Udruga građana za promicanje znanstvene fantastike i fantastike „SF&F Albus” Pazin, u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Pazin, i ove godine su organizirali 16. po redu konvenciju znanstvene fantastike i fantastike “Istrakon 2015”. Konvencija se ponovno održala u prostorijama pazinskog Spomen doma, u trajanju od 27.03.- 29.03.2015.
Za one koji još nisu čuli za Istrakon valja reći da je glavni cilj Istrakona promocija znanstvene fantastike i fantastike na ovim prostorima, a sve to u sklopu višednevnog druženja samih SF&F fanova, kao i svih ljudi dobre volje.
Kao i prošlih godina, i ove godine nas je na Istrakonu dočekala hrpa dobrog programa, od predavanja, projekcija filmova, radionica, sportskih natjecanja, izložbi i općenito ugodnog druženja.
Bilo je tu svakojakih zanimljivih predavanja, od života i utjecaja jednog od najpoznatijih horor pisaca (Goran Dimić – Kralj noćnih mora: djela i utjecaj H.P. Lovecrafta), do pitanja o stvarnosti i granicama stvarnosti (doc.dr.sc. Davor Horvatić – Živimo li u kompjutorskoj simulaciji?), do raznoraznih nadnaravnih i fantastičnih bića (Ratko Martinović – Mitska bića), do definicija sna (Gordan Topić – Hakiranje sna), do jednog od kultnih horor klasika njemačke kinematografije (Aleksandr Žiljak – Nosferatu: simfonija užasa), pa sve do predavanja kako druga bića doživljavaju noćne more i kakve strahove oni imaju (Toni Koren – Noćna mora jednog kukca).
Kao što i sami možete zaključiti iz tematike navedenih predavanja, tema ovogodišnjeg Istrakona su bili snovi i noćne more te njihova povezanost sa medijima i svijetom u kojem živimo. Što to čini noćnu moru toliko strašnom da se ljudi bude usred noći okupani znojem? Čemu služe uopće noćne more? Noćnu moru bi smo najlakše mogli opisati kao neugodan san u kojem osoba (sanjač) doživljava i prolazi kroz razne negativne osjećaje – strah, tjeskoba, nelagoda, žalost, očaj… Većina noćnih mora je izravno povezana sa stvarima kojih se ljudi ponajviše boje dok su u budnom stanju, bilo da je to strah od neke određene životinje, stvari ili događaja. Ponekad su ti strahovi pretjerani i preuveličani, no ponekad nas ti isti strahovi drže podalje od pogibeljnih situacija.
Otkud onda kod nekih ljudi tolika želja za proživljavanjima tih strahova u snovima gledajući razne horor filmove. Objašnjenje leži u tome da određen broj ljudi traži određena uzbuđenja i adrenalin u svojim životima kako bi se osjećali uistinu živima. Budući da si ne može svatko priuštiti put na Karibe i susret s velikom bijelom psinom iz sigurnosti kaveza, većini je gledanje filmova i čitanje horor štiva jedini bijeg u preispitivanje svojih strahova i proživljavanju istih.
Danas za to imamo horor filmove i knjige. No još od neolitika su se na večerama uz vatre okupljali svi članovi plemena kako bi slušali strašne priče starijih članova o opasnostima, čudovištima, vješticama i raznoraznim drugim nemanima koje vrebaju izvan sigurnosti plemena i poznatog teritorija. Ove priče su se pričale kao pouka djeci, mlađima i neustrašivim ratnicima da se ne izlažu opasnostima odlazeći istraživati plemenu nepoznati teritorij. U stvarnosti to je sve bila fikcija, izmišljena priča za “malu djecu” čija jedina svrha je bila držati pleme na okupu.
