Biatlon je domaća igra namijenjena igri s manjom djecom. Lijepa je, vesela i djeca je rado prihvaćaju zbog interaktivnih elemenata ugrađenih u mehaniku same igre. Vrlo lako bi je mogli nazvati modernom verzijom memory-a. Ali, pogledajmo što je ipak čini posebnijom od te igre.
Kutija i pribor za igru
Igra dolazi u veseloj, čvrstoj i povećoj kutiji u odnosu na sadržaj. Unutra nalazimo igraču ploču, figurice i karte za igru. Ploča je preklopna i lijepo oslikana, baš primijenjeno djeci ovog uzrasta (3+ godine). Figurice su zapravo stalci u koje se umeću kartice s likovima. Likova ima dovoljno da si dijete izabere onog koji se baš njemu sviđa. Ovakvu slobodu viđamo u rijetko kojoj igri. Kartice su opet, priča za sebe. Kao prvo dodatno su plastificirane, te djeluju ponešto deblje od uobičajenih kartica u igrama. Kao drugo, veselo su i šareno oslikane pa i to pomaže pri samome pamćenju istih. Dva seta su kartica: one koje služe za provjeru upamćenih pojmova i zvukovne kartice koje potiču na interakciju između igrača. Tu je i drvena sova kojom se igra dodatno začinjuje.
Dojam igre
Kako smo uvijek na strani pametnih igara namjenjenih djeci, ova je odmah postala favorit. Kako bi dodatno oplemenio postojeću mehaniku klasične memory igre, autor se vješto dosjetio spojiti ovu igru sa igrom na ploči. Rezulat je vrlo maštovita, a opet jednostavna igra za najmanje.
O čemu se zapravo radi? Igrači napreduju po igračoj ploči sa svojim figuricama, ali tako da to čino samo onda ako uspješno zapamte svoje kartice. Svatko dobije prije početka runde po šest slučajno odabranih kartica iz špila, postavi ispred sebe licem nagore i pokuša upamtiti. Nakon toga kartice se okreću licem nadolje i igra počinje. Svatko izgovara što je na kartici koja je po redu za otvaranje, te otvara karticu. Ako je pojam točan pomiče svoju figuru, a ako nije onda ostane na mjestu sve dok se svi ne izredaju u pogađanju svih svojih kartica. Na kraju kruga (nakon što su svi pogađali svoje kartice) najlošiji igrač kruga pogađa u kojoj je ruci drvena sova koju je pak sakrio jedan od preostalih igrača. Ako pogodi pomiče svoju figuru za dva polja, a ako nije ostaje na mjestu. Pobjednik je onaj igrač koji prvi dvaput obiđe stazu i signe na cilj.
Dodatni začin u igri je polje s metom. Igrač koji stane na polje izvlači jednu od zvukovnih kartica, te onaj igrač koji prvi uspije proizvesti zvuk sa kartice (zvona, trube…) pomiče svoju figuru za dva polja.
U koliko se roditeljima i ovakva postava igre čini preteškom za dijete, lako se smanji broj kartica koje se moraju upamtiti na recimo tri, ili se umjesto dva kruga igra smanji na jedan krug do cilja.
Igra osim pamćenja potiče djecu na interakciju zvukovima, te ih već odmalena podučava klasičnim društvenim igrama. Preopručljivo!
Zahvaljujemo se Studiospectru na ustupljenoj igri.