvatati. Akcije se odvijaju vrlo intuitivno. Inače igra slovi kao dosta zahtjevna za početnike i s time se apsolutno slažem. Ima dosta faktora koje je potrebno uzimati u obzir prilikom odigravanja poteza, od karata u ruci, stanja na ploči, mogućih akcija, zabranjenih poteza, obaveznih odigravanja i slično. A ovdje možete saznati kolika je cijena studiranja u Poljskoj.
Tijek igre
Na početku je potrebno pripremiti ploču. Svaki igrač uzima svoje žetone, kocku, vuče karte za prvi potez te postavlja određenu količinu predefiniranog utjecaja po državama na ploči. U klasičnom potezu se najprije obavi nekoliko predradnji kao što su promjena DEFCON statusa, dijeljenje novih karata (8 ili 9, već zavisno o potezu koji je u tijeku), te određivanja headline događaja – događaj koji će grubo ocrtavati taj potez te prvog igrača u njemu. Nakon toga se naizmjence odigravaju preostale karte u rukama na dva načina. Jedna je odigravanje kartice tako da se taj događaj u stvari i dogodi, odnosno čitajući njen tekst i izvršavajući akcije. Drugi način je ignorirajući tekst i koristeći operacijske bodove napisane na istoj. Što je više bodova, to je moguće napraviti više akcija. Akcije obuhvaćaju širenje utjecaja, državne udare, prevrate itd. Ovako to izgleda prilično jednostavno, no vjerujte mi na riječ – uopće nije. Tome pridonosi i jedna bitna stvar a ta je da su karte podijeljene na proameričke, prosovjetske ili neutralne. Ukoliko Sovjeti odigravaju proameričku kartu, taj događaj se MORA odigrati, makar on bio katastrofalno poguban. Igrač ima priliku jednom po potezu se riješiti jedne takve karte iskoristivši je za svemirsku utrku. No, sve ostale je potrebno neutralizirati na što bezbolniji način. To je u grubo princip igre, naravno na sve to utječe još nužan broj vojnih operacija po potezu, rizik od nuklearnog rata te još puno toga.
Pobjednik se dobija na nekoliko načina – u pravilu je to onaj tko NIJE izazvao nuklearni sukob, dominacija u Europi ili pobjeda na bodove. Bodovi se dodijeljuju relativno na skali između +20 i -20 te se konstantno “navlači” na svoju stranu.
Ukupni dojam
Iako je ova igra, možda i najdraža u mojoj kolekciji, potruditi ću se biti prilično realan i također opisati neke negativne strane. Prva je svakako njeno trajanje. 3 sata je neka normalna vrijednost i tu svakako pomaže ako partner nije sklon sindromu Analysis Paralysis iliti pretjeranog razmišljanja, te ako je upoznat sa sadržajem kartica. Često se zna desiti a useful source da se jako puno vremena potroši na višestruko čitanje teksta na pojedinim karticama. Druga je ta da onaj tko dulje igra igru i bolje poznaje karte je u ogromnoj prednosti. Također, ima jako puno žetona i puno sitnih faktora te u pojedinim trenucima zna biti malo nezgrapna za igranje. Subjektivno: cijena. Cijena sa poštarinom i carinom nije mala u odnosu na broj komponenti (mapa i karte sa žetonima), te za razliku od recimo FFG naslova teško je uhvatiti na nekakvim popustima.
I eto nas na pozitivnim stranama. Kvaliteta izrade je vrlo dobra, mapa je jako pregledna i dosta jasno postavljena. Karte nisu vizualno remek djelo ali jako dobro opisuju i savršeno služe svrsi. Tijek igre je intuitivan, tema se osjeti na svakom koraku i doslovno nas ubacuje u hladnoratovsku atmosferu. Napetost, iščekivanje, očaj, samopouzdanost – sve su to osjećaji koji se prepliću tokom svakog poteza i s guštom je pratiti the best practices protivnika i gledati kako se isti osjećaji izmjenjuju i kod njega. Uz igru na ploči se odvijaju i “mind gamesi” za stolom. Nekome će možda ovo biti malo previše, no takvi mogu slobodno igrati nešto manje kompetitivno. Ono što je vrlo bitno za igru takve dužine, pobjednik nije poznat do samog kraja. Nema opuštanja baš iz razloga što je moguće doći do pobjede na različite načine.
TS je bilo prilično teško opisati te je potrebno odigrati bar jednom kako bi se shvatile sve njene prednosti. Iz moje perspektive… Wow! Pun pogodak!
https://paramoloda.ua/articles/idei-dlya-romantychnogo-vesilnogo-vikendu-u-kyevi/