Umjesto knjiga i filmova, mi smo bili ekipa zadužena priuštiti posjetiteljima Istrakona horor doživljaj u društvenim igrama. U tu svrhu smo osim naših već dobro poznatih hitova kao što su 7 Wonders, Carcassonne, Dixit, Bang!, Alhambra, King of Tokyo i mnogi drugi, ponijeli i igre horor tematike. Tako su posjetitelji imali priliku zaigrati Slaviku, Shadow Hunters, Vampire: Prince of the City, Space Hulk: Death Angel, Mansions of Madness, Betrayal At The House On The Hill, Last Night On Earth, Zombies!!! + Zombies!!! 2: Zombie Corps(e). Igre su bile pun pogodak i pravi hit na događaju.
Na put smo krenuli iz Zagreba u petak 27.03. u dvije grupe. Jedna grupa je krenula oko 15 h, dok je druga grupa zbog poslovnih obaveza krenula malo kasnije – oko 16 h.
Nakon ugodne vožnje prožete još ugodnijim razgovorima i raznim pošalicama, u grad Pazin i na mjesto poprišta događaja smo stigli u samo predvečerje oko 18 h. Kao vrsno obučeni komandosi odmah smo iskočili iz auta tek što se parkirao, i s igrama u vrećama pohrlili prema Spomen domu.
Na ulazu kod info pulta nas je dočekao Mauro, organizator zadužen za zabavni program na Istrakonu, koji nas je poveo u mali tour samih prostora gdje se događaj održavao. Izlet smo završili u jednoj povećoj dvorani rezerviranoj za zabavni program, koja nam je bila glavno mjesto prebivanja sljedeća dva dana. Tu nas je i ostavio podijelivši nam akreditacije i zaželjevši sreću te se užurbano zaputio dalje drugim poslom. Ostavši sami u prostoriji, izuzev par TCG-ovaca koji su vježbali za turnir u Magicu i nisu obraćali pozornost na druge oko sebe, par sekundi smo ostali stajati mirno na mjestu diveći se prostoriji poput nekih stranih turista.
Brzo smo se pribrali primijetivši prve znatiželjne posjetitelje kako sramežljivo razgledavaju prostoriju s ulaza. Odabrali smo veliki konferencijski stol na vrhu dvorane za našu glavnu bazu te prostrli sve igre na prikaz i korištenje našim posjetiteljima.
Uskoro su nam došli i naši prijatelji uz udruge “Zaigrana Koza”. Tako se i ostatak ekipe koji nije bio na 2 DDI-u u Puli imao prilike upoznati s predsjednikom Goranom Brenčićem, potpredsjednikom Šandorom Slackim i ostalom ekipom iz udruge “Zaigrana Koza”. U opuštenoj atmosferi dok nam još nije stigla velika navala posjetitelja, uspjeli smo razmijeniti mišljenja i očekivanja od događaja, kao i plan strategije za zajedničkom suradnjom zbrinjavanja posjetitelja.
Oko 19 h zajedno s većim brojem posjetitelja stiglo nam je i pojačanje, ekipa volontera iz drugog auta koji je krenuo malo kasnije. S njima je stigao i ostatak naše bogate knjižnice igara. Tako se veliki konferencijski stol uskoro našao lijepo ispunjen svakojakim dobrim igrama. Međutim to nije dugo potrajalo jer je sve veći broj gostiju lijepo praznio glavni konferencijski stol od igara i popunjavao ostale stolove u dvorani namijenjene za igranje. Uza svaku odabranu igru je po potrebi uskakao i pojedini volonter. No ostali smo ugodno iznenađeni kako je poveći broj posjetitelja već bio dobro upoznat s velikim brojem naših naslova i pravilima istih, pa oko nekih igara nismo ni trebali uskakati. Neki posjetitelji su u sveopćoj gužvi videći da su svi naši volonteri već zauzeti objašnjavanjem nekih od igara, preuzeli inicijativu i sami proučili pravila nekih manjih igara i zaigrali ih. Većina posla nam se tako svodila oko objašnjavanja malo kompleksnijih i zahtjevnijih igara.
U takvoj lijepoj harmoniji zabave i dobrog provoda, na stolovima se uistinu mogla naći šarolika paleta igara. Bilo je tu teškaša kao što su Mansions of Madness, Vampire: Prince of the City, Battlestar Galactica + Pegasus ekspanzija, Space Hulk: Death Angel; srednje teških igara kao što su Betrayal At The House On The Hill, Last Night On Earth, Shadow Hunters, Takenoko, Tokaido, Lords Of The Waterdeep + Scoundrels Of Skullport, Stone Age, Drako; te lakših igara tipa Coloretto, Eleminis, Bang!, Dixit: Odyssey, King Of Tokyo, Carcassone, Alhambra, Splendor, SET, The Resistance, Citadels, FBI, Jungle Speed, Zombies!!! + Zombies!!! 2: Zombie Corps(e) i još mnoge druge.
Bilo da se radilo o spašavanju svijeta od zlog mračnog boga, istraživanju uklete kuće i otkrivanju izdajnika, preživljavanju zombie apokalipse, vođenju pojedinih klanova vampira, bježanju od zlih Cylonaca i otkrivanju onih među nama, hranjenju i povremenom tjeranju drage nam pande, vođenju plemena u mlađem kamenom dobu, propucavanju na Divljem Zapadu, slaganju dosjea, borbi za grad Tokyo, borbi patuljaka i zmaja, gradnji najljepše palače za sultana, skupljanju dragog kamenja, pobjeđivanju ili gubljenju; na kraju se svatko zabavio na svoj način.
Prvi dan događaja smo zaključili oko 3 sata u noći, iznimno zadovoljni velikim odazivom posjetitelja. Pospremivši igre u jednu od prostorija, otišli smo u spavaonice u obližnju preuređenu vojarnu na zaslužan odmor.
Sutradan smo se probudili iznenađujuće rano i iznenađujuće odmorni s obzirom na do kasno provedenu prošlu noć. To je ona pozitivna energija koja čovjeka obuzme na ovakvim događajima 🙂 .
Nakon jutarnjih rituala umivanja, pranja zubiju pa i brijanja za neke, krenuli smo ususret lijepom sunčanom jutru u malo turističko razgledavanje grada Pazina. Na kraju se to svelo više na potragu za hranom, a manje na turističke znamenitosti. Srećom pa je obližnja trgovina prehranom namirila sve naše želje za istom. Sljedeću želju koju je valjalo zadovoljit je bila ona za dobrom jutarnjom kavom. S
pustivši se Šetalištem pazinske gimnazije niže prema centru grada, došli smo do Trga Slobode gdje smo odlučili sjesti u Caffe Bar Gema i naručiti svaki svoju dozu okrepljujućeg crnog napitka. Uživajući na toplini blagog proljetnog sunca na klupicama vanjskog dijela kafića, uživali smo u kavi i druženju u jednom od rijetkih trenutaka odmora od volonterskih dužnosti. Nešto prije 12 h krenuli smo polako prema Spomen domu ususret još jednom velikom igraćem danu koji je bio pred nama.
Sada kada već svi bili dobro upoznati u kojoj smo dvorani smješteni, imali smo veliku navalu i posjećenost već od samog početka. Većina igara koje su se našle na stolovima su bili isti hitovi od jučer. U pojedinim slučajevima iste grupice posjetitelja su se vjerno vračale istim igrama. Stoga su naši volonteri morali upotrijebiti sve svoje komunikacijske vještine kako bi ih zainteresirali za neke druge naslove, kako bi i drugi dobili priliku odigrati neku od željenih igara. Rezultat je bio na obostrano zadovoljstvo.
Što se tiče samih posjetitelja, bilo ih je svih uzrasta i dobi. Nije bilo nikakvih generacijskih jazova, uopće nije bilo čudno vidjeti prizor kako tinejdžeri igraju s djecom ili stariji s tinejdžerima. Svi su se dobro slagali i lijepo zabavljali igrajući. Došle su nam i obitelji s našim najmlađim i najmanjim posjetiteljima. Prizor nasmiješenih lica malenih i njihovih roditelja kako se igraju i lijepo provode zajedno uvijek čovjeku izmame suzu radosnicu iz oka.
Igranje se kao i dan prije održalo sve do kasnih sati oko 2 u noći.
Zadnji dan Istrakona nam je protekao u mirnom druženju i igranju s nekolicinom najvjernijih nam gostiju. Odigrali su se Takenoko, Stone Age, Citadels, Jungle Speed te jedna za kraj epska partija igre Chaos In The Old World sa The Horned Rat ekspanzijom. U napetoj završnici oko 16h, pobijedio je na kraju Nurgle – gospodar pošasti. Sve igre smo potom pospremili i odnijeli do auti na parkiralištu, pozdravili se s nekim od organizatora koje smo sreli i krenuli na put natrag doma puni dojmova i lijepih uspomena.
Od ostalih događaja na Istrakonu bila je održana i zanimljiva kreativna radionica “Ghost in a jar” od strane Maje Blažević. Polaznici radionice su imali priliku naučiti kako od štapića i gaze oblikovati duha koji, premazan poslije posebnim premazom, svijetli u mraku.
Članovi udruge ViKa – Višnjanska kreativa održali su pak svoju radionicu izrade snovolovke (dreamcatchera). Snovolovka iliti hvatač snova je ručno izrađen predmet koji prema indijanskoj legendi u svoju mrežu hvata snove, od kojih samo oni dobri bivaju zapamćeni. Dobri snovi, znajući put, lebde kroz mrežu, čuvaju u sebi znanje i uspomene, a zatim prolaze kroz centar i klize niz pera i perlice do osobe koja sanja. Loši snovi se upetljavaju u mrežu hvatača snova i izgore na prvoj svjetlosti dana. Predmet se obično postavlja pored prozora u spavaćoj sobi.
Na Istrakonu se ponovno mogao naći i BeeBit štand s ponudom svojih unikatnih plastičnih 8-bitnih nakita uobliku najpoznatijih likova iz filmova i starih video konzola. Održali su tradicionalno i turnir na SNES-u (Super Nintendo Entertainment System) u jednoj od najpoznatijoj i najpopularnijoj video igri svih vremena. Riječ je naravno o TETRIS-u. Osim spomenutog održao se i turnir u Street Fighteru II, a mogle su se zaigrati i neke od najdražih igara na SNES-u.
Bili su tu i naši prijatelji iz LEGO kluba Kockice koji su nas opet ostavili bez teksta svojim impresivnim maketama lego kockica.
Ljubitelji knjiga, pogotovo žanrova znanstvene fantastike, fantastike i horora su također došli na svoje jer su im štandovi Nove stvarnosti i Malog nebodera imali ponovno cijelu plejadu zanimljivih i rijetkih kolekcionarskih primjeraka knjiga, stripova i časopisa za ponuditi.
Od ostalih, bila je tu i Wolf j.d.o.o. , mlada tvrtka osnovana 2014. godine s primarnim ciljem projektiranja i proizvodnje drvenih i plastičnih modela za tabletop igre, aviomodela te drvene galanterije; te Citizn999 (Ana Frković), umjetnica iz Rijeke koja u širokom rasponu tradicionalnih i digitalnih tehnika stvara umjetnička djela prema motivima iz fantastike, fantazije i nadrealizma.
Po prvi put se ove godine na Istrakonu održalo i prvo cosplay natjecanje. No i prije samog natjecanja se moglo naići na raznorazne likove iz filmova, serija, knjiga, PC/video igara kako šetaju uokolo plijeneći veliku pažnju od strane ostalih gostiju. Oni odvažniji su se uspjeli i uslikati s njima za uspomenu na Istrakon 2015.
Nagrade žirije za najbolje maske su osvojili Valentina Šišovoić (1 mjesto), Sara Pašić (drugo mjesto) i Matija Mihoković (3 mjesto), dok je Ivan Pavičić odnio nagradu publike.
Za kraj bi se željeli zahvaliti našim vrijednim volonterima Sari, Slavici, Miroslavu, Danijelu i Mislavu na njihovom nesebičnom trudu i zalaganju na ovom događaju.
Velike zahvale idu također i Petru, Marku i Martini na prijevozu i logističkoj pomoći oko događaja.